Tagovi

Gospodarski modeli

Osnovni gospodarski modeli

Nakon što odbacimo sve predrasude i potpuno pojednostavljeno prikažemo razlike između neoliberalnog i Keynesovog ekonomskog modela dođemo do vrlo jednostavnih pozicija:

Neoliberali ili ako hoćete libertijanci kako se oni sami nazivaju u Hrvatskoj smatraju da država treba pomoći eliti raznim subvencijama kao što je na primjer smanjivanje poreza ili od države organiziranim smanjenjem primanja radnika pošto će elita tako dobiveni višak prihoda uložiti u nove pogone koji će stvoriti novi vrijednost.

S druge strane zagovornici Keynesa tvrde da nema smisla povećavati proizvodnju ako nema nikoga tko može kupiti te nove količine proizvoda pa u skladu s tim država je dužna pomoći srednjem i siromašnog sloju svojih državljana kako bi se pokrenula potrošnja.

Po pitanju nezaposlenosti pozicija neoliberala/libertijanaca glasi da su nezaposleni sami krivi za svoje stanje i kada bi oni stvarno htjeli raditi sigurno bi našli plaćeni posao. U skladu s tim nezaposleni trebaju biti kažnjeni za svoju nezaposlenost tako da država ne isplaćuje naknadu za nezaposlene i ukine sve vrste socijalne zaštite za nezaposlene. Kada bi država to učinila po neoliberalima/libertijancima ne bi bilo nezaposlenih pošto bi oni bili prisiljeni naći bilo kakav posao ili umrijeti od gladi (ovaj zadnji dio oni ne spominju).

S druge strane zagovornici Keynesa tvrde da glavni problem nezaposlenosti čini premaleni broj postojećih radnih mjesta. Keynes priznaje da neupitno postoji dio nezaposlenih koji iz nepoznatih psihofizičkih razloga se odbijaju zaposliti, ali velika većina njih želi raditi samo što ne postoji dovoljni broj otvorenih radnih mjesta.

Mogao bi ovdje dalje navoditi kako Keynes smatra da država treba intervenirati u gospodarstvu kada dođe do nekakvog gospodatskog poremećanja dok neoliberali smatraju da poremećaji u ekonomiji ne postoje pošto će tržipna utakmica sama od sebe riješiti sve probleme.

U tekstu nisam koristio definiciju Keynes protiv Friedmana pošto su današnji neoliberalni patuljci izobličili Friedmanovo "učenje". Friedman se na primjer zalagao za porez kojim bi se financirale osnovne životne potrebe najsiromašnijeg dijela stanovništva koje nema dovoljno za život. Pokušajte to danas reći nekom navodnom njegovom zagovorniku (neoliberalu) ?

Komentari

Javnost je se koliko god je

Javnost je se koliko god je to sizifov posao vec odavno i koliko toliko privikla na raznorazne pseudoznanstvene bljuzgotine. S vremena na vrijeme neki od tragicnih posljedica pseudoznanstvenih tricarija ipak dodu na naplatu i obicnim ljudima koju su u njih vjerovali ili ih slijedili, tj. dode kako se kaze "iz dupeta u glavu" (primjeri su morbili u BIH, ali i drugdje).
Medutim, sa pseudoekonomskim, ali i sa npr psudopovijesnim bljuzgotinama stvar je nesto zilavija i mutnija i do prikladnog oblika katarze rijetko ili nikad ne dolazi. Glavna posljedica je da se o ekonomiji moze slusati zbilja svasta. Tu treba ukljuciti i cinjenicu da akademski status takoder nije nikakva garancija niti osiguranje od besmislica i budalastina, pace takav status cesto osigurava prednost pri pristupu medijima, strukturama moci, ....
Razglabanje i razbijanje glave oko Keynesa protiv Friedmana, i obrnuto, u nasim uvjetima je tragikomicno.
Kad placam poreze,..., meni zaigra srce od srece pri pomisli kako sve pomazemo i podupiremo zivot u RH: http://www.jutarnji.hr/tatjana-dragovic-za-trece-dijete-zatrazila-pomoc-...

Tko je glasao

...(zijev)

indian — Čet, 23/08/2012 - 12:24.
...kada bi se tu radilo o keynesiancima stvar bi bila jednostavnija.
J.M. Keynes sa svojom generalnom teorijom je savim konzistentan, i po svemu uporabljiv kao mogući temelj vladajuće ekonomske misli kada ne bi bio reinterpretiran od prevladavajućih neokeynesianaca kojima služi poput smokvinog lista za misaone bravure što ih svakodnevno izvode pred našim očima...
...isto kao što je moguć temelj i Smithova, i Hayekova i Misesova misao, uostalom...
...sam Keynes je postavio stvar s fiskalnom deficitima na održiv način, da u doba kontrakcije nacionalnih ekonomija valja stimulirati deficitarnim financiranjem gospodarstvo ali u vremenima "debelih krava" i suficita nadoknaditi uloženo.
Tu negdje današnji neokeynesianci prestaju imati išta zajedničkog sa svojim učiteljem, nekako uspjevaju zaboraviti taj dio njegove misli vezane za cikluse....za njih postoji samo jedan ciklus, onaj vječnog državnog stimulusa.
I k tome, ti stimuli se ostvaruju preko centralnih i privatnih banaka koje su uključili u pojam realne ekonomije e da bi se dobio privid keynesianske pravovjernosti.
Zlo mi je od svih NEO, neokeynesijanaca, neokonzervativaca, neomarxista, neoliberala....
svi redom prostituiraju postulate izvornih mislilaca na koje se kao nadovezuju, nisu sposobni niti osmisliti naziv za ono što nude kao koncept
...etabliranost ideja i konzistentnost toga što su od svojih učitelja nasljedili parodiraju i koriste za "intelektualnu" perverziju koju retorički efikasno i i razmetljivo ugrađuju u zapadnu ekonomsku stvarnost....a pritom čine sve da ridikuliziraju mislioce na koje se kao oslanjaju...
New age ekonomisti, poput new age religioznosti inkorporiraju u svoje koncepte upravo nepodnošljivi miš maš misli svima prihvatljivih zbog referenci (široj masi odnekud poznatih) a koje je nemoguće dekonstruirati ikakvim pristojnim i politički korektnim pristupom...
...tko god se toga prihvati mora računati da nema od čega krenuti,
da će morati raščlanjivati toteme svih misli minulih stoljeća, i ekonomskih, i socioloških,...sve to jedino stoga što niti jednom neo-ekonomskom smjeru ne pada na pamet zapadnoj javnosti isporučiti istinu o promašenosti široko popularne ideje, ideje postindustrijskog društva ugode, zabave i hedonističkih usluga, ...sve to na dug.
...čak i sada kada je već samim poklapanjem zemljopisnih granica s granicom prihvaćenosti koncepta deindustrijalizacije postala egzaktno dokaziva korelacija među ekonokriznim sustavima i izabranim gospodarskim konceptima.
A bit će, i nemali dio te nevoljkosti ekonomske znanstvene misli da detektira zajednički nazivnik problema leži i u potrebi da se zadrži distributivni monopol na bogatstvo onih što sponzoriraju modernu monetarnu misao i aktualne teorije tržišne i političke učinkovitosti.... kojima su sve postavke osnovane na neupitnosti imena onih što su postavili temelje na koje se ovi NEO-nešto pozivaju.
Čisti barbarizam prema bazičnim vrijednostima u interesu najobičnijeg šutiranja prazne konzerve...pa dok ide. Po sebičnoj logici "...poslije nas potop"
...i barbarski odnos prema budućnosti.

Tko je glasao

kratko ali slatko...

Jedino je problem sa frazom "nedostatak radnih mjesta" - mnogi će reći da u društvu u kojemu se s jedne strane planete može internetom raditi za nekoga s druge strane - ne postoji nedostatak radnih mjesta, već je riječ o nedostatku inicijative, vještina, motivacije itd.

Tko je glasao

Nedostatak radnih mjesta je feler sustava

U tu jednadžbu odnosa ponude i potražnje neminovno je uvesti državu kao poslodavca odn kao obveznog arbitra i to za dio tzv planske privrede koja bi morala biti u nadležnosti ne privatnog već isključivo državnog kao javnog. I sam Fridman ne bježi od lagodne pozicije da država mora povremeno kad privatna inicijativa kolabira intervenirati kao u slućaju recimo banaka.
Međutim neke privredne djelatnosti opće biloškog karaktera ne smiju biti pod privatnom ingerencijom jer ograničavaju pravo na biološki opstanak pojedinca kao napr eksploatacija vode, proizvodnja hrane, djelomično i energija...
Prema tome održiv ekonomski model na duže vrijeme niti može bez privatnog niti može bez planskog pitanje je samo mjere odn omjera da oba modela egzistiraju u suživotu i kooperaciji poradi općeg blagostanja. Naravno ako je opće uopće cilj!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci