Tagovi

Heroj ili zločinac?

Taj se čovjek odmah na početku rata stavio na raspolaganje Hrvatskoj, ušao je u taj rat na način na kojem je mislio da će najbolje doprinjeti i iskazao se, zaradio je povjerenje svojih suboraca. Preuzimao je sve veće odgovornosti, povremeno se nije slagao sa nekim odlukama onih iznad njega u zapovjednoj strukturi koje su donošene jer ih je smatrao političkim uplitanjem, no ipak je bilo dovoljno onih iznad koji su ga cijenili da može nesmetano obavljati posao za koji je zadužen. O tome najsažetije govore promaknuća i odlikovanje, iako je to samo površna priča. Onu pravu znaju samo oni koji su bili tada tamo.

Heroj ili zločinac?

Svakako, oni kojima je iz ovog ili onog razloga smetao govorili su o njegovoj umješanosti u neke kriminalne aktivnosti, oni koji su ga branili su to pokazivali kao namještaljke određenih interesnih sfera. Bilo je i tekstova po novinama, zaredaju pa se prorijede, kako protiv njega tako i njemu u prilog.

Heroj ili zločinac?

Da, bio je i na kninskoj tvrđavi. Da, dočekao je kraj rata u časničkoj odori. Došao je i taj generalski čin u međuvremenu, kao konačno priznanje za sve što je radio dok je bio u Hrvatskoj Vojsci. I tada je nestavio život poslije rata - ne, nije ni na koji način mogao biti jednak onome kakav je vodio prije rata, no bio je konačno mir. U Hrvatskoj za koju se borio.

Heroj ili zločinac?

No taj mir nije bio onakav mir kakav je on očekivao da će biti. Zločin, ozbiljnim zločin, zločin zbog kojih se iz zatvora izlazi kao oronuli starac počinje se vezivati uz njegovo ime. Sve glasnije i glasnije, sve potkrepljenije i potkrepljenije, kako je istraga o zločinu krenula napredovati. On se osjeća prevarenim i izdanim jer izgleda da nitko više ne vidi njegove medalje ni generalski čin. Osim njegovih starih suboraca iz rata, sam je. Ne želi se prepustiti tom pravosuđu, tom sustavu koji ga je očito odbacio kad mu više nije bio potreban. Tko sudi vlastitim generalima, nije za njega više pitanje, on zna da je izdan. Jednako tako i njegovi suborci, oni koje je zadužio tokom rata.

Heroj ili zločinac?

Možete li odgovoriti na (više puta ponovljeno) pitanje iz naslova? Ili vam ipak treba ime prije nego donesete taj sud? Pročitamo li to pitanje pažljivije možda uočimo jednu pojedinost. Te se dvije kategorije ne isključuju. Dokazi herojstva nemaju dodira sa dokazima o zločinu - bez obzira kako se on zvao. A da, glavni junak iz ove priče, mogao se zvati Ivan Korade, mogao se zvati i Ante Gotovina. Jednako tako se mogao zvati i Vladimir Zagorac, a mogao se zvati i Branimir Glavaš. I ime nije bitno. Jer je bitno da netko može biti i heroj i zločinac. I da i jedno i drugo treba dokazati.

Komentari

teške optužnice protiv

teške optužnice protiv odbjeglog generala koradea i njegove prve žrtve i prijatelja Petrića
Mirjana Vidović: Petriš i Korade nikada nisu odgovarali za ubojstvo moga sina Gorana

Mirjana vidović sa slikom sina Gorana / Igor Sambolec / CROPIX
- Tražim samo pravdu, poštovanje i ispriku - drhtavim je glasom s očima punih suza počela svoju potresnu priču Osječanka Mirjana Vidović, kojoj su posljednji događaji vezani uz generala Ivana Koradea i njegovog nekadašnjeg pobočnika, danas pokojnog, Davora Petriša otvorili duboke rane, koje nosi u sebi već punih 15 godina.

Kada je 9. ožujka 2008., na 15. godišnjicu smrti svoga sina Gorana nosila cvijeće i palila svijeće na njegovu grobu u osječkoj Retfali, ni slutila nije da će samo 20-tak dana poslije četiri ubojstva u zagorskim selima, za koja se danas sumnjiči Korade, u njezinom domu ponovno otvoriti pitanje na koje nikada nije dobila odgovor: "Zašto je Goran mrtav?".

- Koliko još Gorana mora poginuti od ruku tog monstruma i njegovih ljudi? Kako mu nije zadrhtala ruka kada je pucao u 15-godišnjeg Gorana u njegovom domu? Kakav je to čovjek? - pita se danas gospođa Mirjana, čiji je sin Goran 9. ožujka 1993., tada 21-godišnji 60-postotni ratni vojni invalid Domovinskog rata u Varaždinskim toplicama poginuo od metka ispaljenog iz pištolja Davora Petriša, koji je bio u društvu Koradea.

Goran se u Varaždinskim toplicama nalazio na liječenju nakon teškog ranjavanja koje je preživio na ratištu u Bosanskoj Posavini. Bio je zapovjednik tenka, koji je u jednoj borbi pogođen, a vatra koja je izbila zahvatila je i njegovo tijelo. Nakon liječenja u Svetom Duhu prebačen je na oporavak u Varaždinske toplice.

- Bližio se kraj liječenja i trebao je ostati još mjesec dana. U noći s 8. na 9. ožujka s prijateljima je izašao u obližnju diskoteku Tonimir, gdje su bili u društvu nekih djevojaka, a tamo su se našli i, tada pukovnik, Korade te njegovi tjelohranitelji i pobočnici. Navodno je jedan od njih uznemiravao jednu od djevojaka koja je bila u društvu s mojim sinom i ostalim dečkima, pa su oni zamolili tog vojnika da joj se ispriča. No, isprika je bila u kobna, jer je taj mladić izvadio pištolj kojim je ubio Momčila Tuluma i moga sina. Ubojica se zvao Davor Petriš - kaže Mirjana Vidović.

Epilog je poznat. Petriš je za ubojstvo Momčila Tuluma dobio zatvorsku kaznu od šest godina, no za ubojstvo Gorana Vidovića nikada nije osuđen. Naime, sud je uvažio njegovu žalbu da je do Goranove smrti došlo u naguravanju te je za to trebao biti otvoren novi postupak, što se nikada nije dogodilo.

Goranu je posmrtno dodijeljen čin satnika, njegova majka je ostvarila pravo na mirovinu, no nikada joj nije priznato pravo na invalidninu, jer je Goran poginuo prije nego je doneseno konačno rješenje o invalidnosti, pa sada kada se dijele braniteljske dionice ona ima pravo samo na devet udjela, kao i svi koji su preživjeli.

Nikada nije dobila ni odgovor na pitanje zašto je Goran poginuo i tko je za to kriv. Pisala je pokojnima predsjedniku Franji Tuđmanu, ministru obrane Gojku Šušku.
- Krenula sam u potragu za istinom, no gdje god sam se obratila svi su me otepli. Susretala sam se s odgovorima poput: "sin vam nije poginuo na prvoj liniji", "nemate nikakva prava". Na kraju sam sve to prihvatila i pustila da vrijeme nosi svoje, no nikada neću prihvatiti ni oprostiti što se ime moga sina i Momčila Tuluma ne nalazi na popisu 15 tisuća žrtava Domovinskog rata na spomeniku na Mirogoju - ispresijecana glasa otvorila je dušu gospođa Mirjana, inače predsjednica osječke podružnice Udruge poginulih branitelja Domovinskog rata.

I sve bi to vjerojatno ostalo i dalje u njenom srcu, da se nisu dogodila ubojstva u hrvatskom Zagorju u kojima je ubijen i ubojica njezinog sina.

- Rane su se otvorile, počelo me gušiti. Kada sam vidjela s kakvim se epitetima govori o Petrišu i Koradeu mislila sam da ću se raspasti. Ovaj je bio ađutant, dobio je odlikovanja, ratnik, borac. Da, točno je. Ali je bio i ubojica, bio je u zatvoru. Ja znam da Petrišovu majku boli što je ostala bez sina i suosjećam s njom. Možda ni tada ne bih reagirala, da se nije pojavio onaj Sačić na televiziji i pričao o Koradeu kao romantičarskoj duši, časnom generalu, poručuje mu da su oni uz njega. A taj je Korade izričito tražio da njegovi vojnici u onu nesretnu diskoteku uđu s oružjem, što nisu smjeli. Nakon toga sam se zapitala: "Gospode Bože, jesam li ja ostala sama na ovom svijetu, jel' moguće da moj Goran nije dao nikakav doprinos za ovu državu?" Neki unutarnji glas mi je rekao da ne smijem dopustiti da ostane zaboravljeno da je on pošteno i časno branio svoju zemlju. Uznemirila me bešćutnost ovoga društva - sa suzama u očima priča gospođa Mirjana dok u ruci drži sliku svoga sina s nadom da će je pisma, jučer odaslana na adrese predsjednika Stjepana Mesića i ministrice Jadranke Kosor, napokon dovesti do odgovora koje traži.

Nikola Patković / EPEHA

Pobjega iz JNA, poginuo od ruke svojih

Sudbina se s Goranom grubo poigrala. U srpnju 1991. godine pobjegao je iz varaždinske vojarne JNA sa škorpionom i 300 metaka, koje mu je kada se u Osijeku priključio ZNG-u, kako kaže gospođa Mirjana "oduzeo jedan naš general kojemu se sada sudi za ratne zločine".
Goran je prošao ratišta oko Nuštra i Ivanovca, a teško stradao u Bosni. Na kraju mu je hrvatski vojnik oduzeo život tamo odakle je on pobjegao da bi branio Hrvatsku.
- Drži me ponos, dostojanstvo i istina. Samo tražim poštovanje mene koja sam ga odgajala da voli i ljubi svoju domovinu - jecajući je kazala Mirjana.

Jedina pomoć od pokojnog generala Červenka

Gospođa Vidović ističe da je jedini koji joj se odazvao na poziv u pomoć bio pokojni general Zvonimir Červenko.
- Osobno je nazvao i pokušao je nešto napraviti, no smrt ga je pretekla.

The object of war is not to die for your country but to make the other bastard die for his.
Gral. George S. Patton

From 09.91 till retirement 05.05. 1st Brigade. Thats all.

Tko je glasao

ovo je pisano prije

ovo je pisano prije pogibije...

Tko je glasao

možemo i

možemo i drugačije.
čovjek, radnik, otac, muž. dobar susjed, uzdržava roditelje, vodi djecu u parkić, ide na roditeljski i informacije, kuha par puta tjedno, dobar muž, pomaže susjedima oko sitnih popravaka pošto mu to ide, dobar radnik, dobar prijatelj. jednog dana vraća se doma hm s večernje mise, vidi 25-ogodišnju djevojku koja ide naći se s nekime na kavi. siluje ju u najbližem grmu.
dobar čovjek ili zločinac?
vjerujem da ćemo svi reći "zločinac". stvar je u tome da je zločin po svojoj prirodi takav da sve druge činjenice nikako ne mogu umanjiti to što je taj čovjek počinio. svatko treba biti svjestan da će kada počini zločin sve drugo što on je pasti u sjenu te činjenice.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Kako se lažima kreira mržnja od Zoran Oštrić komentara 6
  2. sluga neka prepozna svoj život od aluzija komentara 1
  3. 13 apostola antidemokratske balvan-revolucije u RH od ppetra komentara 31
  4. Sezona kiselih krastavaca …I od Feniks komentara 0
  5. Sezona kiselih krastavaca … od Feniks komentara 6
  6. Auto cesta-- Milanović VELEIZDAJNIK ko Sanader od JPeratovic komentara 44
  7. Rezultati istrage o avionskoj nesreći u Ukrajini se skrivaju ! od Busola komentara 1
  8. DESET NAOPAKIH LOGIKA o Izraelu i Gazi koje se uporno ponavljaju od Ljubo Ruben Weiss komentara 21
  9. Genocid nad Palestincima i šutnja Svijeta od Falkuša komentara 13
  10. Turisti kao ovce za šišanje od drvosjek komentara 21
  11. VIP, Lalovac, Linić i trajekti od gledamokosebe komentara 11
  12. Imate li 15 km kabela? od robot komentara 19
  13. Kaj jedna riječ znači ? od boltek komentara 23
  14. Vrijeme je za krizni stožer! od Feniks komentara 8
  15. Nova mjerna jedinica shvaćanja u Hrvata - jedan Penava od StarPil komentara 2
  16. Domobranski bezobrazluk post-mortem Beara od sjenka komentara 109
  17. Skandalozna političko-protudemokratska odluka Ustavnoga suda od ppetra komentara 168
  18. UZROCI ANTISEMITIZMA (antižidovstva, antijudaizma) od Ljubo Ruben Weiss komentara 207
  19. Od Judeje do Palestine od Kvarner komentara 29
  20. papirNovčanice kada ne vrijede? od aluzija komentara 1
  21. radnici danas izgubili pravo na prigovaranje od aluzija komentara 0
  22. Iman al Obeidi - simbol uništenja Libije ... ! od Busola komentara 9
  23. Zašto je propala demokracija (socijalizam) od gale komentara 35
  24. Laka Vam hrvatska zemlja! od JPeratovic komentara 10
  25. Hrvatska ipak gubi identitet od aluzija komentara 0

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Feniks
  • ppetra
  • rupert

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 3
  • Gostiju: 23

Novi korisnici

  • Jura
  • DamirFerd
  • Buddha
  • norrismichal
  • general war