Tagovi

Gotovinu izdao Ivanković, a ne Dunja

Evo baš dobio u inbox najavu novog broja H-altera. Zanimljivo je kako se u članku secira hrvatska medijska scena i neki od njenih glavnih aktera. Da budem precizniji na tapetu su Jutarnji i Globus, izdanja EPH-a. Autori teksta su, kako kažu, za razliku od novinara i tiskovina koje prozivaju, doista pročitali knjigu Carle del Ponte. Osporavaju tezu iz prošlog broja Globusa da je ljubomora Dunje Zloić presudila Anti Gotovini.

Iz pomnijeg čitanja Lova saznajemo da za konačno i precizno lociranje Gotovinina boravišta ipak nisu zaslužne ni hrvatske tajne službe, ni izdaja prevarene žene, ni Carla del Ponte, već jedna sasvim druga žena - Florence Hartmann. Nakon što je u haaško tužilaštvo pristigla vijest da je Gotovina lociran negdje na Kanarskim otocima, ali se nije točno znalo gdje, u skladu sa notornom obavještajnom formulom da se 90 posto tajnih podataka nalazi u javno dostupnim izvorima koje samo treba znati inteligentno povezati, Hartmann, koja dobro govori mješavinu regionalnih jezika, prisjetila se je Ivankovićeve knjige u kojoj je opisan i Gotovinin boravak i prijateljevanja na Tenerifima, gdje se bio sklonio nakon izlaska iz Legije stranaca, učio španjolski i pripremao za posao instruktora u Latinskoj Americi. I to je bilo presudno za uspjeh španjolske policije u akciji lova na generala.

Našlo se mjesta i za kratki opis lika i djela Nenada Ivankovića, Bandićevog upravitelja na Z1.

Iako Nenad Ivanković nije predmet našeg interesa, zbog odlučne uloge koju je u lociranju i hvatanju Gotovine odigralo njegovo razmetljivo pisanje - za koje je zacijelo dobio i generalovu autorizaciju - treba i njemu posvetiti nekoliko riječi. Ivanković je, naime, i sam paradigmatični lik hrvatske tranzicije, o kojem bi vrijedilo napisati roman, ili barem snimiti TV seriju. Jedino što to nikako ne bi smio režirati Jakov Sedlar, već netko tko ima balzakovski smisao za naturalističko istinito opisivanje ljudskih mjena u povijesnim turbulencijama. Od komunističkog lojaliste, denuncijanta i kritičara Crkve, Ivanković se prometnuo u jednog od najpatetičnijih sljedbenika i hagiografa Franje Tuđmana. U njemu je, kažu poznavatelji, pronašao drugog oca, nakon što ga se je odrekao onaj pravi, tvrdokorni, ali dosljedni boljševik Zvonko Ivanković Vonta. Iz Nenadove bogate i prevrtljive političke i novinarske karijere, podsjetit ćemo tek da je riječ o čovjeku koji je zadao posljednji udarac dnevnom listu Vjesnik. Vjesnik koje je, doduše, uvijek državno i državotvorno glasilo, nekada je ipak bio najbolje profesionalno i kadrovski opremljen dnevnik u zemlji s velikim potencijalom da postane primjereno javno glasilo. Točno je i da su srozavanju Vjesnika doprinijeli i Ivankovićev prethodnik, kasnije državni tajnik u MVP-u Hidajet Biščević, kao i nasljednik Krešimir Fijačko, čovjek koji se po svjetskim kasinima običavao kockati državnim novcem. Ali, nakon odlaska Nenada Ivankovića, s menedžerskom otpremninom u iznosu koji se mjerio u stotinama tisuća kuna, Vjesniku više nije bilo spasa.
Ratnik, pustolov i general publicistički je uradak koji nudi idealiziranu sliku Gotovine kao avanturista, nepouzdanog tipa bliskog svjetskom podzemlju, neodoljivog ženama na svim kontinentima, dobrog katolika i časnog generala. Točno tako da bi se zadovoljili balkanski talozi hrvatskog popularnog ukusa koji se još uvijek divi mitskoj slici o vucima, hajducima i konjokradicama, sada u uniformi hrvatskog generala.

evo i linka na cijeli tekst:
http://www.h-alter.org/tekst/carline-'lovacke-price'/8283#hot

A glede Jutarnjeg saznajem da mu je pala prodaja i to znatno. Navodno mnogi njihovi novinari traže posao u drugim redakcijama. Ali zar je to bitno? Glavno da je tamo i dalje Davor Butković, ipak je on pokazao znanje.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci