Tagovi

Golobrado nasilje

Dodajem ovo kao prilog Falkušinom dnevniku "Uplašeni učitelji i golobradi nasilnici".

Citirat ću odlomke iz knjige:

Gilles Lipovetsky: "Paradoksalna sreća - ogled o hiperpotrošačkom društvu"
Gallimard, Paris, 2006.
Antibarbarus, Zagreb, 2008.

Knjiga analizira "treće doba" potrošačkog kapitalizma, tj. epohu hiperpotrošnje koju određuje "deinstitucionalizirana, subjektivna, emocionalna logika".

Prije nego što prijeđem na odlomak u kojem se govori o delinkvenciji mladih, evo nekoliko zanimljivih misli o novim pojavnim oblicima siromaštva unutar hiperpotrošačkog društva:

U ranijim epohama "osiromašenje se odnosilo na tradicionalno stabilne i prepoznatljive društvene grupe, koje su mogle opstati zahvaljujući solidarnosti svojeg okruženja. To je doba prošlo, a obezvrijeđene populacije postindustrijskog društva ne čine u pravom smislu riječi određenu društvenu klasu. Dugotrajno nezaposleni, samohrane majke...., mladi bez kvalifikacije...., primatelji minimalne socijalne naknade.... krajolik je hipermodernog isključenja koji se predstavlja kao neujednačena raspršena maglica situacija i pojedinačnih putova. U toj konstelaciji pluralnih dimenzija nema ni klasne svijesti, ni grupne solidarnosti, ni zajedničke sudbine....

.... Ti se novi 'razdruženi' pojavljuju u jednom društvu koje je, iako krajnje neravnopravno, istodobno i hiperindividualističko, drugim riječima, oslobođeno kulturnog i društvenog okvira tradicionalnih klasa." (str. 119-120.)

Osiromašeno stanovništvo "inner cities i odbačenih predgrađa dijeli individualističke i potrošačke vrijednosti srednjih klasa, brigu o individualnoj osobnosti i samoostvarenju..... Odsad čak i oni najmanje povlašteni žele imati pristup amblemskim znakovima hiperpotrošačkog društva i svjedoče o individualističkim težnjama i ponašanjima..... Koliko se raspada integracija preko rada ili škole, u kojoj se iscrpljuju klasni identiteti i velika kolektivna kretanja, toliko se mladi iz siromašnijih četvrti nastoje afirmirati lookom i znakovima potrošnje. U sadašnjim uvjetima potrošnja je ono što gradi velik dio njihova identiteta....

Posrednica 'pravog života' - potrošnja - ima ulogu onoga što omogućuje da se izbjegne društveni prezir i negativna slika o sebi. Opsjednutost potrošnjom, koja se danas primjećuje čak i u stanovništva na marginama društva, ne ukazuje samo na moć bez presedana marketizacije načina života, nego i na novu jačinu frustracija u odnosu na dominantne životne standarde.... Tako je hiperpotrošačko društvo obilježeno isto toliko napredovanjem osjećaja društvene isključenosti, koliko i naglašavanjem želja za identitetom, dostojanstvom i individualnim priznavanjem." (str. 120.)

Nadam se da sam odabranim odlomcima dovoljno jasno prikazala okvir unutar kojega se kreću autorova razmatranja o mladima i mladenačkoj delinkvenciji:

"S jedne strane, mladi... u velikoj mjeri interioriziraju potrošačke norme i vrijednosti. S druge, nestabilan život i siromaštvo priječe potpuno sudjelovanje u aktivnostima potrošnje... Iz te proturječnosti naviru osjećaji isključenosti i frustracije istodobno s delinkventnim ponašanjima. Poznavajući samo školski neuspjeh i nesigurnost, mladi.... odvraćaju se od rada, nastoje opravdati sitnu delinkvenciju, krađu i smicalice kao lake načine pribavljanja novca i sudjelovanja u dominantnim načinima života o kojem trube mediji.... Prezirući radnički položaj i kulturu rada, odbacujući politiku i sindikalizam, marginalizirani mladi grade svoj identitet oko potrošnje i 'love', hinjenja i smicalica."

"Kultura potrošaštva", nastavlja autor, "snažno je pridonijela, s jedne strane, rastakanju klasne svijesti i obiteljskoga autoriteta, i s druge strane stvaranju nove nepodnošljivosti frustracija. Upravo se povezanost tih dvaju nizova fenomena nalazi u izvoru oduzimanja delinkvenciji njezine značajke pogrešnosti i njezine banalizacije.... Lišeni orijentira i obzora, frustrirani svojim načinom života, destabilizirani zbog nedostatka roditeljskog odgoja.... mladi traže delinkvenciju kao normalan način življenja u svijetu viđenom kao džungla, u kojem ne mogu živjeti 'kao svi drugi'. (str. 121.)

"Uglavnom se zna da razvoj suvremenog nasilja dugujemo maloljetnicima ili mlađim odraslim ljudima iz prikraćenih sredina: od kraja 1970-ih godina učetverostručio se broj maloljetnih osoba optuženih zbog nasilja. Teško je ne povezati tu činjenicu izravno s raslojavanjem obitelji, gubitkom roditeljskog autoriteta, manjkavostima odgoja, odakle proizlazi opadanje osjećaja za granice, pravila i zabrane, mladež je prepuštenija samoj sebi, lišena je orijentira, pokazuje manju sposobnost podnošenja frustracija i stega. Podudaranje fenomena zapanjuje: istodobno s raspadanjem kolektivnih okvira i deinstitucionalizacijom obitelji svjedoci smo poremećaja ponašanja mladih.

Nagli rast mladenačkog nasilja izražava nestanak obiteljskoga nadzora i regulacije zajednice, kao i novu psihičku ekonomiju koju obilježava manjak simboličkih granica, ukidanje inhibicija, sniženje praga tolerancije na frustraciju: mnoštvo poremećaja koji su tijesno vezani uz liberalno hiperpotrošačko društvo." (str.122-123.)

"U mjeri u kojoj nestaje uređenost zajednice i obitelji, pojedinci se moraju sami odrediti, izgraditi svoj identitet odabirući svoje modele referencije, dok im ekonomski poredak nameće nezaposlenost i nesiguran život. U nekih se individualizam konkretizira u samoispitivanju, traženju identiteta i subjektivnom prihvaćanju tradicije. U drugih, on se utjelovljuje u nasilju kao načinu da se pribavi neki status, 'bude netko', postoji po svaku cijenu u tuđim i svojim očima. U hiperpotrošačkom društvu nasilje.... funkcionira ponekad kao instrumentalna strategija nabavljanja trgovačkih dobara, ponekad kao vektor osobne singularizacije koji preokreće neuspjeh u podizanje vlastite vrijednosti. Kad su zatvorene perspektive budućnosti, kad nedostaje sudjelovanje u dominantnom načinu života i kad opada razina tolerancije na frustraciju, nasilje omogućuje da se 'očaj' pretvori u subjektivnu afirmaciju, u 'osobnu iskaznicu', u nekim sredinama izvor poštovanja i vrijednosti." (str.123.)

Komentari

Kritičari ovog dnevnika me nisu uspjeli

razuvjeriti. Evo moj pokušaj da dnevniku vratim zasluženu razinu rasprave, da pokušam malo oživiti ovu raspravu i vratiti joj neke debatne dimenzije da ne idemo dalje s ovim poluuvredljivim.

Ako grupa ljudi koja pod svaku cijenu nastoji obraniti poziciju da mladi danas nisu ništa lošiji, učini samo „jedan korak unatrag“, „odmakne se“ i sagleda do kuda su otišli njihovi argumenti, trebali bi već uočiti da se njihov stav ponaša kao dogma.

Gledajte, osim uvreda koje se često pojave (nisam ni ja ništa bolji), tu su još i: Staljini, Poncije Pilat, Voltaire, razapinjanje Isusa... Složit ćete se, nešto ne štima. Evo nekoliko argumenata koje bih ubacio u raspravu (a jedan je, sada već potvrđeni, krelac čak i plašio jednu blogerku, vrijeđao je i ponižavao i to sve jer ona misli da mladi jesu danas lošiji, „zamislite vi kako samo nije uopće dogmatski stav da se ne smije za mlade reći da su lošiji“):

Optimizam sjećanja, kako nas psiholozi uče, ima veliki utjecaj na čovjekovo razmišljanje i da bi ga se zaobišlo moramo se potruditi. Pojam podrazumijeva sve one argumente koje ste i ovdje nabrajali tipa; svatko svoje djetinjstvo vidi ružičastim... Pojam ima nešto veze s „mitom o zlatnom dobu“, ali nije posve isti pa ću ih objasniti odvojeno. Treba uzeti kao činjenicu da svoje djetinjstvo vidimo boljim nego li je bilo, pa naći načina da tu varijablu isključimo iz konačne jednadžbe. Ovo nije nemoguće. Dobra polazna točka vam može biti neki stariji čovjek koji je i prije 90' bio već odrastao i zreo da on uspoređuje mlade nekad i danas, a da pri tome ne gleda svoje djetinjstvo. Imam vrlo blisku osobu koja je liječnik i već vrlo dugo radi na hitnoj pomoći. Ovo nije osobna priča tog čovjeka, nego ono što je njegov svakodnevni rad s ljudima govorio u prilog ovoj usporedbi. Prije devedesetih, dobiti maloljetnika na ispumpavanje želuca radi trovanja alkoholom bila je alarmantna pojava koja bi se događala jednom do dva puta na godinu i onda bi bila mračna priča sljedećih 3-4 mjeseca. Danas mi taj prijatelj veli ako prođe vikend bez ispumapavanja oni se obično šale na hitnoj da mora da je tekma pa klinci nisu izašli. Ovo je po mome uvjerenju jedna od stvari koja ide u prilog tvrdnji da su loše pojave među mladima u većoj mjeri danas (i onda ide i klađenje, cigarete, droga, sve to napreduje i ide prema mlađoj i mlađoj dobi).

Mit o zlatnom dobu, možete potražiti ako koga zanima, je priča koja je ljudima i trebala, kako to mitovi rade, pojasniti u metaforičkom smislu otkuda im taj osjećaj da je nekada bilo bolje. I, nadalje, ako i vaš djed kaže da je nekada bilo bolje, a to je isto slušao i kada je sam bio mali od svoga djeda, onda je pretpostaviti da je nekada davno postojalo neko vrijeme kada je sve bilo u svojoj savršenoj formi u esencijalističkoj punini i da se otada na ovamo sve skupa samo razvodnjavalo i kopiralo i umnažalo do izblijedjelih kopija slavnih originala. Smatram da ne upadam u ovu klopku, jer ne mislim da je tako pravocrtno, vraćajući se unatrag, sve bilo bolje i bolje. Mislim da je bilo oscilacija i da je početak 20.st. bio znatno gori od 60'. Mogu se, dakle, složiti i da pogoršanje koje primjećujem ima izravne veze s kaotičnim prelazom iz jednog društvenog sustava u drugo koji je implicirao i promjenu sustava vrijednosti (kraj 80' do kraja 90'), ono s čime se ne mogu složiti je da ne primjećujem ono što primjećujem, odnosno da mladi nisu lošiji.

Statistika, ovaj bih argument morao moći jednostavno oboriti ako imate na umu da je u Hrvatskoj mortalitet veći od nataliteta. Ne možemo potegnuti argument da je u postotku jednak broj delinkvenata.

Dostupnost podataka, ovome svakako dajem za pravo, ali smatram da nije objašnjenje koje može pokriti cjelokupnu pojavu. Polazeći od toga da mediji podatke i priče napuhuju, ali ne izmišljaju, svejedno smatram da početkom 80' nije bio jednak broj tih i takvih priča koje bi se uopće moglo napuhati. Da je barem jednom mjesečno bila opljačkana neka mjenjačnica jednostavno nije točno (čak ni u vremenu štednje Milke Planinc). No mjenjačnice ne pljačkaju samo mladi, što me dovodi do sljedećeg argumenta.

Nisu samo mladi, ovdje se najbolje može vidjeti ta dogmatska snaga ovakvog načina razmišljanja jer se neki kolege blogeri vrlo lako odluče na to da napišu da su svi lošiji, ili da su i stariji lošiji, ali kao da je svevišnji zabranio pri tome reći i da su mladi lošiji. Što je u krajnjem slučaju logička pogreška, jer: ako je sve lošije, jesu li onda i mladi lošiji? Jesu. Druga logička pogreška je odmjeravati dvije odvojene društvene skupine jer u tom slučaju se ne može tvrditi ni da je sve lošije, jer se postavlja pitanje s čime se mjeri „sve“? Stoga, ako se usporedba uvijek radi sinkronijski unutar trenutka i to između različitih grupa, onda nikada ništa nije lošije makar se svi klali po vascio dan, jer; kolju li mladi i stari? Da. Onda ništa nije lošije. (??) Ako vas zanima mladež kao fenomen, onda gledate mladež na selu i u gradu, u Dalmaciji i u Slavoniji, u Hrvatskoj i inozemstvu i na kraju SADA i NEKADA, to nije nedopuštena usporedba nego upravo ona koja vam o razvoju nekog problema može nešto reći.

Imam osjećaj da nikome ne bi bio problem reći da je danas više karcinoma nego nekada, ali nikako se ne smije reći da je više problema kod mladih. Ja postavljam pitanje zašto?

19. stoljeće, da i sam priznam, ja sam se također nekada jako opirao prihvatiti mogućnost da se neke stvari u društvu alarmantno kvare, ali osjećaj koji imam bio je povezan s znanjem koje sam dobivao iz svih pedagoških, didaktičnih i sl. kolegija koje sam u životu slušao. Dakle, premda se ne slažem s onime što je 19-stoljetna pedagogija imala reći o tome, svejedno ne želim biti slijep. U 19. st. djecu se na neki način promatralo kao da mogu do kraja biti odgovorni za ono što rade, te su poznati neki slučajevi gdje su stariji svoju pedofiliju svaljivali na djecu u smislu da im se to ikada ne bi dogodilo da ih djeca nisu „zavela“. Često pomislim da je današnji otpor ovakvom načinu razmišljanja ostavština moderne pedagogije koja je nastojala raskinuti s nasljeđem 19. st. i u tolikoj je mjeri to pozitivna stvar. Danas nitko ne misli da ako je dijete nemirno da ga treba išibati po rukama i zaključati u ormar (to je inače jedan glasoviti „pedagog“ kojeg se i danas citira radi nekih dostignuća, izjavio u svojim radovima). ali, nije da svatko tko misli da su danas mladi lošiji spada u 19.st.

Komformizam, ako se naučite opustiti i ne „nasjedati“ na alarmantne simptome, onda ne morate ništa ni činiti. Ako stvari danas nisu ništa lošije, onda ni vi niste lošiji roditelj. Ovo je vrlo ugodno i samodopadno razmišljanje.

Roditelji te djece, prvo jedna mala ispravka nekim blogerima, oni roditelji koji sada imaju djecu u O.Š. nisu bili mladi u 60' i 70', nego krajem 80' i u 90'. Tako da nije točno da oni roditelji koji se na rasku izderavaju: „znaš ti ko sam ja“ (redovito zapravo nitko i ništa), da su oni imali sretno djetinjstvo i formativne godine i da su opet ispali loši, što automatski povlači sljedeću pogrešku:

Učenje po modelu i oponašanje uzora, ako mogu dobiti odgovor, koga to zapravo oponašaju odrasli koji gase knjižare u centru grada, zadužuju se u banci da im TV bude 2 inča veći, varaju na PDV-u da bi žena imala svoj auto itd.? Roditelji tih odraslih nisu to mogli raditi u npr. 70' jer se to naprosto nije moglo raditi. Znači li to da je cijeli poredak lošiji? Smatram da da. Ali jesu li onda i mladi lošiji? A kako drugačije.

Uzrok i posljedice, bilo je dosta onih opravdavanja mladih tipa; ali to ti je zato i zato, ili nisu oni krivi, ili cijeli je kontekst lošiji. No, mijenja li to išta na stvari? Mislite li vi da kada nađete uzrok da to odmah neutralizira posljedicu i da je poništava, ili da vam samo nudi mogućnost da nađete način da problem riješite. Kada kažem da su mladi lošiji ne impliciram da su sami i krivi što su lošiji. Te dvije stvari nisu istoznačne. No, da bih problem riješio, prvo moram utvrditi da postoji, onda koliki je i koliko ozbiljan, pa otkuda dolazi, što ga uzrokuje itd. Ono što NE MOGU napraviti je reći: ma on ni ne postoji i... eto riješen je. (što su neki radili i za hiperkonzumerizam). Što god primijetiš pripiši to pomnijoj statistici i pri tome zanemari činjenicu da su nam statistički uredi u totalnom rasulu kao i većina službi i da bi u njihove rezultate valjalo sumnjati čisto zdravoga razuma radi.

I na kraju: probelm je postojao i ranije, ali, je li problem u masovnosti neke pojave i u tome da ona zauzima neutralno, prihvaćeno mjesto, ili u samom postojanju? Zamislite da danas imate u Hrvatskoj 1000 silovanja u godini, a netko vam kaže ali u antičkoj Grčkoj je zabilježen jedan slučaj silovanja...? I? Dakle... Onda je to u redu. Ako je Voltaire primijetio da je netko kupovao više nego što je trebao u njegovo vrijeme, onda mi danas nemamo problem unatoč tome što je ta pojava postala pravilo, što prožima kompletno društvo, što to ne rade samo prebogati crkvenjaci sa zlatom koje su nakupili, nego danas i oni na rubu siromaštva sa zaduživanjem u bankama i drugdje? To nije točno. Ako imate npr. 15% šizofreničara, i ako je to neka konstanta, to je onda statistika i ništa zato. Ali ako odjednom imate 89% šizofreničara, onda je negdje nastao ozbiljan problem, možda je i samo greška i to treba istražiti, ali ako nije onda ne treba glumiti panj, sjediti na gojaznoj guzici i šaltati kablovsku pjevajući kako je oduvijek šiza bili, pa onda problema nema.

pozz
doza

Tko je glasao

Od srca ti hvala

na ovom upisu!

Pokušala sam naglasiti da suočavanje s problemom nasilja među mladima ne valja uzimati kao generalizirajući stav "mladi su krivi" i "mladi su lošiji nego prije".

Također, pokušala sam upozoriti da ignorirajući stav ("ne postoji nikakav specifični problem s mladima danas, oni su isti kao uvijek, ne treba nasjedati medijskom senzacionalizmu; tko tvrdi da su mladi nasilniji, taj samo iskazuje svoju nasilničku narav i nedostatak ljubavi u odnosu prema djeci"), dakle, da je taj stav neozbiljan i neodgovoran, te da se zastupnici takvog stava pridružuju trendu banalizacije nasilja, i ulaze u ono društveno ozračje koje nazivam prekomjernom permisivnošću (dopustivošću).

Svi mi znamo da su se djeca tijekom povijesti nemilosrdno zlostavljala. Tek se s 19. stoljećem zapravo mijenja filozofija odgooja djece, u tom smislu da se afirmiraju ideje socijalizirajućeg i pomažućeg odgoja.

Deviza koja je stoljećima vrijedila za odnos prema djeci, naime: "batina je iz raja izašla!", danas se svakom civiliziranom roditelju i svakom civiliziranom društvu čini monstruoznom. I to je u redu.

Međutim, ja samo mislim da tu nije kraj!

Mislim da liberalnost odgoja ima svoje naličje. Ta mračna strana liberalnog odnosa prema djeci pogotovo dolazi do izražaja kada se takvom kućnom odgoju "pribroje" razni "vanjski", tj. "društveni" faktori koji utječu na djecu - od relativizacije moralnih vrijednosti, dovođenja u pitanje "klasičnog" obrazovanja, odricanja škole od, nekada puno aktivnije, odgojne uloge, benevolentnog odnosa prema prizorima nasilja u medijima, očiglednoj toleranciji prema raznim oblicima nasilnog ponašanja u post-ratnom društvu, prepuštenosti djeteta samome sebi tijekom većeg dijela dana, pa konačno i do konzumerističke infekcije, o čemu je pisao ovaj "moj" autor.

Batina kao "rajsko" odgojno sredstvo je jedna krajnost, a permisivnost liberalnih odgajivača je druga krajnost - ništa bolja od one prve.

Tko je glasao

Da, treba samo jasno reći

da nije "uvijek prije bilo bolje". Bilo je uspona i padova, ali sada trenutno imamo neke ozbiljne probleme i zapravo smo u lošoj fazi. Suočeni s mnogim posve novim situacijama, nismo još uvijek našli adekvatne odgovore na svaki izazov. I treba tu puno rada, ali da bi netko prihvatio da treba puno rada, morao bi shvatiti što je i koliko je problem.

Nisam od onih koji će režati na sve novo, na igrice i igraće konzole i pokemone, i ne mislim da se sva krivnja može prebaciti na to. Nisam, dakle, u svakom pogledu prema mladima konzervativan. Čak smatram vrlo licemjernim da roditeljima ne bi smetalo da im dijete dva sata igra šah, ali je veliki problem da dva sata iga video igrice. Ne mislim da je sve novo lošije.

I još jedna napomena, treba uvijek paziti na izazivanje moralne panike. Postoje ljudi koji se lako dignu na "linč", ako npr. netko sazna da je neko dijete napravilo nešto grozno, prvo se traže rigorozne sankcije prema samom dijetetu, a onda se i ostalu djecu na temelju jednog dijeteta počne tretirati kao da su skloni istim radnjama. Radi ovoga valja biti oprezan u pristupu problemu.

pozz
doza

Tko je glasao

Replika na posljednji odlomak:

Upravo zato nasilje među mladima, gdje su i žrtve i počinitelji maloljetni, i jest poseban, i posebno ozbiljan problem.

Kaznene mjere, određene ubojicama Luke Ritza, dočekane su upravo na način koji je bio na rubu hajke... I s jedne strane razumiješ gnjev koji obuzme ljude zbog tako okrutnog oduzimanja života jednom dječaku, a s druge strane si opet dužan imati u vidu da su i ubojice - dječaci.

Upravo zato sam uvjerena da je krajnji čas da se počne djelovati preventivno. Jer kad se zločin dogodi, tada je zapravo kasno: izgubljen je onaj koji je žrtva, a izgubljen je i onaj koji je bio počinitelj.

Jako sam ljuta na kolege koji se prema tome odnose ignorantski i posprdno.... Takav odnos, u to sam sigurna, nije dobar doprinos prevenciji nasilja, upravo suprotno....

Evo, prije dva-tri dana jedan maloljetnik je ubio svog oca.... Zar je to zaista puki senzacionalizam? Ili se to ipak događa, posljednjih godina posve redovito i često, prečesto....

A da bi se moglo djelovati preventivno, mora se učiniti ono što si ti rekao: spoznati problem i shvatiti mu uzroke.

Tko je glasao

ako je nešto prepoznato kao ozbiljan problem...

Tko je glasao

Kaj?

Tko je glasao

ne...

Tko je glasao

Jedino se bojim

da rješavanje toga problema povlači za sobom i sve druge društvene i ekonomske probleme. Da ti dijete ne bi bilo cijeli dan pred Kardashijankama i da se ti onda snebivaš i iščuđuješ zašto tvoje dijete misli da je ševa pred kamerom dobar način da uspiješ u životu i posjeduješ, posjeduješ, do zla boga posjeduješ, hrpe i hrpe šljastećih nepotrebnih stvari, ti bi morala biti puno sa svojom djecom. A da bi bila puno sa svojom djecom, onda nema priče o dva posla dnevno ili o 15-satnim šihtama.

A da bi to bilo moguće moraš zarađivati dovoljno jednim poslom i 8-satnom šihtom da imaš dovoljno za svoju obitelj (odnosno, oba roditelja među sobom moraju toliko zarađivati).

A i ako jesi cijeli dan sa svojim dijetetom, jebeš to, ako ćeš ga odgajati da bude nasilan, jer je bolje da on maltretira nekoga, nego netko drugi njega, a za takvo što bi cijelo društvo trebalo stati uz pozitivne društvene vrijednosti i shvatiti da nije to neuspjeh kada postigneš da se postotak kriminala drastično smanji. Mene uvijek boli sjetiti se velikih prosvjeda u Švedskoj protiv lijevih i socijaldemokracije zato što ona nije do kraja iskorijenila zločin.

Budimo realni, zločin ima i svoje nedruštvene korijene i on se neće do kraja iskorijeniti društvenim mjerama, ali svesti ga na gotovo zanemarivo je cilj vrijedan znoja.

pozz
doza

Tko je glasao

Slažem se sa

obje tvoje tvrdnje: i da prevencija košta, i da postoje i nedruštveni korijeni zločina...

Razmišljam o tome što bi se moglo učiniti od onih stvari koje ne koštaju, a takvih stvari sigurno ima.

Na primjer: opći društveni konsenzus oko toga da to JEST problem, i da se treba truditi oko njegovog rješavanja - to nas ne bi mnogo koštalo, jer je to samo pitanje svijesti.

Zatim, reforma škole u tom smislu da ona preuzme i odgojnu funkciju (a čega se škola u slobodnoj Hrvatskoj u velikoj mjeri odrekla). Mislim da ni to ne bi mnogo koštalo, jer je i to pitanje svijesti, više nego novaca. To bi značilo prije svega da se učitelju vrati AUTORITET, ili: da učitelj ponovno zavrijedi autoritet.

Zatim, da se roditelje školske djece na neki način prisili da zaista budu ZAJEDNICA roditelja.

Zatim, da se prostorije mjesnih samouprava (nekadašnje mjesne zajednice) otvore za mladež, i da se uopće neki minimum obavezne brige za djecu spusti na razinu lokalne zajednice, tj. kvarta.

Itd. itd.

U mnogim stvarima, čini mi se, daleko je veći udio indolencije nego nedostatka novaca. Premda, naravno, ni sveopće siromaštvo društva nije nezanemariv faktor koji doprinosi problemima....

(Kao što se ne pamti kada je posljednji puta u Zagrebu sagrađena građevina koja će služiti kao kazalište, kao što ne postoje hospiciji, tako se vjerojatno ne pamti kada je u Hrvatskoj posljednji puta sagrađena građevina koja će služiti kao odgojna ustanova za maloljetne delinkvente....A to je strašno.)

Tko je glasao

Isto koje nije isto

Ako je Voltaire primijetio da je netko kupovao više nego što je trebao u njegovo vrijeme, onda mi danas nemamo problem unatoč tome što je ta pojava postala pravilo, što prožima kompletno društvo, što to ne rade samo prebogati crkvenjaci sa zlatom koje su nakupili, nego danas i oni na rubu siromaštva sa zaduživanjem u bankama i drugdje?
Eto kako se nešto može krivo interpretirati.
Dakle ako je nešto postojalo i prije ne znači da nekom analogijom danas nemamo problem. Npr. i prije su postojala silovanja i vrlo je bedasto tvrditi da zbog toga danas nisu silovanja problem (isto kao što su bila u prošlosti).

Nadalje pitanje povećanje neke pojave možemo gledati površno i ustvrditi da nitko nije provaljivao u kiosk prije što su ga postavili. Možemo, a možemo ustvrditi da bi ti isti provaljivali i prije da su imali kiosk, jelte? Svakako istina je da povećanjem broja kioska se povećao broj provala u kioske i to kod starije, ali bogme i kod mlađe populacije.

leddevet

Tko je glasao

Ukoliko sam pogrešno

protumačio tvoj kom s Voltaireom, ispričavam se. Samo nije to namjerna kriva interpretacija.

Još jedna važnija stvar, nisam baš siguran ni da sam te krivo shvatio, morao bi mi to još pojasniti. Tvoj kom upravo izgleda kao da govori da ako je Voltaire nešto primijetio da to onda znači da to nije znak našeg vremena. S time se ne slažem i zato sam i napisao da i ako jest nešto postojalo ranije, to svejedno može biti problem upravo današnjice.

Inače hiperkonzumerizam ne pokriva samo dvor ili samo elitu koja previše kupuje i troši. Ako je nešto postalo hiper, onda znači da je postalo pretjerano u svakom smislu, dakle ako ti se danas i prosječni državni službenik ponaša kao dvor nekada, onda je to probelm današnjice, a ne Voltaireovog doba. Nije tada obični ratar kupio jednu motiku samo da mu stoji na zidu i da pravi susjeda ljubomornim, a da pri tome nema za jest. A čak i da nađeš jednog koji je, danas je to promovirani, poželjni i prevladavajući način ponašanja i zato jest imanentno naš problem. U svakom vremenu možeš naći barem jednog predstavnika nekog načina ponašanja, ali doba označuješ s onim koje je u velikoj mjeri dominantno.

Tako ja ne mislim ni da danas nema djece koja su izvrsna (i to bez prisile), ali ona ne obilježavaju ovo doba. (Barem po mome mišljenju)

Prije nekih godinu dana je Tanja Raguž napisala kako je globalizacija postojala još za vrijeme Džingis-Kana, zato što je on osvojio veliki dio Azije. Ja se s takvom metodom tumačenja neke pojave stvarno ne slažem i mislim da ona više toga ne razumije nego što razumije.

pozz
doza

Tko je glasao

Iznad mogućnosti

Tvoj kom upravo izgleda kao da govori da ako je Voltaire nešto primijetio da to onda znači da to nije znak našeg vremena.
Možda stvarno nisam bio dovoljno jasan, iako ima dalje još mojih komentara koji su imali namjeru pojasniti iznaseni stav. No da ponovim još jednom: ako nešto nije znak našeg vremena onda sam mislio da to nije posebnost našeg vremena, a da je problem je, isto kao što je bio problem i prije.

Nadalje rastrošnost nije bila odlika samo dvora i aristokracije nego je to činio i običan puk u logično skromnijoj mjeri gledano apsolutno. Zalagaonice i razne "posuđivaonice" su ipak dosta davno izmišljene. Život iznad realnih okvira uvijek je bio vrlo privlačan i sav kriminal ima upravo to za cilj, a kad taj i takav kriminal rade države onda se to zove rat. Tu će onda stradati susjedno pleme, susjedna država ili cijeli kontinenti kao Južna Amerika itd.

Dok je takav vid "prihoda" imao stari Rim mogao je živjeti iznad svojih realnih mogućnosti, a kad su im Barbari to srezali onda se stvar urušila.

leddevet

Tko je glasao

Ako želite shvatiti što je to

Ako želite shvatiti što je to kontrola, zamislite si malo dijete koje je okusilo drogu. Čim droga počne ulaziti u tijelo tog djeteta, stvara se ovisnost. Njegovo cijelo biće vapit će za drogom. Biti bez droge postane takva nesnosna muka da mu se čini da je bolje umrijeti nego živjeti bez nje. Razmislite o ovome: tijelo postane ovisno o drogi. Upravo to je vaše društvo učinilo vama kad ste bili rođeni. Nije vam bilo dopušteno uživati u pravoj, krepkoj hrani - naime, radu, igri, zabavi, smijehu, društvu ljudi, osjetilnim i umnim užicima. Dali su vam da okusite drogu koja se zove odobravanje, ugled i pažnja.

Citirat ću jednog velikog čovjeka, A. S. Neilla, koji je autor knjige Djeca Summerhilla. Neill kaže da se bolesno dijete može prepoznati po tome što stalno visi oko svojih roditelja; zanima se za ljude. Zdravo dijete ne zanimju ljudi, njega zanimaju stvari. Kada je dijete sigurno da ga majka voli, zaboravlja na nju, ide istraživati svijet, znatiželjno je. Nađe žabu i stavi je u usta, i slično. Kada dijete visi oko majke to je loš znak; nesigurno je. Možda je njegova majka pokušavala izvući ljubav iz njega, a nije mu dala svu slobodu i sigurnost koju želi. Njegova majka mu je na mnoge istančane načine uvijek prijetila da će ga napustiti.

Tko je glasao

Da, gospodine, da, da, da, da!

Tko je glasao

Ovako: jebe mi se i što su

Tko je glasao

Otvorite Falkušin dnevnik!

Tko je glasao

Kada sam pisao komentar na

Tko je glasao

Hvala na odgovoru, konačno!

Tko je glasao

Gospon

"""""""""Toliko o tome. Za razliku od vas, ja znam tko sam ja, a znaju i svi ostali na ovoj stranici, ako to žele znati. """"

Niste li malo narcisoidni. Nemate pravo koristiti argument: ja sam se predstavio a vi ste anonimni.

Što ste najašili toliko...

Nemate pravo nametati svoj stav majci kako će odgajati kćer.

Bitno je da je ne zlostavlja, a koliko vidimo- brižna je.

sve dobro...

Tko je glasao

Drvosjek, hvala na podršci!

Užasnuta sam! Zbilja, nemam riječi kojima bih opisala svoje gnušanje.

Znam da sam djelomično sama kriva jer nisam računala na egzibicioniste koji u svojoj bolesnoj mašti idu tako daleko da vrše nasilje nad korisnicima portala, izmišljajući svinjarije tipa: "Znam ja tko si ti, znam ja gdje je tvoje dijete imalo novogodišnji tulum, znam ja tko je tamo bio!"....

Hvala vam jer ste jedini čovjek koji se osvrće na to. Drugi dušebrižnici djece, koji se obrušavaju na mene, oboružani svojim jeftinim ideologijama, nisu uopće zapazili to zadiranje u privatnost koja bi trebala biti zaštićena.

Nisu zapazili da to nije samo uzurpacija moje anonimnosti na koju imam pravo, nego posredno i uzurpacija u smjeru mog maloljetnog djeteta - o kojemu sam pisala jedino i isključivo u vjeri da smo ovdje i ja i moje dijete "nitko", tj. virutalne pojave, i da to svi uzajamno poštujemo i prihvaćamo.

Nažalost, oni kolege koji žive u zabludi da im penis postaje veći čim nekoga (u ovom slučaju mene), označe kao "homofoba" ili "zlostavljačicu djece", nisu se nimalo uznemirili zbog toga što je ovaj pacijent Poveznik uhvatio svojim kandžama neko virtualno dijete, pa ga pomoću bolesnih izmišljotina pokušava prisvojiti kao predmet svog zbiljskog dušebrižništva.

Zaista, odvratno! Ali, čovjek uči dok je živ!

Tko je glasao

Ne znati pročitati i ispravno

Ne znati pročitati i ispravno razumjeti dvije prosto- proširene rečenice, može samo bolesna tuka. Nisu uzalud svi duhovni vođe svijet, neprestano govorili, uključujući Isusa: "Ne učite svinje pjevati! Razdražiti ćete svinje, a ništa ne možete postići". Nešto vrlo slično latinskoj: "Ne bacajte biserje pred svinje".

Tko je glasao

Pa zašto onda, gospodine,

niste ništa naučili od svih tih duhovnih vođa svijeta?

Tko je glasao

Ma ti si bolesna tuka

i svinja. Daj sjaši već jednom i odi se praznit negdje drugdje. Tupavac nesposobni.

Tko je glasao

fomička, Poveznik ti je

fomička,

Poveznik ti je poznat po izživljavanju nad ženama na pollitika.com, čovjek bi mogel pomislit da je psihopat.

Tko je glasao

reakcionar...

Tko je glasao

Hiperkonsumerizam u naših starih

Svako doba nađe nešto za svoje hajke i za to se iskuje neki novi termin, a termin današnjice je hiperkonsumerizam.

"Suvišno, izrazito neophodna stvar."

Jel itko zna čija je to izjava (više-manje takva)? Da vam olakšam, to je rekao Voltaire, a on je živio od 1694. do1778. stvarno pred podosta godina. Možemo pretpostaviti da ni u njegovo vrijeme konsumerizam, koji se sasvim sigurno nije tako zvao, nije bila neka novost. Zapravo je činjenica da su ljudi oduvijek pokušavali sebi priskrbiti više od neophodnog i više ono onog što su realno mogli. Zato su vjerojatno smatrani svecima oni rijetki koji su imali snagu odricati se svega ovozemaljskog (koliko su se stvarno odricali nije sad tema).

Neke teorije objašnjavaju da je upravo potreba za priskrbljivanjem viška glavni društveni pokretač i majka i otac svih inovacija. Naravno da to nije jedini pokretač društva, no sigurno nije zanemarivi.

No da se vratimo na povijest potrošnje i da osvježimo sjećanje na masu dvorova i aristrokaracije koji su propali baš zbog neumjerene potrošnje. Ima ovi jedni koji su propali zbog porcelanskog suđa koje je u ono vrijeme bio neizmjerno skupo. Nisu ni siromašni slojevi bili izuzeti i na tu temu je snimljena masa filmova gdje vjerovnik traži da mu se vrate posuđeni novci koji su spiskani za najobičnije ovozemaljske užitke.

Možemo zaključiti da je konsumerizam nastao onog trenutka kad je nastalo vlasništvo te utoliko ništa novog osim novog termina i dodatnog razloga da potrošimo nešto love na neku knjigu iz grupacije "Kako se osloboditi želje za kupovanjem".

leddevet

Tko je glasao

Konzumerizam se

u Volterovo vrijeme zaista nije tako zvao, a nije ni - postojao!

Naime, konzumerizam, iliti potrošačko društvo, nije puki sinonim za "priskrbljivanje viška".

Također "želja da se priskrbi više od onog što se realno može" je vjerojatno, realno, ista vrsta "želje" u 13. stoljeću, kao i u 21. stoljeću.

Razlika je "samo" u tome što je u 13. stoljeću to teško moguće, ili posve nemoguće realizirati, obzirom da nema banke koja bi dala kredit, da nema kartice koja bi se mogla ispeglati, da nema čeka bez pokrića koji bi se mogao potpisati, itd. itd. itd.

Za razliku od toga, 21. stoljeće - stoljeće hiperpotrošačkog društva - temelji svoj ekonomski prosperitet gotovo ISKLJUČIVO na tome da se troši UNAPRIJED, prije nego što se realno ima, tj. na kredit.

Uz dodatnu napomenu da se očekuje upravo to: da se TROŠI, brzo, smjesta, odmah - a ne da se "priskrbi višak", da bi se taj višak "imao". Razlika je ogromna, i posve neusporediva.

Ona se može vrlo jednostavno imaginirati, ako se pomisli na svoje djedove, ili eventualno pradjedove koji su, prilikom ženidbe, imali veliku investiciju: izradu namještaja za kuću u kojoj će zasnovati obitelj. Taj namještaj je bio predviđen za cijeli život, pa po mogućnosti i za život vlastitih potomaka....

To isto danas je - nedopustivo! Naš ekonomski sustav može prosperirati samo tako da što češće mijenjamo namještaj u svojoj kući. Po mogućnosti svake godine.... svakog mjeseca.... svakog dana......

Tko je glasao
Tko je glasao

Stari krevet

Naime, konzumerizam, iliti potrošačko društvo, nije puki sinonim za "priskrbljivanje viška".
Također "želja da se priskrbi više od onog što se realno može" je vjerojatno, realno, ista vrsta "želje" u 13. stoljeću, kao i u 21. stoljeću.

Danas također imamo dijelove svijeta gdje konzumerizam ne postoji, a to su dijelovi gdje ljudi si ne mogu pribaviti niti nužno, a kamoli nekakav višak. Dakle, možemo reći da u Somaliji konzumerizam ne postoji i da je tamo iz tog razloga život boji.

Naravno da nije tako i očito je da konzumerizam nastaje u trenutku kad društvo ima mogućnost proizvoditi i kupovati ono što mu nije neophodno odnosno kad izađe iz faze gdje je egzistencija ugoržena. Ako tu misao razvijamo dalje možemo otkriti da konzumerizam zahvaća dio društva, ali nikad cijelo društvo obzirom da uvijek imamo one koji si takvo nešto ne mogu priuštiti, a i one koji to stvarno ne žele. Naravno da odnos onih koji si to mogu priuštiti ovisi o odnosu individualnog bogatstva pojedinih članova tog društva, a to što ovi neki nisu "trendy" ne znači da oni ne bi htijeli.

Utoliko besmisleno je izjednačavati konzumerizam s postojanjem banaka (btw. prve banke nastaju pošetkom XV stoljeća) i/ili kartica obzirom da posuđivanje novca datira negdje iz vremena kad je novac izmišljen, a to je poprilično prije XIII stoljeća. Naravno ako ti definiraš konzumerizam isključivo kao "peglanje kartica" onda on nije postojao u tim prošlim stoljećima, no ako ga definiramo kao "opsesivna potreba za kupovanjem u pravilu onog što nam nije neophodno" onda možemo s tom definicijom "peškati" poprilično u povijest.

Ono što današnjicu razlikuje od prošlih vremena je to da si danas takva "veselja" može priuštiti puno veći broj ljudi neko ikada u povijesti, što zbog povećanog standarda, a što zbog neusporedivo jeftinijih proizvoda. Zar ti stvarno misliš da naši djedovi i bake ne bi bili koji put rado zamijenili namještaj i kupili si novi krevet, a ne koristili onaj od bake. Bi sigurno, samo je onda krevet koštao kao deset današnjih i zato im to nije padalo na pamet.

leddevet

Tko je glasao

Pa, upravo je

MASOVNOST jedno od bitnih obilježja koja potrošačko društvo čini onim što jest, za razliku od starih epoha.

Ne izjednačavam konzumerizam s bankama - to je jedan element cijelog sustava. Drugi je enormna razlika između manufakturne proizvodnje i industrijske proizvodnje, između autarkičnih privreda i suvremenih ekonomskih sustava koji su povezani i ovisni jedni o drugima, itd.

Nitko ne tvrdi da društveni oblici nastaju trenutno, pa da se može povući crta, i reći: evo do crte ovo nije postojalo, a preko crte to postoji! Stvari se razvijaju. Tako i začeci bankarstva sežu prilično daleko u povijest.

Čini mi se da svojim upisom uopće dovodiš u pitanje opis nečega što se naziva "postindustrijskim društvom", "potrošačkim društvom"... A ja mislim da to nema smisla.

Tko je glasao

Nigdar ni bilo . .

Čini mi se da svojim upisom uopće dovodiš u pitanje opis nečega što se naziva "postindustrijskim društvom", "potrošačkim društvom"... A ja mislim da to nema smisla.
Hm, zapravo dovodim u pitanje sustav razmišljanja koji zaključuje da je pred 100 godina bilo bolje jer nije postojala internetska ovisnost. Utoliko su ove prigodne kovanice kao "postindustrijskim društvom", "potrošačkim društvom" samo površna slika koja ne zadire u ikakvu dubinu.

Bit onog što tvrdim je "prilika čini lopova" prigodno prepravljeno u "obilje čini potrošača" i svojim upisima pokušavam pokazati ovu pojavnost kao nešto što postoji zapravo oduvijek samo je danas vidljivija obzirom da su stvoreni uvjeti koji olakšavaju taj potrošačko-skupljački sindrom. Potreba čovjeka da nagomilava razna dobra, uključujući i vlastitu težinu, vrlo vjerojatno je samo logičan rezultat biološki usađene potrebe za preživljavanjem, bilo to nas kao jedinke ili nas u prokreacijskom smislu.

Nažalost mnoge teorije koje obrađuju društvene promjene zanemaruju tehnološki razvoj društva vjerojatno zbog standardnog antagonizma društvenih i prirodnih znanosti. Tako i ove konzumerističke teorije "zaboravljaju" da se danas mogu kupovati "neusporedivo veće količine svega" jednostavno zato što su te "neusporedivo veće količie svega" postale neusporedivo dostupnije, a ne zato što smo mi odjednom (ili postepeno) se dosjetili da bi mogli kupovati i u tome biti neumjereni.

Čovjek je uspio ubiti jednim hicem 100.000 ljudi kad je izumio atomsku bombu, ali nije istina da to nije i prije htio napraviti samo nije znao kako.

leddevet

Tko je glasao

Gle, ne bih rekla da je baš tako!

Pogledam samo baku, mamu, kćerku i unuku - kako se ponašaju DANAS!

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Olga P

Pogledam samo baku, mamu, kćerku i unuku - kako se ponašaju DANAS!
Naravno, a onda uvedimo u jednadžbu kakav su odgoj dobile, u kakvom vremenu su živjele i što je od njih napravio život, a što su one od tog života uzele. Sad sve to dobro promješamo i pokušajmo shvatiti zašto među njima postoji razlika. Stvar postaje znatno kompleksnija u slučaju kad shvatimo da je baka mlađa od Picassa ili Piet Mondriana.

leddevet

Tko je glasao

Napredujemo ;)

Dakle imamo već odgoj, vrijeme u kojem su živjele (još uvijek žive, BTW), što je od njih napravio život i zašto, što su one od toga uzele i zašto i zašto sad ne uzimaju kao unuke (uzmimo teoretski da imaju pristojnu penziju).

Dakle, nije da je sve isto, samo su sad prilike za peglanje (kartica) povoljnije...Drugačije je - neki su već u konzumerski naprednijim društvima svrstali konzumerizam u bolest sličnu ovisnosti.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Kartičari svih generacija

Napredujemo ;)
Recimo, samo tu nedostaje podosta podataka. Možemo samo kao primjer uzeti opjevanu karticu koju starije generacije jednostavno ne vole jer ne shvaćaju kako to funkcionira, a ne zato jer ne vole kupovati. Naravno da to nije pravilo jer, eto, u našoj obitelji najrastrošnija je bila baka (čak je i peglanje kartica savladala).

S druge strane ima ja koji nisam upotrijebio karticu godinama, a imam je isključivo jer onda kad sam je dobio nije bilo lako doći do nje. Meni je zapravo odbojna jer ne volim sustav gdje moram skupljati nekakve računčiće i to stalno zbrajuckati kako bi mogao prevenirati šok kad dođe račun od kartičara.

Kao zanimljivost možemo na primjeru moje obitelji zaključiti da je konzumerizam degradirao, a vjerojatno nismo izolirani primjer.

leddevet

Tko je glasao

OK, priznajem da si poseban ;)

Ali probajmo generalizirati.

Ovako nešto moja baka nikad ne bi shvatila (a znala je s karticama) -
http://www.vecernji.hr/vijesti/rasprodaja-tenisica-sad-u-izazvala-nerede...
http://dnevnik.hr/vijesti/znanost-it/pocela-prodaja-iphone-4s-a-u-hrvats...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Mozda bi tvoja baka razumjela

Mozda bi tvoja baka razumjela navalu na rasprodaji cipela u Trstu sestdesetih ili sedamdesetih:) Na slovensko-talijanskoj granici u Gorici, na mjestu gdje je prije bio granicni prijelaz je sad jedan mali muzej posvecen prekogranicnom svercanju. Kad sam bio tamo, vidio sam snimke s granice s kraja sestdesetih- bakice koje se nisu mogle sagnuti pred carinikom (a on vice kraj njih- ajde, stara, sagni se vise:) jer su stavile na sebe pet- sest pari traperica , starije gospodje s trojnim grudnjacima i kavom i cokoladom u medjuprostoru, prepuni vlakovi prema Italiji i dolazak tisuca ljudi u Trst dan prije pocetka rasprodaja i spavanje pred trgovinom (oni kojinisu dobili mjesto pred trgovinom su spavali u obliznjim parkicima), odlazak iz trgovine s pet-sest ogromnih vreca, smijeh trscanskih trgovaca...

Tko je glasao

consumer consumer consumer

Mogli bismo doista raspravljati rasprave radi do besvjesti i otkrivati toplu vodu iznova i iznova, a ja bih valjda trebala trošiti vrijeme i dokazivati razliku između histerije kupovanja zbog toga što je nešto predmet želja zbog ovih/onih političko-socioloških faktora, gdje su gospođe/drugarice štedjele dinare, mijenjale ih na crno, skrivale u gaće i harale po Trstu da maloj kupe traperice i onoga što imamo danas, a to je kupovanje kupovine radi, kupovanje potpuno nepotrebnih, često bezvrijednih stvari, kupovine kao emocionalne terapije, kupovine po inerciji, kupovine u kojoj smo mislili potrošiti 200, a potrošili smo 500 jer je bilo povoljno, kupovine na 58 rata, premda plaću nismo dobili već 3 mjeseca...

Sigurno se nitko ne mora složiti s mojim čuđenjem, npr: čudno mi je da je nekad veš mašina trajala 30 godina, a danas, uz sav napredak tehnologije, znanja i materijala, traje tek 5-7, čudno je da u eri informatizacije i paperless office-a potrošnja papira sve više raste, čudno mi je da se radno vrijeme od 8 sati, za koje se radnik izborio prije više od stoljeća, sad tako olako fleksibilizira, a čudno mi je i da se tone i tone hrane svakodnevno baca, dok u modernom svijetu još uvijek mnogi masovno umiru od gladi... Blago tebi kad toliko bolje razumiješ suvremeni svijet! Meni preostaje postati Amiš;)

Ajmo se zadržati na sljedećem - ja mislim da je konzumerizam problem suvremenog svijeta i da konzumerizam, osim što financijski upropaštava pojedinca, ujedno upropaštava i svijet zbog hiperprodukcije stvari, hiperprodukcije smeća, loše je po okoliš i po resurse i naposlijetku dovodi do osiromašenja, a ne do boljitka društva. Moja su razmišljanja prilično na liniji ovog filmića - http://www.storyofstuff.org/movies-all/story-of-stuff/ . Ti tako ne misliš, okej.

Ako se na pollitiku uvede opcija on-line chat-a, možemo nastaviti truć-traćati na ovu ili neku drugu temu ;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Prkljačica

čudno mi je da je nekad veš mašina trajala 30 godina, a danas, uz sav napredak tehnologije, znanja i materijala, traje tek 5-7
Kad tako nešto uspoređuješ onda trebaš usporediti koliko je ta mašina onda stajala i koliko je love ulupano na servise u tih 30 godina. Također treba uzeti u obzir da svaka generacija novih mašina pere bolje i troši manje energije. Možda ne bi bilo loše dodati da je u posljednjim godinama života ta mašina zbog dotrajalosti postala stvarno opasna za korisnika.

konzumerizam problem suvremenog svijeta i da konzumerizam, osim što financijski upropaštava pojedinca, ujedno upropaštava i svijet
Ma problem je da je čovjek više-manje ostao isti u promijenjenim uvjetima nešto kao kad djecu pustimo u sobu punu slatkiša: zagarantirani su probavni problemi. Možemo jednostavno reći da je tehnologija pretekla društvo.

S druge strane pitanje je što bi se desilo u onim istočnim državama, a posebno u Kini, gdje su ljudi zaposleni upravo zahvaljujući ovoj omraženoj hiperprodukciji. Kratkoročno im je sigurno bolje, a naravno da je pitanje kako će im biti dugoročno. Tu treba zamisliti situaciju velikog broja ljudi koji ne uspjevaju više sebe prehraniti i što bi bilo kad bi bilo.

leddevet

Tko je glasao

Jooj, daa daa

Kad tako nešto uspoređuješ onda trebaš usporediti koliko je ta mašina onda stajala i koliko je love ulupano na servise u tih 30 godina. Također treba uzeti u obzir da svaka generacija novih mašina pere bolje i troši manje energije. Možda ne bi bilo loše dodati da je u posljednjim godinama života ta mašina zbog dotrajalosti postala stvarno opasna za korisnika.

Zakon o očuvanju energije baš kao i fizički zakoni volumena sigurno su se znatno izmijenili...

A u tih 30 godina, platiš 3 popravka (grijač, remen, ona guma...) i daš parsto dinara/kuna (ukupno) gosponu Štefu od veš-mašina, da si i on prehrani obitelj...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Ž Klasa

Zakon o očuvanju energije baš kao i fizički zakoni volumena sigurno su se znatno izmijenili...
Da ne vodimo bedaste razgovore odi u prvi dućan bijele tehnike i pogledaj one naljepnice o Energetskom razredu kućanskih uređaja

leddevet

Tko je glasao

Bolje Ž nego Žnj

Od ovog nekako nikakvog napredka:
http://www.designnews.com/document.asp?doc_id=213503
http://www.physorg.com/news136555635.html

A ti čitaj naljepnice.

Da bi me uvjerio kako je brza i česta zamjena predmeta/uređaja/odjeće/automobila/itd. u interesu potrošača, a ujedno i okoliša, trebat ćeš se puno više potruditi ;) Premda, niti meni se ne vode bedasti razgovori!

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Kaj to piše?

A ti čitaj naljepnice.
Nitko nikoga ne prisiljava da išta čita, samo neki put nije loše pogledati što piše kako se ne bi iznenadili kao oni koji su kupili Elektrolux-ove frižidere koji ne rade u našim klimatskim uvjetima. Nevjerojatno, no postoje i takve stvari.

No ono na što sam htio upozoriti, a što je i problem ovog dnevnika, da se uspoređuju stvari djelomično i to samo u segmentu koji nam odgovara. Utoliko primjer uređaja od pred 30 godina i današnjih u pravilu je pogubnas za stare uređaje u bilo kojem smislu, trajnosti, vrijednosti, cijene, kvalitete, sigurnosti . . .

Frontalni sudar oldtimera i novog Chevroleta

Eto, puno železa nizašto!

leddevet

Tko je glasao
Tko je glasao
Tko je glasao

Vidim da si za chat ;)

Onda mi još odgovori:

- koji će biti razlog da ovog novog Cheva zamijeniš još novijim za 3 godine
- zašto bi se netko išao svojim lijepim starim Chevom sudarati ;)
- misliš li da bi novi Chev uopće zakočio na klizavoj cesti, ili bi inteligentni ABS držao smjer (i brzinu)

(trebali su svakako na stražnja sjedala oba modela staviti po dvije bebe - u ovom novom propisno zavezane za sigurnosne sjedalice, a u ovom starom kako se nesputano igraju i ližu sladoled, dok vozač puši;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Samo mjena stalna jest

- koji će biti razlog da ovog novog Cheva zamijeniš još novijim za 3 godine
Ako je moj Chevi ovaj iz videa onda ne bi cekao 3 godine da ga zamijenim, naravno ako bi osiguranje pokrilo ovu moju sudaračku znatiželju.

A ovo drugo ti ne kanim odgovoriti obzirom da to predstavlja dodatno skretanje (kad smo vec u Cjheviju) nakon sto smo u prvom skretanju krenuli u raspravu da li je ono od pred 30 godina bilo bolje nego ovo što imamo danas.

leddevet

Tko je glasao

Pardon,

ne prije trideset, nego prije sto! I na tu raspravu si skrenuo (skrenula) ti! Ja sam zamijetila da je to simplifikacija jer: kritizirati neki aspekt suvremenosti ne znači automatski svesti stvari na zaključak "aha, ako danas nešto ne valja, znači da je prije sto godina općenito sve bilo bolje! Ajmo onda dokazati da je danas općenito sve bolje!"

Međutim, ti se ne daš smesti!

Tko je glasao

Skretničar

I na tu raspravu si skrenuo (skrenula) ti!
Istina, priznajem i u tom smislu sam spreman snositi posljedice.

"aha, ako danas nešto ne valja, znači da je prije sto godina općenito sve bilo bolje! Ajmo onda dokazati da je danas općenito sve bolje!"
Ah, ali ja ne tvrdim niti jedno niti drugo. Tvrdim da se stvari, što se tiče čovjeka, nisu bitno promijenile nego da je samo nastala situacija gdje se ljudska skupljačka osobina (o tome je konkretno riječ) puno jednostavnije i jeftinije može realizirati. Zato sam i spomenuo sliku rasprodaje sandala u vrijeme starog Rima koja bi izgledala ne mnogo različito nego ove današnje.

Dakle, da ponovim: nije bilo ni bolje ni lošije i u tome je problem obzirom da bi društvo trebalo napredovati a to ne radi nego se gubi u obradi posljedica.

leddevet

Tko je glasao

Pa, pojam

"potrošačko društvo" ili "konzumerističko društvo" upravo ima smisla kao pojam koji opisuje razliku između nečega "što bi bilo kad bi bilo", i nečega što je aktuelno, što jest! Ti dovodiš u pitanje razložnost tog pojma, služeći se argumentom: "oduvijek bi bilo tako da je moglo biti". O.K.! Ali, fora je upravo u tome da u Starom Rimu nije moglo biti rasprodaje sandala, zato jer nije bilo masovne, industrijske proizvodnje sandala.

Kao da kažeš: "Oduvijek bi se ljudi vozili u autima, da je bilo auta, pa je zato glupo današnje doba nazivati 'dobom auta'! Sva su doba bila 'doba auta'!"

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci