pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nedavno je u svoj pompi oko mita i korupcije bio aktualan i slučaj šibenskog župana (HDZ) koji je posao čuvanja županijske zgrade dodijelio vlastitoj firmi. U redu, bilo je i gorih slučajeva, ovaj je vjerojatno samo bio preglup da bolje sakrije tragove.
Mene je nešto drugo tu zaintrigiralo, a to je izjava župana u jednoj od informativnih emisija. Dakle, na pitanje što će se sad dogoditi, župan hladno gleda u kameru i sa šeretskim smješkom izjavi "Pa skupština će mi izglasat nepovjerenje, ja neću više biti župan i život ide dalje..."" te na kraju opet sve začini smješkom. Ma čekaj, šefe, stani malo... Ne ide to tek tako, to jest, ide kod nas, ali je daleko to od normalnog.

Svi stalno trubimo o odgovornosti političara, a oni opet pokažu kako osebujno shvaćaju taj pojam. Da, čovjek je povukao političku odgovornost, nije više župan, ali u šta da se kladimo da je sasvim dobro uhljebljen negdje van dosega javnosti? Kao što je Bandić svoju pijanu epizodu platio (o, užasa!) mjestom dogradonačelnika Zagreba i patio sve vrijeme dok mu je formalno šefovala ona žena, kako li se zvaše...

A gdje je kaznena/krivična odgovornost? Papala maca? Koliko ja znam, to je prema zakonima kazneno djelo.
U Jutarnjem sam pročitao da je španjolska tužiteljica u njihovom ekvivalentu USKOK-a Maria de la Heras Garcia svojevremeno u sličnom slučaju optužila jednog gradonačelnika koji je zbog korupcije završio u zatvoru na 6 godina a kad izađe čeka ga zabrana javnog djelovanja na 10 godina, iako je i bez toga politički mrtav.

A jasno je da je kod nas na djelu predstava za javnost - vi popizdite, mi malo napravimo kadrovsku križaljku, preraspodijelimo funkcije, tema se zaboravi i svi zadovoljni. U zatvor nitko neće završit, sjetiomo se samo farse s uhićenjem onog Heraka, ministra turizma. Tražimo li previše da se u okviru borbe protiv korupcije javnosti predoče dokazi o Bandićevom plaćanju kazne za pijanu vožnju ili da neki političar napokon završi iza rešetaka?
Pitajte Talijane kako se to radi... Bivši premijer Craxi je bio u egzilu 6 godina u Tunisu zbog toga jer bi u Italiji išao u zatvor. Tamo je i preminuo 2000. Ironično, na grobu mu piše "La mia libertà equivale alla mia vita" ili "Moja sloboda je moj život".