pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Sve stoji, samo što bi to na kraju bila besplatna ulaznica na predstavu "Kako sam izgubio slijedeće izbore".

Dat ću ti idealni primjer nekoga od moje rodbine koji mi je poslije zadnjih izbora pričao kako nije oprostio ondašnjoj kalicijskoj vladi Ivice Račana smanjenje plaće u državnoj službi - sjetimo se kako ta vlada nije dugo trajala... Mlađim ljudima na tržištu rada danas i nije tako loše ali starijima je to noćna mora - jedan od uzroka je i ostatak mentaliteta iz prošlog sistema. Državne "jasle" su ipak najsigurnije (ne samo "u hrvata").

Prilično je jasno što treba učiniti, no malo tko od političara ima plan jedne bezbolne ili manje bolne tranzicije. A o "miješanju privatnih interesa političara" u nacionalne (hapanje !) je već puno toga napisano...

Mišljenja sam kako trenutačna vlast svojim populističkim metodama samo otežava stvar, tako da će svaka slijedeća promjena vlasti biti kratkotrajna.

hvala g-news
ideja da se popiše 7 najvažnijih problema hrvatskog gospodarstva
i ponude rješenje je odlična

tko god misli svojom glavom
neizbježno se bavi politikom
vjerovatno ima svoju listu od nekoliko najvažnijih problema
i prijedlog rješenja

jasno da su liste različite
vjerujem da se izlaganjem različitih lista
može uz raspravu
napraviti dobra zajednička lista najvažnijih problema

nisam siguran da je broj općina, ili županija najvažniji problem

vjerujem da je
prvi problem nevjerodostojnost političara
1. politička kasta ne radi ono što govori da radi
ne brine se za interese građana/glasača
i nekako kao da to znamo ...
i ponašamo se kao da mislimo
da se to ne može promijeniti
od adezea do bandića
kako to riješiti.
možda bi pomoglo,
traženje minimalne razine odgovornosti u svojem poslu
od ljudi koji svojim odlukama usmjeravaju milijune zajedničkih kuna

konkretno, to znači odustajanje od kompromisa
sa lošim, netransparentnim, korumpiranim načinom rada
bez obzira na ljevicu ili desnicu
inače ćemo vječno ostati u začaranom krugu
i problemi će se ponavljati
dok ih ne riješi vrijeme
ili netko drugi

politička nesposobnost
nešto dublje od korupcije
nepostojanje volje da se riješi korupcija

rješenje ne znam

koliko vidim jedan od dobrih pokušaja stvaranja provjerljive vjerodostojnosti
je rad pollitike
jer ovdje je ipak jedna od temeljnih vrijednosti
bez obzira na različita politička mišljenja
vjerodostojnost
a sporost kojom se na pollitici,
među vjerodostojnim, pametnim, više manje ulijevo nagnutim,
sugovornicima
postiže konsenzus oko realnih pollitičkih problema
(na razini stavova, mišljenja)
pokazuje koliko je put dug i težak

suočiti političare sa problemom
je dobar put
tražiti da predlože rješenje
omogućuje da provjeravajući u raspravi rješenje, osim testiranja efikasnosti samog rješenja
dobijemo uvid i u vjerodostojnost političara

a pollitičari to rade dobrovoljno i spontano

Prijedlog cilja u dobrom smjeru ali, naizgled paradoksalno, u praktičnom globalno odgovara smjeru kojim vlast (strukture i infrastrukture) već jako dugo kreću - već odavno a od sedamedesetih su na logične i opće djelove "sustava" (koji je stalno enemogućavan do stupnja masovnih destrukcije osnove i fizičkih čistki) konačno dograđene osnove i praksa po tim osnovama koje čine da se u osnovi razvija i prakticira maoizam, sa oslobađanjem upravljanja i novca od ostale zbilje odvajanjem, sve kraćim dogovorima i parolama, javne koje prvenstveno služe za zbunjivanje a stavrno je iza zida. Tako da je osnova da vlast sa ogromnim proračunima, tvrtkama i aparatima ne gradi spomenutu infrastrukturu (to daje građanima ili trži sa partnerima) a bavi se izgradnjom stanova za tržište, koje daje "jeftino" tako što "pola naplaćuje" i svi jako zadovoljni.

Ovakvim prijedlogom, i sa još većim reduciranjem, vlast bi rekla jupi - i onako je dovoljno samo nešto predstavnika - sve starnke imaju po najviše dvije osobe koje odlučuju, a posebno o neodljivim predmetima.

Zato bi isto tehnički i fizički išlo brže da se ništa ne mijenja nego samo da se u istom cilju i okvirima uvedu minimumi poslovanja a ostalo sve namjerno isto, da se ne pokvare nikakva prava, i namjerno ne kao stečaj nego samo malo i onako propisanog nadzora od strane dioničara i vjerovnika. Minimumi poslovanja, a što je jako važno dok je cca 90 % ekipa za sva vremena, jest da se dosadašnji poslovi na najminimalniji način pripreme za inventuru (šta, koliko, tko, zaštoje, zašto nije ...), bar najnužniju bilancu, i baš sada nitko ne može biti izuzet dok nije gotovo.

Za mjesec dana bi sve živnulo kao ludo a isto poslovanje koje su isti radili vječnost bi već tim najnužnijim, 1 % od nače potrebne i propisane poslovne transparentnosti (od onoga što ostali i kod nas više nego rade), otvorilo čuda. Glavni problem bi bio šta i kako sa ogromnom dobrovoljnom predajom "naoružanja" i ogromnim teretim na duhu i tijelu - ali sve bi to bilo lako rješivo i transparentno jer bi uz 5-10 % to vrlo rado natječajem preuzele međunarodni renomirane ekipe i izvele sa zbilja malo troška i velikim zaradama. Samo namjerno nigdje ništa ne bi trebalo dirati, jer je baš kao takvo ključni i nezadrživi mehanizam minimalnog sređivanja i nepremostivi zid za željena potpuna odvajanja. Za godinu dana bi tako imali situaciju da aparat košta 10 x manje, nešto preživjelih ljudi dobro zarađuje i rješava kao ludo, a kardeljstičko-maoističke divizije jataci to "plaćaju" i kako svakim danom na internetu JOT kontrola objavljuje sve pikantnije i pikantnije djelove inventure to sve više i sa sve većim molbama, prijedlozima i "donacijama" "kupuju" odustanak ili ublažavanje "nagrade" za dobro izvršeni rad.

Ne dirati niti ex državni institut IGH, niti Holding ni ništa, ni akademike i profesore, baš takvi su odlični dok se malo sredi.

Tj. sve isto, samo malo stvarnog pregleda i nadzora. Nadzor bi se nakon malog sustava bilanciranja, neka ne izgleda čudno, mogao čak svesti na minimalnu interenet JOT kontrolu (uz nešto službenika gale i nešto likova) - jer sva se to obrće, sada je već zrelo i prezrelo, kada i mali djelovi ugledaju svjetlo, to je moizam potpuno neotporan na to i takvog karaktera da se ubrzano fizički i kemijski mijenja, tako konstruirano i razvijeno po deafultu pa promjenom malih djelića defaulta sve najednom kreće drukčije (promjena kvačica gdje se je oslanjalo na pamet i kvačica oko žudnje za neodoljivm predmetima koja smućuje tu prethodnu kvačicu, i ništa više).

Ne slažem se s većinom, ali mislim da treba poduzeti radikalne korake. Možda ne toliko radikalne- jer preradikalne mjere su zapravo revolucija koja uvijek nekud odvede u krivom smjeru.
Treba svakako smanjiti broj općina, broj gradova možda ne smanjivati, umjesto županija uvesti do 10 regija s mnogo većim ovlastima i pravima, "hitrosrezati" sve polukorisne i beskorisne zakone...ali prije svega, donositi dobre zakone i poštivati ih, a ne kak kome paše. Odrediti strateške ciljeve u slijedećih pet, deset godina i onda sve podrediti tome. Ukinuti suvišne privilegije, a opet omogućiti socijalno ugroženim slojevima stanovništva normalan život.

Školstvo pak bi trebalo vrlo radikalno refomirati. Pod radikalno mislim na vrlo stroga mjerila kvalitete koja bi se provela na svim školama i sveučilištima. Studenti su nažalost žrtve sustava, sustava u kojem se ne prepoznaje i ne cijeni njhov vlastiti rad, mnogo toga ide zaobilaznim putevima, vlada djelomični kaos, ili da posudim jednu sintagmu često spominjanu na Connectovom forumu, vlada sustav bez sistema. Jasno odrediti ciljeve i onda ih i poštivati.

No, za reformu trebaju novci. Mislim da su nam edukacija, znanost i tehnološki razvoj jedan od prioriteta, zato ta područja moraju dobiti proporcionalno tome i novce. Tek tada može ići ova reforma lošeg sustava koji vlada na našim fakultetima. Kada bi 2 milijarde kuna dobila sveučilišta (uz jasno određene programe i ciljeve, te zagarantiranu provedivost tih programa uz vrlo strogu recenziju i od strane akademske, stručne i studentske javnosti, kao i cijele javnosti) i kad bi se tih 2 milijarde kuna utrošilo na obrazovanje i znanost, umjesto na plaćanje odštete bankama zbog loše politike i nesposobnosti...gdje bi nam bio kraj :)

Ostaje dojam da novca ima i više nego dovoljno, jedino se neefikasno troši i odlazi na kriva mjesta.

Slazem se sa svim osim sa tockom 5!

Ta mjera bi bila totalno kontraproduktiva jer uz ovako mali broj studenata jos bi ih bio manji broj.
Prvo treba poraditi na reformi skolstva i to kvalitetno i onda nakon par godona kad se reforme provedu uvest progresivno placanje jer za ovakvo stanje u skolstvu je kriv i sustav i studneti ali studenti ispastaju bas zbog losheg sustava. Kvalitetnijim skolstvom bi studenti bili vise motivirani i nebi ih trebali plasiti ili tjerat povecanjem skolarine, dok trenutni sustav kod studenata uzrokuje razno razne psihicke, zelucane i kojekakve probleme i odbojnost radi uzasnog stanja u skolstvu.

Stoga sredit prvo cijeli obrazovni sustav i garantiram rezultati ce doci iznenadjujuce brzo! Plasenje skolarinama nece nista rijesiti!