pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Za mnoge stvari sada je kasno. Možda kasno za ispraviti na međunarodnom polju, ali zasigurno za budućnost nije. Možda upravo u toj budućnosti uspijemo ne ponavljati pogreške počnemo gledati ipak malo dalje od svog nosa. Hrvatska vanjska politika u krizi je od početaka njezine samostalnosti jer su se devedesetih popunjavala mjesta u ambasadama s nekim tako čudnim ljudima. Dosta putujem po svijetu i susrećem se s našom diplomacijom. Skoro svaki put izađem ne šokirana nego s jednom dubokom nervozom želuca. Nedavno sam bila u našoj misiji pri NATO-u i mogu reći da mi se prvi put dogodilo da sam izašla zadovoljna i da mogu reći: Ovi ljudi rade svoj posao, ali o tome ću drugi put. Vratimo se Haagu. Tko će u UN? Mesić-Sanader? Ide Sanader. Što se tiče zločina na ovim prostorima, ratnim događanjima, agresoru i žrtvi najbolji prikaz ikad napisan o domovinskom ratu dala je Margaret Thatcher u svojoj knjizi Državničko umijeće. Osim što je prikaz pun vjernih podataka kako kronoloških tako i statističkih, za ovaj se prikaz može reći da uistinu svaka riječ, pa rekla bih i slovo stoje na svome mjestu. Smatram ju itekako mjerodavnom jer je 1987. kada je Milošević došao na vlast u Komunističkoj partiji Srbije žena bila premijerka i znala je što se događa i kuha. O Vukovaru između ostalog kaže: Ne vjerujte nikome kada kaže kako je zlo izraz strasti. Idite u Vukovar. Vidjet ćete da je zlo hladno poput leda. Bojim se da su Haške presude opet rezultat te jedne Hrvatske neodgovornosti, šlamperaja i krivih kadrovskih rješenja koja nas skupo koštaju. Lako je promijeniti bilo kojeg ministra, dovesti na vlast novu vladu, ali ključ u ovakvim pitanjima leži u onim ljudima daleko od Hrvatske, zavaljenima u svojim ugodnim foteljama, oboružanima jedino znanjem o imunitetima i privilegijama diplomatskih agenata iz Bečke konvencije iz 1961. s jedinom mišlju na kojoj strani svijeta će odraditi slijedeći mandat.