Javna je tajna da se poslovi u građevinarstvu dogovaraju, posebice kad je investitor država te regionalna ili lokalna samouprava. Zahvaljujući cijenjenom članu –„ap“-, uvriježilo se nazivati to poslovanjem na zajednički račun. Ne namjeravam se baviti poslovanjem na zajednički račun kad investitor, svjesno i namjerno, ima namjeru i može potrošiti što više kako bi cijelom nizu uključenih omogućio željene zarade. Želio bih skrenuti pozornost na slučajeve u kojima investitor, najčešće JLS s vrlo ograničenim proračunom, nema namjeru i ne može zadovoljavati ogromne apetite svih uključenih u posao a ipak bi htio i mora izgraditi neki objekat, rekonstruirati i urediti kakvu ulicu, položiti vodovod i kanalizaciju ili napraviti bilo što od neophodne infratsrukture. Dakle, pozabavit ću se onima koji žele izgraditi nešto primjereno i pri tome poslovati pošteno, na korist JLS i građana.
Brojne su prepreke koje pošteni čelnik takve JLS mora svladati ne bi li došao do željenog a prva je pribavljanje novca za kapitalne investicije koji se mahom namiče iz državnog ili županijskog proračuna. Već ta može biti nesavladiva ukoliko se ne posluša „dobronamjerna sugestija“ onih koji daju novac glede odabira bilo projektanta, bilo izvođača, dobavljača materijala i opreme ili pak provoditelja nadzora. Koliko je onih koji odobravaju novac a na razne su načine povezani s određenim tvrtkama, možemo samo nagađati.
Ako se kojim slučajem i bez toga uspije dobiti novac, a ima i toga, odiseja tek počinje. Dobronamjerni (naivni?) čelnik koji se pouzdaje u Zakon o javnoj nabavi i tržišnu konkurenciju, a spreman je raditi u skladu s ponajboljim uzusima JOT vrhovnika , brzo će naići na novu prepreku, projekt. Manji je problem onaj idejni, ali kod provedbenog je već teže. Vrlo je mali broj ovlaštenih projektanata koji se uopće žele baviti „sitnicama“ poput vodovoda i kanalizacije ili drugim čime se najčešće bakće većina JLS, kao da i kod njih postoji razinska i teritorijalna podjela, pa se cijena unaprijed zna i konkurencije gotovo da nema. No ipak, u odnosu na cijenu gradnje, projektanti su još nekako i podnošljivi. Ima JLS koje nastoje ekonomizirati pa jedne godine naruče niz projekata a potom ih, iz godine u godinu realiziraju u skladu s raspoloživim sredstvima. Takav je pristup preporučljiv i zbog činjenice da je zadnjih godina omogućen gotovo samostalan pristup evropskim fondovima pa nije zgoreg imati u pripremi više toga jer nikad ne znaš kakva se mogućnost može ukazati.
Međutim, presretnog čelnika JLS koji je konačno uspio namaknuti novac potreban za realizaciju određenog projekta, pogotovo onoga koji misli da će skromnošću i štednjom „rastegnuti“ proračunski novac na još neki, sljedeća prepreka će sasvim sigurno spustiti na zemlju. Što se više pouzdavao u zakone tržišta i konkurenciju, a sljedbenik JOT religije ni ne može drugačije, to je zvučnije prizemljen. Već i zbog činjenice da su proračuni JLS javni, građevinska branša točno zna s koliko novca za razne projekte JLS raspolažu. Nije im problem ni ako je proračun manje transparentan jer će, u maniri najbolje obavještajne službe, vrlo lako doznati koliko je novca za investicije i tako se pripremiti za javni natječaj koji silom zakona slijedi. Ako je licenciranje građevinskih tvrtki riješilo vertikalnu podjelu poslova na zajednički račun, klasterizacija je dovršila posao po horizontali. Ni naivni više ne vjeruju kako ne postoji dogovor o „podjeli kolača“ između građevinskih tvrtki. Ako i uleti netko „sa strane“, stvar će se jednostavno riješiti beskonačnim podnošenjem žalbi na odluku o dodjeli posla. Praktički nema JLS koje su u stanju doslovno provesti kompliciranu proceduru javnog natjecanja i odlučivanja. Zbog toga što će svi „klasterizirani“ natjecatelji dogovorno ponuditi cijenu višu od projektirane, a međusobno se dogovoriti čija će biti najniža, nema šanse da JLS prođe jeftinije. Pošto je svak izvan toga eliminiran, JLS može birati između „konopca i užeta“ („il` se skloni ili se pokloni“).
Može odustati od projekta jer prelazi planiranu cijenu, što je ravno političkom samoubojstvu jer „kakav je to čelnik JLS koji ne gradi za svoje građane“, ili izvršiti brzinski rebalans proračuna (odustati od nečeg drugog) kako bi ipak izgradio najavljeno a zapravo zadovoljio apetite ponuđača. Na taj se način, sve pod plaštom tržišta i transparentnosti (licenciranje, klasterizacija, javni natječaji) kod nas događa da cijene u potpunosti određuju oni kojima se plaća, bez da se i minimalno pita one koji plaćaju.
Jer si politika, kod nas i još uvijek, ne smije dozvoliti da ne gradi baš ništa, izgrađeni sustav eliminira glavni element tržišta – potražnju. U tim uvjetima isforsirano licenciranje i klasterizacija nije drugo doli na fini način eliminiranje i kakve-takve konkurencije. Javni natječaji tako ni ne služe da se postigne optimalna cijena nego više da se vidi do koje ih je razine moguće dizati. Granica toga je samo nebo. Ako i ono.
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
Jedan od alata
Jedan od alata klasterizacije, koji prisiljava da onaj koji izvodi mora dati 4x 20 % onima iznad, većima - kriterij veličina po broju (kvantiteta a ne kvaliteta) kao u doba Staljinove kolektivizacije. Tako da jadnici koji sve stvarno izvedu crknu i uz 2,5 x veću cijenu od tržišne, do njih ne dopre ni za pozitivnu nulu i još su manjkavi po svim točkama, bilo kada i bilo kako ih možeš kazniti, zgaziti, zabraniti im rad, kamatariti sa najmanje 15 % ...
Pravilnik o uvjetima i mjerilima za davanje suglasnosti za započinjanje obavljanja djelatnosti građenja (NN 89/06)
http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2006/2105.htm
Ne znam za propis koji je
Ne znam za propis koji je već prije donošenja izazvao toliko cviljenja i škripe, bit će da su svi jadnici znali što ih čeka. Tome unatoč, pravilnik je prošao glatko. Nakon nekog se vremena sve smirilo, uhodalo toliko da glasnog cviljenja nema, sve je skladno i uigrano, a poslovanje na zajednički račun praši i daljei, valjda svak zna svoje kako i priliči kontinuitetu koji toliko traje. Škripa i cviljenje je još samo kod ovih o kojima pišem dok po ministarstvima toga nema a pitanje je da li je uopće bilo.
...bilo kada i bilo kako ih možeš kazniti, zgaziti, zabraniti im rad, kamatariti sa najmanje 15 % ...
Ovo je točno ali tu nije kriv investitor već "ljudi s četiri prsta" (4x20%).
Sve sto kazes stoji. Tako je
Sve sto kazes stoji. Tako je jedino rjesenje upravo politicko rjesenje, gdje je transparentizacija procesa prije svega nulti argument za poteze koji tada prirodno slijede.
Ako Slovence kilometa autoputa kosta 4x manje nego nas (isti zahtjevi terena i sl.), prilicno je jednostavno penetrirati dublje i osigurati legitimaciju za razbijanje sljedeceg problema, a to je kartel kao prirodna posljedica dogovorne korumpirane ekonomije koja ne poznaje koncept opceg dobra.
No, da bi se stvar mogla pocet rjesavati, transparentizacija je nulti zahtjev bez kojega nema dalje.
UZDP-Tiaktiv
Krajnje transparentno je i
Krajnje transparentno je i sada.
Čelnik JLS raspiše natječaj za npr. asfaltiranje 1km neke ulice s projektiranom cijenom od npr. 200.000,00kn. Onda mu se jave cca. 4 ponuđača s cijenama u rasponu od 400.000,00-600.000,00kn, tek toliko da se vidi da je "premalo odriješio kesu".
Slijedi odabir, ili odustani od asfaltiranja (sa svim što za popularnost dotičnog slijedi, npr. neispunjeno predizborno obećanje) ili poništi taj i raspiši drugi natječaj u kojem ćeš prihvatiti raspon cijena iz prvog. Trećeg nema.
I svako slovo natječaja i ponuda je tu transparentno, neki bi rekli "takva je situacija na tržištu", sve po zakonu i više nego tip top JOT, ni ti ne bi bolje. Samo ne rješava.
To što Slovenci i razni drugačije ne vrijedi i spomeneš li, može dodatno otežati i biti još skuplje.
Tu je dobro uzeti u obzir
Tu je dobro uzeti u obzir par faktora koji moraju biti isfurani kako treba, ako zelis da i cijela prica ima smisla. Ne samo deklarativno.
1. Transparentnost javnog natjecaja moze biti realna i moze biti prepuna prostora za muljanje. Moze biti utemeljena samo na javnom pozivu i objavi rezultata, a moze predstavljati i objavu komparacije detalja ponuda, ocjena itd.
Mrak tako u projektu Gorillaz spominje:
Primjerice, moguće je kreirati web site proracun.zagreb.hr na kojem bi se u realnom vremenu (ili vremenu vrlo bliskom realnom) objavljivale sve transakcije koje grad radi i to na način da u svakome času bude moguće vidjeti koja je predviđena stavka (budžet) i koja je realno utrošena stavka. Nadalje, stavke se moraju moći raščlaniti po dobavljačima ili mjestima troška, pa tako recimo mora biti moguće vidjeti koliko je pojedini odjel potrošio na kupnju fotokopirnog papira, a kroz to se može vidjeti tko je još prodavao gradu fotokopirni papir i po kojim cijenama, a također kada identificiramo dobavljača možemo vidjeti pregled svih ugovora i isporuka koje je ovaj obavio skupa s cijenama.
Poanta ovog prijedloga je vjerovanje kako će konkurencija biti najzainterisiranija proučavati ove podatke i dojavljivati eventualne nepravilnosti, pa će stoga transparentnost poslovanja biti pod velikim pritiskom javnosti i zainteresiranih dobavljača.
Identičan princip je moguće napraviti i za holding tj. za sva ostala društva u vlasništvu grada. Pretpostavka je kako funkcija holdinga nije ostvarenje dobiti nego pružanje komunalne usluge po najpovoljnijoj mogućoj cijeni pa stoga nema zapreke da se proračun tj. bilanca holdinga na identičan način ne prezentira javnosti.
Nu, vratimo se na konkretan slucaj.
Ukoliko lokalnu zajednicu vodi ISTINSKI POSTENA VLAST, ne postoji razlog da ovo gore ne postoji, ovo gore sto podrazumijeva punu transparentizaciju poslovanja.
Postoji li to u tvjem konkretnom primjeru, SM?
Da bi cijela prica imala smisla, ovdje je nuzno osigurati politicki legitimitet, sto nije moguce parcijalnim, vec opcim pristupom.
2. Politicka relevantnost. S obzirom da je pitanje kartela pitanje nacionalne politike, ne lokalne politike, nacin da se bori protiv kartelizacije se svodi upravo na nacionalni nivo. Lokalna zajednica ne moze kreirati novo trziste i nacin poslovanja, jer je prilicno ocito, premala.
Da bi nesto moglo postati tema nacionalne politike, potrebni su nositelji te politike na nacionalnom nivou.
Takvi nositelji naime trenutno ne postoje, tako da je onda i cijela prica jalova.
Ako zelis da sve ovo funkcionira kako je potrebno da funkcionira, potrebno je dakle isfurati te 2 stvari.
Jedna je maksimalna transparentizacija javnog poslovanja sa intenzivni produbljavanjem javnog uvida, a druga je naravno sama politicka snaga koja bi bila protagonist takvog poslovanja.
Koliko mogu primjetiti, a mozda grijesim (ispravi me ako grijesim), slucaj o kojem govoris eventualno udovoljava zahtjevu jedan (mada nisam pretjerano siguran ni u to), no kada se radi o promjeni paradigme javne uprave i eliminacija koruptivnog politickog poslovanja, nije dovoljna jedna mjera, vec je potrebna promjena cjelokupnog pristupa i kreiranje opcija koje bi bile spremne okrenuti tu pricu.
Sve ostalo je farbanje trosne kuce kojoj fasada opada dok je ti farbas.
Iliti, stvar je iz klasicnog djira uspjesnog djelovanja. Ili kako treba ili nikako.
UZDP-Tiaktiv
Poanta ovog prijedloga je
Poanta ovog prijedloga je vjerovanje kako će konkurencija biti najzainterisiranija proučavati ove podatke i dojavljivati eventualne nepravilnosti, pa će stoga transparentnost poslovanja biti pod velikim pritiskom javnosti i zainteresiranih dobavljača.
Konkurencija jest poanta tvog prijedloga ali u mom dnevniku je poanta da te nema, odnosno da je privid. I sve je transparentno. Svi sve vide i sve znaju.
Lokalna zajednica ne moze kreirati novo trziste i nacin poslovanja, jer je prilicno ocito, premala.
Ovo si jako dobro primijetio, kao što vjerojatno jesi i da od ovoga nema traga:
...vec je potrebna promjena cjelokupnog pristupa i kreiranje opcija koje bi bile spremne okrenuti tu pricu.
Inače, slučaj iz mog dnevnika je izmišljen a svaka sličnost sa stvarnim događajima i dugogodišnjom praksom je namjerna. :)
Konkurencija jest poanta
Konkurencija jest poanta tvog prijedloga ali u mom dnevniku je poanta da te nema, odnosno da je privid. I sve je transparentno. Svi sve vide i sve znaju.
Nisi potpuno u pravu. Ti to znas, ljudi koji su upuceni znaju, ali ovdje se radi o javnoj tajni, ne o javnoj cinjenici. Tek transparentizacijom te cinjenice (kroz jednostavne usporedbe i slicno) to vise nije javna tajna i tek tada se moze pokrenuti protumjera.
Sama pak ekonomija utemeljena je na politickom kontekstu koji se transparentizacijom mijenja. Iliti, pojedinci poduzetnici gledaju svoj poslovni interes, a pojedinci koji se bave zastitom opceg dobra postavljaju kontekst u kojem oni prvi plivaju.
Kada je kontekst izvan domene opceg dobra, tada je prirodna posljedica upravo kartelizacija i gubitak slobodnog trzista koje u takvom sustavu nije izvedivo.
Inače, slučaj iz mog dnevnika je izmišljen a svaka sličnost sa stvarnim događajima i dugogodišnjom praksom je namjerna. :)
Upravo sada se podebljava poanta da ovdje ne govorimo o stvarima koje svi dobro znaju, jer cak ne mozemo navesti niti konkretan primjer koji bi podebljao ovu pricu. Kada imamo konkretne primjere, tek tada je moguce kvalitetno povlaciti crte jer ih je tek tada moguce adekvatno legitimirati.
Dok smo u sferi spekulacija i izbora najmilije hipoteze, umjesto golih cinjenica, mi se bavimo hipotezama, a ne cinjenicama. I dok djelujemo u hipotetskom dijapazonu, a ne u cinjenicnome, ne mozemo se niti maknuti dalje.
UZDP-Tiaktiv
Nisi preblizak problematici
Nisi preblizak problematici o kojoj pišem pa bi primjere umjesto prakse poznate svima koji imaju bar jednu dodirnu točku. Ipak, u jednom od komentara sam dao primjer ("npr.")
Čelnik JLS raspiše natječaj za npr. asfaltiranje 1km neke ulice s projektiranom cijenom od npr. 200.000,00kn. Onda mu se jave cca. 4 ponuđača s cijenama u rasponu od 400.000,00-600.000,00kn, tek toliko da se vidi da je "premalo odriješio kesu".
Valja napomenuti da je količina novca za pojedini posao iz javnog natječaja transparentna i da se ponude otvaraju javno, uključno novinari, pa doista svi koji žele znati sadržaj ponuda to mogu.
U praksi djelić koje opisujem se ne radi o odlučivanju o ponudama, što nije javno kod povjerenstva ali ipak je kod donošenja formalne odluke - i opet uz novinare , već situaciji u kojoj su sve ponude više od cijene iz natječaja.
Ako imaš volje i JOT daje odgovore, probaj malo o tome.
Ja se sječam nekih poslova
Ja se sječam nekih poslova u vezi stolica kad su te iste koštale više nego bi u Njemačkoj.
Samo imam problem gdje su to radili i čiji je prijatelj bil taj poduzetnik, se možda toga možeš ti sjetiti.
To što Slovenci i razni
To što Slovenci i razni drugačije ne vrijedi i spomeneš li, može dodatno otežati i biti još skuplje.
Cijena asfaltiranja je takva je je cijena asfaltiranja takva! Postoji jedna opća skrb da se cijene, pogotovo u području javnih radova, održavaju na nivou koji omogućava opće zadovoljenje potreba cjelokupne interesne grupacije i višesmjerne putanje novca.
I sve kao zatvoreni krug u koji i svi strani investitori vrlo veselo uljeću s posebnom pažnjom da se ne izazove ni minimalna turbulencija. Tako se ponaša T-COM ili OMV koji je vrlo brzo prilagodio kvalitetu goriva našoj kvaliteti.
Razbijanje takvog kruga može, osim udara groma, država koja u poziciji velikog investitora može diktirati referentne cijene. To država može ali joj nije u interesu jer matematika velikih brojeva omogućava da zanemarivih relativnih 2% postane vrlo relevantna apsolutna vrijednost.
leddevet