Moram priznati da je već pomalo iritantno prepoznavati jedan te isti novinarski obrazac kojim u nedostatku drugih pitanja posežu za vječnim novinarskim adut-pitanjem: «Hoćemo li graditi nuklearku?». Posljednji u nizu intervjuiranih koji se upecao na to pitanje krajem veljače bio je Damir Polančec. Naravno, intervju je bio podosta interesantan po pitanju sektora energetike, no novinari kao da su jedva dočekali da se dohvate nuklearke. Polančecova izjava: «Možda je došlo vrijeme da eventualna gradnja nuklearne elektrane u Hrvatskoj ne bude bauk.» završila je u naslovu članka protumačena kao: «Damir Polančec: Vrijeme je za nuklearku», na što su naravno skočili svi živi mediji, a posebice portali koji su odmah naskočili na zelene kao pas koji se tjera na nogu od stola, kako bi ih zapitali za mišljenje koje itekako dobro znaju. A zeleni u Hrvatskoj, kao zeleni su naravno zadrto protiv gradnje nuklearke i zauzimaju se za štednju koja bi samo u masnoj i debeloj teoriji bez imalo realne podloge bila rješenje problema. Na kraju cijelu priču prihvate kojekakvi tudumi opće prakse koji nastoje biti svakom, pa i nuklearnom loncu poklopac.
Činjenično stanje jest da potrošnja električne energije raste brzinom otprilike jednakom brzini rasta BDP-a. Želimo li razvoj gospodarstva, nužno moramo razmišljati o tome da će s njegovim razvojem rasti i potrošnja električne energije. S druge strane, Hrvati se sve više zadužuju, a prva meta kupovine su električni uređaji koji naravno povlače sa sobom povećanu potrošnju električne energije. I sada, pokušaj promovirati u ovako nastrojenom društvu štednju energije?! Smijeh. Ili možda i nije tako smiješno kad uvidiš da je društvo istovremeno za povećanu potrošnju električne energije, a protiv gradnje novih izvora, počevši od nuklearki, termoelektrana, hidroelektrana, pa na kraju sve do vjetroelektrana. Jedne su mogući Černobil, druge dime i smrde, treće uništavaju rijeke i poplavljuju sela, a četvrte dižu preveliku buku i ubijaju ptice. No, ne razumiju li ti isti ljudi da svojom povećanom potrošnjom uzrokuju potrebu za gradnjom tih istih energetskih resursa koje koriste, ali ih ne žele u svom dvorištu? Kapa dolje prvom ekološkom aktivistu koji iz protesta protiv gradnje elektrane odjavi električni priključak.
No, čak i sva ta protivljenja gradnji elektrana u našem su društvu poput mlakog bubnjanja kiše o ceradu zimske terase kafića prepune u podne. U Hrvatskoj, naime, osim sporadičnih komentara poput Polančecovog očito ne postoji prava politička volja da se po pitanju gradnje nuklearnih elektrana nešto i napravi. O svemu tome najbolje govori činjenica da je još uvijek na snazi davno postavljeni moratorij na gradnju nuklearnih elektrana do 2015. godine, a ako se za gradnju iste i odlučimo po isteku moratorija, do njenog puštanja u pogon potrebno je čekati bar desetak godina. Naravno, gradnja nuklearke je i kapitalna investicija o kojoj će vrlo vjerojatno odlučivati saborskom raspravom, pa jedva čekam kakav će masan predmet političke trgovine to pitanje postati.
A zeleni?
Doima se da oni najčešće protestiraju samo da bi bili podmazani…
Komentari
U sridu. Hrvatska energetska
U sridu.
Hrvatska energetska politika, koja ne postoji. Štednja, i brkanje prioriteta. Slažem se sa svakom rečenicom.
Hrvatska treba za početak, i to hitno osmisliti ozbiljnu energetsku politiku. A nakon toga krenuti u ostvarivanje iste.
Problem su političari, koji nemaju petlje izbornoj bazi reći nešto što ne žele čuti.
Ali postoji način na koji se mogu motivirati lokalci da podrže izgradnju energetskih objekata. Najvažniji je transparentan i iskren odnos prema njima, i njihov interes u tome.
Po pitanju zelenih, imaju pravo izreći boriti se za svoje stavove. Ali ne mogu ni u kom slučaju biti eksperti za sve. Mora se i glas struke čuti. I to prave, ne profanirane i prodane struke.
Nema te štednje koja može dati dovoljno energije za industriju, osobito za njen razvoj. Moramo imati ozbiljne izvore energije, koji će pratiti razvoj industrije.
Kolektori su odlični, i treba ih podržati na bilo koji način za svako domaćinstvo, za svaku kuću, ali nisu dovoljni.
Nije mi na pameti
Nije mi na pameti podržavati ideje o izgradnji NE ni u vlastitom ni u tuđem dvorištu, no sa stajališta zaštite okoliša ljuti me kaj se svi fokusiraju samo na štetnost NE a s druge srtrane ne pitamo se da nam je otpad koji izlazi iz bolnica ili nekih postojenja puno štetniji nego bi to bio rad jedne NE u normalnim uvjetima pod potpunom kontrolom... to su pokazale studije o zaštiti okoliša... pa onda pesticidi, insekticidi i svi ostali cidi... započnimo zaštitu okoliša prvo na pragu svoje kuće a onda pričajmo o štetnosti rada nuklearnih elektrana...
Nuklearne elektrane (NE) su postrojenja u kojima se energija fisije atoma transformira u električnu energiju posredstvom toplinske energije proizvedene u nuklearnom reaktoru. Toplinska energija se iskorištava pomoću Rankinovog kružnog procesa voda – para u parnoj turbini (u tom smislu nuklearna elektrana je načelno termoelektrana, samo što se u njoj toplinska energija ne proizvodi izgaranjem goriva već fisijom).
Gorivni elementi reaktora, u kojima se odvija proces fisije i u kojima se neposredno oslobađa tolinska energija, imaju najvišu temperaturu u nuklearnoj elektrani.
Sam stupanj djelovanja toplinskog ciklusa ovisi o prosječnoj temperaturi rashladnog fluida (po drugom zakonu termodinamike stupanj djelovanja je to veći što je viša temperatura toplijeg spremnika). Od interesa je što više približiti prosječnu i maksimalnu temperaturu rashladnog fluida, odnosno što više smanjiti porast temperature rashladnog fluida u reaktoru.
Sigurnost nuklearnog postrojenja i okoline je ograničavajući faktor za iznos temperature nuklearnog goriva i rashladnog sredstva, čime posredno ograničava i stupanj djelovanja NE (stupanj djelovanja NE je uvijek manji od stupnja djelovanja TE jednake snage).
Nuklearne elektrane proizvode oko 17% svjetske električne energije. U svijetu postoji oko 400 nuklearnih elektrana (prema podacima International Atomic Energy Agency).
Ako gledamo sa aspekta gospodarstva i ekonomije mislim da je puno realnije tražiti alternativu u proizvodnji energije... kako god, obzirom na potrošnju energije na koju smo navikli mislim da je već odavno trebalo početi djelovati po tom pitanju...
iako sam za izgradnju
iako sam za izgradnju nuklearke, buduci joj ne vidim uvjerljive alternative, smatram da poruku zelenih ne treba omalovazavati.
stovise, princip stedljivog pristupa energiji i resursima u "malim" kucanskim stvarima (stedne zarulje, gasenje viskova svjetla, zatvaranje vode prilikom pranja zubi, bicikl umjesto auta i slicno) bi po mom uvjerenju trebao biti osnova medijske ekoloske kampanje za 21 stoljece.
hrvati su po tom pitanju katastrofa, i trose zato jer mogu, a ne zato jer moraju. tu bi nam dobro doslo malo vise onog racionalnog pristupa koji je milic u svojim dokumentarcima opisivao kao "protestantski", a bavio se osobnim odnosom prema vrijednostima i potrosnji. jedini bogatasi u skandinaviji koji se svojim bogatstvom razmecu (skupi sminkerski automobili i slicno) su - balkanci ili talijani.
Aleksandar, slažem se
Aleksandar,
slažem se apsolutno, pogotovo s ovim pasusom:
stovise, princip stedljivog pristupa energiji i resursima u "malim" kucanskim stvarima (stedne zarulje, gasenje viskova svjetla, zatvaranje vode prilikom pranja zubi, bicikl umjesto auta i slicno) bi po mom uvjerenju trebao biti osnova medijske ekoloske kampanje za 21 stoljece.
Uvijek iznova ostanem iznenađen, vozeći se i po Sloveniji i po Hrvatskoj, koliko malo sunčanih kolektora ima po krovovima. Evo - samo za primjer - meni su po par puta u drugom mjesecu ove godine kolektori od ukupno 6 m2 zagrijali vodu u 300 l bojleru na 45 stupnjeva. Kad sam ih montirao pre četiri godine, Republika Slovenija je to subvencionirala pokrićem jedne trećine troškova
A imajuči u vidu, koliko Hrvatska ima obale i ostalih sunčanih područja, potencijal za štednju lož ulja, plina i elektrike je OGROMAN!
Pozdrav iz Ljubljane.