Neovisni, ali ne i neutralni

Do jučer se u svim medijima raspravljalo o svjetskoj financijskoj krizi koju su izazvali Amerikanci, sada neki drugi događaji doprinose brzom zaboravu i (možda lažnom) osjećaju da nas je kriza mimoišla i da smo ostali pošteđeni… I koliko god je vladajućima drago da se ne raspravlja o financijsko-gospodarskom dreku, toliko im nije drago da je razlog tome događaj koji otkriva sasvim druge fundamentalne slabosti (međutim, to nije tema ovog dnevnika)…

Idemo natrag na financije: američko financijsko tržište najrazvijenije je na svijetu, to ćete čuti na bilo kojem predavanju o financijama, platnom prometu, bankarskom sustavu i sl. Pričat će vam o svemu i svačemu, a kao vrhunaravni dokaz stupnja razvijenosti spomenut će vam sekuritizaciju. Što je to? Možete pogledati definiciju ovdje ili prihvatiti banalizaciju da je to način kako banka (ili neka druga institucija) može sa svojih 100 dolara odobriti dva kredita od po 100 dolara odnosno ukupno 200 a da sve bude i dalje isto, pa čak i bolje (barem na papiru).

To isto američko financijsko tržište iznjedrilo je i neke specijalizirane djelatnosti kojih u Europi, a posebice u Hrvatskoj, ne poznamo: primjerice hipotekarne brokere koji „brokeriraju“ kredite a da sami nisu ničim izloženi (po principu lako je s tuđim po koprivama mlatiti)… I sve je bilo super dok nije prestalo biti super, a onda smo se svi zbog Amera i njihove maksimizacije profita našli u dreku premda kod nas neke od ovih stvari uistinu nisu moguće…

Ova „pokazna vježba“ kako su nam Ameri svima "smjestili" zamišljena je u obliku igrokaza, vjerujem da će vam, kada dođete do izraza ljubavi izrečenih na kraju zadnje scene, biti dosta toga jasnije.

Scena I: događa se kod brokera hipotekarnih kredita
“Mi ostvarujemo vaše snove”


Klijent: Vau, želio bih kupiti kuću ali nisam uštedio dovoljno novca za predujam i mislim da si ne mogu priuštiti mjesečne otplate. Možete li mi pomoći?
Broker: Naravno. Kako će vrijednost Vaše kuće uvijek rasti više ne trebamo predujmove! A možemo Vam dati i stvarno, stvarno nisku kamatnu stopu na nekoliko godina. Kasnije ćemo ju podići, okej?
Klijent: Naravno, nema problema. Hm, tu je samo još jedna stvar… moj poslodavac je prava pizda i možda neće potvrditi moje zaposlenje. Da li bi to bio problem?
Broker: Ne. Možemo Vam dati specijalni „Zajam uz povjerenje“ te si možete sami potvrditi svoje zaposlenje i prihode!
Klijent: Vi ste fenomenalni! Vi stvarno hoćete raditi s ljudima kao što sam ja.
Broker: Pa, mi Vam zapravo ne posuđujemo novac, to će učiniti banka, te nas u stvari nije briga da li ćete otplatiti zajam. Mi i dalje dobivamo našu proviziju.
Klijent: Što se čeka?

Scena II: Nekoliko tjedana kasnije, u banci Prva banka Zemlje banaka d.d.,
U tijeku je akcija „Otvorite svoj račun Božićnog kluba danas“

Bankar: Trebao bi se riješiti ovih usranih hipotekarnih zajmova. Počinju mi zasmrđivati ured. Hvala Bogu, oni stvarno pametni dečki iz New Yorka će ih kupiti i napraviti svoju financijsku čaroliju! Odmah ću ih nazvati!

Scena III: Da vidimo što rade pametni dečki u SPD Investicijskoj banci na Wall Streetu
„Vjerujte „Stvarno pametnim dečkima“ u svim svojim financijskim potrebama“


Šef: Uh!!! Bolje da se riješimo ovih usranih hipoteka prije nego što počnu privlačiti muhe.
Službenik: No tko će kupiti to sranje šefe?
Šef: Sjetio sam se. Prvo ćemo stvoriti novi vrijednosni papir i iskoristiti te usrane hipoteke kao kolateral. Nazvat ćemo ih CDO ili možda CMO (CMO: collateralized mortgage obligations – pokrivene hipotekarne obveze/ ili CDO: collateralized debt obligations - osigurane dužničke obveze). Svejedno, možemo ih prodati investitorima i obećati da ćemo im vratiti novac kada se otplate hipoteke.
Službenik: No sranje je sranje, zar ne ? Ne razumijem.
Šef: Naravno, pojedinačno su to poprilično usrani zajmovi, no ako ih skupimo zajedno samo će neki postati loši – sigurno ne svaki od njih. A kako cijene nekretnina uvijek rastu nemamo se zašto previše brinuti.
Službenik: Još uvijek ne razumijem.
Šef: Novi CDO će funkcionirati ovako: Bit će sastavljen od tri dijela (ili „tranši") i zvat ćemo ih "Dobar", "Ne tako dobar" i "Ružan". Ako neke od hipoteka propadnu, a sigurno bi neke mogle, obećat ćemo da ćemo prvo platiti investitorima koji imaju tranšu „Dobar“. Na drugom mjestu ćemo platiti investitorima koji imaju „Ne tako dobar“ dio, a na kraju investitorima koji imaju dio „Ružni“ dio.
Službenik: Počinjem shvaćati. A kako „Dobri“ investitori imaju najmanji rizik, platit ćemo im nižu kamatnu stopu neko drugim dečkima, zar ne? "Ne tako dobri" dečki će dobiti bolju kamatnu stopu, a „Ružni" će dečki dobiti lijepu debelu kamatu.
Šef: Točno. No čekaj, stvar postaje još bolja. Za "Dobar" dio ćemo kupiti osiguranje obveznice. Ako to učinimo, agencije za dodjelu kreditnog rejtinga će mu dati stvarno sjajan rejting u rasponu od AAA do A. Vjerojatno će "Ne tako dobrom"dijelu dati rejting BBB do B, što je i dalje dosta dobro. Nećemo se ni truditi zatražiti da ocijene "Ružni" dio.
Službenik: Znači uspjeli ste stvoriti AAA i BBB vrijednosne papire iz hrpe smrdljivih, rizičnih hipotekarnih zajmova. Šefe, vi ste genijalac.
Šef: Da, znam.
Službenik: Okej, a kome ćemo prodati ta tri dijela?
Šef: Šupci u Komisiji za vrijednosne papire nam neće dati da ih prodamo udovicama i siročadi, pa ćemo ih prodati našim sofisticiranim institucionalnim klijentima.
Službenik: Kao na primjer?
Šef: Osiguravajućim kompanijama, bankama, malim gradovima u Norveškoj, školskim odborima u Kansasu – svakome tko traži vrlo kvalitetno sigurno ulaganje.
Službenik: No svakako nitko neće kupiti „Ružni“ dio?
Šef: Naravno da ne, nitko nije tako glup. Mi ćemo zadržati taj dio i sebi isplaćivati zgodnu kamatnu stopu.
Službenik: Sve je to super, no kako koristimo samo smrdljive hipoteke kao kolateral za potpuno nov vrijednosni papir mi ih se u stvari nismo riješili. Zar ih ne moramo iskazati u našoj bilanci?
Šef: Naravno da ne. Ljudi koji pišu računovodstvena pravila dopuštaju nam da uspostavimo kompanije na Kajmanskim otocima koje će preuzeti vlasništvo nad hipotekama. Smeće ide na njihove bilance, a ne naše. Pomodno ime za to je "subjekt za posebne namjene" ili SPV (Special Purpose Vehicle).
Službenik: To je super, ali zašto bi nam to dopustili? Pa sve što stvarno radimo je da mičemo naše vlastito smeće uokolo?
Šef: Naravno, ali mi smo ih uvjerili da je od vitalne važnosti za zdravlje američkog financijskog sustava da investitori ne znaju za te kompleksne transakcije i što se nalazi iza njih.

Scena IV: Kratki posjet uredu cara računovodstva
Niti jedna gnjida nije pre mala da bi ju se uhvatilo

Zabrinuti investitor: Gospodine, kao investitor i zabrinuti građanin zahtijevam da prisilite naše financijske institucije da pokažu više transparentnosti i otvorenosti u svom financijskom izvješćivanju!
Računovođa: 'Ajd van!

Scena V: događa se u Mirovinskom fondu norveškog sela
„Vau, nismo to uopće predvidjeli…“

Službenik mirovinskog fonda nervozno poziva SPD Investicijsku banku...
Službenik: Ej čovječe, što se dovraga događa? Ne dobivamo naše mjesečne isplate!
Bankar: Da, mislio sam vas nazvati ali ovdje je bila prava ludnica. Čini se da šupci koji su podigli hipoteke koje su bile pokriće za vaše CDO ne mogu više otplaćivati.
Službenik: Čekaj malo! Mi smo kupili AAA „Dobar“ dio CDO, znaš? Onaj sigurni. Mi bi trebali biti plaćeni prvi.
Bankar: Pa, nažalost zajmovi su bili puno usraniji nego što smo to prvobitno mislili te pristiže vrlo malo keša. Iskreno, uvjeravam vas da smo mi jednako razočarani kao i vi.
Službenik: No, rekli ste mi da će cijene nekretnina uvijek rasti te da će vaši zajmoprimci uvijek moći refinancirati svoje hipoteke!
Bankar: Da, to je bila loša pretpostavka. Zajebali smo. Sorry.
Službenik: Ma nemoj ti meni loša pretpostavka. A što s AAA rejtingom dobivenim od agencija?
Bankar: I oni su zajebali.
Službenik: Ali taj vrijednosni papir je bio osiguran! Što je s osiguravateljima?
Bankar: Šališ se? Nema teorije da oni imaju dovoljno novca sa strane da pokriju ovu zbrku. Oni su zajebali.
Službenik:No, to je baš super, šupčino. Što da ja kažem svojim seljanima?
Bankar: Reci im da si zajeb'o.
Službenik: Faen!
Bankar: Fuck you!

Kraj