Nakon radnog iskustva koje ću opisati u ovom dnevniku osjećam mješavinu gađenja, nekakvog poniženja i neodređenih osjećaja koje mogu opisati s recimo osjećajem okusa pljesnjivog kruha u ustima.
Počet ću od kraja, jer me se kraj najviše dojmio: u moje ime , bez moga znanja, potpisavši se mojim imenom i prezimenom i titulirajući me, službena osoba - tajnik ustanove upućuje e-mail nadležnima u Ministarstvu. To indirektno saznajem pitajući je li problem oko ispisa dokumenata riješen. Pokazuju mi na uvid e-mail od neke osobe , g. Domagoja Drenjanca, koja mi odgovara na "moj" e-mail i traži od mene dodatna pojašnjenja. Slijedi verbalna komunikacija u kojoj od nadležne osobe - tajnika , nakon mojih primjedbi kako se uopće usudila predstavljati mojim imenom, slati e-mail i primati "moje" odgovore, saznajem kako mi je još učinila uslugu jer je to inače moja dužnost. (Da ne ulazim u detalje, "digitalni obrazac" u koji se unose podaci ne može prihvatiti ili nije predvidio stvarnu situaciju, te ne ispisuje sve potrebne podatke iako su korektno upisani, tj. nema dovoljan broj praznih područja- jedno nedostaje, i jednostavno se odreže zadnji podatak pri ispisu svjedodžbe iz tzv. e-matice).
Pitajući naknadno tajnicu tko mi je to "odgovorio" da bih mogla nešto poduzeti u svezi s rješavanjem te pljesnjive situacije prvo mi je dala ime i prezime neke druge ( ženske)osobe. Zbog šokiranosti i uznemirenja , pri prvom pogledu na njen monitor s "mojom" poštom, tada nisam pošteno ni registrirala tko to "sa mnom" izmjenjuje službene e-maile, ali sam ipak zapamtila inicijale i to da se radi o muškoj osobi. Zatim me nazvala kući i rekla pravo ime osobe koja je "komunicirala" sa mnom . Mislim da je u međuvremenu nešto sređeno , te da bi moj mogući dopis stigao na neki slijepi kolosjek. Stoga, ovim putem želim obavijestiti navedenog gospodina da mi ne odgovara na "moje" e-mailove, jer i nisu moji već tajnice ustanove, i ne traži dodatna objašnjenja od mene. Neka samo probno ispiše dokumente cijelog navedenog razreda, navedene škole i vidjet će što mu je to tajnica prenijela predstavljajući se mojim imenom.
Možda mi osjećaj gorčine i gađenja bude manji nakon što ga prebacim na ovaj dnevnik.
Pismo (pisano ili elektroničko) puno govori o osobi koja ga piše. Već prvi pogled odaje neke osnovne podatke, kao što su pismenost , stil , ali i odnos autora pisma prema onome kome se obraća i od koga možda nešto traži.
Uopće me ne zanima, kako navedena osoba piše i kakav je njezin način obraćanja državnim institucijama, ali ne dozvoljavam da ga se pripisuje meni njenim lažnim predstavljanjem. Uz ostalo pokazala je ovim postupkom svoj nedostatak kućnog odgoja i kulturnog ponašanja.
Priča može izgledati nebitna i sitničava u kriznim vremenima u kojima ljudi doživljavaju daleko veće nepravde. Međutim, ovdje nije riječ o veličini ili stupnju nepravde, već o zaštiti ljudskog dostojanstva i inzistiranju na pridržavanjima određenih kulturnih i poslovnih normi. Ovo je trenutni kraj priče. Pravu sliku o događaju i njegovoj važnosti ili nevažnosti ne samo za mene, može se steći tek nakon poznavanja osnovnih događanja u malo većem vremenskom periodu. Stoga, da krenem od početka:
Stigla je informatizacija i kompjutorizacija u sve pore našega društva- nužnost suvremenoga svijeta, kojoj smo se morali prilagoditi. Naravno mnogi, bolje prilagođeni ili više snalažljivi tu nužnost dobro su naplatili ovom društvu - daleko iznad njene stvarne cijene. Svi mi ostali morali smo prihvatiti i dobre i loše strane novog vremena, a znamo prvi koraci su, uvijek, teški. Ipak i u tim prvim koracima treba poštivati osnovne norme i zakone.
Prvi problem nastaje, kada Ministarstvo uvede tzv. e-maticu ne poštivajući zakonske odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka, iako je država oformila i Agenciju za zaštitu istih (a vjerojatno dobro i plaća odabrane koji rade u njoj). Nas, nastavnike masovno imenuju tzv. matica operaterima i tako nas prisiljavaju na određene administratorske poslove, za koje nismo nikada bili osposobljavani.
Tražeći od moga,a sada bivšeg Sindikata (koji nažalost ništa nije poduzeo) da djeluje i obraćajući se Agenciji za zaštitu osobnih podataka, uspjela sam u tome da se izvrši nadzor u Ministarstvu i da ih se makar prisili na poštivanje navedenog zakona. Zbog toga su se obvezali napraviti krupne izmjene u programima pristupa i korištenja, a o čemu me Agencija i pismeno izvijestila. Promjene su napravljene.
Na https://matice.mzos.hr/default.aspx , Ministarstvo javno priznaje kako su pogriješili imenujući sve nastavnike matica operaterima, ali , po meni, taj mobing je trebalo preživjeti. Dva puta mi se pismeno naređivalo (imam te naredbe) , od strane ravnatelja, jer sam tvrdila kako ne spada u moje poslovne obveze da vršim posao matica operatera. Ipak, neka satisfakcija mi je i javno priznanje o pogrešci Ministarstva na navedenoj adresi.
Neodgovorno i nepripremljeno se ulazi u nove poslove i pri tome se ljude tretira isto onako kako bi slon u staklarskoj radnji tretirao staklene figurice. Ne poštivaju se zakoni vlastite države , ne odrede se stručni ljudi koji će vršiti posao, ne zna se tko vodi poslovnu komunikaciju ustanove s Ministarstvom, već se to spušta na razinu : kome nešto treba taj će valjda već javiti.
Ne mogu se ne osvrnuti na rečenicu koju mi je tajnica uputila prilikom "verbalnog okršaja": Ja nisam zadužena za učenike u školi." Na moje pitanje, a za što je ona zadužena, dobila sam odgovor kako je zadužena za nastavnike. Lijepo, svoju godišnju plaću zarađuje vodeći dokumentaciju i ostale poslove za 50-tak ljudi koji ostvaruju prihode iz državnog proračuna. Poslovi tajnika su toliko tajni da ih Ministarstvo nije u stanju ni nakon godinu dana od donošenja Zakona o školstvu makar taksativno pobrojati, iako su se u tom zakonu obvezali. Takav odgovor dobiti ćete od većine administrativnog osoblja po hrvatskim školama. Svi, pa i oni koje Ministarstvo zapošljava za dobrobit naše djece : pedagozi i sve više traženi psiholozi bježe od učenika i isključivo bi se bavili ili papirima ili nastavnicima, jer je to u svakom slučaju puno ležernije i jednostavnije. Rezultati njihova rada valjda će se preko tretiranih nastavnika tunelirati do učenika. Ako su već zaposleni po školama zbog djece, treba ih popisom poslova, odnosno sistematizacijom poslova, obvezati da se i bave s tom djecom, a ne njihovim nastavnicima.
Upravo iz te rečenice, kako nije nadležna za učenike, vidim motiv njezine komunikacije s Ministarstvom, a pod mojim imenom. Želi izbjeći obveze vođenja administratorskih i pravnih poslova u vezi s učenicima, jer je njih ipak daleko veći broj nego nastavnika - a i novi dolaze svake godine.
Vičući, držite lopova, mnogi se pravi lopovi spase. Isto tako prigovarajući na "previše praznika", neupućeni u poslove nastavnika, ni ne osvrću se na silnu administraciju i voditelje po školama, za popis čijih poslova i vrijeme njihova izvršenja trebate imati vrlo bogatu maštu.
Bilo bi dobro kada bi Ministarstvo obratilo pozornost na svoje velike neiskorištene radne resurse unutar škola. Za početak, bilo bi potrebno makar odrediti poslove, koji pripadaju tajnicima i voditeljima, te prema njima objektivno utvrditi broj izvršitelja. Mogli bi se pozabaviti i s njihovim skraćenim radnim vremenom i ostalim pogodnostima izvan nastavnih dana, a eto kažu kako njihov posao nisu učenici.
Ovo zadnje, možda, zvuči kao "revanšizam" za doživljeno, ali iskreno rečeno ne smeta me ni njihov rad ni nerad
jer o tome treba brinuti netko drugi. Smeta me samo kada njihov rad ili nerad ometa moja radna ili ljudska prava.
Pogotovo me smeta, što netko obazrivo i pomalo uliznički u moje ime, javlja o nedostacima u e-matici, iako zna da sam od početka tvrdila, a i sada sam toga stava, da je taj posao stvar školske administracije i stručne službe, a ne nastavnika s kojima to , prema onome što vidim i čujem,rade uži članovi njihove obitelji muževi ili djeca i... Isto tako u komunikaciji s državnom upravom držim se načela kako su oni tu zbog pružanja usluga građanstvu, a ne građanstvo zbog njih. Nisam do kraja ni pročitala "svoje pismo" od silnog gađenja.
Znam kako je u vrijeme opće politizacije društva, izbornih rezultata, traktorskog , studentskog i propalog prosvjetarsko-i -inog štrajka, ovo možda zadnja rupa na svirali, ali me eto ipak potaklo da problem javno izložim.
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
@Petra, čitala sam tvoje
@Petra,
čitala sam tvoje dnevnike i generalno se slažem s tvojim stajalištima. Mislim da je najvredniji u tvojim objavama vrlo informiran uvid u to kako obrazovni sustav (ne)funkcionira. I kao građanku i kao sociologinju me fascinira stupanj iracionalne birokratizacije (što bi, prema Maxu Weberu, bilo contradictio in adiecto, jer je birokracija karakteristika ciljno-racionalnog orjentiranog društva) u obrazovanju koje bi taj vid svojeg operiranja trebao svoditi na minimum.
Naravno, iracionalna birokracija nužno deformira kako sam sustav tako i odnose među ljudima koji su njegov sastavni dio. I dok se političkim manevrima disfunkcionalnost sustava može kako tako prikrivati, poremećeni međuljudski odnosi rezultiraju prestankom komunikacije unutar sustava, koji dalje vodi do blokade(a) u funkcioniranju. Fijasko obrazovnog sustava vidljiv je, međutim, najbolje u konačnom "proizvodu" - nedovoljno obrazovani ljudi s nedovoljno razvijenim sposobnostima potrebnim za ulazak u svijet rada.
Čini mi se da tebe kao i mene još i ne iritira toliko što se događaju tako glupe i nedopustive situacije kakve si opisala, koliko činjenica da se velik broj uključenih uopće oko toga ne zabrinjava (uključujući i sindikate). Štoviše, gutaju knedle, ali se prilagođavaju i nastoje izvući maksimalno za sebe osobno. Kao da se radi o začaranom krugu iz kojeg nikome nije u interesu izaći. A kad je tako u obrazovanju gdje se vrti relativno mala lova, kako je tek u privredi, pravu, zdravstvu, da o politici ni ne govorimo, gdje su u opticaju milijarde?
nemesis
I ja sam, ne rijetko, čitao
I ja sam, ne rijetko, čitao vaša razmišljanja i stavove u vezi obrazovanja. Kako Petre, tako i nemesis. I generalno, na površnoj razini, se slažem s vašim stajalištima.
Da nije onoga prokletoga "ali", mogao bih sada izreći nekoliko laskavih pohvala, udijeliti po koji plus i- gotovo. Međutim, reći ću vam istinu kako je ja vidim, bilo vam to po volji ili ne.
Da ne bih duljio, objema bih postavio isto pitanje: Mislite li zaista da je "iracionalna birokracija" jedina ili pretežito odgovorna za deformiranje obrazovnog sustava, pa čak i odnose među ljudima?
Naravno da nije, ni jedina,
Naravno da nije, ni jedina, ni pretežito odgovorna za deformiranje obrazovnog sustava.
Obrazovanje nije izdvojeno od ostalog dijela društva, niti to može biti. Narod kaže kako riba smrdi od glave. Budući da je prosvjeta pri repu interesa ovog društva (osim kada se pomoću nje pokupe velika sredstva raznim "projektima") mogu dodati u sličnom "životinjskom stilu", tvorovi smrde od ispod repa - što ipak ne znači manje smrada nego u riba.
Moglo bi se ovdje raspisati o uspjesima liječnika koji je jednom bio u Americi (što prevedeno na hrvatski jezik znači "stekao je najveću diplomu" jer je bio tamo gdje ih je bilo malo) i napravio najveći : copy-paste u povijesti hrvatske prosvjete, tj.prenio tuđi obrazovni sustav, pun manjkavosti i loših obrazovnih rezultata u našu sredinu, ali nije mi bila namjera pisati o tome.
"Iracionalna birokracija" je težak teret svugje, a ne samo unutar prosvjete. Bolje ona radi kada ništa ne radi, nego kada se ubija od posla- konačni rezultati su joj isti, ali troškovi ipak jako različiti.
@povezniče, sigurno da
@povezniče,
sigurno da birokratizacija nije jedini ili pretežiti uzrok kolapsa obrazovnog sustava. Nisam to nigdje niti tvrdila. Možda je posljedica, a možda je tek jedan od faktora koji su utjecali na sustav kakav je danas. U svakom slučaju ona je dio problema. Kad bismo postigli konsenzus da nam je obrazovanje u rasulu, onda bi nam utvrđivanje uzroka tog rasula pomoglo da pronađemo rješenja. Naravno, pod uvjetom da se možemo konsenzusom dogovoriti koje ciljeve novi obrazovni sustav treba ostvarivati. U Hrvatskoj, međutim, ne postoji konsenzus niti oko tako temeljnih stvari kao što je koncept znanja kao javnog dobra kojemu svi moraju imati pristup pod jednakim uvjetima i koje mora biti besplatno za sve, dakle, da obrazovnje bude prioritet broj 1 opstanka i razvoja cjelokupne zajednice. Tu bi možda valjalo potražiti odgovor na pitanje o uzroku...
nemesis
@ nemesis Istina je, veliki
@ nemesis
Istina je, veliki broj ljudi, kod nas, ne reagira na takve, ali i puno teže situacije. Valjda očekuju da će im promjene na bolje narasti, kao gljive poslije kiše, bez imalo njihove aktivnosti i truda.Ovdje ne mislim na čisto političko djelovanje, već odgovorno građansko ponašanje. Time i oni sami pogoduju da ih se ne tretira čak ni kao stoku sitnog zuba, već kao potpune krezubice. O njima sam se izjasnila u svom prethodnom dnevniku, te se ne želim ponavljati.
Tvoj komentar je ohrabrujući, i uvjerava me kako ima ljudi koji slično razmišljaju i koji žele bolje i poštenije odnose među ljudima, organiziranije i efikasnije društvo. Stoga hvala na razumijevanju.
Zbog ekonomske i političke situacije, radno mjesto gotovo da predstavlja "udaju" za određenu ustanovu ili poduzeće, a ne prodaju svojih radnih sposobnosti za odgovarajuću poštenu cijenu rada. Nema pokretljivosti radne snage, osim one :s posla na biro - što nije baš privlačno. Ali, ipak, to nije razlog da čovjek bude glina u rukama netalentiranih i nesposobnih "umjetnika".
Petra, "mješavina gađenja,
Petra, "mješavina gađenja, nekakvog poniženja i neodređenih osjećaja...", govore da vi jeste glina u rukama netalentiranih i nesposobnih "umjetnika".
Znate li zašto je to tako?
Znam
Znam
Znati i imati dubok uvid u
Znati i imati dubok uvid u stvarnost nije isto. Ukoliko podijelite s nama vaše spoznaje, obećajem da ću vam ukazati u čemu je vaš nedostatak svijesnosti.
Bez i najmanje namjere da vas povrijedim ili razljutim. Uostalom, za mene je kritika najbolji oblik priznanja i podrške, jer onome tko je zna dobronamjerno prihvatiti, omogućava učenje i ispravljanje, dok "kritičar", pa i onda kada je iskren, najboljih namjera i sjajne analize, za tu mogućnost ostaje prikraćen.
Dakle? Hoćemo li čuti zašto netko poput vas daje dopuštenje drugima da vas vrijeđaju, da osjećate gađenje i da vas modeliraju poput gline, a da se, unatoč vrijednostima, do kojih držite, ne možete učinkovito oduprijeti? Ili bar mislite da ne možete?
Nisam shvatila modeliranje i
Nisam shvatila modeliranje i vrijeđanje osobno, nego kao posljedicu toga što pripadam radnoj sredini koju svi tako tretiraju- stoga, nužno, i mene dopadnu takvi nasrtaji.
Lagano bi se bilo riješiti svega toga, ali čovjek, ipak, mora od nečega i živjeti. Da, mogu se oduprijeti i to stalno i radim. Evo i vi ste saznali za ovaj slučaj,a inače bez natpisa ne biste o tome ništa znali. Bavim se i ostalnim poslovima,a i uvijek sam se bavila , koji mi donose više radnog zadovoljstva, a i nešto materijalne sigurnosti , što je više, nego iz mojeg osnovnog zanimanja.
Gađenje i ostali osjećaji, nisu se odnosili na moje postupanje, već na postupanje i nekulturu druge osobe. Da bolje objasnim: to je kao da ste na svojoj stazi iznenada naletjeli na svježe i obilno govno ( ljudsko, a ne pseće), pa vam se osjećaj gađenja javio uvjetnim refleksom, a ne vlastitom voljom (ovdje mislim na postupak, a ne na osobu koja je tako postupala). Hvala na ponuđenoj pomoći, ali neće biti potrebna, iako iz vašeg imena slijedi kako odlično povezujete stvari . Ipak, nije potrebno , premda bi možda bilo zanimljivo.
Nisam vam nudio pomoć.
Nisam vam nudio pomoć. Nitko nikome ne može pomagati, pogotovo u ovim stvarima. Ljudi ne vole slušati tuđe odrednice za svoj život. Zato mi je u neku ruku drago da ste me poštedjeli objašnjavanja. Čak sam siguran da bi vam prije naškodila, nego pomogla.
Ipak ću vam reći par stvari. Ako ih ispravno shvatite, biti će mi drago, ali to neće biti moja zasluga.
Predlažem vam da se prestanete obazirati na okolnosti, događaje, druge ljude. Preuzmite potpunu kontrolu nad vlastitim životom, svoje okolnosti stvarajte sami, zanemarite događaje, jer oni nemaju nikakve veze s vama i fokus sa drugih ljudi prebacite na sebe. Vjerujte, sve to ne iziskuje nikakav napor, jer je svaki čovjek sposoban svijesnom odlukom znatno poboljšati vlastiti život. Životni scenariji koje svi, rekao bih bez izuzetka, živimo, nisu nas dostojni. Budući da smo ih nekritički i bez provjere preuzeli od prijašnjih generacija i budući da ti scenariji zbog ogromnih promjena oko nas, više nisu funkcionalni, djelujemo izgubljeno i očajno, iako imamo mogućnost drugačijeg odabira. Nažalost, mi za vrijednije i korisnije izbore ne znamo, pa ih ne možemo ni prakticirati, ali to ne znači da oni ne postoje.
Međutim, ono što nas vrijeđa nije ono što nam se događa, nego nas boli naša reakcija. Reagiramo refleksno i onako kako su nas programirali, a ne onako kako bi to za nas i našu okolinu bilo bolje.
Znam da je ovo previše neodređeno rečeno te da ćete, u svjetlu vaše uvjetovanosti i iskustva, izvući pogrešne zaključke. Pokušajte o ovome razmisliti na način da odbacite dobar dio svojih stavova i razmišljanja. Sagledajte sebe i svoj život iz ptičje perspektive i kao da odozgo gledate sami sebe. Morate od nečega živjeti? Pa, ne bi li bilo daleko bolje da od onoga od čega živite, živite puno bogatije i da se pri tom puno više zabavljate te postižete puno vrijednije rezultate? Utopija? Naravno da nije, ali baš zato što vi u tako nešto ne vjerujete, tako nešto ne možete ni ostvariti. Premda je itekako moguće.
U jednom od prethodnih komentara nemesis je napisala da se u obrazovanju vrti mala lova. Ja bih rekao da se u obrazovanju krije nezamislivo vrijedan kapital, s kojim se nikakav novac ne da usporediti. Riječ je o ljudskom kapitalu i onaj tko otkrije jednostavan i jeftin recept za razvoj ljudskih potencijala putem obrazovanja, vladati će svijetom na pošten i human način.
Stoga vam predlažem slijedeće. Postanite najbolja i najuspješnija učiteljica/nastavnica/ profesorica na svijetu. Odlučite ( i sasvim sigurno ćete uspjeti) "proizvoditi" genijalce i izuzetno uspješne ljude. Ne obazirite se na sustav, otpore i proklinjanja. Mediokriteti su uvijek bili i biti će prepreka ljudskom razvoju. Strpljivost i upornost će vas dovesti do konačnog uspjeha. Morate biti spremni na stanovite žrtve i odricanja, ali će vam rezultat biti i nagrada i poticaj. Po meni, sadašnja žrtva je pretjerana i što je još gore, nemate nikakvih izgleda u životu i na poslu naplatiti više od 6% svojih potencijala i vrijednosti. Jeste li se rodili radi svojih 100%- tnih sposobnosti ili ovih prosječnih 6%?