Dvije vijesti iz Slobodne Dalmacije su me zaintrigirala otvorivši čitavi sklop razmišljanja:
Mladen Kruljac, novi zapovjednik Kopnene vojske, imat će velikih problema u komunikaciji sa hrvatskim vojnim partnerima iz NATO-a. Kako Slobodna Dalmacija doznaje iz domaćih obavještajnih krugova, general iz Slavonskog Broda prošao je tzv. sigurnosnu provjeru za domaću vojnu službu njegova zapovjednog ranga, ali ipak ne može dobiti sigurnosni "certifikat" koji je neophodan uvjet za slobodan pristup NATO-ovim informacijama, dokumentima i povjerljivim sastancima s njihovim predstavnicima. Naime, NATO-ovi standardi mnogo su stroži od hrvatskih kriterija generalske "moralno-političke podobnosti" kojom se zadovoljava Ministarstvo obrane i predsjednik države. Slobodna Dalmacija 27.4.2007.
Pogledao sam druge medije, ali o ovom ni riječi (ili ja nisam mogao pronaći). No napravivši potragu po elektronskim medijima našao sam drugih stvari:
Nacional
obrađuje stare događaje (14.08.2005) , dakle iz vremena kad je Kruljac promoviran u general-pukovnika. Mada mi je predmetni gospodin posve nepoznat (o njemu ne znam ništa), očito se za njim neugodni repovi vuku dosta dugo vremena, pa je samo to problem po sebi, kad su u pitanju najviše državne fubkcije.
Jutarnji je dao nekoliko drugih detalja:
• 26.04.2007 Kruljac nije pao na sigurnosnoj provjeri Kruljac nije pao na sigurnosnoj provjeri (ali se radi naravno o internoj unutarnjoj provjeri);
• 22.03.2007 Mladen Kruljac izabrao biti general, a ne bekrija
Večernji je također dao nekoliko drugih detalja:
• Vijesti | 31.03.2007 Kruljac: Kontroverzni miljenik vrhovnog zapovjednika : Tridesetdevetogodišnji Slavonac, novi zapovjednik KOV-a, najbrojnijeg roda Hrvatske vojske, vjerojatno je jedna od najvećih nepoznanica među našim generalima, bez obzira na to...
• Vijesti | 31.03.2007| ZLOSTAVLJANJE Slavonskobrodski poduzetnik Tomislav Opačak javno je, prije nekoliko godina, optužio generala da ga je zajedno sa svojim “gorilama...
• Vijesti | 28.03.2007 Mesić o Kruljcu , povijesnom revizionizmu i Kadijeviću - Predsjednik Republike Stjepan Mesić odgovarajući danas na novinarski upit o jednom od najviših časnika Hrvatske vojske generalu pukovniku Mladenu Kruljcu, kojeg je nedavno imenovao.
• Vijesti | 22.03.2007 Mladen Kruljac : 'Nestašni' miljenik vrhovnika Mesića -mlad i perspektivan general, vrhunski vojnik i ratni zapovjednik te odličan organizator u mirnodopskim uvjetima. Tim značajkama vojni i državni vrh već godinama opisuje generala Mladena Kruljca.
Na Internetu nažalost nije dostupna jedna objektivna biografija tog gospodina, koji vrši jednu visoko važnu i uvaženu funkciju u društvu, iako su objavljene za mnoge niže pozicionirane funkcionare u državnoj hijerarhiji. Mada mislim da bi objavljivanje biografija za visoke javne funkcije trebalo biti posve normalna stvar i obveza (kao i njihova imovna kartica), za ovu priliku, i ovaj članak to smatram nebitnim, jer me okupira jedna druga dimenzija ovog slučaja, koja i nije toliko direktno vezana za osobu nekog general-pukovnika i komandanta KV HV.. Naime, daleko je važniji vrijednosni sustav kriterija koji se primjenjuje za promoviranje određenih visoko pozicioniranih kadrova u strukturama državne hijerarhije, a on je za domaću upotrebu, blago rečeno, odstupajući od sličnih u razvijenim demokratskim zemljama zapadne civilizacije.
Sjetio sam se jedne priče još iz vremena neposredno iza priznavanja Hrvatske kao suverene države. Od tog trenutka su i sve strukture naše države bile priznavane od paralelnih struktura drugih država, po pozitivnim diplomatskim odnosima i običajima. U to vrijeme su u Hrvatsku dolazili, odazivajući se zovu domovine, i na Zapadu visoko školovani kadrovi, sa znanjem stranih jezika i vojnih vještina (nisu dolazili samo narednici ili niže rangirani legionari). Jedan takav je bio raspoređen u vojni protokol, i bio je nesretan odnosom stranih vojnih delegacija prema našima, a takvih posjeta je bilo dosta, delegacije su dolazile često, jer je to bilo nužno sa stanovišta vojno-protokolarnih potreba. Sam službeni dio sastanaka bi prošao bez komplikacija, efikasno. No, čim bi sastanak bio završen, kupili bi svoje "krpice i bebe" i užurbano napuštali sastanke ne prihvaćajući prijateljske pozive na neobvezno druženje i prijateljsko ćaskanje uz čašicu (kao da su trčali oprat ruke od rukovanja).
Da se ne bi shvatilo krivo, treba znati da su svi ti visoki časnici odgajani na visoko-školskim vojnim učilištima, koja su proizvodila visoke vojne stručnjake, intelektualce, i puritance (u skladu s izuzetno naglašenim moralnim zahtjevima). S druge strane stola su imali naše na brzinu promovirane vojne komandante, što je posve normalno za zemlju, koja se rađala iz rata i gradila vojne strukture od samih početaka, pa su nasuprot sebi dobivali bivše geodete, kaplare, legionare, profesore marksizma ili tjelesnog odgoja itd.
Samo po sebi to za njih nije bila neka blasfemična stvar, ali s vojno-profesionalnog gledišta nije problem u manjku vojnog ili temeljnog odgoja (jer npr. ni Gotovini ni Rosi nije nedostajalo osnovne pristojnosti, džentlmenskog šarma ili vojnog znanja - naprotiv). Problem se sastojao u nečemu drugome: Takvi visoki vojni dužnosnici su u pripremama za takve sastanke od svojih odgovarajućih (obavještajnih) službi dobivali kompletno obrađene profile onih s druge strane (a u takvim dokumentima je stajalo i mnoštvo detalja koje su takvi pokušavali skriti ili izbjegavali objaviti). Tako je vojna delegacija imala na uvid sve što strane službe su znale o npr. Gotovini iz Francuske, ili što je Zagorec muljao po austrijskim bankama i s trgovcima oružjem. Jednom sam, vezano za ovu temu pitao našeg tada visoko pozicioniranog dužnosnika, koliko zaista vremena, truda i novca je trebalo recimo CIA-i ili MI-6 da dobije ispis svih promjena bankovnog računa u Villachu (onda nismo znali da je takvih računa bilo jedno mnoštvo). Strani visoki vojni dužnosnici su sigurno imali iscrpne podatke o ljudima s kojima sjedaju za zeleni stol, njihov odgoj i visoko obrazovanje ih je usmjeravalo na pristojnost u ponašanju dok traje službeni dio dužnosti, ali svaki nastavak im je bio nepojmljiv i neprihvatljiv na osobnoj razini.
Slično važi i u sferama diplomacije. Nikada neka strana zemlja neće odbiti državne predstavnike (bilo stalne u diplomatskim predstavništvima, bilo povremene u državnim delegacijama), ma što znala o njima, srdačnost tijekom službenih odnosa ne znači ništa, ali je pitanje efikasnosti i rezultata koje će takvi predstavnici postići zaista konkretno postići, a u diplomatskim sferama nam ne ide baš najbolje zar ne!? Naime. I u diplomatskim poslovima nam ne cvjetaju ruže (jer se i takvi kadrovi stvaraju s rađanjem države). Ali, ako se kriterij podobnosti pretpostavlja diplomatskom profesionalizmu, koji je često kod nas na djelu, onda nam ni rezultati nisu baš „gloriozni“ (naivno bi bilo vjerovati da recimo SAD nemaju potpun izvještaj o ponašanju Jurice u Australiji, njegova nominacija je formalno prihvaćena, ali efektivnost i efikasnost je vjerojatno više nego upitna – jer je on tipičan primjer stvaranja sinekure „važnoj“ stranačkoj osobi na izuzetno važnom državnom zadatku (gdje se takvo nešto ni u kom slučaju ne bi smjelo dogoditi). Bez obzira ne krasotu i uglađenost jedne Kolinde Grabar-Kitarović, srpska diplomacija pokazuje daleko veću uspješnosti i kreativnost u međunarodnim odnosima, a njihovo „trgovanje“ je već urodilo za njih izuzetnim plodovima (i još većim će kad se zaključi ona oko Kosova).
Hrvatska je već odavna u partnerstvu za mir, uskoro će biti vjerojatno primljena u NATO, a najvjerojatnije za par godina u EU (sljedeći logiku „trgovanja“ s balkanskim državama oko uspostavljanja mira u „mekom trbuhu“ Europske Unije), pri čemu će ubrzani ulazak Hrvatske u EU biti više u funkciji mrkve za Srbiju, nego stvarno postignuće same Hrvatske. Zato „slučaj Kruljac“ treba gledati u ovom svjetlu.
Pogledajmo što donosi opet samo Slobodna Dalmacija 28.4.2007
• Nećemo dopustiti da se karijera ni jednog časnika zaustavlja zbog glasina i nečijih neprovjerenih navoda — komentirao je ministar Rončević navode da je Kruljac pao na NATO-ovoj provjeri. Ako bi protiv bilo kojeg časnika HV-a bila podnesena optužnica ili optužni prijedlog, tada je to razlog da se zastane u daljnjem napredovanju u karijeri do okončanja postupka.
• Službeno ne znam ništa o odbijanju sigurnosnog certifikata NATO-a generalu Mladenu Kruljcu. Nešto sam pročitao u današnjoj štampi, ali dok ne dobijem službeno izvješće, to ne mogu ni komentirati — izjavio je predsjednik Stjepan Mesić prilikom posjeta Čakovcu.
Samo iz gornjih citata (a još jasnije iz cijelog članka) se mogu iščitati neke kontroverze koje bi bilo dobro shvatiti u dnevno-političkoj praksi hrvatske visoke administracije (državne vojne, diplomatske itd).
1. Ne stoji Rončevićevo arogantno insistiranje na obrani Kruljčeve karijere (da je bilo pretjerivanja ili kriminalnog ponašanja ili ne). U demokratskom svijetu na najvišim državnim (pa i vojnim razinama) važe visoka moralna (puritanska) pravila koja su daleko iznad pravosudnih postupaka (pogotovo ako znamo koliko naše pravosuđe kotira u demokratski razvijenom svijetu u čije krilo hrlimo da se uključimo). No sam Rončević je produkt onih istih političkih struktura u kojima ne vladaju skoro nikakvi kriteriji ponašanja i odgovornosti (najnoviji slučaj to zapravo eklatantno dokazuje vidi Ministar Rončević organizirao vojnu vježbu za razred svoga sina a takvo nešto ne bi sebi priuštio ni zadnji narednik sa svojim vodom u njemačkoj vojsci).
2. Kakav je to vrhovni zapovjednik, predsjednik Republike Mesić, koji tek sada ide preispitivati svoju odluku o imenovanjima na najviše funkcije u Hrvatskoj vojsci koja aspirira da se uskoro uključi u snage NATO-a.
3. NATO je ustvari ovim (za mnoge naše naivčine benignim) odbijanjem davanja NATO certifikata jednom brzopleto promoviranoj, a u našoj javnosti očito jako osporavanoj osobi (za što oni zasigurno imaju provjere podatke - pri čemu je javni ugled neke osobe jedan od bitnih kriterija) hrvatskoj državi poslao snažnu poruku, kao što je ustvari i iz EU (preko raznih emisara, ali i rezolucijom Europskog parlamenta) Hrvatskoj poslana snažna poruka, da riješi pitanje u prvom redu pravosuđe (ali i cjelinu reformskog paketa prilagođavanja), ukoliko zaista misli 2009 pristupiti Europskoj Uniji (jer to sada već zavisi samo o Hrvatskoj, odnosno u prihvaćanju visokih kriterija na svim razinama funkcioniranja države).
Predsjednik i ministar bi se
Predsjednik i ministar bi se morali uskoro službeno oglasiti oko provjere i svega ovoga, konačno riječ je o zapovjedniku kopnene vojske.Naravno, kad završe sa svim provjerama što je novinarska priča,a što istina:)
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoMislim da to neće ići tim
Mislim da to neće ići tim smjerom, jer se , kako sam rakao, radi o marginalnim činima ali sa značenjem jake poruke. Najmanje što bi sebi i Predsjednik i Premijer ili Ministar smjeli dozvoliti jest da od toga čine međunarodnio spor (jer je davanje takvih ovlasti u ingerencijama onih koji ih daju).
Mislim da će se prije pustiti da stvar sama splasne.
http://frederikblog.co.cc/
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoA što bi ti napravio da si
A što bi ti napravio da si na njihovom mjestu?
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoHe, he, Da sam ja na
He, he,
Da sam ja na njihovom mjestu vjerojatno isto, ali ja nisam na njihovom mjestu.
Ajde imaš moj najnoviji post, prouči ga malo (u osnovi je vrlo komičan!! Iakose ne vidi od prve!!)
http://frederikblog.co.cc/
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoSložio bih se s ocjenama u
Složio bih se s ocjenama u jednom od navedenih članaka kako služba za odnose s javnošću MORH-a ne radi kako treba. Istovremena promjena zapovjednika svih triju grana OSRH događaj je od velike društvene važnosti, ali i interesa javnosti. MORH nije ponudio tražene informacije. A trebao je.
U tom slučaju ni ti ne bi postavio pitanje o vojnoj karijeri generala Kruljca. Jedina iznimka koja potvrđuje pravilo je bila prilikom imenovanja Petra Stipetića za Načelnika GSOSRH. Tada smo na TV imali prilike upoznati njegovu vojničku karijeru od zapovjednika inženjerijskog voda u JNA do imenovanja na najvišu vojnu dužnost.
U slučajevima prije i poslije toga, sve se je svodilo na prilično šture informacije o osobama koje se imenuju.
Što se tiče vojne karijere Kruljca, koliko znam, završio je srednju vojnu školu u JNA i postao vodnik PZO. Tijekom službe u JNA završio je i Višu vojnu akadeniju KoV, te dobio čin poručnika.
U HV stupa u ljeto `91, a vojnu karijeru počinje kao zapovjednik voda. Za razliku od većine ostalih naših generala, u HV je prošao sve razine zapovjednih vojnih dužnosti, dakle od voda, preko satnije, bojne, gardijske brigade i zbornog područja, a prije sadašnje je bio zamjenik zapovjednika KoV. Dakle, zavidna vojna karijera i po NATO mjerilima. Navodno je uz rad stekao i VSS.
U HV je završio i Ratnu školu, te vojnu školu stranih jezika u Americi (negdje sam to već napisao).
Sigurnosne provjere u OSRH se vrše prilikom promicanja u viši čin, upućivanja na školovanje i rasporeda na dužnost. Očito je kako ih je morao proći.
Točno je i da se prilikom svakog službenog putovanja u inozemstvo mora dobiti određeni "certifikat" zemlje domaćina, posebno članica NATO-a. Kruljac je putovao u više stranih zemalja, između ostalog i u službeni posjet OS Turske koja je članica NATO saveza. Za to, a posebno za školovanje u Americi je morao proći određene sigurnosne provjere. O eventualnoj uskrati nekog drugog "certifikata" ne znam ništa. Čekam da mi, kao i tebi, to otkriju mediji.
Zaključno, ne vidim što bi se moglo prigovoriti njegovoj vojnoj karijeri koja je uistinu impresivna.
Inače, od vojnika koji su u HV došli iz stranih vojski, najviši čin je imao general Skender koji je bio pukovnik u francuskoj Legiji, inače fin i kulturan gospodin.
B-52
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoVojna karijera, kad počne
Vojna karijera, kad počne prelaziti na više državne funkcije nije više samo vojno nego i političko pitanje - drago mi je čuti malo više o stvarnoj vojnpoj karijeri, ali za njim se vuku i drugi repovi, koji u političkoj sferi predstavljaju problem, koji se ne može riješiti s ime d ase kaže - nema sudskog postupka niti osude.
To i jeste naš najveći problem - da na razni politike važe niži umjesto viši kriteriji.
http://frederikblog.co.cc/
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoSlažem se s tim da su
Slažem se s tim da su visoke vojne dužnosti ujedno i političke. Raspored na generalsku dužnost, pa i promicanje u čin generala je i politički čin. Sve ispod toga je vojni.
Oduvijek vrijedi pravilo da generale stvara politika, a ne vojska.
Kod nas je glede toga prisutan još jedan problem. Okosnicu vojske još uvijek predstavlja ratni kadar koji je takav kakav je što čini određenu vrstu "sukoba interesa".
S jedne strane imaš potrebu i obvezu da profesionalni razvoj časnika bude uvjetovan tijekom službe i prethodnim uspješnim obnašanjem sljednih dužnosti, gdje je Kruljac apsolutni favorit i gdje ga upravo taj element baca u prvi plan.
S druge pak postoji potreba da imenovana osoba bude "bez repova" i kumulativno ispunjava sva građanska mjerila i moralne kriterije prema kojima i sumnja predstavlja određenu zapreku, baš kao i u politici.
Problem rješavanja tzv. ratnog kadra je slojevit. Primjerice, malo ljudi zna da u Americi nakon svakog rata dolazi do velike smjene kadrova. U vojsci ostaju tek malobrojni koji će ratnim iskustvom obogatiti one koji dolaze i predviđeni su za vodeće dužnosti. Svi ostali odlaze. No, u Americi je lakše zbog drugačijeg načina popune OS i zaživljenog principa "druge karijere".
Kod njih je normalno da u vojsci provodiš tek dio profesionalne karijere, a da nakon proteka određenog broja godina odlaziš u civilni sektor i stvaraš si sasvim drugačiju karijeru. Činjenica je također da se mnogi od časnika zapošljavaju kao savjetnici u velikim firmama jer imaju dragocjene sposobnosti upravljanja i sklonost timskome radu.
Kod nas to još nije normalno jer prevladava shvaćanje "zaposlenja do mirovine", a tržište rada nema potrebe za "isluženim vojnicima". Boljoj situaciji ne pridonosi niti nepovoljna obrazovna struktura našeg vojnog kadra. Zbog ograničenih izvora popune, protočnost kadra nam je slaba i ne možemo samo tako reći "hvala za vaš ratni doprinos, a sada započinjete drugu karijeru".
Zbog svega toga još jedno vrijeme nećemo moći primijeniti princip koji vrijedi u američkoj, pa i drugim vojskama.
B-52
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao