Jadranka Kosor je na iznenađenje mnogih uspjela okončati talačku krizu u HDZu koja je trajala točno 6 mjeseci. Ivo Sanader je na ponižavajuć način kirurški odstranjen iz HDZa. Sve to naravno nebi bilo moguće bez ogromne podrške koju je u medijima stekla aktualna premijerka (kancelarka, reći će HDZovci), dakle istom onom podrškom kojom je dočekan i Sanader kad je 2002. potjerao Pašalića, a 3 godine nakon toga i čovjeka bez kojeg to nebi bilo moguće (sjećamo se i kako), Branimira Glavaša.
Gledajući onaj tragikomični performance koji nam je priredio 3. siječnja (!) bilo je svima jasno da je situacija u HDZ dovedena do ruba snošljivosti i da se šestomjesečna pat pozicija u kojoj se nalazio HDZ bliži kraju.
Hebrangov debakl u prvom krugu nije otvorio samo pitanje krize vodstva u vladajućoj partiji, već i pokazao da HDZ više nije u stanju kontrolirati svoje biračko tijelo. Vidošević i Primorac uzeli su službenom kandidatu zajedničara više od 17% glasova. Kad se tome pribroji Hebrang dolazi se do respektabilnih 29% glasova. I cijela bi priča mogla proći relativno bezopasno za vladajuće da se u drugi krug nije provukao Milan Bandić.
Od tada pravila igre potpuno su se promijenila. Bandić je zagubio partijsku knjižicu s brojem 2 i postao lider svega onog u Hrvatskoj što prezire SDP. Paralelno s objavom rezultata počele su pripreme za osnivanje nove stranke (odnosno pokreta) koju u početku nazivaju novi SDP, ali sudeći po tonu kampanje čisto sumjam da će Milan Bandić pristati na to da postane predsjednik stranke čije ime toliko prokleto podsjeća na crvenu avet. Ovo sve naravno stoji ukoliko isti bude poražen u nedjelju, u što se duboko nadam.
U ova dva tjedna Milan Bandić se prometnuo u vođu hrvatske desnice, a HDZ je nakon 20 godina izgubio monopol na domoljublje.
Da se vratim na dramatična događanja u HDZu (koja to zapravo i nisu). Sanader je svojim samoubilačkim ispadom dao alibi vrhuški stranke da napravi ono što već mjesecima pokušava, a za što do sad nisu imali opravdan razlog. Cjelodnevna parada u središnjici i dizanje tenzija kao da se radilo o pokušaju državnog udara, HDZ je spretno iskoristio i ispljunuo političko truplo bivšeg voljenog vođe pritom mu priljepivši sve grijehe za situaciju u kojoj se danas nalazimo. Sam Vladimir Šeks rekao je da se oni ne osjećaju odgovornima za Sanaderove afere jer on nije njihov član(!)
Što će biti s HDZom?
Jadranka Kosor uspjela je u kratkom vremenu od gubitnice i Sanaderove posluge postati respektabilni vođa. Njen rejting puca u nebo i sustiže čak i Mesića, ali stranka joj je i dalje na klimavom rejtingu. Izbacivši Sanadera, zaustavila je daljnje srozavanje, međutim pitanje je može li se s te točke pomaknuti prema naprijed. To više ne ovisi o Ivi Sanaderu, koliko o Milanu Bandiću.
Ukoliko Bandić u nedjelju izgubi izbore s razlikom koja nije ponižavajuća ima jako dobru podlogu za formiranje političke organizacije koja bi mogla dobro kotirati u velikom dijelu javnosti. Njegov "kršćansko-socijalni" pokret ima potencijal pridobiti sve one koji se u sljedećim mjesecima budu osjećali izdano, ili još gore uplašeno od strane Jadrankinog HDZa.
Jadranka Kosor ponovno će se naći pred velikim iskušenjem. Morati će odabrati između interesa javnosti i interesa stranke.
U sljedećim mjesecima morati će provesti niz reformi koje će izravno po udariti džepu mnoge koji zbog raznih privilegija duguju vječnu zahvalnost HDZu. U atmosferi antikorupcijskih akcija koje su u tijeku ne toliko zaslugom vlade, već zapravo nedostatkom autoriteta da ih spriječi, veliki dio HDZovih birača, ali i članova naći će se pred dvojbom da li podržati ovakav HDZ.
Vojska od preko 200.000 članova kojom se voli hvaliti HDZ ne održava stranku na životu iz čistog idealizma. U zemlji koja je ispolitizirana u tolikoj mjeri da se i školske zbornice kroje po političkom ključu nije jednostavno prekinuti dotok novca i nadati se da se nitko neće previše buniti. HDZov parazitski sustav vladanja mogao bi biti ugrožen uslijed nedostatka novca, a novi vizionar hrvatske desnice prepoznat kao zaštitnik "državnih" interesa.
Rasčišćavanje HDZa s ovakvom politikom moglo bi koštati stranku velikog broja članstva, dakle i birača. Međutim, dugoročno gledajući morati će birati žele li masovni pokret koji je sve nezasitniji za našim novcem, a koji jednim okom već gleda prema Bandiću ili sređenu političku stranku koja se neće moći pohvaliti armijom obožavatelja, ali isto tako koja neće biti rovovski zakopana u 1945.
Neovisni, ali ne i neutralni