Tagovi

Gospodine Šimonoviću krenite već jednom!

KAKO SU JEDNAKI POSTALI JEDNAKIJI
ili
BILO JEDNOM U HRVATSKOJ

Je li George Orwell imao na umu, kao tvorac Velikog brata i mogući futurist, da će se sadržaj njegove Životinjske farme odigravati i na našim prostorima? Je li u svojim futurističkim fantazijama vidio i građane Hrvatske kao glavne protagoniste svoga bezvremenog romana?
To pitanje će ostati samo pitanje, jer odgovor je pisac odnio sa sobom, ali svaka sličnost s našom zbiljom navodi nas na to da su pitanja u redu, jer je, bilo kako bilo, literatura samo neka vrst preslika života. Moj bi prijatelj rekao – ljepša strana života.
Pa krenimo s našom pričom, imajući, negdje u podsvijesti, Životinjsku farmu kao predložak.
I unatoč podsvijesti koja traje od stoljeća sedmog, mi smo svoj prvi pravi Ustav, i to onaj koji nazivamo Božićnim Ustavom, dobili tek nedavne 1990. godine.
Sve ustavne odredbe su jasne i vrlo precizne. Nema tumačenja ovo/ono. Točno je samo ono što piše, a ne ono što se nekome čini da piše. Budući da ja obožavam i poštujem Ustav nije mi ni na kraj pameti tumačiti precizne odredbe na koje se pozivam u ovome tekstu.

Članak 3.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Članak 5.

U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

Članak 14.

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.

Članak 16.

Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

Članak 34.

Dom je nepovrediv.

Članak 35.

Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

Članak 48.

Jamči se pravo vlasništva.
Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru.
Strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete određene zakonom.
Jamči se pravo nasljeđivanja.

Članak 140.

Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

Božićni Ustav je, lijepo, čitko i jasno, objasnio građanima sve njihove obveze i prava uz, molim lijepo, široku javnu raspravu i uz podršku gotovo svih zastupnika u Hrvatskom državnom saboru te, predratne, 1990. godine.

Sve jasno, je l' da?

A nije. Jer se uvijek negdje umiješaju Orwellovi junaci, oni jednakiji među jednakima.
I tako je nastala hrvatska jednakost (jedna kost) na orwellovski način, premda Ustav, i to Božićni, molit ću lijepo, daje svima jednaka prava. Dakako, u nas je riječ o ljudima, a u Orwella o svinjama, konjima i ostaloj stoci sitnoga zuba ili kljuna.

Pa pogledajmo o kakvoj je jednakosti riječ. Na primjer kad je riječ o stanarskim pravima, s kojima se bavim u ovome tekstu.

Građani Hrvatske su temeljem Ustava SFRJ, Članak 164. st. 1., te Ustava Socijalističke Republike Hrvatske, Članak 242. st. 1. imali Ustavom zajamčena stanarska prava.
Tadašnji Zakon o stambenim odnosima, koji je bio u skladu s Ustavima SFRJ i SRH izjednačio je prava stanara na slijedeći način.

Članak 3.

1. Građanin koji na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje, ili koje druge valjane pravne osnove, stekne pravo na korištenje stana u društvenom vlasništvu ima pravo i dužnost taj stan trajno i nesmetano koristiti i održavati, u skladu s ovim zakonom, propisima donesenim na osnovu zakona i samoupravnim i općim aktom, odnosno općim aktom davaoca stana (stanarsko pravo), te sudjelovati u upravljanju stambenom zgradom suglasno odredbama ovog zakona.

2. Pravo i dužnost iz stava 1. ovog člana ima i osoba koja je po ranijim propisima stekla stanarsko pravo na stan u vlasništvu građana. ( „NN“ 52/74 )

Ova odredba se odnosila na sve stanare koji su stanarska prava stekli na stanu na koje postoji pravo vlasništva do dana 26. 12. 1974. godine, kada je ovaj zakon stupio na snagu.

(Komentar na ovaj zakon, koji je stupio na snagu te davne 1974. godine dao je i Jadranko Crnić doskorašnji Predsjednik Ustavnog suda Hrvatske u komentaru dopunjenog i izmijenjenog izdanja komentara na Zakon o stambenim odnosima 1988. godine).

Budući da je zakon jasan, vidljivo je da su ustavna prava stanara u Republici Hrvatskoj bila jednaka za sve one koji su stekli stanarsko pravo do određenog dana.
Republika Hrvatska, kao što piše u uvodno navedenim Člancima Ustava, bila je Država u kojoj su jednaka prava imali svi njeni građani.
Dakako, Hrvatska je baštinila sve Konvencije i ;eđunarodne ugovore koje je ratificirala SFRJ.
Tako je Republika Hrvatska preuzela u svoje zakonodavstvo spomenute konvencije koje su štitile ljudska prava, a samim tim i stečena prava u koje spada i stanarsko pravo, što potvrđuje slijedeći Zakon i Prvi protokol.

ZAKON
O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA I PROTOKOLA BR. 1., 4., 6., 7. I 11. UZ KONVENCIJU ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA

Članak 1.

Potvrđuje se Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, sastavljena u Rimu 4. studenoga 1950. godine te izmijenjena u skladu s odredbama Protokola br. 3 koji je stupio na snagu 21. rujna 1970., Protokola br. 5 koji je stupio na snagu 20. prosinca 1971. i Protokola br. 8 koji je stupio na snagu 1. siječnja 1990. Protokol br. 2. o nadležnosti Europskog suda za ljudska prava za davanje savjetodavnih mišljenja, sastavljen u Strasbourgu 6. svibnja 1962. integralni je dio Konvencije od njenog stupanja na snagu 21. rujna 1970.

PRVI PROTOKOL
(Pariz, 20. ožujka 1952.)

Članak 1.

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Članak 5.

Za izvršenje Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao i Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama nadležna su ministarstva i druga tijela državne uprave Republike Hrvatske u čiji djelokrug ulazi ostvarivanje pojedinih prava predviđenih Konvencijom i dodatnim Protokolima

Da je tomu tako, potvrđuje i jedna od presuda Europskoga suda za ljudska prava u Strasbourgu, koja je stanarsko pravo zaštitila kao imovinsko pravo.

Što se zbiva u Hrvatskoj nakon donošenja Ustava, Referenduma o samostalnosti, Proglašenja samostalnosti te Međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske i primitka u skoro sve međunarodne institucije kao pravno uređene države?
Državne institucije odjednom, ničim izazvane, počinju paralelno iskazivati javne i tajne želje, i provoditi javnu i tajni politiku.
Javno zastupaju Ustav i zaklinju se u Zakone i Konvencije o pripadnosti civilizacijskim stečevinama i Europi, a tajno, u krugu istomišljenika, provode svoje skrivene namjere tako što su prisvajali tuđa prava i tuđa vlasništva.
Raznim ograničenjima mnogi dotad zakoniti nositelji stanarskih prava bivaju onemogućeni u svojim pravima. Tako se širom otvaraju brojne mogućnosti članovima nove političke elite, i njihovim bližnjima, na povlaštenu kupnju atraktivnih stanova, koja ta prava nisu imali, a nisu ni mogli imati jer nisu bili stanari u tim stanovima.

Što je bilo s dotadašnjim stanarima i njihovim ustavnim i zakonima utvrđenim i stečenim pravima koje štitio i novi Božićni ustav?
Ništa, njihova prava nestaju u gromoglasnim rodoljubnim povicima da se borimo za pravnu i međunarodnu Hrvatsku; što će reći da mi uređujemo prošlost i sadašnjost, a sve zbog budućnosti.

Što je s Ustavom zajamčenim pravima?
Ništa, jer posvuda odzvanja eho – pa mi smo za vas osvojili Državu u kojoj smo, znate, svi jednaki. O čemu vi sad pričate? Pa Hrvatska je u ratu, o, vi nezahvalnici! Svi vi jalnuški diletanti, crni, žuti i zeleni vragovi, sjetite se da smo, prvi put u povijesti, svi jednaki.
Dobro, dobro, kao da čujem oduševljeno odobravanje puka, dok Hrvatski državni sabor, kao štanc-mašina, donosi Zakone i Uredbe, s ograničenim trajanjem, kako bi ozakonila sva oduzimanja stečenih prava oduševljenih građana; kako bi omogućila pljačku vlasništva u pretvorbi i privatizaciji tih istih oduševljenih građana, kao i njihovo onemogućavanje da otkupe svoje stanova. O pljački banaka da se i ne govori.
Navest ću tek neke Zakone i Uredbe koji su doneseni samo za jedan pravni institut „otkup stanarskog prava“ iz kojih je vidljivo da su podobni, ili kako bi rekao Orwell – jednakiji, dobili pravo da se bahate tako što su u doba rata oduzimali stečena prava svojih jednakih građana. Stečena prava koji su imali dotadašnji stanari, dodjeljivana su onim jednakijim građanima kojima su ta prava stjecali samo zato što su jednakiji građani i u milosti zna se koga. U pravnoj bezumnosti išlo se dotle da su neki stjecali prava na otkup stanova temeljem Uredbi i Zakona koji su trajali onoliko sati koliko je bilo potrebno da se transakcija obavi (od petka u 18 h, do točno u podne u ponedjeljka).

Pritom se kao orio gromki poklik jednakijih pozivamo se na Ustav; živimo u stoljećima sanjanoj Državi jednakih šansi; mi smo oduvijek dio Europske civilizacijske i pravne kulture; no, dobro, ima nas nešto jednakijih, valjda smo zaslužili nekakvu nagradu, jer mi smo vam dali sve to…

A dali su nam to što smo imali do tada. Potom su nam, to što su nam dali, brzo oduzeli. Da se, valjda, ne bismo navikli na to što su nam dali, a dali su nam ono što smo imali, a to što smo imali brzo su nam oduzeli…

Čak se i Ustavni sud Republike Hrvatske uključio u zaštitu nezakonitih postupaka, dakle oduzimanju stečenih prava jednakih, kako bi zaštitio nezakonite stjecatelje stanarskih prava, onih jednakijih, pa je, shodno tom načelu doneseno i ovakvo Rješenje:

Rješenje Ustavnog suda (Narodne novine, 68/98)
1. Ukidaju se u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 58/1995) odredbe:
- članka 2. koje se odnose na članak 4a. stavak 1. i 3.;
- članka 4. koje se odnose na članak 8. stavak 4.;
- članka 9. koja se odnosi na članak 20a.;
- članka 15. koja se odnosi na članak 50. stavak 2., s tim da se ukidanje ne odnosi na rečenicu koja glasi: "Stanovima za službene potrebe ne mogu se odrediti stanovi na kojima su nositelji stanarskog prava hrvatski branitelji.";
- članka 16. u dijelu koji se odnosi na dodani članak 50a:
- u članku 50a. ukidaju se stavci 1. i 2., a u stavku 3. alineje četvrta, peta i osma;
- stavak 3. ukida se i u dijelu koji glasi "niti prenijeti pravo na kupnju stana", s tim da se ukidanje ne odnosi na alineju šestu i sedmu;
- članka 19. ukoliko se njegove odredbe odnose na društva u kojima je prilikom pretvorbe vrijednost stanova ušla u društveni kapital poduzeća;
- članka 20. stavak 1. i 2;

Ovakve odluke Ustavnoga suda – koje se pozivaju na izmjene izmjena izmijenjenih Zakona o stanarskom pravu, bez obveze zakonodavcu da pročisti tekstove – dodatno su otežale građanima, pa i pravnicima, snalaženje u zakonskim odredbama.
Što je pisac (Ustavni sud) zapravo htio reći?

Ta je zakonska trakavica, kojom su uređivana, tj oduzimana prava zakonitim imateljima stanarskih prava i ta prava dodjeljivana „zakonito“ novim stanarima s pravom otkupa – još jedna sramotna epizoda u stvaranju Europski uređene i stoljećima sanjane Države.
Da bih dočarao strpljivim čitačima konfuznost te zakonske trakavice, pođimo, na čas, pravnim stazama i bogazama samo nekih Zakona o prodaji stanova:

Narodne novine, 33/92

Članak 1.

U Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 27/91.) u članku 1. stavku 1. Iza riječi: "zgrade" stavlja se zarez, a riječi: "i pripadajućim dijelom zemljišta" brišu se.
Iza stavka 3 dodaje se novi stavak 4 koji glasi:
"Predmet prodaje je i garaža, ako čini građevinsku cjelinu sa stanom ili ako je stanaru dodijeljena na korištenje kao pripadajući dio stana".
Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

Potom se donosi slijedeći Zakon:

Zagreb, 25. lipnja 1992.
ZAKON
o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
(pročišćeni tekst)

Članak 1.

Ovim Zakonom se uređuju uvjeti i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, te način određivanja cijene stana.
Što se smatra stanom, određuje poseban zakon.
Prodavati se mogu i prostorije na kojima postoji stanarsko pravo, koje se, prema posebnom zakonu, ne smatraju stanom, ako prema posebnim propisima mogu biti u prometu.
Predmet prodaje je i garaža, ako čini građevinsku cjelinu sa stanom ili ako je stanaru dodijeljena na korištenje kao pripadajući dio stana.
Stanar može pod uvjetima propisanim ovim Zakonom kupiti samo jedan stan.

Članak 35.

Prava stanara stečena važećim propisima ostaju netaknuta povodom prodaje stana u društvenom vlasništvu u kojem stanuje.
Na odnose između stanara i privatnog vlasnika stana nastale prodajom stana u društvenom vlasništvu u kojem stanuje ne primjenjuju se odredbe Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85., 42/86 i 22/92.) o pravu privatnog vlasnika na useljenje u stan.

Rekoh li vam već odavno – kako već piše – netaknuto pravo! Zašto? Zato što je to bila ustavna kategorija kako je već navedeno, a jednakiji i njihovi politički izabranici se bahate kao da nema Države. Idemo dalje:

Članak 50.

Stanovi koji su postali vlasništvo Republike Hrvatske na temelju Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSN0 na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 52/91.) i Uredbe o preuzimanju sredstava bivše SFRJ u vlasništvo Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 68/91.) neće se prodavati do donošenja zakona kojim će se utvrditi posebni kriteriji za prodaju tih stanova.

Članak 56.

Vlada Republike Hrvatske donijet će u roku 30 dana od dana stupanja na snagu Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 27/91.), propise iz članka 11., stavka 2., članka 12., stavka 6. i članka 20., stavka 4., ovoga Zakona.
Ministar pravosuđa i uprave donijet će u roku 60 dana od dana stupanja na snagu Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 27/91.), pravilnik iz članka 23., stavka 4., ovoga Zakona.
Skupština općine, odnosno skupština grada donijet će propis iz članka 12., stavka 6, ovoga Zakona u roku 45 dana od dana donošenja propisa o kriterijima za utvrđivanje zona u naselju.

Članak 57.

Danom stupanja na snagu Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 27/91.), neće se primjenjivati odredbe članka 1., 9., 12., 17., 21., 24., 25., 49. i 53. Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Službeni list SFRJ", br. 43/65., 57/65., 17/67. i 11/74. i "Narodne novine", br. 52/73.) u odnosu na stanove čija prodaja je uređena po odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 27/91. i 33/92.).

Članak 58.

Od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 33/92.), prestaje važiti:
- Uredba o dodatnom osobnom popustu kod kupnje stana u devizama ("Narodne novine", br. 65/91.);
- Uredba o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 6/92.) i
- Uredba o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 8/92.).

Članak 59.

Odredba članka 42. ovoga Zakona primjenjuje se do 31. prosinca 1992. godine.
Ovlašćuje se Vlada Republike Hrvatske da prema potrebi produži rok iz stavka 1. ovoga članka.

Početak nezakonitosti u ponašanjima zakonodavca i izvršne vlasti već se ovdje naslućuje, ali nezakonitosti se nastavljaju je u slijedećim zakonima.
Narodne novine, 69/92

Članak 1.

U Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92. - pročišćeni tekst), u članku 11. stavku 1. iza točke 6. dodaje se nova točka 7. koja glasi:
"7. popustu žrtvama rata".

A onda se nastavljaju izmjene:

Narodne novine, 25/93

Članak 1.

U Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine". br. 43/92 - pročišćeni tekst i 69/92.) u članku 4. stavku 2. riječi: "u roku dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona" zamjenjuju se riječima: "do 30. lipnja 1994.".

Članak 2.

U članku 7. stavku 2. riječi: "nakon proteka roka od dvije godine od stupanja na snagu ovoga Zakona" zamjenjuju se riječima: "koji počinje teći 30. lipnja 1994.".

Zakonodavci shvatiše da ni te izmjene nisu dostatne, pa izmjenjuju i dalje.

Narodne novine, 48/93
I još…
Članak 1.

U Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92. - pročišćeni tekst, 69/92. i 25/93.) u članku 16. dodaje se stavak 2. koji glasi: "Civilnim invalidom rata određene kategorije iz ovoga članka smatraju se sve osobe kojima se priznaje to svojstvo na temelju posebnog zakona."

… još…

Narodne novine, 2/94

Članak 1.

U Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo "Narodne novine", br. 43/92. - pročišćeni tekst, 62/92., 25/93. i 48/93." u članku 16. na kraju stavka 1. briše se stavka i dodaju riječi: " - 20% kada stan kupuje osoba s invaliditetom radi kojega se u prostoru kreće isključivo u invalidskim kolicima kada stan kupuje za sebe ili kada stanuje i koristi stan kojeg kupuje jedan od njenih roditelja (usvojitelja). Jednaki popust ostvaruje i osoba koja je trajno i potpuno nesposobna za rad i privređivanje uslijed svog zdravstvenog stanja i opće radne sposobnosti za obavljanje bilo kojeg posla, a čija je nesposobnost nastala prije navršene 15. godine života ili za vrijeme redovnog obrazovanja, odnosno njen roditelj (usvojitelj". Kada u slučaju iz ove alineje pravo na popust ostvaruje roditelj (usvojitelj) osobe s invaliditetom stanje u suvlasništvu roditelja (usvojitelja) i djeteta. Osobe iz ove alineje koje su sklopile ugovor o kupoprodaji stana do stupanja na snagu ovoga Zakona nemaju pravo na taj popust."

Rat traje, otkup stanova traje, brojni su građani raseljeni ili napustili stanove zbog… Što je sa stanovima, a stanarskim pravima? Stanovi se nanovo dodjeljuju, stanovi se kupuju, jednakiji uživaju. Mijenjaju se i dopisuju Zakoni:

Narodne novine, 44/94

Članak 1.

U Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsku pravo ("Narodne novine" br. 43/92. - pročišćeni tekst i 62/92., 25/93., 48/93. i 2/94.) u članku 4. stavak 2. mijenja se i glasi „Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se do 31. prosinca 1995., a sklapanje ugovora o kupoprodaji stana (u daljnjem tekstu: ugovor) mora kupac zatražiti u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za kupnju stana.“

Zanimljive odredbe zakona, rat traje komunikacija ne postoji, fizička prisutnost za prijavu stanarskog prava i otkupa samo su fikcija u glavama zakonodavaca, koji su, valjda, smatrali da su probleme jednakijih riješili ovim zakonom?

Narodne novine, 58/95

Članak 1.

U Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92. - pročišćeni tekst; 69/92., 25/93., 48/93., 2/94. i 44/94.) iza članka 1. dodaje se novi članak 1a. koji glasi:

"Članak 1a.
Hrvatski vojni invalid iz domovinskog rata te supružnik, roditelji i djeca, usvojenici, pastorčad, očuh, maćeha i usvojitelj, poginulih, zatočenih ili nestalih branitelja domovinskog rata imaju pravo pod uvjetima propisanim ovim Zakonom kupiti stan, koji su dobili na privremeno korištenje, odnosno u najam, prema odredbama Zakona o privremenom korištenju stanova ("Narodne novine", broj 66/91. i 76/93.) i Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz domovinskog rata ("Narodne novine", br. 2/94.), ako je nositelju stanarskog prava na tom stanu prestalo stanarsko pravo."

Međutim, ni to nije dobro, pa se pribjegava novim izmjenama:

Narodne novine, 11/96

Članak 1.

U Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92 - pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94. i 58/95.) u članku 16. stavku 1. alineji 1. iza točke 2. dodaju se točke 3. i 4. koje glase:
"3. roditelj ili roditelji kojima je poginulo dvoje ili više djece u domovinskom ratu, ili su nestali, ili su zatočeni,
4. suprug, odnosno supruga stanara koji je poginuo u domovinskom ratu ili je smrtno stradao kao žrtva u tom ratu ili je nestao ili zatočen ako živi u obiteljskom domaćinstvu s predškolskim djetetom (usvojenikom), djetetom (usvojenikom) na redovnom školovanju ili s djetetom (usvojenikom) nositeljem obiteljske mirovine. U tom slučaju stan je u suvlasništvu supruga, odnosno supruge i djeteta (usvojenika)."

Postavlja se pitanje čija su stanarska prava dodijeljena žrtvama domovinskog rata?

I tako dalje, iz izmjene u izmjenu, pa iz izmijenjene izmjenu u novu izmjenu… da bi se nastavilo:

Narodne novine, 27/01

Članak 35.

Danom stupanja na snagu ovoga zakona neće se primjenjivati odredbe članaka 1, 9, 12, 17, 21, 24, 25, 49. i 53. Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Službeni list SFRJ", br. 43/65, 57/65, 17/67 i 11/74 i "Narodne novine", br. 52/73) u odnosu na stanove prodaja kojih je uređena po odredbama ovoga zakona.

Članak 30.

Prava stanara stečena važećim propisima ostaju netaknuta povodom prodaje stana u društvenom vlasništvu u kojem stanuje. Na odnose između stanara i privatnog vlasnika stana nastale prodajom stana u društvenom vlasništvu u kojem stanuje ne primjenjuju se odredbe Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85 i 42/86) o pravu privatnog vlasnika na useljenje u stan.

Ima toga još, ali i ovo je dovoljno da bi se pokazala sva konfuznost zakonodavca.

Ovdje smo pokazali i dokazali kako je bilo moguće da je prestala opća jednakost, odnosno kako su nezakoniti stjecatelji stanova postali jednakiji?
I kako su jednakiji mogli otkupljivati neuseljive stanove, sa stanarima koji imaju stečena prava i kako su ti jednakiji građani izbacili zakonite stanare uz pomoć sudova?
I kako je bilo moguće da neki jednakiji otkupe po nekoliko puta svoje stanarsko pravo? Da pojasnimo, netko od jednakijih je otkupio svoje stanarsko pravo na dodijeljenom stanu osamdesetih godina, a kao pripadnik jednakijih dobio je novo, „normalno“ nezakonito, stanarsko pravo na stanu koji je oduzet ili je stanar napustio stan… te je kao pripadnik jednakijih otkupio ponovno dodijeljeni stan kao da je prvi put!

E sad kad smo vidjeli kako su se jednaki putem zakona i uredbi podijeljeni na jednake i jednakije usprkos itd …
Jednakiji su, dakle, mogli na temelju jednog stanarskog prava kupovati dva stana, a oni kojima je to ustavno pravo uskraćeno ni jedan.
Tako su jednakiji oštetili Hrvatski stambeni fond, a dobivanjem kredita od banaka, jasno, s minimalnom kamatom, oštetili su porezne obveznike drugi puta. Sjetimo se samo sanacije banaka kroz proračun. Pritom nikad nismo saznali zašto saniramo jednakije. Zapravo, to nam je bilo normalno jer su oni, zajedno s nama, klicali: „Imamo Hrvatsku“!
Onda su jednakiji, kad im je krenulo nastavili koristiti svoje jednakije pravo pa su nastavili kršiti zakone i štetiti Hrvatsku. Jednom kad su oduzeli stečena prava stanarima koji su ta prava imali, a drugi put kad su ti isti stanovi dodijeljeni stanarima koji to pravo nisu mogli imati. I još im je, da veselje bude veće, dodijeljeno pravo otkupa stanarskog prava na nezakonitom pravu uz dodjelu kredita...
Porezni obveznici, svi građani, platit će sve nepodopštine jednakijih i njihovih političkih mentora.
Što se desilo pitat ćete me? Zašto sve ovo pišem kad je sve riješeno, kako mnogi govore; zašto spominjati Orwella, pa može se i bez njega pisati o nezakonitostima i nepravdama?

Vratimo se uvodu, sjetimo se Ustava SFRJ, Ustava SRH, Zakona, o stambenim odnosima (Narodne novine, 52/74) te Međunarodnih konvencija i Protokola. A što je sa stečenim pravima stanara u stanovima u vlasništvu?

Ja volim pisati pravne priče sa sretnim završetcima, a želim dati, na starinski način, i pouku. Ako se prisjećate, pri sretnim filmskim završetcima uvijek stiže konjica praćena dobrom glazbom. Čuje se topot kopita i svečani zvuk trublji. U ovom sretnom pravnom završetku na kraju stiže konjica u obliku Zakona. Evo tog Zakona:

ZAKON
O POTVRĐIVANJU UGOVORA O PITANJIMA SUKCESIJE

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor o pitanjima sukcesije, potpisan u Beču 29. lipnja 2001., u izvorniku na engleskom jeziku.
Imajući na umu stavove Vijeća sigurnosti u rezoluciji 1022 (1995) o poželjnosti konsenzusnoga rješenja neriješenih pitanja sukcesije potpisuje:

Aneks G

Privatna imovina i stečena prava

Članak 1.

Privatna imovina i stečena prava građana i drugih pravnih osoba SFRJ države sljednice štitit će se u skladu s odredbama ovog Aneksa.

Članak 2.

(1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi sljednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi sljednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.

(b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.

(2) Svi ugovori sklopljeni od strane građana ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990, uključujući one sklopljene s javnim poduzećima, poštovat će se bez diskriminacije. Države sljednice omogućit će izvršavanje obveza na temelju takvih ugovora tamo gdje je izvršenje takvih ugovora bilo spriječeno raspadom SFRJ.

Članak 5.
Ništa u gore navedenim odredbama ovoga Aneksa neće dokidati odredbe dvostranih ugovora sklopljenih o istome pitanju između država sljednica koji, na određenim područjima, mogu biti mjerodavni za te države.

Članak 6.

Domaće zakonodavstvo svake države sljednice glede stanarskog prava primjenjivat će se podjednako na osobe koje su bile državljani SFRJ i koje su imale to pravo, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinsko stanje, rođenje ili drugi položaj

Članak 3.

Provedba ovog Zakona u djelokrugu je Ministarstva financija, Hrvatske narodne banke, Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva obrane, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva kulture, Državnog arhiva i drugih državnih tijela u čiji djelokrug ulaze pitanja obuhvaćena Ugovorom.

Vlada Republike Hrvatske nastavit će poduzimati potrebne radnje u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja vezano za sredstva koja su predmet raspodjele u skladu s člankom 5. stavkom (1) podstavkom (iii) Aneksa C Ugovora o pitanjima sukcesije.

Sretni završetak je u poništenju svih radnji kojim su nečija stečena prava ukinuta. Što znači – vraćanje stanarskih prava svima kojima su oduzeta i dopuštenje da otkupe svoje stanova. A tome prethodi poništenje nezakonitih dodjela stanarskih prava i prava na otkup tih prava.
Najtužnije u svemu tome je što Ustavno uređena država, koja nije nastala na nekoj povijesnoj pustopoljini, nego je izašla iz zajednice država; dakle, država koja je naslijedila pravne stečevine, na koje se pozivamo kad nam treba da dokažemo našu pripadnost civilizacijskom Europskom krugu, ta ista država provodi najgoru diskriminaciju prava svojih ustavno jednakih građana u korist neustavno jednakijih, također građana.

Što je nejasno u ovom slučaju?
Valja mi još pojasniti ona vlasnička prava oduzeta 1945. godine? Jedna je Država oduzela vlasništvo na dijelovima zgrada ili oduzela vlasništvo stanova u jednom povijesnom trenutku nakon rata 1945. gdje je većina razvlastila manjinu, i dodijelila je te stanove svojim građanima misleći da radi dobru stvar.
Ta je Država gradila stanove i dodjeljivala ih svojim građanima prema Zakonima koji su važili u to vrijeme. Država je izjednačila prava građana nositelja stanarskih prava u stanovima, u privatnom vlasništvu, sa stanovima u društvenom vlasništvu.
I onda stvaranjem Božićnog Ustava i pravednijeg društva, sanjanog tisućljetnim snovima, ta i takva pravedna država jednakih oduzima novim zakonima pravo jednakima da bi njihovo pravo dala drugima, jednakijima.
S tom razlikom što je sad manjina razvlastila većinu.
Država je bila ta koja je, u prvom slučaju, voljom većine razvlastila manjinu i nanijela štetu toj manjini. Međutim, treba znati, jednom zauvijek, da nositelji stanarskih prava u stanovima u vlasništvu nisu oduzimali vlasnicima stanova njihovo vlasništvo, jer oni nisu donosili zakone kojima je oduzimana imovina uz naknadu ili konfiskacijom. To je radila Država.

Država je ta koja je dodjeljivala stanarska prava, samo je ona ta koja treba da obešteti oduzeto vlasništvo vlasnicima stanova. Država ne smije donositi zakone koji stavljaju u neravnopravan položaj građane i ne smije oduzimati stečena prava koja se štite međunarodnim propisima. Država bi trebala biti jednaka prema svima i to je ona Država i dokazala izjednačavajući stanare u društvenim stanovima sa stanarima u vlasništvu te davne 1974. godine, dokazujući nedeklarativnu jednakost Ustavom SFRJ i Ustavom SRH.
Kad država griješi ona snosi posljedice svojih promašaja.

U ovome slučaju jednakiji su htjeli izigrati jednake i svoj teret državnih grijeha prebaciti na golemu skupinu tih istih jednakih. Ceh njihova bahatog ponašanja plaćat će i plaćaju svi građani. I to tako što će podmiriti sve troškova izgradnje stanova za one kojima je stanarsko pravo oduzeto, a stanovi dodijeljeni onima koji to stanarsko pravo na tim oduzetim stanovima nisu imali.
I kao što se to voli reći, porezni će obveznici, prema dosadašnjoj praksi, snositi troškove u ime ostvarenih prava jednakijih i njihovog stambenog zbrinjavanja.

Ali, uvijek ima vreba neko ali…
Jednakiji, u svojoj zaigranosti nedodirljivih i neznanju bahatih, potpisaše, pod patronatom Europe, ANEX G koji se mora provesti bez obzira što su jednakiji postali vlasnici otkupljenih stanarskih prava koja nisu imali. Tim Anexom G – uza sve ratificirane Konvencije i Protokole od strane Republike Hrvatske u zaštiti ljudskih i imovinskih prava – stanarima, kojima je stečeno stanarsko pravo oduzeto, to je pravo vraćeno. Stanari sa stanarskim pravom u stanovima u vlasništvu, koji su to pravo imali zaštićeno Ustavima i Zakonom o stanovima, kao što sam naveo do određenog datuma, mora im se dopustiti otkup pod jednakim uvjetima, kao i onima iz društvenih stanova. Zato mi nije mi jasno što čeka ministarstvo Pravosuđa sa provedbom tog zakona? Ili su pak jednakiji jači u opstruiranju zakona?
Sretni završetak je na vidiku.

Tako će stanari sa stanarskim pravima uskoro i napokon realizirati pravo na svoje vlasništvo, ma kakva god o tome rješenja donosili u Hrvatskome saboru, u Ustavnome sudu i na redovnim Sudovima.

Vlasnicima oduzetih stanova bila su sredstva od prodaje stanova namijenjena kao odšteta za oduzeta vlasništva, ali ta su sredstva kažu pokradena od strane jednakijih u pretvorbi i privatizaciji za pokriće menadžerskih kredita?
Ni za to nisu odgovorni stanari sa stanarskim pravom u stanovima u vlasništvu, tu je opet odgovorna Država i obnašatelji vlasti.

Tužbom za poništenje pretvorbe i privatizacije, temeljem međunarodnih odredaba, odnosno potpisanim obvezama, jednakijim će biti dokazano da mogu pojedincima lagati cijelo vrijeme, malo većoj cjelini tek povremeno, ali isto tako da ne mogu svima lagati cijelo vrijeme.

A to hoće li Orwell ipak biti u pravu, ostavimo literaturi.
Jer i Orwell je ipak bio samo jedan Europejac.

Komentari

Zagreb, 15. I. 2009.

Zagreb, 15. I. 2009.

ZA GOSPODINA MINISTRA ŠIMONOVIĆA

--------------------------------------------------------------

Poštovani gospodine ministre prof. dr. Šimonović,

Na temelju onoga što mnogi kažu, vjerujemo da ste Vi pošten čovjek, te odatle zaključujemo da ste izuzetak među mnogim drugim političarima. Pošten čovjek ne može se pomiriti sa neispravljanjem objavljene neistine (obmane) na bilo čiju štetu.
Vi niste odgovorni za neistinu koju je u Globusu objavilo Ministarstvo pravosuđa prije početka Vašeg mandata. Ministarstvo pravosuđa dovelo je u zabludu javnost tvrdnjom da se je Europski sud za ljudska prava (u predmetu Blečić c/a RH) "jasno očitovao da se stanarska prava u Hrvatskoj ne mogu podvesti pod vlasništvo" (vidi Globus br. 923 od 15/08/2008, str. 101).
Ta neistina škodi nama - nositeljima stanarskog prava u tzv. privatnim neuseljivim stanovima, i zato mora biti objavljen ispravak. Ono što se treba objaviti, i što smo poslali Globusu (i drugim novinama) jest slijedeće:
"Europski sud za ljudska prava NIJE SE OČITOVAO da se stanarska prava u Hrvatskoj ne mogu podvesti pod vlasništvo u smislu članka 1. Protokola br. 1 Europske konvencije o ljudskim pravima. Naprotiv, iz prakse tog Suda je jasno, da u taj pojam vlasništva spada čak i dugotrajni najam, kao i druga prava koja imaju ekonomsku vrijednost".

(Vidjeti: http://soric-b.tripod.com/sp/id13.html ).

MEĐUTIM, TO SE NE OBJAVLJUJE!

Gospodine ministre, ŠTO KAŽETE na to???!!

Molimo Vaš ODGOVOR !

S poštovanjem,

Branko Sorić (i drugi nositelji stanarskog prava)
---------------------------------
Dr. med. Branko Sorić
Vlaška 84

Tko je glasao

Vidi gore: "Članak 1. Svaka

Vidi gore: "Članak 1. Svaka fizička...". - ODGOVOR:
Potpuno POGREŠNE primjedbe! - (Citat:) "Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu..." ... "Znači vlasničko je pravo neprikosnoveno". - POGREŠNO! Nije neprikosnoveno, može se oduzeti, isto kao što je oduzeto člankom 48. Zakona o najmu stanova 1996. god., po kojemu su zakoniti privatni vlasnici (zemljišno-knjižni, sa vlasničkim listom) bili prisiljeni jeftino prodati svoje iznajmljene stanove najmoprimcima (za oko 10 posto cijene). To je bilo učinjeno u javnom interesu, t.j. radi socijalne pravde, uz odobrenje Ustavnog suda. Osim toga, ako je netko upisan u zemljišnoj knjizi, to uopće nije dokaz da je on zaista vlasnik, niti da ima vlasnička prava. Ako je zakon trajno oduzeo od "vlasnika" isključivo pravo posjeda, uporabe itd., onda on ta prava više nema, a bez tih prava nema ni vlasništva. Ta prava je zauvijek dobio nositelj stanarskog prava, i time je on postao "deset puta veći" vlasnik od nominalnog "vlasnika". Moguće je i to, da "vlasnik" po zakonu potpuno izgubi sva vlasnička prava (dakle i vlasništvo), a ipak može biti i ostati upisan u zemljišnoj knjizi kao (nominalni, prividni, nezakoniti) "vlasnik". (Vidi članak 173. (2) Zakona o vlasništvu!).

Tko je glasao

"Članak 1. Svaka

"Članak 1. Svaka fizička..." - ODGOVOR:
Potpuno POGREŠNE primjedbe! - (Citat:) "Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu..." ... "Znači vlasničko je pravo neprikosnoveno". - POGREŠNO! Nije neprikosnoveno, može se oduzeti, isto kao što je oduzeto člankom 48. Zakona o najmu stanova 1996. god., po kojemu su zakoniti privatni vlasnici (zemljišno-knjižni, sa vlasničkim listom) bili prisiljeni jeftino prodati svoje iznajmljene stanove najmoprimcima (za oko 10 posto cijene). To je bilo učinjeno u javnom interesu, t.j. radi socijalne pravde, uz odobrenje Ustavnog suda. Osim toga, ako je netko upisan u zemljišnoj knjizi, to uopće nije dokaz da je on zaista vlasnik, niti da ima vlasnička prava. Ako je zakon trajno oduzeo od "vlasnika" isključivo pravo posjeda, uporabe itd., onda on ta prava više nema, a bez tih prava nema ni vlasništva. Ta prava je zauvijek dobio nositelj stanarskog prava, i time je on postao "deset puta veći" vlasnik od nominalnog "vlasnika". Moguće je i to, da "vlasnik" po zakonu potpuno izgubi sva vlasnička prava (dakle i vlasništvo). a ipak može biti upisan u zemljišnoj knjizi kao (nominalni, prividni, nezakoniti) "vlasnik". (Vidi članak 173. (2) Zakona o vlasništvu!).

Tko je glasao

Članak 1. Svaka fizička

Članak 1.
Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Evo sami ste sve objasnili.Znaci vlasnicko je pravo neprikosnoveno.Meni je za pretpostaviti vas interes,ali ovdje ne vidim javni interes.Imati pak stanarsko pravo je kao imati vozacku dozvolu, a misliti da ona daje pravo koristenja necijeg tudjeg automobila bez odobrenja vlasnika.
Kako se vlasnistvo dokazuje?
Posjedovanjem vlasnickog lista.
Ako imate vlasnicki list - nema problema, ako nemate gubite vrijeme.
Ovo sto taj Padjen pise je bedastoca, jer vi ne mozete nikako otkupiti taj isti stan koji je necije vlasnistvo.Jedino neki drugi koji bi vam moguce trebala osigurati drzava.Ali vlasnik zaista nema nista sa time.Sigurno vas nije uselio i dodijelio vam stanarsko pravo.On je dakle ZRTVA, pa nema razloga da to bude 2 x.
Ne znam sa cim bi Simonovic trebao krenuti?
Sa novom nacionalizacijom, oktobarskom revolucijom ili istragom gdje su nestali novci od prodaje tzv. drustvenih stanova iz cijeg je fonda trebalo ostalima i vama sagraditi i omoguciti otkup po jednakim uvjetima kao i ostalim nosiocima stanarskog PRAVA.
Drzim sa ovim pricu o ovoj temi za mene zavrsenom.

Tko je glasao

@G-news Evo anonimni

@G-news
Evo anonimni korisnik me je preduhitrio pa vam je odgovorio, a na to ja mogu samo dodati da su ti vlasnici digli ustavnu tužbu ipokušali osporiti taj čl.48 zakona o najmu stanova što ih je sud i odbio.
Što je još tu interesantno oni nisu bili nositelji stanarskog prava nego stvarni zaštićeni najmoprimci tj.(podstanari).
Znači da su zaštićeni najmoprimc (koji nikada nisu imali stanarsko pravo) dobili pravo otkupa,a nositeljima stanarskog prava bilo je onemogućen otkup.

Tko je glasao

Potpuno POGREŠNE

Potpuno POGREŠNE primjedbe! - (Citat:) "Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu..." ... "Znači vlasničko je pravo neprikosnoveno". - POGREŠNO! Nije neprikosnoveno, može se oduzeti, isto kao što je oduzeto člankom 48. Zakona o najmu stanova 1996. god., po kojemu su zakoniti privatni vlasnici (zemljišno-knjižni, sa vlasničkim listom) bili prisiljeni jeftino prodati svoje iznajmljene stanove najmoprimcima (za oko 10 posto cijene). To je bilo učinjeno u javnom interesu, t.j. radi socijalne pravde, uz odobrenje Ustavnog suda. Osim toga, ako je netko upisan u zemljišnoj knjizi, to uopće nije dokaz da je on zaista vlasnik, niti da ima vlasnička prava. Ako je zakon trajno oduzeo od "vlasnika" isključivo pravo posjeda, uporabe itd., onda on ta prava više nema, a bez tih prava nema ni vlasništva. Ta prava je zauvijek dobio nositelj stanarskog prava, i time je on postao "deset puta veći" vlasnik od nominalnog "vlasnika". Moguće je i to, da "vlasnik" po zakonu potpuno izgubi sva vlasnička prava (dakle i vlasništvo). a ipak može biti upisan u zemljišnoj knjizi kao (nominalni, prividni, nezakoniti) "vlasnik". (Vidi članak 173. (2) Zakona o vlasništvu!).

Tko je glasao

Kako se vlasnistvo

Kako se vlasnistvo dokazuje?
Posjedovanjem vlasnickog lista.

Zapravo ne. Vlasnički list, kojega izdaje Katastar, potpuno je bezvrjedan papir po pitanju dokazivanja vlasništva.
Pravno je valjan jedino izvadak iz gruntovnice mjerodavnoga općinskog suda. A podaci u gruntovnici i katastru ponegdje su "nebo i zemlja".
Malo je off topic, ali eto...

Tko je glasao

gle, ovo nema

gle, ovo nema smisla

napraviš dnevnik koji citira zakone i ustav, ne označiš dobro što je što, ne vidim baš da imaš neku priču u tome i potom ne koristiš tagove, a one koje koristiš svaki puta budu drugačiji

ovo gornje moraš svesti na karticu-dvije teksta s jasno definiranim problemom i onda se može očekivati neka diskusija, ovako slabe koristi

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Bandić i "Bandići" od bosancero komentara 0
  2. Prijevremeni izbori za gradonačelnika u Zagrebu? od Zoran Oštrić komentara 11
  3. KURDI, žrtvovan narod? od Ljubo Ruben Weiss komentara 11
  4. Argumenati ZA i PROTIV preferencijalnog glasovanja od DEMOS komentara 12
  5. Pa promijenimo konačno taj ustav, … III od Feniks komentara 53
  6. Referendum kao odraz od lunoprof komentara 14
  7. SDP dopušta HDZ-u osvajanje RH od aluzija komentara 0
  8. Nakon posjeta Putina Hrvatska treba revidirati politiku prema Srbiji od vkrsnik komentara 57
  9. Suđenje u Muenchenu okidač za lustraciju u Hrvatskoj od vkrsnik komentara 56
  10. živim okružen surogatima od aluzija komentara 0
  11. Kome će se prikloniti Srbija? od Weteran komentara 49
  12. Između dva referenduma od Zoran Oštrić komentara 35
  13. HNS i privatizacija autocesta od Weteran komentara 25
  14. Dolazi li nova zapadna ekonomska kriza ...? od Busola komentara 7
  15. Pet socijalističkih mitova od Tko je John Galt komentara 53
  16. Politika NE normalno prestvara u normalno (osvježeno) od aluzija komentara 0
  17. "Bezukus" - zadnja faza postmoderne od lunoprof komentara 110
  18. Stranputice liberalnog tržišta i demokracije - Ima li izlaza? od bet komentara 58
  19. Zakoni, zakoni jeftino dam samo da prodam. od bosancero komentara 1
  20. Matematika 101 od Tko je John Galt komentara 24
  21. I poslije dr. Dejana Jovića, dr. Dejan Jović od vkrsnik komentara 17
  22. EBOLA! Iako je Hrvatska u Europi, Europa nije u njoj! od ppetra komentara 235
  23. Bajka o dampingu od katkapital komentara 32
  24. Naopako sastavljeni? od Weteran komentara 36
  25. Suđenje Perkoviću i Mustaču je i suđenje hrvatskoj političkoj eliti od vkrsnik komentara 17

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Buddha
  • gledamokosebe
  • magarac
  • Mucke
  • zaphod
  • _vxy_

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 6
  • Gostiju: 35

Novi korisnici

  • jeffrey
  • Turist s razlogom
  • Endrina
  • Primarijus iz BiH
  • narko