Globalistička strujanja Hrvatsku zatiču već iskusnu i preiskusnu u sličnom. Konkurentske opcije se sve više slažu u bitnim točkama. Razna naslijeđa se uspješno recikliraju, tako da problematičniji dio nestaje sam od sebe a nekadašnji problemi razrješuju dvojbe u novim okolnostima.
1. Globalistička strujanja brišu neke zapreke i razlike. Hrvatska je za to preiskusna, naš srednji čovjek akumulira iskustva i kapital kao neki team menadžera. Obzirom da nekretnine i sve s tim u vezi sada igraju jaku igru, zatiču nas ne spremne nego krajnje razigrane. Kao da se je sve točno znalo i pripremalo. Vični skokovima zadnjih desetljeća, kod nas nikom nije strano da se skokovi i preskakanje igre već obavljaju. Ne samo u fizičkim procesima u prostoru, nego i u navodno zapostavljenoj raznoj izvrsnosti - kao što su naši razni drugovi i gospoda već generacijama navikli na najbolje nove Mercedese i slično, tako i u visokointelektualnim područjima često prednjačimo.
2. Konkurentske opcije se odavno slažu oko raznog. Pojačava decentralizacija. U svemu se ide na rast i pokretanje, znanje, disperzije i fleksibilnije veze (kao drug Tito i sve nakon toga). Inicijativa ne samo da je dobro došla nego sve stare i razvijene inicijative postaju jedini oblik. EU, NATO, iščezavanje Balkana i prevladavanje raznog nije u pitanju. Svijet na koji smo navikli je isti ali ništa isto nije isto, sve je skoro bez dvojbi i zapreka te ostavlja mogućnosti i sili na nijanse i rezultate.
3. Kao što se razni otpad praktički preko noći djeli na skoro iščezle i veoma propulzivne djelove, tako i problematičniji djelovi najednom igraju sasvim drukčije. A bogatstva pri tome ostaju poprilično sačuvana ili igraju strategijsku igru, tek manji dio nastavlja stara komešanja.
4. Naoko bi zdvajati trebale raznovrsne snage koje su do sada nosile najveći teret svega, po svim područjima, jer je i dalje neizdržljivo. Da, jeste, ali je baš to dovelo sasvim druge šanse. Ne samo da se ne treba gasiti vatre ili samo ako se jako dobro plati, nego je i razno sazrelo tako ili je u dozrijevanju. Najobičnija redigiranja teksta za razne prospekte i letke na donjoj razini se traže i plaćaju bolje nego ikad najzahtjevnije stvari. Sve više znanja stranih jezika i neki procesi su doveli da nepregledne količine obveznog materijala, koji kasni i po 10 godina, nisu ni blizu prevedene i čekaju to za sve veće i veće novce, ne samo prevođenje nego i stručno usklađivanje. Inženjere i tehničare, koje se još jučer šutiralo, se vabi bilo kakve za 20.000 kuna mjesečno na više, zidar iz Bosne koji ne zna ništa je prva liga. Razna nepregledna materija, nad kojom Njemci lome zube i ogromne novce u istočnim djelovima, kreće ovih dana malo jače. Neshvaćeni geniji i pisci, koje i onako čita malobrojni krug, sada za par tisuća nečeg, što im rado odobre razni, bez problema plasiraju remek djela.
5. Naoko zavrzlame oko političkih opcija, gospodarstva i novca sve više postaju jednostavna pjesma, na stvarnom terenu i u stvarnoj igri. Npr. u Zagrebu. U zadnjem desetljeću svoje vladavine, koje se službeno zvalo kriza, ekonomska stabilizacija i reforma sustava, SKH je kao udarno odigrao Univerzijadu i niz imperijalnih građevina, nekoliko INA, Sveučilišna i nacionalna knjižnjica itd. Potom HDZ a zapravo isti, Marina itd., u jeku rata su igrali raznovrsno, i socijaldemokratski, impresivne škole, stadion, sanacija Jakuševca itd. Potom razne koalicije, logično raznovrsno i liberalno. Potom HNS, narodnjačka i stranka krupnog kapitala, odigrala je socijalnu igru, POS gdje plivaju govna i nema ništa osim zgrada sa hendikepiranim stanovima, Ferenčak socijala te nešto edukacija za zbunjene simpatizere. Potom specifični SDP, tolerantan za sve, koji od 1990.g. ne razlikuje javno i privatno obzirom da se u to ušlo, te niče nešto slično POS-u i Vrbani III. Sve teorije i prakse su došle i dolaze do izražaja, i Anto Đapić iako glumi da nije. U Splitu slično i drugdje slično.
Sada u kampanji HDZ organizira otkupe dionica sa sigurnim velikim zaradama, nakon INA-e i HT, i Pliva neke elemente, naspram čega je Linić čisti predator za odabrane. Čačić kasni, HDZ realizira prije nego se je sjetio, ali ipak uspjeva umanjiti značaj jer kako će intendant malog kazališta i dramaturg imati smisao za gospodarstvo kao jedan arhitekt, koji je auto-cestu napravio sam, kao mr Velja Ilić u Srbiji, i još k tome se druži s građevinskim inženjerima Fižulićem i Kuštrakom, koji su odavno čitali londonsku žutu štampu. SDP nastupa uspješnije što je raznim znalcima nejasnije, tzv. kapitalna dobit (najbitnija je zabuna da nešto treba), ministri politički usmjeravaju a razni stručnjaci rade i to nezavisno (a to zapravo diktira EU i već se sve uvodi, samo HDZ skriva a HNS nije čuo, razno a la HANFA), decentralizacija (a svi do grla u tome već driblaju, vladaju i upravljaju, tako da se u Primošten i Istru dolazi kao u SAO Krajinu) itd. Čiste trgovačke stranke polako postaju najjasnija snaga, nakon HSU sada HSS, možda DSŽ i G-news, možda malo neki zeleni, najvjerojatnije kvartovske snage (npr. stranka istočnog Splita i Žnjana).
6. Ono što je najdelikatnije, građani i građanski interesi konačno dolaze do potpunog izražaja. Sve ono što se desetljećima igralo prikriveno i masovno, što se tvrdilo i tvrdi, i preekskluzivno, sa puno terapijskih zahtjeva i jednostavnih fora, najednom ima sve otvoreniju i sve širu igru, praktički beskrajnu i za dulje vrijeme, pogotovu oko pitanja razvoja i uspješnih strana, nikakvih zapreka više nema. Npr. nakon niza desetljeća i bitki za svoje stanove i niza godina nakon što su vlasnici, svi suvlasnici i sve zgrade definitivno plebiscitarno time upravljavaju po svojim sve razvijenijim shemama i igrama, plaćajuću uredno upravitelje da ništa ne rade i da se ne petljaju, isto gradove i njihove tvrtke, idila suglasja. Npr. i gradovi i država se slažu da ceste i ulice izvode zainteresirani sami, tako da proračuni i sustavi mogu slobodnije u razvoj i razvojne projekte, npr. izgradnju stanova za tržište i sklapanje raznih JPP ugovora za gradnje, svejedno da li škole ili dvorane. Npr. u maloj općini Rogoznica, sve teorije i prakse više desetljeća sada ulaze u rasplete i sve igra, npr. humor da su se svi konačno složili u svemu osim domaćih, i slično svugdje. Npr. da udarni s ljevice najednom raščišćavaju zločine komunista nakon rata a oponenti upozoravaju da se uzme u obzir da je to više osveta, hss i raznog internog naravno nema, ni onog što nema veze ni sa čim time. Npr. od 1.10.2007.g. na svjetlo kreću divizije nezakonitih i nedovoljno zakonitih nekretnina, cca 70 % toga obzirom da su javne cca 90 %, i to će biti jedna dulja glazba. Npr. skup raznih starih i novih veza sa svijetom ničim ne oskudijeva te iz dana u dan sve skladnije i raznovrsnije igra.
Komentari
Može jedno iskreno pitanje
Može jedno iskreno pitanje - ako nećeš odgovoriti u komentaru, pošalji poruku - je li mora uvijek ovako biti zakučasto? Ja te najčešće uspijem dešifrirat, ako ti je to cilj - ali zna biti teško... I slažem se s tobom, svi su uigrani, IGH je najviše rastao pod koalicijom, sada ubire vrhnje... No, opet mi se čini, a mislim da si to i potvrdio u više dnevnika, da se i pojedinačnim inicijativama, ako znaš što hoćeš, može unijeti dar mar u tu uigranost i napraviti ponekad nešto i za opće dobro:-)
Evo jednostavnije. Od
Evo jednostavnije.
Od sedamdesetih na ovamo se, uz sve zbrke, daleko najviše novaca, interesa i nereda krečće u povezanom području nekretnina, upravljanja prostorom, gradnji, infrastrukture i s time neodvojivo povezanih djelova kao vlasništva, investiranja, stambena politika, održavanja, upravljanja gradovima i općinama itd.
To što dramatično izražava politika je puno jednostavnije u genezi i razlozima.
U razdoblju SFRJ se oko toga vode dvije vrste sukoba, koje se ujedinile u raspadu i ratu.
Prvi je, tko će više zgrabiti, esklarirao sedamdesetih a potom devedesetih, kad Srbija kao jača ide zgrabiti puno toga (do stupnja da zadnji seljak oko Knina računa najmanje neku kuću sa par apartmana na Jadranu a jači više toga) a razni se trude do daske, i bez rata 1990.g. sve staje, ništa se ne radi i grabi se do zadnjeg čavla.
Druga vrsta sukoba je ipak malo nešto oko toga napraviti, da formula uspjeha izdrži. U tome teče cirkus, da nikad nema ni minimalne volje jer većinske snage ipak to odgađaju, šlepaju se na davno smožedonoj infrastrukturi, izbjegava se bilo kakva kuna izvaditi iz džepa za ono što se je moralo još 1975.g. jer ekonomija uspjeha ke čvrsto u tome da nikakve kune ili bilo čega što si zgrabio se ne vadi iz džepa, jedino ako je sila itd. Ta drama je prenešena do danas, cijede se zadnje mogućnosti, najlakše u dugove, koliko rastu dugovi još više je maznuto itd.
U samoj tekućoj politici je dramatično već dugo.
HSS Tomčić je eliminiran jer više ni bog nije uspjevao namiriti love za seljaštvo i švercere pa još i građevinarstvo, koje guta još više love. Zato je sada HSS za trgovinu sposobnija stranka, trebaju pola manje.
HNS treba puno, jer sam Čačić treba više nego u prošloj Vladi, jer su mu tada bolje stajali biznisi i firme a i samo od sebe je ciklona love, turizma i trgovine donijela toga te kakav je to uspjeh kad si duplo manji, dok ruski pa i naši diletanti sve više paradiraaju jahtama po Jadranu. Isto Fižulić, Kuštrak, Valentić i razne snage koje spominje.
Ni HSLS-u nije jednostavno, sam Vojković je prošao najbolje škole i negdje je blizu ranga Čačića, a ni ostlo nije jednostavno održavati.
Ni HSP-u nije jednostavno. Najskromniji i najzahvalniji Tonči Tadić je iz grupice koju predvode 3 nuklearna fizičara (Šlaus i on), koja sama za sebe već traži dosta toga. A potrošnja i nivo predsjednika traži puno toga (dvorana u Osijeku).
Tzv. velike stranke moraju održavati svu igru, njima je najgore. Znaju da ne smiješ otvarati pandorine kutije i da se nekako treba prebaciti do EU zagrljaja. Kako da mi rješavamo dubioze od beskrajnih milijardi i nereda na spomenutom području, kad to Njemačka ne uspjeva sama u istočnim djelovima, jednostavnijim od naših, i oslanja se na EU pomoć. Velike stranke je panika od sređivanja, to je pomelo sve. Zato bageri miruju, tek malo čačkaju.
A tek sve igre po gradovima, Zagreb posebno, i svi.
Tzv. građani su iskusni, preiskusni. U Iblerovom neboderu, gdje su svi blizu, već 60 godina čuče i čekaju da to netko sve obnovi, da cijena skoči i da na tim stanovima prođu umjesto sa 250.000 EUR-a razlike ipak sa 350.000 EUR-a ili približno.
Nitko ne popušta niti za jotu.
Situacija je ustvari jos
Situacija je ustvari jos puno zesca i osebujnija i to na puno vise terena, sva je masa svijeta angazirana oko nekog iscekivanja, od zadnja babe, do gore, a apetiti rastu progresivno. Ustvari ispadaju gubitnici i najvise se zbog toga ljute oni koji su prerano izletili i prekinuli iscekivanja na nizim nivoima i u nezrelim situacijama, pa sad opravdano jandraju. Medutim posve se zorno vidi da politika i oko nje premda dominira ipak polako postaje 2 liga, pretroma i zamorno dosadna platforma, ali dakako nuzni outsourse servis.
Premda je prvo dijeljenje karata posve zavrseno i znaju se ishodista, iz pozadine se nezadrzivo ubacuju bezimeni mladci neoptereceni ni ideologijom ni drugim obicajima, ali i sirim drustvenim obavezama (koje su ovi prvi ipak koliko toliko ponijeli), a koji malo pomalo vrte takve iznose i postotke da su ovi prvi posve zateceni, zbunjeni do uplaseni (od tud porez na kapitalnu dobit).
Neki toliko uspijevaju da preotimaju citave firme o kojima i sam pricas, a igraju po svim pravilima zapadnim i istocnim, a fundamente napadaju tehnickom analizom i drugim burzovnim i manje burzovnim smicalicama.
Nisu uopce optereceni niti uocljivi, u svoja cetiri zida i privatno su na visokoj nozi, a na ulici bi im netko jos i udijelio koju sitno. Odaje ih tek iskusni i prekaljeni pogled, ne impresioniraju se nicim, sve su prosli i svojim rukama digli, a vrijeme velikih valova, ah ko bi ga znao mozda u stvari tek dolazi.
Za te mlade uspješnike bez
Za te mlade uspješnike bez rizika i rada vjerojatno ipak globalno brzo dolazi nepovoljno vrijeme, za razliku od starijih. Hrvatska je bila i izgleda sve više zanimljiva po prostoru i ljudima, pa već ubačene jake međunarodne i domaće iskusne snage neće tek tako pustiti mladce da plešu kako ih je volja. Već se cijeni više popravak par stranica teksta i slično više nego biznis ulozi i ideje takvih. Tu na već više godina redovne obiteljske provode dolaze gazde biznisa ozbiljnih milijardi, koje plaćaju da takve netko makne iz vidokruga. Tako da bi mladcima bilo dobro da što brže ulažu u nešto normalno, čak najbolje po opustjelim djelovima Hrvatske, da rade, brinu o starcima tamo i da ljubazno dočekuju prolaznike. Skoro da su Čačić i Vesna Pusić u toj poziciji a gdje ne bi oni bili.