pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U izbornoj noći, unatoč pomalo razočaravajućim rezultatima za HNS, Vesna Pusić je prva najavila da se kreće u sastavljanje Vlade te evo i danas prednjači u tom pokušaju, čak mi se čini uvjerenija u tu ideju od samog Milanovića, šefa druge najjače stranke. U politici je uvjerenost u svoje stavove i beskompromisnost dobra i poželjna, ali suludi optimizam je ipak nešto drugo (a ne mislim sad na sastavljanje Vlade sada) nego na povijest HNS-a koji redovito grize više nego za što bi po podršci glasača imao legitimitet. Nadam se da mi kolega Zvone i ostali HNS-ovci ovdje neće zamjeriti ako dam mali pregled takvih eskapada.

HNS je 2000. na krilima pobjede koalicije SDP/HSLS ušao u Vladu sa dva (2) zastupnika. Čačić je dobio važno ministarsko mjesto i veliki utjecaj u Vladi. Uz sve kontroverze oko namještanja poslova svojim firmama, mogli bismo reći da je on bio uspješan ministar s dobrim projektima. S druge strane, unatoč malom broju zastupnika, HNS u liku Vesne Pusić je često drmao tzv. "koordinacijom šestorke" gdje su jadnom Račanu na dnevnoj bazi zagorčavali vođenje Vlade sa svojim velikim prohtjevima.

Onda su došli izbori 2003. i HNS je s partnerima izgubio vlast, ali je Vesna Pusić Račanu jako zamjerila što i tada nije pokušao sastaviti Vladu. Ali Račan je kao pragmatičan političar i poučen iskustvom koalicijske Vlade odbio sklepati još jednu kilavu koaliciju od mali milijun stranaka koje bi svaka vukla na svoju stranu.
Iako je tada izgubila vlast, Vesna se tješila time da su upeterostručili broj zastupnika sa 2 na 10, što joj ne treba zamjeriti, u svakom rezultatu se nađe nešto pozitivno.

I dolazimo do jučerašnjih izbora koji su za HNS relativan poraz. Broj zastupnika pao je sa 10 na 7, a sastavljanje Vlade nije baš izgledno. Tom porazu uvelike je kumovala neshvatljiva mi kampanja s Čačićem kao premijerskim kandidatom koja je opet potpuno zanemarila nacionalni rejting HNS-a koji prema biračkoj potpori ni u najluđim snovima ne može pretendirati na premijersko mjesto. Nadalje, Vesna je kao predsjednica stranke sa visokih mjesta na listama maknula poznate i popularne zastupnike kao Kapraljevića i Vuljanića, a stavila neke druge, manje poznate, što je opet meni sasvim neobjašnjiv potez. Podsjetimo se da je Čačić najavljivao 20 zastupnika, da će biti premijer ili ništa, a već jučer je bio spreman biti zamjenik premijera u SDP-ovoj Vladi.

I evo, Vesna sa 7 zastupnika opet sastavlja Vladu, mnogo energičnije nego SDP sa 8 puta više zastupnika. Oprostite, ali meni takva opsesivna želja za vlašću koja zanemaruje objektivnu podršku birača nije više nimalo simpatična.
A argument s kojim izlazi, tzv. "popular vote" je upravo smiješan. Odjednom 10 mandata prednosti HDZ-a nema veze, nego se točno u glas zbraja koliko je birača zaokružilo SDP, HNS, IDS... Zaboravimo izborni zakon, izborni sustav, izborne jedinice, Vesna je zbrojila glasove. Da je tome tako, danas bi predsjednik SAD-a bio Al Gore, ali on je unatoč toj činjenici, muški podnio poraz i prihvatio odluku Vrhovnog Suda iako se s istom nije slagao, zato jer poštuje institucije i zakone te zemlje pa čak i kad su oni očito loši.

Nemam ništa protiv da SDP s partnerima pokuša sastaviti Vladu, ali ovakva kreativna interpretacija rezultata je nepotrebna. Relativni pobjednik prema ovom izbornom sustavu (a znate da ja mislim da je kriminalan) je jasan k'o dan i nikakvo zbrajanje glasova to ne mijenja, dapače, upućuje na "sore losera" koji očajnički traži uporište za nekakvu pobjedu. Kao kad naši nogometaši znaju reći da smo igrali bolje i imali veću podršku publike, ali jednostavno ništa nije htjelo ući u gol... Žao mi je, ali na kraju dana golovi (ili mandati) se broje.

Čini mi se da ovakva, pomalo autistična ambicioznost jako odbija i potencijalne HNS birače. Ali to je problem HNS-a i njihovog vodstva. Meni je samo čudno što su se u vrhu jedne stranke našle takve dvije osobe koje su zbog svojih ambicija spremne previdjeti i objektivnu volju birača i svijest o vlastitom statusu među njima.