Neovisni, ali ne i neutralni

Prenagla hladnoća ove jeseni, koja još to nije, kalendarski barem, kao što će ogoliti stabla čini se da i ogoljava nas same. Osobno za mene bio je šok prijeći iz kratkih hlača u jaknu i razmišljati da li da klima uređaj podesim na 'heat', živim u Puli i teško se pomiriti da nema više svakodnevnog kupanja i privida bezbrižnosti, od ugođaja ostaje mi samo Arena u mom susjedstvu i budući je vidim svaki put kad pogledam kroz prozor pomalo mi više na uši izlazi, stoga razumijem Premijera da i njemu već pomalo na uši izlazi kada svaki put u Bruxellesu dobije po istima, te korupcija, te pravosuđe (ima li krivosuđe, nisam načistu sa tim terminom), te brodogradilišta, te ne znate sa našom (europskom) lovom, te.......

Kada dođe kući tako nasapunjan doslovno i prenesno (zadnji put u tom europskom gradu dok je hodao sa predsjednikom EU komisije napao ga i fikus, vidio ja na tv) e tu ga spopadnu novinari, te zašto ovo te zašto ono, te ne valja ekonomija, te ga predsjednik Mesić, ili njegovi savjetnici grizu, ma za poludit. Usput budi rečeno ne znam što je Mesiću, što ga to spopadne da se od godine do godine početkom jeseni razgoropadi pa raspali po našoj ekonomiji i Vladi ko Martin po dviziji, mora da je i on kao i ja meteopat pa ga spuca promjena vremena, ne voli jesen, otpalo lišće (a bogami to mora da je problem na Pantovčaku, lišća ko u priči), kestene pa radi toga udari po Sanaderu, zna da ovaj neće ostati dužan pa mu odmah malo toplije oko srca. Osim meteopatije i jesenofobije drugog objašnjenja nema jer ti problemi i svinjarije egzistiraju cijelu godinu i provlače se kroz sva godišnja doba, ali Mesić (i savjetnici) o tome ni mukajet sve do prvog otpalog lišća, a i to samo jednom i taj jedan dan.

Problemi koji u većem i manjem obimu tresu cijeli svijet, po riječima notornog Polančeca ne utiču u većem obliku na Hrvatsku, osim kada je inflacija u pitanju, e tu je problem uvezene inflacije, visoke cijene žitarica (kao mi smo pretežito pustinjska zemlja pa, jelte, moramo žitarice i uljarice i druge ..ice uvozit), nafte, štuc, muc. To što Zagrebačka burza od početka godine zna samo za pad, gotovo pa slobodni pad, za potpredsjednika Vlade nije neki alarmantni podatak, to nema veze sa krizom u svijetu. Kada čovjek malo razmisli, to čak i nije neistina, za stanje na Zg burzi poprilično je zaslužna i Vlada, no to nije zasluga kojom bi se trebalo hvaliti.

Budući da gospodin potpredsjednik Polančec nije dovoljno dobar i jak gromobran, ruku na srce toliko gromova udara na Markov trg, da moraju i drugi članovi vlade podmentnut svoja leđa kako bi obranili Njegovu nedodirljivu Visost. A kada ni sve to nije dovoljno ljutiti Premijer uvijek ima neki adut u rukavu, bilo 'Maestro', 'Gruntovnica' ili najnoviji 'Indeks' ('Index' u policijskoj i USKOK-ovskoj verziji, da li je itko tamo posjedovao taj dokument 4 ili 5 ili više godina i nije primjetio da nije Index već Indeks). Rezultat ovog nanovijeg spektakla u režiji kazalištarca Sanadera možemo pretpostaviti, u ništa, kao i obično. Meritum stvari nije da li na Sveučilištu ima ili nema korupcije, naravno da je ima, kao i u baš svakom segmentu života prosječnog stanovnika ove do apsurda dovedene zemljice, stvar je u tome da je i ovo akcija po temeljnom hrvatskom principu uspješnosti 'tko se nije skrio, magarac je bio'.

Kako to, mislite, lako, gospođa čije je privođenje bilo propraćeno sa najviše medijskog prostora , čini se da će izaći lišo, a kako su novinari Pavićevog lista bili upućeni u detalje akcije (ona budalaština kako su im neke policijske ekipe utekle ne bi prošla ni u nižih razreda pučke škole) tako su nesumnjivo bili upućene i veće ribe na fakultetima, recimo one koje bi mogle ponešto reći o zvjezdanom akademskom usponu nekih naših vrlih muževa čim su se počeli baviti aktivno politikom.
Drugo pitanje je što se želi postići tako glasnom i opsežnom (ne u rezultatu) akcijom, zašto profesori, kao prije njih doktori, dakle oni koji bi trebali biti cvijet ovoga društva, moralna i intelektualna elita? Vjerovatno iz dva razloga, prvo da dokažemo da elite (osim Sanadera) u ovoj zemlji nema, bar one moralne, drugo puk voli razračunavati se sa onima pametnijima, boljima i bogatijima od sebe politikom rulje i linča, pogrom nam tako dobro leži i svi ga razumiju, čak i nepismeni. Ako svaka kumica sa placa zna da se doktoru, fiškalu, sucu i profesoru ne ide praznih ruku otkriti korupciju među njima stvarno je doseg, ma kakav LHC, to je epohalno otkriće fizičko i metafizičko.

Ona neformalna, bar bi u sekularnoj državi tako trebalo biti, duhovna i moralna vertikala kako volimo tepati Crkvi u Hrvata, kada će na njihova mjedena vrata pokucati USKOK, policija ili bar nečastivi, naime oni su zavrćući ruku državi, a preko nje svim građanima, došli do neizmjernog bogastva, njihovi svećenici, menadžeri duša, ucjenjuju vjernike da im plate sve što oni misle da treba jer bez toga spasenja nema, ljubuju i zbog ljubavnica glavu gube (doslovno, vlč. Rafaj), brane se pištoljima i revolverima za koje posjeduju dozvole, a za to se sazna tek kada drzak netko im taj vatreni artefakt ukrade. Zanimalo bi me kako je čovjek, koji po svojoj vokaciji treba voljeti sve ljude (pa čak i neprijatelja), u zahtjevu za oružani list policiji obrazložio da za obranu duše svoje treba nešto konkretnije od molitvenika.

Tako polako dolazimo i do nas samih, nas koji osim da li će nam dijete ići u školu sa mobitelom ili ne, da li ćemo zapaliti još jednu cigaretu ili tom poroku zauvijek reći zbogom, i inih tričarija ne odlučujemo ništa, izuzev povremenog privida odlučivanja mrčenjem po glasačkom listiću, što je sa nama, podmićujemo li mi koga, da li nas tko podmićuje? Većina će reći ne, božesačuvajisakloni, no istina je drugačija. Svaki dan mi podmićujemo zlovoljnog šefa na poslu osmjehom, šalom, iako bi ga najradije zadavili, smiješimo se službenici na šalteru nastojeći joj se umiliti, kao da ona odlučuje da li smo kandidati za kredinu crnu listu ili ne, jer i ona sirota se mora smiješiti nekom iznad sebe i tako u nedogled u spirali mita i podilaženja. Otuda pitanje ima li koga, ikoga, da napokon stane na loptu i kaže 'dosta', u zemlji gdje su sve vrijednosti poremećene, a strah za golu egzistenciju svakodnevan i opipljiv, spirala podmićivanja i uvlačenja u dupe je sve veća i snažnija, svako nekoga treba, za nešto. Sve dok moj status u poduzeću ne bude ovisio o kvaliteti ili nekvaliteti mog rada, a ne od dobre volje šefa ili razine njegove trenutačne frustracije, dok moj kreditni rejting ne bude ovisio o mom prihodu i odsustvu nužnosti da se zadužujem zbog raznih budalaština, a ne o volji nekoga u egzekutivnim koridorima te banke, dok god općinski, gradski, županijski, državni ćate ne shvate da ja ne postojim radi njih, već da ih ja krvavo plaćam i da su u konačnici oni moji zaposlenici, sve dotle ćemo se svi mi valjati u kalu nekog oblika korupcije, sve do mog sina od 4 godine koji zna da nije dobro naljutiti tetu u vrtiću jer onda nema repeta. Tko će prvi, ja , ti .......?