Neovisni, ali ne i neutralni

Koliko to prepotentno zvučalo sadašnja situacija na HRT-u me ponukala da stavim na portal moj program HRT-a za razdoblje 2007-2011 koji sam kao kandidat za glavnog ravnatelja HRT-a bio predložio sredinom 2007. godine tadašnjem Programskom vijeću HRT-a. Ono je uz prethodnu navijačku kampanju u medijima, ali očito i uz suglasnost predsjednika Mesića i premijera Sanadera koji su o tome bili konzultirani izabrali Vanju Sutlića. Odgovornost za taj izbor pada na sljedeće članove Programskog vijeća: Hašim Bahtijari, Nada Gaćešić-Livaković, Darinka Janjanin, Suzana Jašić, Jadranka Kolarević, Zdenko Ljevak (predsjednik) Želimir Mesarić, Juraj Njavro (Bog mu dao pokoj duši), Nedjeljko Pintarić (predstavnik Kaptola), i Anja Šovagović-Despot. Navodim njihova imena jer svaka odluka, dobra ili loša, u Hrvatskoj ima svoje ime i prezime.
Prije više od godinu dana podnio sam predsjedniku saborskog Odbora za informiranje Nenadu Staziću (SDP) predstavku u kojoj sam na temelju obrazloženja o pogrešnoj politici koju vodi Vanja Sutlić predložio pokretanje postupka za njegovu smjenu. On mi je odgovoriio da za to saborski odbor po zakonu nije nadležan, što znači da je Programsko vijeće iznad Sabora. I danas smo došli do općeg kaosa na Hrvatskoj televiziji za koji su po mome sudu odgovorni Hrvatski sabor, odnosno Odbor za informiranje, informatizaciju i medije i Programsko vijeće.
Da ne duljim, evo tog teksta:

Zagreb, 10. ožujka 2007.

Program rada i razvoja HRT-a za razdoblje 2007-2011.

Budući da su mi bili nedostupni podatci na temelju kojih bih mogao detaljnije obrazložiti program rada i razvoja HRT za iduće četverogodišnje razdoblje, iako bi kao javnoj ustanovi takvi podatci trebali biti dostupni svakom građaninu, u ovom prijedlogu iznosim samo okvirne elemente rada i razvoja HRT-a za mandatno razdoblje. Uostalom, po Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji Plan i program rada (čl. 26.) donosi Ravnateljstvo HRT-a, a ne glavni ravnatelj koji je samo član tog Ravnateljstva.
Već dugi niz godina Hrvatska televizija (HTV) ne drži se opće prihvaćenih europskih standarda javne televizije kao vodećeg elektroničkog medija koji bi prije svega po svojoj funkciji trebao biti odraz stvarnosti hrvatskog društva i javnosti. Ona u sadašnjim okolnostima ne ispunjava na zadovoljavajući način tri temeljne zadaće koju ima svaki medij: da objektivno informira, educira i zabavlja gledatelje. Temeljna zamjerka programu i upravljanju HTV-om je kontrola koju nad tom najvažnijom nacionalnom medijskom kućom i dalje ima politika, pa baš zbog toga HTV ne ispunjava prema suvremenim potrebama hrvatske javnosti prvu i najvažniju zadaću objektivnog informiranja, da “trajno, istinito, cjelovito, nepristrano i pravodobno informira javnost” (čl. 7. Zakona o HRT-u).
U četverogodišnjem mandatu prije svega zalagat ću se za usvajanje takvog zakonskog okvira koji će HRT i sve njegove sastavnice, televiziju, radio i glazbenu proizvodnju osloboditi utjecaja politike. Po sadašnjem zakonu HRT je još uvijek javna ustanova koju kontrolira dnevna politika, jer Programsko vijeće imenuje Hrvatski sabor dogovorom vladajuće i oporbenih stranaka. Zbog takvog zakonskog rješenja HRT, a osobito HTV kao najutjecajniji nacionalni medij, ne mogu služiti interesima javnosti, a prije svega pretplatnicima koji s više od 70 posto sudjeluju u njegovom financiranju.

Identitet – Iako bi po samoj funkciji djelovanja HRT trebala biti nacionalna televizija od javnog interesa, pod utjecajem projekta tzv. “Zapadnog Balkana” programskom shemom, naročito HTV-a, sve se više zanemaruje nacionalni identitet s primjetnom tendencijom nekakvog nedefiniranog regionalnog balkanskog programa. Nema sumnje da HRT treba pratiti što se događa u prvom susjedstvu bivših jugoslavenskih republika, ali je na račun takve novobalkanske orijentacije zanemarena srednjeeuropska i sredozemna komponenta Hrvatske kao suverene države. Činjenica je da HRT nema profesionalno pouzdane dopisnike ne samo u važnijim europskim te svjetskim središtima, nego čak ni u susjednim državama koje kao i sama Hrvatska prolaze kroz sva iskušenja tranzicije, a sama regija jos ima neriješenih ozbiljnih političkih problema. Nedostatak nacionalnog identiteta najočitije se ogleda, kad su u pitanju susjedi, u informiranju o odnosima sa Slovenijom i Srbijom. U tim pitanjima HRT bi trebao biti iznad dnevnopolitičkih manevara političkih stranaka i više osluškivati puls hrvatske javnosti, a ne da se u emisijama ponekad veći prostor ustupa suprotnim stranama nego vlastitim stajalištima. I odnos prema Domovinskom obrambenom ratu je neoprostivo zanemaren u emisijama HRT-a, jer se svodi na obilježavanje obljetnica, i to opet selektivno prema dnevnopolitičkim potrebama. Uporno se i dalje ustrajava na iz međunarodnih institucija nametnutoj konstrukciji kako je Hrvatska nastala u građanskom ratu u kojemu su svi podjednako krivi, a ne u obrambenom ratu protiv velikosrpske agresije.
Nacionalni identitet HRT-a treba se odražavati u orijentaciji na vlastitu produkciju unutar kuće. HRT mora biti, budući da je tehnički jedna od najsuvremenijih opremljenih javnih televizija u Europi, producent najvećeg dijela programa, a ne da se sada veći dio programa kupuje. Upitno je da li HTV ispunjava obvezu iz članka 10. Zakona o HRT-u da više od 55 posto programa mora biti izvorno na hrvatskom jeziku, te da od preostalih 45 posto najmanje polovica mora biti na nekom od europskih jezika ili europske proizvodnje. HTV se bez ustezanja uključio u opću jezičnu i sadržajnu anglizaciju svojega programa, kako to rade komercijalne mreže. Dokumentarnom programu trebalo bi vratiti ugled koji je imao ranije, a posebna značajka Hrvatske kao pomorski razvedene zemlje zaslužuje mnogo više od jedne tjedne emisije. Posebno je zapostavljen kulturno-umjetnički program, iako je nekad ne samo u bivšoj Jugoslaviji nego i u Europi TV Zagreb bila poznata po vlastitoj školi dramskog programa. Umjesto vlastite produkcije danas se na HTV-u emitiraju jeftine uvozne sapunice koje globalizacijski manipuliraju hrvatskim gledateljstvom, a još je žalosnije da se skoro čitav dramski program u kolonijalnoj maniri okrenuo domaćim sapunicama. Iako je prema programskim načelima (čl. 5. Zakona) na drugom mjestu navedena proizvodnja emisija namijenjenih mladeži i djeci, takvih emisija gotovo i nema, premda je i u tome bivša TV Zagreb bila poznata. Nadalje, mala Hrvatska ima četiri opere i šest simfonijskih orkestara, ali na HRT-u ne postoji redakcija ozbiljne glazbe, pa se te operne kuće i orkestri gotovo uopće ni ne pojavljuju u programu. Posebna je tema hrvatsko iseljeništvo. Premda u svijetu živi oko 2,5 milijuna potomaka Hrvata, a najmanje ih je 700.000 rođeno u Hrvatskoj i premda je iseljeništvo odigralo jednu od ključnih uloga pomažući domovini u najtežim danima velikosrpske agresije, za HRT ono jedva da postoji. Jedna emisija o iseljeništvu tjedno je čisto ignoriranje tog važnog dijela hrvatskog nacionalnog korpusa.

Poslovna politika – U poslovnoj politici HTV bi se trebao usmjeriti k cilju da postane stvarna javna televizija, što znači pronalaženje modela kojim bi se kuća oslobodila pritiska komercijalnog poslovanja, odnosno ovisnosti o velikim oglašivačima. HTV sve više postaje zatočenikom komercijalizacije, odnosno ne obavlja zadaću koju bi kao vodeći informativni medij trebao imati u demokratskom hrvatskom društvu. U Europi i svijetu postoje modeli javne televizije slobodni od tržišnog natjecanja, jer takvo natjecanje s jedne strane javnu televiziju dovodi u ovisnost o oglašivačima, a s druge se strane zbog komercijalnosti srozavaju načela programa javnog medija. Po stanovitim programskim karakteristikama HTV se ne razlikuje od ostale dvije nacionalne televizijske mreže, čime je ozbiljno ugrožena njegova temeljna funkcija objektivnog i nepristranog informiranja javnosti, dok s druge strane komercijalne televizije, jer izravno ne ovise o politici, imaju veću slobodu u informiranju o dnevnopolitičkim događajima.
Svakogodišnjim povećanjem pretplatničke pristojbe po sili zakona u HRT se slijevaju znatna financijska sredstva, a da se za to povećanje ne pruža adekvatno kvalitativno i kvantitativno poboljšanje programa. U postojećim zakonskim uvjetima založit ću se za osnivanje posebnog tijela u kojemu bi bili predstavnici pretplatnika, kako bi barem na savjetodavnoj razini krajnji korisnici HRT-a mogli sudjelovati u kreiranju rada, uredničke i poslovne politike HRT-a.
Za vrijeme vladavine ljevičarske koalicije dvaput se mijenjao zakon po kojemu se, ne obazirući se na preporuke i primjedbe OESS-a, i dalje zadržao politički nadzor nad HTV-om, jer se Programsko vijeće koje bi trebalo zastupati interese javnosti i dalje bira u Hrvatskom saboru. Najočitije se to pokazuje u posljednju godinu, dvije s aferama koje su potresle televiziju u slučajevima Ladišić, Latin, Stanković i drugima. Umjesto da barem pokušaju poslušati glas javnosti koji se najočiglednije manifestira prilikom različitih glasovana gledatelja, kad su ishodi uvijek suprotni zamišljenom scenariju urednika i voditelja, Programsko vijeće, kao i ravnateljstvo HTV-a, i dalje prkose glasu javnosti.

Profesionalizacija – Postojeće osoblje HRT-a po objektivnim kriterijima je predimenzionirano. U strukturi s preko 1000 zaposlenika viška na HRT-u, što je procjena OESS-a, najmanje se pozornosti poklanja profesionalnoj razini. Jedna od prvih zadaća je prema tome smanjenje broja uposlenog osoblja, racionalizacija proizvodnje i podizanje profesionalne razine ukupne proizvodnje na viši stupanj, u čemu dosadašnji ravnatelj nije učinio gotovo ništa.
Gledajući iz tog kuta, profesionalnost je na osobito niskoj razini u Informativnom programu kao najvažnijem dijelu programa HTV-a. Budući da po čl. 27. Zakona glavni ravnatelj na temelju javnog natječaja predlaže imenovanje ravnatelja organizacijske jedinice iz sastava HRT-a, te imenuje svoga zamjenika, takve osobe s visokom odgovornošću moraju biti prije svega profesionalci koji su se potvrdili u karijeri, a ne nedovoljno stručni suradnici koji su karijeru gradili na političkoj, odnosno stranačkoj osnovi. Čelni ljudi HRT-a za vrijeme vladavine HDZ-a postavljani su po političkim, a ne po stručnim i profesionalnim kriterijima, a isto je 2000. godine učinio SDP, kad je na ta odgovorna mjesta doveo čak više od 50 svojih ljudi, također po političkom a ne po stručnom kriteriju. Pri svemu tome financijska baza HRT-a, a to su pretplatnici, nisu imali nikakvog, čak ni savjetodavnog udjela. S tom praksom se u interesu dizanja stupnja odgovornosti u djelovanju javne televizije mora radikalno prekinuti, postavljajući na čelne pozicije već potvrđene profesionalce koji će poštovati načelo nepristranosti u informiranju javnosti. To je osobito važno u ovoj izbornoj godini, kad se u programima HTV-a i HR-a, ako ih se promatra i analizira u cijelosti, već sad otvoreno navija za jednu opciju. Hrvatsko tržište novinarskih profesionalaca u elektroničkim medijima, iako relativno suženo, praktički je već proradilo i premda se ne može nikako biti zadovoljan s onime što se odgaja na fakultetima u Hrvatskoj već postoji dovoljan broj profesionalno izgrađenih elektroničkih novinara od kojih bi se mogli sastaviti potrebni proizvodni timovi za cjelovitu radijsku i televizijsku produkciju.