Groteska s velikim crnim mašnama

• Dnevnik DCroat - Pon, 09/02/2009 - 02:06
• Glasujte
  0 Up Down
• Komentari 26 dodaj komentar

Europski sud za ljudska u Strasbourgu jednoglasno je presudio da je Krunislavu Olujiću uskraćeno pravo na saslušanje u razumnom roku i to zbog pristranih članova Državnog sudbenog vijeća koji su odlučivali o njegovom razrješenju. Suci također smatraju da je zahtjev DSV-a za isključenjem javnosti iz postupka bio bez pravnog temelja s obzirom da su optužbe protiv Olujića o navodnim seksualnim odnosima s maloljetnicima bile već iznesene u javnosti.

Na kraju presude suci iznose zanimljiv detalj: period od ŠEST GODINA, koliko je Ustavnom sudu trebalo da razmotri i odbije Olujićevu žalbu na rješenje o njegovom razrješenju s dužnosti, bio je predug da bi se suđenje moglo smatrati pravičnim! Treba napomenuti da Olujića po tim optužbama u Hrvatskoj nije nikada "procesuiralo" niti "kaznilo". S druge strane reakcija sudaca Ustavnog suda na presudu Upravnog suda o postupku izbora jednog od njih uslijedila je brzinom svjetlosti.

Znači, kada je riječ o jednom od njih – u našem slučaju kada je riječ o bivšoj administratorici u predstavništvu danske humanitarne udruge u vrijeme rata (a to je, znamo svi, odgovorna pravnička funkcija brojanja kutija humanitarne pomoći u nekom skladištu), mogu reagirati vrlo brzo, ali kada je trebalo nešto reći o sranju kojeg su svi zajedno po političkom diktatu priredili predsjedniku Vrhovnog suda (to očito za te odličnike u crnim togama i smiješnim leptir-mašnama nije neka značajna skladištarska funkcija) onda im treba šest godina? Ne zaboravimo da ti nosači toga i leptir-mašni imaju zanimljivu ulogu u svakom izbornom procesu i dobro ih je imati na svojoj strani.

Nisam pravni stručnjak i ne trudim se biti. Ipak, po meni bi ustavni sudac u svakoj zemlji trebao sinonim za neupitnu moralnost i stručnost, i predstavljati jamstvo svekolikog funkcioniranja pravnog sustava. Podsjetimo se malo tko su sve (bili) ti odličnici hrvatskog pravosuđa: tko su časni i ugledni suci Ustavnog suda Republike Hrvatske. Materijala o njima ima u izobilju (dosta od ovog je već objavljivano na pollitici, a detalj o Smiljku i KBZ-u sam našao na CNN-ovom blogu), slobodno dopišite svoje priloge za biografiju kako ovih tako i drugih odličnika s velikim smiješnim crnim mašnama.

Vice Vukojević (7. prosinca 1999. - 6. prosinca 2007.)
Prvo navodim svog apsolutnog favorita (kad već nisu bivšeg čuvara državnog pečata stavili tamo): državno odvjetništvo je zatražilo istragu o Vici Vukojeviću, netom prije nego je postao sudac Ustavnog suda, a na teret mu se stavljalo navodno silovanje Bošnjakinje u logoru Vojno kod Mostara, čije smo svjedočanstvo mogli čuti u emisiji Latinica, a bilo je objavljeno i u knjizi “Molila sam ih da me ubiju - Zločin nad ženom Bosne i Hercegovine”.
Lik i djelo Vice Vukojevića, suca Ustavnog suda jednostavno se ne da opisati…
Možda se bolje mogu opisati njegova dostignuća kao prvog predsjednika Komisije za utvrđivanje ratnih zločina i poratnih žrtava II. svjetskog rata, ali to nije tema ovog dnevnika.

Milan Vuković (1991.-1992., 1995.-1997., 1999.-2007.)
Bio je sudac Ustavnog suda u tri navrata (osladilo mu se): Sjeća li se netko njegove veleumne rečenice da se u obrambenom ratu ne može počiniti zločin?
Osim što se u rijetkim svojim kolumnama potpisuje kao doktor prava , ponosi se u knjigom „Ja odvjetnik – Moj život…“. U jednoj je kolumni napisao: “Dobronamjerni građani ne mogu shvatiti zbog čega toliko govora o potrebi reforme hrvatskog sudstva, a stvarnih rezultata nikako da se domognemo.“ Vuković je pozorno analizirao zašto nam je pravosuđe u komi (kako samo sudac Ustavnog suda može) i uzrok tomu pronašao u Račanovom odgovoru na pitanje novinarke Hrvatskog lista: “Kad biste se trebali opredijeliti između dviju povijesnih ličnosti, Tuđmana ili Tita, koji bi bio vaš izbor?“ Račan je odgovorio: “Ako se moram opredijeliti, onda je to Tito.“ DR.IUR. Vuković je na osnovu toga zaključio: “Čemu se onda čuditi stanju u hrvatskom sudstvu kod ovakvih stajališta bivšeg predsjednika Vlade i njegova zamjenika“.

Jasna Omejec (od 1999.)
Aktualna predsjednica ustavnog suda dvaput je izabrana za sutkinju, a navodno je pripadala liberalnoj opciji (i bila članica LS-a, pa ju je navodno instalirao Kramarić, koji je sada, navodno, Sanaderov zelenokaderaš). Ne znam da li u Ustavnom sudu služi HDZ-u kao smokvin list, ili su je uspjeli (nečim) pridobiti na svoju stranu. O njenoj reakciji na vijest o odluci Upravnog suda više u Frederikovom dnevniku "Iustitia Croatica (2)".

Snježana Bagić (od 7. prosinca 2007.)
Držim da je kandidaturu i glasove potpore vladajućih za ulazak u Ustavni sud zaradila dobro obavljenim poslom u Kozarčevoj 21, dok je bila državna tajnica u Ministarstvu pravosuđa. Prije toga bila je predstojnica Vladinog ureda za zakonodavstvo, a nazivali su je i ministricom iz sjene...

Marko Babić (od 7. prosinca 2007.)
Izjavio je pred saborskim Odborom za ustav da ne bi zakonski zabranjivao pobačaj a ne bi dopustio ni ozakonjenje homoseksualnih brakova, niti umjetnu oplodnju neudanih žena. Na upit Ingrid Antičević-Marinović smatra li da bi i muškarci trebali ići na porodiljni dopust, Babić je odgovorio da, po njegovu mišljenju, to pravo treba pripasti samo ženama.
UPDATE: Sudac Ustavnog suda Marko Babić iz Vinkovaca utajio je 270.000 kuna poreza. No, Babić svoj dug nikad neće morati platiti jer je za njegov prijestup nastupila zastara. Godinama je radio kao uspješan odvjetnik, no državi nije plaćao porez na promet i usluge te na godišnji promet svoga odvjetničkog ureda, javlja Nova TV - Ustavni sudac državi utajio 270.000 kuna!. Porezna uprava inače svim dužnicima s dugom većim od 10.000 kuna prvo šalje opomene, a zatim blokira račune kako bi naplatila dugovanje. Njemu nijedan račun nije blokiran...

Slavica Banić (od 7. prosinca 2007.)
Trenutno „izuzeta“, bivša administratorica u predstavništvu danske humanitarne udruge u vrijeme rata (a to je, znamo svi, odgovorna pravnička funkcija brojanja kutija humanitarne pomoći u nekom skladištu) ima i značajno iskustvo u brojanju deviza u trezoru Zagrebačke banke, a ne treba zaboraviti da je i kao domaćica vrijedno uplaćivala staž nekoliko mjeseci! Više o njoj u Frederikovom dnevniku "Iustitia Croatica (2)" i pripadajućim komentarima.

Smiljko Sokol (7. prosinca 1999. - 6. prosinca 2007.)
Čuveni krojač ustava, političkog i izbornog sustava, vjerojatno će u povijesnici ostati upisan kao vrhunaravno fleksibilan pravnički um koji kada je Ankica Lepej otkrila Tuđmanove bankovne račune koje nije prijavio u imovinskoj kartici izjavio da „Novac nije imovina“!
Imao je on iskustva s novcem i imovinom: kao sudac ustavnog suda je uspio izvući svojih 20.000 DM ušteđevine s računa blokirane Komercijalne banke kojoj je bio i predsjednik nadzornog odbora, ali ustavni suci imaju imunitet na sve i svašta, pa su tako imuni i na gripu i na odgovornosti člana nadzornog odbora.

Petar Klarić (7. prosinca 1999. - 6. prosinca 2007.)
Bio je predsjednik Ustavnog suda kada je gospođa bivša administratorica primljena u Ustavni sud i kada je pred Predsjednikom RH polagala prisegu. Tom prigodom, usred izborne trakavice tko će biti mandatar (sjetimo se natezanja oko davanja mandata), što kaže Ustav a što zakoni, predsjednik Ustavnog suda, stojeći pored Mesića daje novinarima SVOJE PRIVATNO mišljenje kako Mesić treba dati mandat odmah Sanaderu. Mesić replicira da to nije moguće napraviti prema Ustavu i gleda u Klarića a ovaj hrabro spušta pogled dolje. Privatno mišljenje predsjednika Ustavnog suda pri polaganju prisege sudaca u uredu Predsjednika republike usred izbornog postupka, u kojem Ustavni sud rješava žalbe! Ma tko to može platit'?

UPDATE2: Mario Kos (od 11. travnja 2001.)
Od 1968. do 2001. odvjetnik u Zagrebu.

Ovo je fotografija ugla Nodilove i Zvonimirove ulice. Vidi se tabla "Mario Kos, Advokat". Mario Kos je postao sudac Ustavnog suda RH, prije osam godina, ali nije uklonio tablu koja već 8 godina upućuje na nepostojeći ured - što je apsolutno neprimjereno i prema osnovama kodeksa odvjentičke etike ali i za suca Ustavnog suda (tabla je javna poruka). Na toj lokaciji, nakon što je Mario Kos postao sudac Ustavnog suda, posao je nastavio njegov sin. Ali sin se ne zove Mario Kos!
Nadalje ni izraz "advokat" ne postoji kao profesija u RH. Ukazuje li ovo na pripadnost "Advokatskoj komori Srbije" jer je to njihov termin!? Šalu na stranu, nije mi jasno zašto se netko deklarira kao "advokat", kad smo još u doba SRH ove osobe nazivali odvjetnicima a i komora se zvala Odvjetnička komora Hrvatske (danas Hrvatska odvjetnička komora).

Kao što se može vidjeti iz ovih na brzinu nabačenih veleumnih izjava i djela, odličnici sa smiješnim leptir mašnama bit će zlatnim slovima upisani u povijesne udžbenike. Kada završe sa zlatopisnim aktivnostima, podsjetimo se, suci Ustavnog suda kojima je prestala sudačka dužnost zbog isteka mandata, koji su razriješeni dužnosti prije isteka mandata na osobno traženje ili zbog trajnog gubitka sposobnosti da obavljaju svoju dužnost imaju pravo na mirovinu pod istim uvjetima kako je to određeno za zastupnike u Hrvatskom saboru.

• Dnevnik DCroat - Pon, 09/02/2009 - 02:06
  
• Komentari 26
• 6265 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar