pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Žao mi je da se i tako mogao shvatiti moj komentar, jer u njemu nije bio akcenat na Račanu (a naročito ne na njegovu očekivanu smrt), nego sam opisivao pojavu, pa citiram drugi dio mog posta koji bolje objašnjava što sam htio reći.

Ista stvar je i u drugoim strankama. Kad neki nisu više mogli napredovati unutar HDZ-a su osnivali svoje stranke ili ukrali stranku onima drugima. HSLS se raspadao na tri stranke zato što nije imao smjenjivost ugrađenu u svoj parrtijski život. A tek HSS što je sve prošap. Ili HSP npr. - Džapiću ne pada na pamet da prepusti stranku npr. Rožiću nego ga je skoro izbacio iz stranke a o sebi snima filmske hvalospjeve.

I sam sam bio nezadovoljan ovakovim manje više površnim pristupom temi koju sam dotaknuo, ali ona ne može biit bolja kad se daje kao komentar drugom postu. Ipak sam ga već izdvojio i kad budem imao vremena iobraditi ću ga malo bolje.

Osnovni moj prigovor jest politička arena u kojoj djeluju partije i stranke, ali s nerazvijenom demokratskom sviješću i procedurama. Liderstvo umjesto ideologija, osobna promocija umjesto konkretnih rezultata dominiraju, pa u takvim uvjetima spinovanje postaje jedina "politička" aktivnost od presudnog značaja, za njih ali onda i za nas sve koji postajemo žrtve površne i neproduktive državne politike.

Da bi stranke bile vjerodostojne, po meni moraju imati jake timove i usklađenu ideologiju. Onda jedna jaka osoba ne bi dovodila u pitanje stranku svojim odlaskom (svojevoljnim ili prinudnim). Smjenjivost je mjera demokratičnosti i propulzivnosti stranke, i treba ju njegovati. Račan, kad smo ga već spomenuli, ali i da ga usporedimo s njemačkim političarima npr. poslije izgubljenih izbora odlaze s vrha stranke, a prepuštaju mjesta nepotrošenim idejama i kadrovima. Tu šansu je Račan nepotrebno potrošio, a ne svojom sadašnjom ostavkom. Njegov odlazak s vrha stranke ne bi uopće smanjilo njegovu karizmu i utjecaj, ali bi stvorilo jaku strukturu na novim principima i očekivanjima, dakle ukupnom imageu. Ovako je ostalo sve isto kao da se nije ništa dogodilo kad su izgubili izbore, a izgubili su ih radi nekih razloga, zar ne.

Još nešto sam spomenuo što je možda ostalo u sjeni. Uz nepromjenjljivog Račana se stvorila jaka struktura onih koji su djelovali u njegovoj sjeni, i na njegovoj karizmi, a koji najvjerojatnije nisu toliko utjecajni i vjerodostojni, ali sada igraju važne uloge, jer s promjenama koje slijede ih tamo više neće biti, a to oni neće lako pustiti iz ruku. U prvom redu mislim na Antunovićku, koja je postala poznata po svojim površnim jezičavim okršajima, dok u njenoj sjeni sjede mlađi i svakako propulzivniji potencijal kao npr, Milanović.

I nije to samo u SDP-u. Sjetimo se slučaja Rožić u HSP-u. Ili svih onih rastrojavanja oko HSLS-a ili HSS-a koji su se radi ideologijske dezorjentacije i gubljenjem svijesti o prioritetima još nisu oporavili, a za vjerovati je da će ih novi izori posve pomesti s političke scene.

Liderstvo i osobno nametanje nasuprot javnim interesima neće više lako prolaziti. Što se tiče promjena u SDP-a ja ipak potiho očekujem da će konvencijske promjene (pametno naredjene od Račana) iskristalizirati jedam moderniji sloj političara, a potrošene i kompromitirane (mislim na političku neefikasnost a ne materijalnu korupciju koje kod SDP-a nema toliko)staviti u drugi plan. Mislim ovdje na Milanovića kao najbolju opciju, ali eto ja neću biti u prilici da za to glasujem (jer nisam tamo politički aktivan) ma ću mu držati fige.

SDP je za sve nas više nego važan, kao i sve druge stranke koje drže do sebe, i do nas naravno.