pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Iako politička natjecanja pratim samo koliko mi uđu u moja polja i dodire, a i to je previše, mali sažetak o zapažanjima.

I dalje se uočavaju već iste stalne navade, znamo se mi sebe i previše, što ukazuje da se igra provjereno na siguran uspjeh:
- brza prilagodba na proces eliminacije, zauzimanja mijesta, mainstream pozu i poziciju te strast održanja u igri bez zadrške;
- kobne greške kašnjenja u fazi ( i revolucionari koji idu naprijed skokovito ne znaju za pravila revolucija da prave revolucionare ne možeš vidjeti, pa ni kad su odigrali igru), pregleda igre (lopta tko zna gdje a ovi trče tamo), koncentracije na kraj (a kraja nema), deficita sportske kendicije i forme (i najipresivniji igrači nema ju kondicije i vjerojatno nikad ni bi bili u formi pa prenaglašenim gestama glume formu);
- stalno padanje u igri i preekskluzivna publika i izravno zainteresirani, kakvih pišljivih pola građanstva, bi mogli konačno početi razišljati o osnovama i stabilnosti neprekidnih uspjeha. A tu je svuda dovoljno manje od ništa, da samo malo netko ohane i svijet uspjeha što smo poznavali više ne igra;
- nema brige nema straha, nema samo da nikad nije bilo da nekak ne bu bilo (to su priče za umirivanje i uspavljivanje male djece) nego (r)evolucija uvijek drukčije teče nego što se prikazuje. To kako teče nije niti za najširu javnost. Ima tu i intimnih stvari, neizvjesnog što se kuha i provodi u začetku a i stalno teče, pa otkrivanje karata neprijatelju koji nikad ne spava bilo gubljenje dragocijenog raspoloženja i vremena, često neshvaćeno i uzaludno i, što je najvažnije, krivo implementirano. A i da ne bi na poznato bilo potpuno krivo shvaćeno, radi se o tome da je pažnja potpuno fokusirana na pomodne i naviknute točke dok glavnina toga potpuno neskriveno kreće po širem prostou pa i pe nosom.

U tom je smislu veoma neizvjesno šta će kada isplivati na tv-programima, koji nisu samo limitirani na sheme u studiju. Ako i u ovoj rundi natjecanja ne bude ništa zanimljivo, to će pomoći da u idućoj bude urnebesno zanimljivo, jer plodna i iskusna zemlja u tom smislu kuha. Najbolji programi su bili 1989.g., kad su godinama armirani likovi voditelja i urednika bili malo olabavljeni a teren zakuhao. tad je propuštena čista gol šansa za prijelaz iz pretkvalifikacija dalje.

Spekulacije gdje bi i sad moglo malo proraditi, da se toliko ne davi i preskače igra:
- cijenjeni autor ovog posta G-news je najavio da će podržati DSžena, koja osnove za nastup ima već sama. Da se u panel igri pojave s G-news-om naspram jakih klubova, i bez drugih bi to mogao biti dobar show, još igrač dva i prava igra. I tako slično niz toga;
- potcjenjuju sa stalno marginalizirane i zgašene zapaljive točke (Ninić&Bebić, Paraga, Budiša itd.) a za Mesića je i slično je svima logično da tako veliki igrači zaigraju velike igre kad se sjete. Samo malo podsjećanje kako je to ne tako davno bilo demantira. Osim čuda iznimne uspješnosti stalno teku još masovnija čuda olakog trajnog ispadanja iz igre, i kad nije jasno kako uspjeh sam misli nastaviti bez udarnih igrača (Holjevac, Savka&Tripalo, Milka Planinc, Jure Bilić i Milutin Baltić, Ante Marković, Stipe Šuvar, Manolić, Valentić ...);
- u bezbroj doba previranja do sada pripremljenost i pouzdanost momčadi je tako krhka da i štura, ugodna i bezazlena slučajna i prigodna ćaskanja u znak ohrabrenja postaju veoma delikatna, uključujući tv zvijezde i ključne mozgove iza kulisa. Eventualni eksperiment sa samo nekoliko neovisnih amorfnih likova u panel igri bi vjerojatno izmjenio show vječno. Zašto iz prekomjernog iskustva sa slabostima politike i vlasti i na malo jači jugo imam dojam da je panika od takvog nečeg tiha ali duboka i sveobuhvatna? Zašto duboka šutnja u brbljivom Splitu govori više nego zapaljive rasprave o Zagrebu? Zašto iracionalni znakovi o glavnoj televiziji stalno teku, kao i o mastodont centru Hypo pored, a sve skupa u genius loci sa kockicom i drugim medijskim središtem pored, u najmanju ruku poremećaj inercije?

Onima koji se ne sjećaju kampanje iz 2003. evo primjera:

Evo da malo smirimo raspravu glas razuma - Crnić: Urednicima treba prepustiti koliko će koju stranku predstavljatiJadranko Crnić, bivši predsjednik Ustavnog suda, pojasnio je za Poslovni dnevnik da ocjena svrhovitosti pripada samo Saboru. "Ustavni sud je tada rekao da je propis ustavan, ali da dovodi u pitanje njegovu svrhovitost obzirom da dako detaljno uređuje to područje. Moje je mišljenje da je taj propis donijet zbog nepovjerenja u medije, odnosno kako ne bi došlo do manipuliranja. U ovom je slučaju riječ o prenormiranju koje je jednako opasno kao i podnormiranje", kaže Crnić dodajući da treba vjerovati u profesionalnost hrvatskih medija. Zbog toga Crnić smatra da bi Sabor trebao reagirati na prijedloge predstavnika informativnih programa HTV-a, Nove TV, i RTL-a. "Treba ocijeniti u kojoj se mjeri vjeruje medijima da će biti profesionalni ako im se dade sloboda. Ja kažem - vjerujmo im!", poručuje Crnić.

Sasvim sigurno da ovaj sustav praćenja predizborne kampnaje ide na živce i bogu i ljudima. Pojavljuju se egzibicionisti, čudaci, ljudi kojima je jedino važno da se vide na TV. Jedan od bicših kandidata za predsjednika (premda to neme veze s temom, ali ocrtava mentalitet) ponosno javlja da je on osvojio čak 2,5% posto glasova i da je to baš dobro. No, s druge strane, ne može se niti vrijeme predstavljanja određivati predizbornim anketama. I oni koji nemaju veliku organizaciju niti brojke u anketama imaju pravo na glas. Problem je, kao i uvijek, u ravnoteži. Očekujem pametne prijedloge od TV kuća, ali čini mi se, ako smo se dogovorili da izborne zakone nećemo mijenjati godinu dana prije izbora, nije pošteno niti ovaj sada mijenjati. O tom treba razmišljati tjedan dana nakon izbora, ne dva mjeseca prije.
A Antunovićka ima pravo na svoje mišljenje, barem isto kao i ja na svoje. Makar bilo i blesavo i makar zaustavljalo Reuters.

Poput nekih drugih komentatora složit ću se s mišljenjem da Antunovićka nije rekla ništa komunjarsko. A što se tiče prave «komunjarštine» ona se može prepoznati upravo u sadašnjem načinu praćenja izbora. Naime, tipični komunjarski izum je «uravnilovka» . Za one koji ne znaju, to je težnja ka izjednačavanju bez obzira na sposobnosti i posao koji se obavlja jer svi ljudi imaju iste primarne potrebe. (S vremenom su i komunjare shvatili da je to destimulativno i protuprirodno pa su je proglasili negativnom pojavom.) U slučaju sadašnjeg načina praćenja izbora uravnilovka se očituje u priznavanju da sve stranke imaju istu potrebu – ući u Sabor, a zanemaruje se njihova stvarna snaga i utjecaj u javnom životu.
Druga «komunjarština» je davanje privida demokratičnosti što se upravo događa u ovom sustavu praćenja izbora.

Kad bi netko predložio ukidanje rangova natjecanja u nogometu proglasili bi ga ludim. Moš mislit zanimljivosti kad bi se odigrala tekma između Dinama i NK Vatrogasac iz Donje Puklice! I u politici imamo prvu ligu («prva» više kao matematički pojam, a ne izraz mog oduševljenja njihovom igrom), a to su parlamentarne stranke i drugu ligu - neparlamentarne. Zašto neparlamentarne stranke ne bismo pozitivno diskriminirali pa im dopustili početak predizborne promidžbe 6 mjeseci ili čak godinu dana prije izbora dajući im jednom tjedno termin na televiziji za predstavljanje izbornih programa? Ali ne treba dopustiti da se kampanja razvodnjava zato što su se X i Y u birtiji pri gemištu dogovorili osnovati stranku zato da bi prije izbora bili na televiziji.

Što je to rekla Željka Antunović da je prizvalo komunizam i partiju na ove stranice?

Zamjenica šefa SDP-a Željka Antunović slaže se pak s televizijskim urednicima.

- Način na koji se u predizborno vrijeme prate političke stranke na televiziji krajnje je neprihvatljiv i kontraproduktivan.

On na kraju samo iritira birače - ocjenjuje Antunović, inače i predsjednica saborskog Odbora za medije.

Zbog svega toga smatra kako bi trebalo razmišljati o promjeni dosadašnje prakse.

To, upozorava, ne bi smjelo biti nauštrb ravnopravnosti svih političkih stranaka i lista, nego u korist kvalitete.

Ja u izjavi ne vidim ništa sporno, komunistički ili partijski. Štoviše, slažem se da treba promjena. Sadašnje nije dobro.
Kakvih smo se likova nagledali, kakvih gluposti naslušali i sve to pod moraš.

I nije to jedan dan i još manje jedan sat. To je bilo mjesec dana mučenja auditorija.

Antunovićka e samo rekla da postojeće ne valja i da treba razmišljati o promjeni na bolje. Pa nije joj to baš neki grijeh. Vjerujem da u tome ima potporu mnogih, a moju sigurno.

Mislim da si promašio temu - nema veze s komunizmom, ima sa zdravom pameti - ako nemaš koncentriranih debata i velike tenzije, pada interes za izbore. To je uvijek dosad odgovaralo HDZ-u na parlamentarnim izborima, a vidjeli smo kako je to izgledalo na predsjedničkim kada su ostala dva relevantna kandidata. Male stranke mogu poslužiti za odvlačenje pažnje s glavnih tema, poput Ujedinjene ljevice koja traži smjenu Kirina npr. - WTF je Ujedinjena ljevica?
Prije nastavka pročitaj moj dnevnik - Ako trebate birati što bi izabrali - prave izborne bitke ili negledljiv i nažalost stvaran reality? i još važnije, pogledaj kompilaciju s prošlih izbora.