pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Hrvatska je visoko zadužena zemlja, Zagreb je visoko zaduženi grad, a građani naše zemlje i našega grada također su visoko zaduženi. Za sva ta zaduženja vrijede ista pravila:

• ako je zaduženje za stvaranje nove vrijednosti iz koje će se vraćati dug i moći živjeti - dobro je;
• ako je zaduženje za osiguranje osnovnih uvjeta života - stan, neophodna cesta, škola - prihvatljivo je;
• ako je zaduženje za luksuz, hir ili predstavu - put je u pakao!

Da bi se vidjelo da je zaduženje Zagreba za gradnju stadiona put u pakao treba samo povezati dvije činjenice. Prva je ona o dugu Grada i njegovog holdinga od preko 900 milijuna eura, što sa kamatama znači prosječnu godišnju obvezu vraćanja veću od 100 milijuna eura u idućih deset godina. Ako se zna da je godišnji investicijski kapacitet Zagreba oko 200 milijuna eura znači da je zbog vraćanja duga on u idućih deset godina - prepolovljen. Druga je činjenica ona o zaostaloj komunalnoj infrastrukturi koja ne prati pretjeranu izgradnju. To je najvidljivije u slučaju prometa. Sva četiri glavna ulaza i izlaza u Grad u jutarnjim i poslijepodnevnim satima su zakrčena. S obzirom na stihiju i improvizacije kojima se Grad vodi proteklih godina za očekivati je da su i ostali komunalni sustavi prenapregnuti. To se, uostalom, može i osjetiti učestalim ispadima električne mreže, puknućima vodovodnih cijevi itd.

Kada se povežu ove dvije činjenice jasno je što treba raditi: identificirati najopasnija uska komunalna grla i točke mogućeg kolapsa i to novca što je ostalo u gradskoj blagajni usmjeriti na njihovo uklanjanje. U idućih pet ili čak deset godina novca nema ni za nesporne velike komunalne projekte kao što su laka gradska željeznica, regulacija toka rijeke Save ili dovođenje vode, odvodnje i plina do svakog zagrebačkog doma.

Novca pogotovo nema za luksuz, za aktivnosti koje ne spadaju u temeljne zadaće Grada, a temeljna zadaća Grada je osiguranje dobrih uvjeta života za sve njegove građane. Gradnja velebnih stadiona mogla bi doći u obzir kada bi Grad ostvario svoju temeljnu zadaću i onu koja se na nju naslanja, a ta je stvaranje uvjeta za gospodarski život i pristojan posao za svakoga tko želi raditi. A u Zagrebu smo daleko i od jednoga i od drugoga.

HNS već duže vrijeme upozorava na gornje probleme. Je li moguće da gradonačelnik Bandić to ne vidi? Moguće je da u svojoj opijenosti vlašću to ne želi vidjeti, uvjeren da će se kad problem postane evidentan već nekako izvući svojim primitivnim populizmom. Ili pak to ne smije vidjeti zbog obveza koje je preuzeo prema napuhanoj zagrebačkoj sportskoj eliti. Ili misli da će ti veliki demagoški poduhvati sakriti sve njegove propuste. Vlastodršcu koji puku da kruha i igara sve je oprošteno.

Što god od toga bilo vrijeme je da se takva neodgovorna politika zaustavi. Prva prilika su već ovi izbori.