Glazbenik Thompson je pjevač čiju glazbu, barem tako kažu, pored nekih ministara, kod nas ponajviše slušaju ljudi iz ruralnih područja. O njegovom liku i djelu je ranije dosta rečeno i nije o tome ovdje riječ.
Svijet pa i Europa postavlja za nastupe glazbenih grupa ili pjevača kriterije koji nisu samo sigurnosni već i svjetonazorski.
Jedna domaća vijest kaže:
„Zadnjih šest godina država je za razvoj kontinentalnog turizma dala nepovratno 25 milijuna kuna, a iz Ministarstva turizma najavljena je kreditna linija za razvoj kontinentalnog turizma, slična Poticaju za uspjeh, kreditnom programu koji je preporodio obalu Jadranskog mora. Za tu će namjenu Vlada u iduće četiri godine uložiti 5,5 milijuna kuna.“
Gosti koji dolaze u Hrvatsku iz Amerike, Austrije i Švicarske su uvijek dočekivani s radošću i na njihov dolazak se ulaže (ne znam točno koliki) trud i novac naših turističkih organizacija i djelatnika.
Onda M.P. Thompson ode pjevati u Ameriku, hoće ići u Švicarsku i Austriju. I tamo taj naš predstavnik kulture i glazbe i slike o Hrvatskoj i Hrvatima, u njoj doživljava slijedeće:
Zabranjen koncert u Švicarskoj zakazan za 5. svibanj (slab sam u prijevodu):
"Absage des Konzerts von Marko Perkovic aus Sicherheitsgründen
Um Ruhe und Ordnung zu gewährleisten, hat der Dietiker Stadtrat einen Auftritt des wegen seiner antiserbischen Hetze berüchtigten Rockmusikers unter Berufung auf die Polizeiverordnung verboten. Perkovic besingt die Taten der kroatisch-faschistischen Ustascha."
a onda se njegova nakana pjevanja u Klagenfurtu prvo mora razmotriti pa
"Koruška Zemaljska služba za zaštitu ustavnog poretka provjerava informacije o planiranom koncertu Marka Perkovića Thompsona u Austriji za vrijeme Europskog nogometnog prvenstva, a voditelj te službe ne isključuje ni mogućnost zabrane koncerta.
Zemaljska služba za zaštitu ustavnog poretka provjerava opravdanost sumnji vezanih za Thompsonov koncert najavljen za 7. lipnja, objavljeno je u petak u koruškom programu Austrijske radio televizije (ORF).
Austrijska novinska agencija APA objavila je da Thompsona prati glas da je blizak fašizmu i da njegovo umjetničko ime potječe od istoimene automatske puške "korištene u hrvatskom ratu". ......
Konačno iz ove priče idu i pitanja kojima se traži ili sugerira odgovor:
Postoje li kriteriji kako se ugled države gradi i održava i što spada u postupke koji taj ugled narušavaju. Da li je to i obveza pojedinca. Ima li on neograničenu slobodu bez obaveza po pitanju koje se ovdje postavlja.
Ima li, postoji li način da nadležna institucija (koje ?), u skladu s interesima države da se njen ugled u svijetu očuva, da se preispita postupke pojedinaca pa da se tom doprinosniku eventualno ispostavi račun, po ovom primjeru, za smanjenje ruralnog turizma i narušavanja kulturne slike.
Za „Perkovic besingt die Taten der kroatisch-faschistischen Ustascha.“ hitno pitati g. Bebića odnosno njegovog suradnika za Bleiburg, kako bi se dobio odgovor koliko je naš svjetonazor, u svjetlu ovog primjera različit u odnosu na europski.
Hrvatska mora čuvati svoj ugled u svijetu, tom svijetu predstavljati svoju kulturu, svjetonazor i sve ostalo, da ne nabrajam. Za takve poslove imamo ministarstva i ministre, udruženja i novac predviđen u proračunu.
Netko tu ne radi dobro svoj posao. Meni nije drago slušati o ovakvim zabranama i obrazloženjima za njih.
Komentari
I konačno potvrđeno 25.
I konačno potvrđeno 25. travnja (prema HINA):
Austrijske su vlasti zabranile koncert Marka Perkovića Thompsona, koji je bio planiran za 7. lipnja u mjestu St. Andrae u južnoj Koruškoj.
Koruški zemaljski ured za sigurnost u petak je utvrdio da bi održavanje koncerta bilo povezano s povišenim rizikom za javnu sigurnost. Gradonačelnik St. Andraee, socijaldemokrat Peter Stauber nakon toga je zabranio održavanje koncerta.
Austrijska novinska agencija APA tvrdi da se Thompson ističe svojim tekstovima "od kojih neke imaju jak prizvuk neofašizma ili pak potječu iz repertoara ustaša". Tekstovi Thompsonovih pjesama "vrlo su kontroverzni, neki su jasno neofašistički, a on se uvijek iznova poziva na ustaše", tvrdi APA.
nisam se namjeravao
nisam se namjeravao uključivati u raspravu u vezi THOMPSONA i njegovog pjevajućeg ( ili hripajućeg) domoljublja jer tu vrstu glazbe ( pastirski rock kako ne neki nazivaju) jednostavno moj želudac nije u stanju podnositi. i ne mislim o njemu raspravljati kao nekakvom promotoru nekakvih davno propalih ideja. čovjek jednostavno koristi "jeftinu ambalažu" u koju pakira nekakav hibridni poluproizvod kojime na lakovjernosti mladih glazbeno (a i u svakom drugom smilu polupismenih i neobrazovanih ljudi) mlati hrpu para. protiv sam bilo kakve zabrane pa tako i zabrane njegovo lika i djela. kako je došlo tako će i proći. a onima koji nam ukazuju na njegovo domoljublje upućujem pitanje: koji bi si to pravi obrazovani hrvatski domoljub nadjenuo ENGLESKO ime po uzoru na AMERIČKU pušku??? ja nisam, a i ne bi. nema tih para.
čekaj, pogriješio si ime,
čekaj, pogriješio si ime, to o čemu si pisao zove se Let3
čekaj, pogriješio si ime,
čekaj, pogriješio si ime, to o čemu si pisao zove se Let3
Ti si pogrijesila jer ne radi se o tvojim sugradjanima. Let 3 ima drugaciji izricaj u odnosu na Thompsona i ako nista drugo oni znaju da se zezaju a Thompson misli da je ozbiljan. No kao i sve drugo ovaj tvoj literarni uradak sluzi samo za zamajavanje i skretanje u neke slijepe rukavce raspri koje na kraju krajeva ne vode nigdje do zagadjivanja teme i nabacivanja s vecom kolicinom smeca do toga da se od smeca ne moze pratiti tema. No od tebe niti ne ocekujem drugo i neki smisleni i argumentirani postovi samo bi bili iznenadjenje.
No vratimo se Thompsonu. Ja sam suglasan kako je njegov glazbeni izricaj na tragovima pastirskog rocka Bijelog dugmeta iz doba Tife i Alena. To jest Djurdjev dana i lipe cvatu. Sto se tice samih rijeci tu nema neceg puno drugacijeg do domoljubnog patosa na tragovima blood and honour. To jest krv, cast, zemlja nacija i obitelj. No tko voli nek izvoli i o ukusima se ne raspravlja a raspra ovdje nije njegova glazba nego pozadina njegovih nastupa i dio poklonika koji ga prate iz vec poznatih i objasnjenih razloga.
evo ti "trica" zbog oni
evo ti "trica" zbog oni znaju da se zezaju zamajavanjeraspra, ali i tri za podsjećanje na Bijelo Dugme. hehhee kao klinka bila sam zaljubljena u Bregu i imala sve njihove ploče, a najbolja pjesma bila mi "požurite konji moji"
Ponoc kuca, nano moja,
A ja nemam sna.
Gdje su sada konji moji,
Moja oka dva.
Zlatom cu ih podkovati,
Pozlaticu sve,
Samo da me prije zore odnesu do nje
Dug je put,
Pozurite konji moji.
Dug je put
Brze, jos brze, o... brze
Jurite kroz noc
I ne kuni stara mati
Sto ja nemam sna,
I ne kuni konje moje,
Moja oka dva.
Znas kad meni na um padnu
Milovanja sva,
Ja ne gledam je li ponoc, ili sunce sja
Evo ti trollska pusa zbog toga!
Tompson je žrtva situacije,
Tompson je žrtva situacije, i te zabrane njegovih koncerata su vezane uz Hrvatsku i statusom njega u Hrvatskoj, a ne zbog njegovih tekstova.
I dok god bude budala koji će oblačiti crne majce na njegovim koncerima i htjeti klati ne-hrvate, komuniste i što ti ja znam koga, umjesto da slušaju njegove pjesme i uživaju u njima, takvi će su konceri braniti.
Dok god se u javnom životu forsiraju teme poput ispravljanja povijesnih nepravdi, jasenovcu, križnom putu, komunista, ustaša, ante pavelića, tita, staljina, cara dioklecijana, starih grka, ilira, neandertalaca, austro ugarske monarhije mi se za milimetar nećemo maknut, a svjet će nam braniti Tompsonove koncerte.
Ako Hrvatska želi čuvati svoj ugled u svjetu neka oni koji nas predstavljaju u tom svjetu, (mislim na političare jer ja zbog Marlin Manson-a nemam loše mišljenje o SAD-u, več zbog Georgea), čuvaju naš ugled, i nek nauče imena oba poglavlja koje zatvaramo, neka pokažu da znaju pregovarati i ispregovaraju nam ZERP, da se manje guzimo prema Europi i dajemo im sve što žele jer smo mi zaglibili u dugove, korupciju i kriminal pa moramo pošto poto ostati na vlasti. Tek tada naš ugled u svjetu neće ovisiti o Tompsonu i sportašima.
Tompson je žrtva situacije,
tompson je sam priznao da je pjevao onu pjesmu o jasenovcu ciji tekst ne treba ponavljat,
osim toga pjevao je cesto i razne pjesmice poput one "sjajna zvijezdo iznad metkovica pozdravi mi antu pavelica".
pjevao, i priznao da je to pjevao, dakle nema nikakve sumnje jeli ili nije.
tako da status koji u Hrvatskoj ima, ima upravo zahvaljujuci svojim tekstovima i nije on nikakva zrtva situacije, niti je ikakva zrtva uopce.
Mislim da se, slažući se u
Mislim da se, slažući se u osnovnom, ne radi o žrtvi situacije već o svjesno oblikovanom brandu prvenstveno za domaću upotrebu i domaće tržište. I braću u inozemstvu sa sličnim mentalitetom koji ipak žive u zemljama s malo različitim pravilima i društvenim normama. I tu su onda neprilike.
Vjerovao sam da će diskusija manje ponavljati odgovore o različitim viđenjima pjevačevog opusa, već diskutirati o dužnosti i obavezi čuvanja ugleda RH u odnosu na kvalifikacije u drugim zemljama, a na ovom primjeru. Mogao je to biti i neki drugi primjer.
Nastupi koji se navode nisu samo estradni već i poslovni pothvat, uložen je novac u pripremu i više sudionika, pa i sam izvođač od toga živi i plaća poreze, očekuju svi zaradu.
Zato razmislimo o slučaju, da se radi o nekoj tvrtki kojoj se onemogućava nastup na tržištu Švicarske ili Austrije. Da li bi onda reagirala Komora i g. Vidošević, Minisarstvo vanjskih poslova i g. Jandroković i toj tvrtki ponudili diplomatsku ili čak pravnu pomoć, a prije svega uputili protest tim državama.
Ostaje mogućnost zaključiti kako mi znamo da su njihova obrazloženja utemeljena i u skladu s europskim svjetonazorom. Dakle, jedna priča za domaću a druga za prekograničnu upotrebu.
U našim zakonima (krivičnom) postoje sankcije za narušavanje ugleda strane države ili međunarodnih organizacija a za poduzeća se (u Članak 141.) kaže
(1) Tko zloupotrebom svojega službenog položaja ili ovlaštenja ograniči slobodno kretanje i udruživanje rada i sredstava reprodukcije na određenome području, uskrati ili ograniči pravo poduzeća da se na određenome području bavi prometom robe i usluga, stavi poduzeće u neravnopravan položaj prema drugim organizacijama što se tiče uvjeta za rad ili za obavljanje prometa robe i usluga, ili ograniči slobodnu razmjenu robe i usluga, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko iskoristi svoj društveni položaj ili utjecaj da bi se počinilo djelo iz toga stavka.
Neki sličan propis bi trebao postojati i u tim zemljama.
postoje li kriteriji kako
postoje li kriteriji kako se ugled države gradi i održava i što spada u postupke koji taj ugled narušavaju. Da li je to i obveza pojedinca. Ima li on neograničenu slobodu bez obaveza po pitanju koje se ovdje postavlja.
Odlična teza. Sasvim u duhu onog što bih ja htjela reći. A ta je da problem nije Thompson i njegova pjesma. Naime, njegovu pjesmu su poslušali Amerikanci prije zabrane koncerta i kad su čuli riječi, pjesma im je zazvučala domoljubno (a tko je veći domoljub od Amerikanaca), pa koncert nije zabranjen.
Dakle, onaj tko narušava ugled države nije Thompson, već onaj tko je tog mladog (?) dečka proglasio USTAŠOM.
Svi dobro znamo da je bio Domovinski rat i da su se Hrvati borili protiv četničkih hordi s istoka, koje su bradato u Vukovaru tražile salatu. Thompson im je svojom pjesmom održavao pobjednički duh, kad je bilo pitanje života i smrti. Tko to može zamjeriti? Da vidim! Bilo je to pitanje opstanka, a ne nikakvog ustaštva.
Gospodo draga, ustaštvo je u vašim glavama. Otkad je svijeta i vijeka vi sebe nazivljete rodoljubima, a iste takve Hrvate, koji ljube svoj rod, nazivate šovinistima, fašistima i ustašama. Ustaštvo je ostalo 1945., nema ga više i nikad ga više neće biti. Osim u vašim glavama. Vi ste ti koji ga stalno izvlačite na površinu i svakog Hrvata koji pjeva o Domovini proglašavate ustašom. Može vas biti sram što time blatite svoju Domovinu pred svijetom, koji ne zna što se ovdje točno događa. Pred svijetom koji ne zna da je ovdje komunistička zvijer još uvijek toliko jaka da je spremna čak i na izdaju i blaćenje vlastite Domovine kako bi vratila što je nemoguće vratiti: Jugoslaviju.
Gospodo, i četrdesetpeta i sedamdesetprva i devedeseta-devedesetpeta su ostale u prošlom tisućljeću. Pustite Thompsona na miru i držite se već jednom vaše svetinje: "Tko peva, zlo ne misli" . Ako sam ja jučer mogla na jednom kulturnom događaju otrpjeti "Po šumama i gorama naše zemlje ponosne" umjesto hrvatske himne, ne vidim zašto vi ne biste mogli otrpjeti Thompsona.
Skinite se više s vrata Hrvatima s tim prozivanjem ustaštva. Dosadni ste do boli.
P.S. Preko svog saborskog zastupnika poslat ću u saborsku proceduru zabranu korištenja riječi ustaša. Reći danas nekome da je ustaša, bez ikakva dokaza da je taj živio 45-te i slao ljude u logore, je izazivanje nacionalne mržnje i vrijeđanje dostojanstva čovjeka, što je suprotno hrvatskom Ustavu i kao takvo trebalo bi biti kazneno gonjeno.
Ustaštvo je ostalo 1945.,
Ustaštvo je ostalo 1945., nema ga više i nikad ga više neće biti. Osim u vašim glavama. Vi ste ti koji ga stalno izvlačite na površinu i svakog Hrvata koji pjeva o Domovini proglašavate ustašom.
A 'Jasenovac i Gradiška Stara', to je domoljubna pjesma? Nastala u počast hrvatskim žrtvama kad se stvarala i branila (suvremena) hrvatska država? Ili ona o zvijezdi poviše Metkovića, što pozdravlja Antu Pavelića, on je valjda 'otac domovine'?
Objasni i našem Marku da je ustaštvo ostalo 1945., da ga nema i nikad ga više neće biti (s čime se potpuno slažem). Dok god pjeva ovakve pjesme Thompson nije nikakav domoljub, nego se trudi dokazati da Hrvatska baštini fašističku tradiciju ili da je nastala zločinu - sve prave europske vrijednosti. Zato ga u Europi tako 'zdušno' i primaju. Hvala mu lijepa na njegovu 'domoljublju'. Bila bi puno manja šteta da je prema Hrvatskoj potpuno ravnodušan, bar je ne bi blamirao.
Ustav hrvatske
Ustav hrvatske revolucionarne organizacije "Ustaše"
Izvor: Wikizvor
Skoči na: orijentacija, traži
Ustav "Ustaše" Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta
I. Zadaća pokreta
Točka 1.
Ustaša, hrvatski osobodilački pokret, ima zadaću, da svim sredstvima, pa i oružanim ustankom, oslobodi ispod tuđinskog jarma Hrvatsku, da ona postane potpuno samostalna država na cijelom svom narodnom i povijesnom području.
Točka 2.
Kada taj cilj bude postignut, ustaški će pokret braniti svim sredstvima državnu samostalnost Hrvatske i narodnu osebujnost hrvatskog naroda, te se boriti zato, da u hrvatskoj državi uvjek bude vladao samo hrvatski narod te da on bude potpunim gospodarom svih stvarnih i duhovnih dobara u svojoj zemlji, napredno i pravedno uređenoj u duhu Ustaških Načela.
Hmmmmmmmm!
Kao što vidite iz priloženog: Sve nevalja kada se radi o HOP- HRO USTAŠA.
Kada ćete već jednom prihvatiti da je bilo i dobrog i lošeg u svakom sustavu?
Vuku nas Hrvate za nos..... mi se bavimo sa pjesmama..... a oni nam otimaju naše blago!
HALO.....vrijeme za buđenje..... upravo sa svojom propagandom nas tjeraju na razdvajanje i razjedinjenje Hrvata OPET!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!.
Izgleda meni da je Pokojni General Maks Luburić bio u krivom kada je forsirao teoriju o tome..... kako će Hrvatska tek biti slobodna kada se Ustaška i partizanska djeca ujedine...... možda je tribao reći Ustaška i partizanska čukun-čukun-čukun unučad!
ovo je 2008 god....... 21 stoljeće...... tolerancija i nivo shvačanja kao i mogućnost informiranja o temema kao što su Hrvatstvo, borba za nezavisnost Hrvatske itd..... iznad bivšeg SFRJ nivoa partijski propagandni knjiga, školskih udžbenika itd..... nemojte meni vjerovati... probajte malo sa search engine i vidjeti ćete i sami da postoji puno toga što je bilo čisto normalno i u tom Ustaštvu, za razliku od licemjernog sustava koji je ubio 10 puta više ljudskih bića pod crvenom zvijezdom..... i čak dan danas ubijaju u Kini, Sj.Koreji, Vijetnamu, po cijeloj Africi.... i opet pod crvenom zastavom.... svaki zločin je upravo to zločin bez obzira na razloge iza tog zločina...... a svaki dio povijesti ima i dobru stranu kao i lošu stranu..... već mi je dojadilo slušati o tome kako sve do jedan pripadnik Hrvatskog Ustaškog Pokreta je negativac...... i ako i je tako kako ste učili u svojim vrlo istinitim knjigama iz povijesti FNRJ ili SFRJ onda i sam bi rađe izabrao borbu za nezavisnost Hrvata nego neki pakt ili savez koji vodi do neke bolesne velike srbije.
Urazumite se malo...... makar Vi koji imate dovoljno u sebi da se trudite biti razumni...... mi živimo u 21 stoljeću i trebamo graditi svoju Hrvatsku. Svaki put kada dođemo do krize u državi kao što je sada u RH, vade se teme poput ove.... i u među vremenu...... PLJAČKA!!!!!!
Sorry ako sam naporan..... ali mi je puna kapa o zločestim Ustašama i pravedni partizana..... SVAKI KOJI JE DIGAO RUKU NA HRVATA JE ZLOČINAC!!!!!! SVAKI KOJI JE POMOGAO ČETNICIMA DA SE PRESVUKU 1945 god. I DA POSTANU KOMESARI, OFICIRI itd U TADAŠNJOJ TITINOJ JUGOSLAVIJI , KASNIJE FNRJ PA SVE DO SFRJ JE IZDAJICA ILI JE PREGLUP!!!!!! KRAJ PRIĆE.......
Kada ćemo i mi nešto naučiti iz te povijesti?
ili ćemo još godinama o tome tko je bio u pravu i tko nije?
Mr. Ragusa, Vi dobro kužite što pokušavam reći ali ovdje sipate benzin i dinamit i ložite vatru koju ste već upravo Vi osobno X broj puta pokušali ugasiti!
Jakob Matovinović - Jakša
volim svoje i poštujem tuđe.
Mr. Ragusa, Vi dobro kužite
Mr. Ragusa, Vi dobro kužite što pokušavam reći ali ovdje sipate benzin i dinamit i ložite vatru koju ste već upravo Vi osobno X broj puta pokušali ugasiti!
Dragi Jakša, gasio sam prije, gasit ću i ubuduće, a ne mislim da sam i sad postupio nešto drugačije. Neke stvari ipak ne idu. Jedno je domoljubna pjesma, kakvih Thompson ima, a drugo šovinizam i veličanje zločinačke ideologije. Pokušaj razumjeti i ono što ti bosancero odgovara, osobito ono o nultoj toleranciji.
Nema potrebe citirati ustav 'Ustaše', njega su slijedili rasni zakoni i njihova provedba, tj. ozakonjeni zločin. Jasenovac je rezultat te ideologije. A Thompson sad pjeva 'Jasenovac i Gradišku Staru' - na taj način on se ruga žrtvama, a slavi njihove mučitelje i ubojice. Misliš li da bilo tko ima takvo pravo? Ima ga jednako kao i oni što su po razorenom Vukovaru pjevali o slanju salate i klanju Hrvata. To je potpuno ista kategorija. Tko danas ima potrebu citirati Hitlerov ustav ili njegove zakone (osim eventualno povjesničara)?
Ovim ne kažem da su svi pripadnici ustaškoga pokreta bili zločinci, ni slučajno. Ali pokret je zločinački po svojoj ozakonjenoj praksi, koja je preslika nacističke Njemačke. On je i izdajnički za hrvatski narod. Pavelić je predao pola Hrvatske Talijanima, Talijani su bili okupatori, a nisu baš bili ni tako bezazleni, kako ih se obično prikazuje. U ostatku Hrvatske Pavelić je bio kvisling, njemački sluga.
Zašto se narod digao u borbu protiv okupatora, zašto je nastao NOB? Nisu ljudi imali pametnijega posla!? Čisto sumnjam. Međutim, nemoj shvatiti ovu priču ni kao veličanje komunizma, to je opet nešto drugo, osobito nakon rata. Govorim o fašizmu i nacizmu kao sustavima vrijednosti koji su imali zločin ugrađen u svoje temelje. A Pavelić i njegovo ustaštvo u praksi dio su toga. A s druge strane je antifašizam, svjetski pokret koji se podigao da slomije zlo fašizma i nacizma. Antifašizam je ugrađen u europske korijene, datum kraja Drugoga svjetskog rata je Dan Europe. Dozvoljavam, možda je to tebi iz australske perspektive malo maglovito, ali ta je 'magla' stajala Europu jako skupo i ona se s tim ne šali.
Dakle, onaj tko bi pjevao pjesme tipa 'Jasenovac i Gradiška Stara', 'Sjajna zvijezdo iznad Metkovića, pozdravi mi Antu Pavelića' ili slične ima problema s mentalnim zdravljem - heavy mental, kako je rečeno u citiranom komentaru iz 'Slobodne Dalmacije'. Molim te, kakav je to domoljub koji slavi izdajnika svoga naroda? Debil, kreten, što li? Kakvu on to poruku šalje? I to bi se još trebalo zvati domoljubljem!?
Izgleda meni da je Pokojni General Maks Luburić bio u krivom kada je forsirao teoriju o tome..... kako će Hrvatska tek biti slobodna kada se Ustaška i partizanska djeca ujedine......
Drugi svjetski rat je završio i ideološke podjele naših djedova iz toga vremena nema razloga prenositi u sadašnje vrijeme. Naprotiv, to je štetno i pogubno. U Domovinskom ratu Hrvatsku su branili sinovi ili unuci ustaša i partizana, i nitko nikoga nije pitao tko su mu bili preci i na kojoj strani su bili u Drugom svjetskom ratu. Dr. Tuđman je to zvao pomirbom, pa si trebao citirati njega. A ne Maksa Luburića, za kojega važi isto što i za Antu Pavelića. Oni su 'odradili svoje' za hrvatski narod, i to na vrlo pogrešan način. Njihova djela govore za njih.
OK, sve je to na svom
OK, sve je to na svom mjestu.
Ovo mi se sviđa što si mi dao još bolji primjer umjesto Generala M.Luburića.
Sada ponavljam bit mog odgovora....
Hrvatska se nalazi u jako krhkoj situaciji danas:
1. Kriza Ustava.... Predsjednik i Vlada su u otvorenom sukobu.
2. Ekonomski smo pred ogromnim problemima.
3. Narod se počeo otvoreno buniti (na ulicama).
4. Socijalni status večine je takav da se kategorizira kao preživljavanje.
ima toga još ali ovo su osnovne probleme koje su sada kao nikada prije evidentne.
Jeste li primjetili kako u zadnjih mjesec dva dana sve više i više se vade uniforme iz ormara?
U medijima, na Z1, na OTV, na HTV i koliko sam čuo opet u novinama.... sve više i više o Ustašama i o partizanima... o golom otoku, o Jasenovcu, o Bleiburgu.... itd itd itd.
Vi za razliku od puno nas Hrvata ste se malo potrudili i shvatili kako se može i dobro i zlo vidjeti u svakoj vladajućoj strukturi pogotovo na retroaktivnu analizu (iz povijesti).
Trudite se biti i proaktivni po pitanju aktualne vlasti.
A ne vidite kako se kroz medije nas građane odvuće sa jednom tom istom temom u neke stare svađe o NDH, NOB, Tito, Pavelić itd..... a u među vremenu nas polako varaju i kradu?
Kako to da uvijek mi kao narod upadnemo u tu igru mas-medije... u ovakvim teškim vremenima?
Dokle će nama mazati oći sa ovim pričama?
Što se tiće demokratskih načela.... sloboda je jednaka i važi za sve pa čak i one sa kojima se mi ne slažemo.... i ako i Vi kao i ja sam se neslažemo sa određenim izjavama, pjesmama ideologijama itd to ne daje nama za pravo da zabranimo drugome njihovo pravo da o tome priča ili da pjeva itd.... istina je da osobno ne slušam neke stvari upravo iz svojih uvjerenja... ali to je moje pravo isto kao što je njihovo da pjevaju o Jasenovcu itd.... i zato imaju određene etikete.... i zato snose određene posljedice.
Ali ako se vratimo nazad u današnji dan.... država je u krizi.... i opet se sustavno vadi metodologija zavadi pa vladaj...
Kako zavaditi narod u RH?.... naravno bubni na TV ono što nas uvijek uzruje.... Ustaše i partizani.... i eto nas opet u istoj koži :(
Sam ovaj dnevnik je rezultat koncentracije ovakvih poruka putem medije u HR (ne namjerno već isključivo nesvjesno)..... i to opet kada je vlada u situaciji da treba malo daha kako bi preživila ovaj period.
Vuku nas za nos...... i mi nikakvo da se trgnemo.....
Jakša
Poštovani Jakša, vjerujem
Poštovani Jakša,
vjerujem da ćemo se i ovaj put razumjeti, samo ne ide iz prve. Jedan moj rođak kaže: 'Nije lako biti Hrvat u svibnju!' A svibanj dolazi, što znači da 'eskaliraju' ove teme - i to neovisno o stvarnim temama kojima bismo se trebali baviti. Tu se potpuno slažem s tobom.
Što se tiće demokratskih načela.... sloboda je jednaka i važi za sve pa čak i one sa kojima se mi ne slažemo.... i ako i Vi kao i ja sam se neslažemo sa određenim izjavama, pjesmama ideologijama itd to ne daje nama za pravo da zabranimo drugome njihovo pravo da o tome priča ili da pjeva itd....
Uzmimo jedan primjer. Da sam ono što nisam, mogao bih - recimo - poželjeti doći u Vukovar i tamo održati koncert (ili nešto slično) na kojem bih pjevao
Druže Slobo, šalji salate,
bit će mesa, klat ćemo Hrvate!
Što misliš kako bih prošao? Bi li o takvom 'koncertu bilo riječi u kulturnoj kronici kao o umjetničkom događaju? Ili bi sve završilo u crnoj kronici nakon 'makljaže' koja bi nastala na mjestu događaja? Imam li ja (ili bilo tko drugi) pravo vrijeđati živu ranu Vukovaraca, koja je i živa rana čitave Hrvatske? Postoje li na konkretnom primjeru granice slobode? Evo kako ti je na tu temu napisao kolega bosancero:
Ljudska prava i gradjanske slobode su univerzalne i treba ih postivati do granice ugrozavanja ljudskih prava i gradjanskih sloboda drugih i to je ona crta koju ja zovem nulta stopa tolerancije. Jer ne smije biti tolerancije za promicatelje ljudozderstva, pedofilije, sovinizma, nacizma, obiteljskog nasilja. Jer oni ugrozavaju moje slobode i moja gradjanska prava.
To je to. I slažem se s tobom, što i sam govorim: Dok živimo u prošlosti nema nam budućnosti. A prošlost je prošlost, ona se ne može promijeniti. Kao što u jednoj ranijoj raspravi reče kolega Oštrić, prošlost treba razumjeti, a ne joj suditi. Sudi se sadašnjosti, a odlučuje o budućnosti. I tu imaš pravo kad kažeš:
A ne vidite kako se kroz medije nas građane odvuće sa jednom tom istom temom u neke stare svađe o NDH, NOB, Tito, Pavelić itd..... a u među vremenu nas polako varaju i kradu?
Nažalost, ovo je naša realnost i odlično si je detektirao! Međutim, ima onih koji to sustavno rade, pa se uvijek iznova moramo vraćati u sadašnjost. A to ne možemo bez da razumijemo prošlost. U međuvremenu borci za 'bolju prošlost' pokušavaju ono što na njihovu žalost nije moguće. Prošlost je onakva kakva jest, ne može se promijeniti. Drugi svjetski rat završio je kako je završio, sviđalo se to nekome ili ne. Odnio je oko pedeset milijuna žrtava, bilo bi vrijeme da ih pustimo da počivaju u miru.
AMEN. Idemo dalj.... oops...
AMEN.
Idemo dalj.... oops... idemo naprijed kao torpedo :) za bolje sutra.
Jakša
Gospodine Jakob. Nije ovdje
Gospodine Jakob. Nije ovdje prica o dobrim i losim ustasama ili kako se u nekim knjigama oni koji su odmah nakon preuzimanja vlasti travnja 1941 posli namiriti neke davne "dugove" nazivaju divljim ustasama. Ovdje se prica o necemu drugom. Nedvojbeno je utvrdjeno kako je ustaski rezim bio kvislinski jer su glavnu ulogu vodili nijemci i Italijani te je na osnovu ranijih dogovora Pavelic Rimskim ugovorima predao talijanima dobar dio Dalmacije a kroz zone odgovornosti i dobar dio dalmatinskog zaledja. Nadalje neki od prvih zakona koje je donio ustaski rezim spadaju pod takozvane rasne zakone kojima se onemogucava normalan zivot pripadnicima odredjenih skupina ljudi. Nadalje ustase su te zakone provodile na najdrasticnije nacine po cemu svedoci i Jasenovac i mnoga druga stratista. Da vas samo podsjetim u mojem sadasnjem mjestu zivljenja nakon eksplozije u gimnaziji koja je pretvorena u vojarnu i u kojoj je izgubilo dosta ljudi zivot na kandelabre je povjesano mislim 22 osobe koje za taj dogadjaj nisu snosile nikakvu krivnju. Radi se o pocetku 1945 godine. Cijela moderna europa suocena s dogadjajima od prije sezdesetak godina jasno je opredjeljena sto je bilo zlo i tko su bili uzrocnici zla a to za Hrvatsku predstavlja ustaski pokret. Nikakav Blajburg ne moze oprati krivnju ustasa prije svega prema svojem narodu.
No s druge strane mnogi ustase nisu bili krvozedni zlocinci koji su jedva cekali da nekom Srbinu prerezu vrat ili da Zidova posalju u konc logor. No niti oni ne mogu popraviti cjelokupnu predodzbu o vladavini Pavelica i drzavi koja se nazivala NDH.
S druge strane imamo Blajburg i dogadjanja na samom koncu rata.
Moje je stajaliste kako je tamo pocinjen strasan zlocin no ne samo tamo nego i po kriznim putevima jer pobijeni su ljudi koji su se predali bez suda i zakona bez pravovaljanih presuda i to je tamna mrlja na svemu onome sto je partizanski pokret predstavljao do tada.
Sto se Thompsona tice o njemu sam vec dosta napisao i nemam sto bitnijeg dodati.
Odeš krivim putem! II
Odeš krivim putem!
II SVIJETSKI RAT JE POVIJEST!
Kraj priće..... za neke...... a drugi žele opravdavati jednu ili drugu stranu do Bog zna kojeg stoljeća.....
Evo Vama jedna kratka kronologija i definicija jednog i drugog:
Ustasha:
Member of the Croatian Revolutionary Organization - Ustasha, most commonly referred to as The Ustasha Movement, or Croatian Liberation Movement.
Partisan:
1. A fervent, sometimes militant supporter or proponent of a party, cause, faction, person, or idea.
2. A member of an organized body of fighters who attack or harass an enemy, especially within occupied territory; a guerrilla.
Sada sami zaključite što god želite, tko i što je bio pokret, tko je bio redovni vojnik a tko gerila itd itd itd. bez veze raspravljati o nećemu što svi žele ocrniti dal sa jedne ili sa druge strane.
Vratimo se u realnost i u sadašnjost.
A što se tiće teme?
Tema je takva da odmah vuće na ovakve rasprave o tome zašto se NE SMIJE pjevati o jednima a o drugima se smije, dosta mi je toga svega.......... došao sam iz zemlje di smiješ pjevat i raditi što želiš..... neki čak nose crvene majice sa kukastim križem u javnosti.... to je njihovo pravo na izražavanje.... sve je OK ukoliko ne krše javni red i mir i ne krše zakone po pitanju slobode drugih građana..... a pogotovo ako se radi o nekom nasilju....... to je istinska sloboda i demokracija. (A ne ovaj neorežimski sustav koji se ovdje nameće na narod OPET).
Kada braniš nekome da se izražava oduzimaš mu osnovno ljudsko pravo..... ako mu još na to natovariš i zakonske kazne tada mu čak daješ poticaj za JOŠ GLASNIJE izražavanje..... i ovakve teme uvijek se ističu i isplivaju na površinu kada imamo neku krizu ili kao što je već postalo (ne) normalno u HR kada se neka afera rodi na vrhu.
današnji datum je 21. 04.2008 god.
i sa današnjim datumom kažem da mi je puna kapa propagande sa jedne i sa druge strane kada se radi o 1945 godine.
Imamo aktualnu problematiku u HR koja je puno važnija od ove...... tko to tamo pjeva?
kao što je jedan srbin stihove složio:
NEKA SAMO PEVA, svkih mu se stih pozlatio........ opet nam je osme vratio! (to je osnovno građansko pravo da pevaju!) ako se meni nešto nesviđa neću slušati.... i kraj cijele teme.
Trošimo energiju na ovakve smicalice a u saboru se donose odluke o kojima uopće nemamo pojma!
Doviđenja Ustaše .... doviđenja partizani.....uopće ne sumnjam u to da držite svoje uniforme u ormarima za slijedeći put kada se mora narodu namazati oći u sred neke krize ili afere.
OH MY GOD!
Jakob Matovinović - Jakša
došao sam iz zemlje di
došao sam iz zemlje di smiješ pjevat i raditi što želiš..... neki čak nose crvene majice sa kukastim križem u javnosti.
Probaj s jednom takvom majicom prosetati po Berlinu ili Becu ili Parizu te mi nakon toga pricaj jel se smije ili ne smije. Nadalje Australija je posredno imala iskustvo s nacizmom za razliku od nas koji smo imali neposredno iskustvo te stime su i neke stvari u Australiji dozvoljene a u Europi nisu. Uostalom i sama pomisao kako bi Hajder u Austriji obnasao neku vlast digla je na zadnje noge cijelu EU te su sprijecili takvu mogucnost u zacetku. Nadalje umjesto utvrdjivanja stavova okreces temu na postivanje ljudskih prava i gradjanskih sloboda. No neke granice moraju postojati i sigurno da za one koji su krsili gradjanske slobode i ljudska prava te i dalje imaju tendenciju prema takvom autoritarnom rezimu s kojim bi opet malo krsili ljudska prava i gradjanske slobode ipak treba ograniciti mogucnost djelovanja. No kako je crta koja razdvaja te pojmove vrlo nestabilna i sklona manipulacijama prilikom takvih odluka mora se biti vrlo oprezan. Samim time oprez je nuzan i kod propitivanja i vrednovanja lika i djela M.P. Thompsona.
Doviđenja Ustaše .... doviđenja partizani.....uopće ne sumnjam u to da držite svoje uniforme u ormarima za slijedeći put kada se mora narodu namazati oći u sred neke krize ili afere.
Kako kod nas jos uvijek nisu izvrsena neutralna vrednovanja dogadjanja za vrijeme WW2 prijeko je potrebno to poglavlje pregovora samima sa sobom i sa svojom savjescu vrednovati i zatvoriti.
Australska populacija se
Australska populacija se sastoji od pretežno NAS europljana.....
ali tema nije Ustaštvo.... tema je o jednom glazbeniku kojem se etiketa priljepila i sada on snosi posljedice toga.
Što se tiće svega što ste rekli..... OK.... ima svaka država pravo zabraniti sve što želi... pa čak i pravo na slobodu i na osobno mišljenje čovjeka ako hoće.... ali zašto ?
Čega se bojati...... ako su ljudi educirani kako triba o ovakvim temama?
Reality check!!!! Te zakone u Njemackoj koje zabranjuju javno izlaganje simbola politicke partije NSDAP (NAZI Party) su nametnute od strane stranih okupatora nakon II svijetskog rata. IZ STRAHA!!! OPRESIJA JE NAČIN KONTROLE!
A kod nas se isto tako radi.... umjesto da se educiramo i da dozvolimo narodu da slobodno se izrazava mi opresijom namecemo neke zakone koje su totalno apsurdne.
Što tebi ili meni ili bilo kome smeta kako se netko oblaci, ili kakvu frizuru ima ili cak sto ta osoba piva ili skime piva?
Prije se islo u zatvor za Oj ti vilo velebita.... ili Zovi samo zovi..... ili Ustani bane.... itd, danas opet pokušavamo opravdavati takav isti mentalitet i zakone..... a ratom se borilo za SLOBODNU i DEMOKRATSKU RH + TOLERANTNU + VLASTI ŠIROKI PERSPEKTIVA itd itd itd.......... a ovakvim opresivnim načinom OPET idemo u rikvec a ne u 1oj brzini (kamoli 5om).
HAJDE DA JEDNOSTAVNIJE TO OPIŠEM:
TO SE ZOVE REŽIM......... i NEMOŽETE DATI OPRAVDANJE ZA REŽIM.....KAO NI REŽIMSKO PONAŠANJE...... KAO NI OPRESIVNE REŽIMSKE ZAKONE ........ TO NIJE SLOBODA ....... TO NIJE DEMOKRACIJA!!!!!!!!!!!!!
Kužiš? ne?
Jakob Matovinovic - Jakša
'Freedom to the people'
tema je o jednom glazbeniku
tema je o jednom glazbeniku kojem se etiketa priljepila i sada on snosi posljedice toga.
Vidis tu se ne slazemo jer Thompsonu nije etiketa zalijepljena sto hoce redi da je on svjesno koketirao s tim idejama no nije na vrijeme napravio potreban zaokret poput vec recenog Djapica i to ga danas kosta mogucnosti nastupanja diljem svijeta.
Čega se bojati...... ako su ljudi educirani kako triba o ovakvim temama?
Hoces reci kako u Njemackoj krajem dvadesetih godina dvadesetog stoljeca nije bilo educiranih ljudi?
Što tebi ili meni ili bilo kome smeta kako se netko oblaci, ili kakvu frizuru ima ili cak sto ta osoba piva ili skime piva?
Sto se mene tice sto je netko recimo kanibal ako ne zeli bas mene pojesti.
Sto se mene tice ako je netko pedofil ako ne napada moje dijete.
Sto se mene tice sto je netko nacista ako nisam zidov.
Sto se mene tice diler droge ako mojoj djeci ne prodaje drogu.
Sto se mene tice nasilnik u obitelji ako ne tuce moju suprugu.
Vidis Jakobe za neke stvari mora postojati nulta tolerancija drustva jer se ne smije dozvoliti propagiranje ideja kanibalizma, pedofilije, nacizma ili ovih drugih stvari s tim da je podgrupa nacizma i ustastvo. Pri takvim stvarima nema demokracije i slobode izrazavanja te ljudskijeh i gradjanskijeh prava. Dakle da ponovim za ovakve stvari mora postojati nulta stopa tolerancije.
Prije se islo u zatvor za Oj ti vilo velebita.... ili Zovi samo zovi..... ili Ustani bane.... itd, danas opet pokušavamo opravdavati takav isti mentalitet i zakone..... a ratom se borilo za SLOBODNU i
Mijesas pojmove izmedju nacionalizma i sovinizma. Dakle ako se pjeva oj ti vilo velebita to je izraz domoljublja no ako se pjeva oj hrvatska mati Srbe cemo klati to je pozivanje na zlocine i na vjersku, nacionalnu i rasnu netrpeljivost. Pri tome nije nikakva izlika da s druge strane pjevajo oj Hrvati al cemo vas klati kad se Pero iz Londona vrati. Znaci ovdje su granice jako vidljive i dobro poznate.
HAJDE DA JEDNOSTAVNIJE TO OPIŠEM:
TO SE ZOVE REŽIM......... i NEMOŽETE DATI OPRAVDANJE ZA REŽIM.....KAO NI REŽIMSKO PONAŠANJE...... KAO NI OPRESIVNE REŽIMSKE ZAKONE ........ TO NIJE SLOBODA ....... TO NIJE DEMOKRACIJA!!!!!!!!!!!!!
I demokracija zapadnog tipa je rezim omedjen odredjenim pravilima inace bi vladao kaos. Po tim pravilima nema niceg dobrog danas u 21. stoljecu u pozivanju na ubijanje drugih koji se od nas razlikuju samo po boji koze, vjeri ili naciji.
Mislim da imamo slične
Mislim da imamo slične stavove samo se ne slažemo više manje u tome da ja tvrdim kako je sloboda i demokracija jednaka za SVE (čak i one za koje nemamo visoko mišljenje npr. šoviniste itd) a Vi tvrdite da njima treba srezati ta prava na slobodu i demokraciju.
PS.... u mom odgovru rijeć nije o pedofiliji, niti o ljudožderima!!!!!!
već o pravo na slobodu izražavanja, ako i dalje tupiš da je u redu nekome zabraniti pristup na informacije i na temelju svoje savjesti i morala kao i vlastite pameti donjeti odluku o tome u što će virovati onda si upravo ti taj koji propagiraš netoleranciju i opresiju.
DA OPRESIJU!
Nisu svi ljudi isti i kao takvi imaju pravo na različitost u mišljenju.... to ne znaći da ima pravo nanjeti ZLO nekome drugome ali boga mi nemora nikoga voljeti ako ne želi, niti mora svako imati isto mišljenje ili stavove.
INDIVIDUALIZAM nas ljude stvara osobama, i naše mišljenje je sastavni dio te osobnosti! A također ne mora nitko pojedinačnu osobu voljeti! A kamoli još slagati se sa njihovim idejama!
Previše se trudiš dokazati kako jedan vid opresije je OK ako se ne slaže masa sa time, onda odeš i uspoređuješ pravo na vlastito mišljenje i slobodu izražavanje osobnih stavova sa djelima koje doslovce nemaju veze sa ideologijom ili sa stajalištima več..... pedofilijom, narko dilanje, ljudožderima itd..... kako možeš uspoređivati umno poremećena djela sa temama poput politička opredjeljenja ili političke ideologije......
Kao jedan primjer, pa nije Marx pisao da triba ubijati milijune ljudskih bića svake godine a komunisti su upravo to radili..... pa jel to znaći da je svaki čovjek koji se slaže sa socijalizmom ili komumizmom ubojica ili da se slaže sa takvim zločinima.....
Naravno ne..... nije svaki komunista ubojica.... i naravno ne slaže se svaki čovjek koji viruje u socijalističkim ideologijama sa tim idiotima koji ubijaju nevine ljude pod imenom socijalizma ili komunizma!
Shvati da bi to bilo nedemokratski zabraniti takvoj osobi da se izrazi po pitanju svojih uvjerenja..... ili kao što se dešava i dan danas ovdje ...to da još ide i u zatvor zbog toga..... hajdemo onda otvoriti goli otok opet!
Zašto je to onda po nekim kriterijima tako za neke ljude koji se izražavaju da podržavaju neke druge političke ideologije? Ovo je totalno licemjerno uopće i pokušavati braniti ovakav stav.
Ako je ovo argument za opravdavanje opresije kao nešto demokratičnije ili pravednije i iznad pravo na slobodu izražavanja i slobodu na to da osoba ima pravo na izražavanje različito mišljenje...... onda po ovom pitanju demokratskih načela si napredovao kao i u talijanskom tenku.... to jest ...u 5 brzini .....ali u rikvec!
Razmisli o tome što propagiraš..... pa to je diktatura.... možda u blažem obliku od poznate komunističke ili nacističke diktature, ali opet jedan vid opresivnog sustava di se narodu ne daje za pravo da slobodno misli što hoće.
Bože mili...... di smo mi od demokracije i slobode ako već u poćetku stvaranje države podržavamo diktatorske metodologije? i takvih će onda pljuvati po nekom drugom opresivnom sustavu! opet licemjerno ponašanje :(
Vidim što pokušavaš reći ali se ne slažem sa vama po pitanju demokratsko pravo na slobodu izražavanja i osnovno pravo čovjeka da ima svoje mišljenje.... barem po demokratskom sustavu. (Makar to mišljenje bilo drugačije od tvog, mog ili bilo ćijeg).
Potvrđuješ kako imamo mi još puno posla u HR po pitanju demokracije....... i slobode, nije dobro nikome nametati zakone kojim se zabranjuje osobno izražavanje mišljenja i slično. Naravno da zakon mora štitit građane od zla ali to ne znaći da se čovjeku zabrani pravo da dođe do zaključka o tome u što će virovati sam možda uz dobre putokaze ali ne sa opresijom i neodiktatorskim načinima ili sličnim zakonima.
Osobno se ne slažem sa pjesmama koje propagiraju nešto s ćime se neslažem... mislim na ubijanje.... ali zamisli kako bi bilo da se zabrani takvoj osobi da to radi javno... radio bi tajno.... i eto ti opet temelj za stvaranje nove tajne 'Beer Hall' partije! Isto tako zašto zabraniti nošenje majice ili drugo na kojem ima nešto provokativno.... pa jel to van norme.... koliko sam vidio da ima majica sa povjesnim vođama koji su krivi za zločine isto kao i drugi koji ne smiju biti na majicama itd.... pa jel ovo Vama ne lići na licemjerno ponašanje ili licemjeran zakon..... i opet se pitam ako neka osoba se želi tako izražavati a stime ne krši privatnost druge osobe i ne smeta toj osobi u njihovim pravima da živi svoj život..... onda zašto zabraniti takav vid izražavanja.....
npr. u zemljama di su skinheads zabranjeni.... tamo su naj jači! i članstvo je doživotno za večinu!
U zemljama di smiju se družiti i pjevati itd, članstvo im se mijenja iz godine u godinu... do 5 godina je prosijek jedneog člana..... zato što čovjek sam skuži da se ne slaže sa time....
Mislim da kolektiv ne može zabraniti osobi pravo na svoje mišljenje i kolektiv ne treba kažnjavati ljude zbog toga što se razlikuju u mišljenjima.
Mr. B, ja se osobno slažem sa puno toga što pišete o takvima kao što su šovinisti, ali se ne salžem u tome da nemaju ista prava kao Vi, ja i svi ostali ljudi slobodnog i demokratskog svijeta.
Jakša Matovinović - Jakša
Freedom to the people.
PS.... u mom odgovru rijeć
PS.... u mom odgovru rijeć nije o pedofiliji, niti o ljudožderima!!!!!!
Ako se zalazes sa prava svih onda se zalazes i za slobodu izrazavanja onih koji su pristalice ljudozderstva i pedofilije. Ili bi mozda njima uskratio slobode i prava koja ne bi uskratio onima koji takodjer pozivaju na ubijanje drugih? Moras se odluciti ako si pristalica univerzalnih sloboda onda si pristalica i sloboda za ove za koje se sad cudis. No krenimo ovako. Ljudska prava i gradjanske slobode su univerzalne i treba ih postivati do granice ugrozavanja ljudskih prava i gradjanskih sloboda drugih i to je ona crta koju ja zovem nulta stopa tolerancije. Jer ne smije biti tolerancije za promicatelje ljudozderstva, pedofilije, sovinizma, nacizma, obiteljskog nasilja. Jer oni ugrozavaju moje slobode i moja gradjanska prava.
Ili na primjer. Ti znaci pod pojmom gradjanska sloboda podrazumjevas pravo nekome da ponosno nosi znak U? Da li onda to podrazumjeva i pravo da drugi nosi cetnicka obiljezja i da ima pravo mahati s onom zastavom na kojoj je lubanja i na kojoj pise sloboda ili smrt? Ako ljudska prava i slobode vrijede za onog koji promovira U onda vrijede i za onog koji promovira cetnistvo.
Imaš pravo kada kažeš da
Imaš pravo kada kažeš da ljudska prava vrijede za sve, dobar primjer ovoga o ćemu pišeš je upravo ona stranka pedofila u jednoj EU zemlji..... imaju pavo reći svoje stavove itd. ali narod sa svojim moralnim načelima naravno je osudila takvu političku stranku na izborima (pa čak i prije).... ali i oni su imali pravo reći svoje.
Ako pogledamo što je ta sloboda izražavanja donjela toj zemlji:
1. Poznati i nepoznati pedofili su bili registrirani,
2. Zakon (MUP) ih prati u stopu po pitanju njihovog djelovanja i druženja, (prevencija pedofilije).
3. Narod te zemlje se zgrozio na pomisao da se takvo što rađa kod njih.... nisu morali zabraniti njihove istupe, već je sam narod bojkotirao i čak u zakonskim okvirima demostrirao proti takvih druženja. Morali društva su proradili!
4. Stopa pedofilije je drastično pala.... naime svijest građana se podigla i sada su oprezniji.
ovo su samo neke pozitivne pojave jednog konkretnog slučaja.
Hajde sada na ovaj hipotetični primjer koji ste naveli o četnicima:
npr. održe koncert u sred nekog Hrvatskog mjesta, sela ili grada... baja mali kninđa... i takvi...
1. Kamere snime sve nazoćne, registriraju se u MUP, konkretne (preventivne) sigurnosne mjere bi se uspostavile,
2. Narod RH će se zgroziti na zamisao kako se u određenom mjestu takvo što može događati, opet morali čovjeka!
3. Svijest građana i nivo opreznosti bi se podigao na nivo koji je potreban,
4. Građani RH koji su pravoslavne vjeroispovjesti bi osudili ove radikale koji su protiv RH, njihova svijest bi utjecala na to da se ujedine sa ostalim građanima protiv šovinizma.
Ovako kako se sada radi, sa zabranom, i zakonske sankcije protiv demokratskog prava na slobodu izražavanja:
1. Ovakve skupine šovinista se skrivaju, ne okupljaju se javno već tajno,
2. Zbog zabrana i zakonske opresije, tenzije se dižu i mržnja se ojačava među njihovim simpatizerima, (zato što su zabranjeni, i u njihovim glavama stoji kako je to njim dokaz potrebe za njihovo postojanje)
3. Svijest građana općenito bi bio takav kao da nema nikakve mogućnosti reprize četništva u HR i time se opet omogučava takvoj skupini da tiho rade i lobiraju svoje ideje.
4. Posao MUPa je otežavan i sigurnosne službe imaju puno težu zadaću u otkrivanje i kontroliranje moguće kriminalce iz tih skupina.
U oba slučaja zabrana samo donosi nam to da se to ipak radi ali tajno! Ako se pusti na slobodu onda svi znamo da su prisutni i što propagiraju.... to je ljepota slobode i demokratskog sustava..... nema se straha od izražavanje, nema se straha od iskrenosti. Sa takvom slobodom svaki građanin donosi svoju odluku i svoju vlastitu moralnu podršku ili osudu. Ne namećemo neku opresiju ili silu na ljude.
Naravno da u Hrvatskoj postoje skupine koje bi najrađe pobile sve neistomišljenike, ali nije to samo ovdje, ima ih po cijelome svijetu, ako im zabraniš njihovu slobodu (u okviru zakonskog dopuštenog djelovanja) onda im daješ status ilegalca, ili po njihovoj prezentaciji 'revolucionara'.
Opet se slažemo moralno oko ovakvih osoba ali ovako ću laički ili kao čovjek iz naroda nešto reći:
Pusti budale neka kaže to što misle, barem tako znaš na ćemu si stom osobom!
A sam ću procijeniti dal mi to paše ili ne.
Nulta tolerancija je osobna stvar, u jednom narodu koji ima različiti vjera, rasa, nacionalnosti što nas dovodi do multikulturnog društva u kojem ne postoji niti jedno pravilo koje obuhvaća sve potrebe svake kulture ili vjere. Zato su demokratska načela uspila u ovome svijetu. Svako ima pravo na slobodu i slobodu izražavanja. U koliko ugrozi egzistenciju drugoga tada je kriminalac. Ako misli da jedna ideja je prihvatljiva onda ima pravo o tome raspravljati i debatirati slobodno bez straha, i kroz dijalog dođe se do zaključka!
Sloboda i demokracija je jednaka za sve..... čak i za one za koje ja osobno imam nisko mišljenje. Ne moram se slagati snjima, niti glasovati za njih, niti slušati njihove pjesme niti čitati njihovu propagandu, niti se družiti s takvima.... i oni ne moraju niti samnom se družiti. Na kraju to je naša osobna odluka što ćemo kao ljudi prihvatiti ili ne.
Evo dao sam samo dva primjera jedan iz EU, jedan mogući primjer za HR.
U svakom primjeru imam svoje osobno stajalište o tome kako bi ja htio postupati sa takvim skupinama. Zato neću ići blizu takvih morona i prepustim to MUPu i ostalima kojima je to dio posla.
A što se tiće toga jel oni smiju se družiti i pjevati.... pa zašto nebi ja smio sa svojim društvom pjevati što mi želimo? Zašto na primjer nebi smili SDPovci se opet skupiti u Osijeku i zajedno pivati od Vardara pa do Triglava..... nekima je to bilo simpa, nekima je to bilo grozno! Ali nije im nitko oduzeo pravo na izražavanje i to je ljepota slobode, to je bit one izrečice 'Sloboda Narodu'! Slobodan sam da budem individualac da živim bez straha .... da bez straha mogu pričati sa drugima, izmjeniti svoje ideje, svoja stajališta, svoje mišljenje i to bez straha da ću sutra na goli otok!
Nisu demokratska načela o slobodi čovjeka toliko liberalna da se dozvoli kriminal, već da se kroz dijalog i edukacijom digne svijest svake osobe na nivo koji će osigurati mogućnost toj osobi da moralno odluči.
Svoje strasti i strahove moramo staviti sa strane kada se radi o 'Slobodi'.
A kada branimo tu istu 'Slobodu' tada znamo i zašto i kako ju treba očuvati.
Da malo olakšam cijelu stvar i da ne ispadne ovo kao svađa već debata, ja osobno sa četnikom ne želim sjesti i družiti se, kao ni sa bilo kojim šovinistom. Zahvaljujući mogućnostima slobodnog izražavanja i razgovora putem ovog bloga (bez straha da će me netko sutra zatvoriti zbog toga) i nakon ovog razgovora s Vama, vidim da bi mi bilo drago sjesti s čovjekom poput Vas i ako triba čuvati mu leđa, jel danas u našem društvu još uvijek se ne zna tko što misli a sada nakon slobodnog razgovora sa Vama vidim da ste čovjek sa visokim i dobrim načelima i moralima.
Jakša Matovinović
U oba slučaja zabrana samo
U oba slučaja zabrana samo donosi nam to da se to ipak radi ali tajno! Ako se pusti na slobodu onda svi znamo da su prisutni i što propagiraju.... to je ljepota slobode i demokratskog sustava..... nema se straha od izražavanje, nema se straha od iskrenosti. Sa takvom slobodom svaki građanin donosi svoju odluku i svoju vlastitu moralnu podršku ili osudu. Ne namećemo neku opresiju ili silu na ljude.
Umjesto da sad ja opserviram i dajem ti kontra argumente postavit cu jedan citat za razmisljanje:
negde kod Niša, blizu sela Kamenica, na mestu zvanom Srećkovo vrelo, u pastoralnom ambijentu lokalnih livada i brežuljaka, policija je 20. aprila, baš na rođendan Adolfa Hitlera, privela 24 osobe koje su kod sebe imali nacističke zastave i ostala prigodna fašistička obeležja.
Kako to obično biva u tolerantnim državama poput Srbije, privedeni su ubrzo pušteni na slobodu sa čak dve krivične prijave: jedan učesnik je malo vređao narodnu miliciju, drugi je malo posedovao pištolj bez dozvole – ali je sve ostalo pravno čisto i neupitno, jer u Srbiji nema Zakona o isticanju fašističkih simbola, pa se ovi veseli nazi-izletnici eventualno mogu kazniti zbog, recimo, javnog okupljanja koje nisu prijavili, ali kako je reč o klasičnom koljačkom vikendu u planinama gde se spontano zapeva koja fina ljotićevska pjesma ili se pričaju vicevi o Aušvicu ili se kukasti krst vijori na ekološki zdravom vetru – sve je pod kontrolom, jer su sve to naši mlađahni patriJoti, malo ih je pogodila nezavisnost lažne države Kosovo pa su krenuli u prirodu da se sete čika Adolfa i njegovog uvek efikasnog Konačnog Rešenja.
Evo vidis kako je u Srbiji demokratsko drustvo koje tolerira naciste sve popisujuci ih i time braneci demokraciju u kojoj sovinisticka velikosrBsko cetnicka stranka dobija preko 30% glasova i mozda u koaliciji s narodnjacima i milosevicevskim socijalistima osvoji vlast. Pa ti i dalje razglabaj o potrebi ili ne potrebi nulte stope tolerancije.
Da malo olakšam cijelu stvar i da ne ispadne ovo kao svađa već debata,
Nije nikakva svadja. Ja branim svoje stajaliste ti branis svoje stajaliste a oni koji citaju mogu na osnovi nasih stajalista doci do nekog svojeg zakljucka.
Nulta stopa tolerancije je
Nulta stopa tolerancije je osobna stvar svake osobe, po mome koji je odrastao u Australiji koja ruku na srce se nemože uspoređivati u puno toga sa bivšim istokom (npr. srbija, rusija, poljska itd itd) ili drugim više zapadno orijentiranim zemljama poput Hrvatske koje su sa istočne strane nekadašnje čelične zavjese ali su ipak u tranziciji sa diktature jednog partijskog sustava na demokratski sustav i demokratski Ustav.
Primjer nekom vegeteijancu, ili čak pripadniku neke vjere u kojoj je grijeh jesti meso (zbog toga što je taj život oduzet, ubijen itd) je možda više osobno nego neka politička uvjerenja koje naginju desno ili livo. Njima čak je to put do pakla!!!!! ali ne osuđuju ljude zbog toga što jedu meso. Pokušavaju im pokazati da možemo živjeti i bez mesa, da i taj život nešto znaći! Naravno neuspoređujem ljude sa životinjama (da ne odemo u krivi smjer) ali želim prikazati da se slažem Vama po pitanju nulte stope tolerancije ali na nivou čovjeka.
Ako odemo na nivo Ustava onda smo licemjerni ukoliko ne poštujemo onu najvažniju točku Ustava svake demokracije da su svi ljudi jednaki i imaju jednaka prava. Na žalost to obuhvača i one zaluđene političke fanatike, ili što je često slučaj među takvima.... šoviniste.
Svaki čovjek se ući cijeli svoj život i opet umre glup! tako nam kažu neki iz prošlosti.... pa tako i mi možda smo u pravu možda nismo.... u svakom slučaju nismo diktatori, nismo revanšisti, nismo fanatici, niti smo budale da pustimo nekima da nas opet odvedu u zlo. Kako bi osigurali bolju budućnost, moram priznati da kao padobranac koji je sada već u RH 12 godina, vidim da represija ostavlja svoje tragove i donosi nova zla u ime kontra strane... npr. koliko zla se nanjelo Hrvatima u ime Hrvatstva? Odgovor: PREVIŠE!, zašto?, Odgovor: Zato što je bilo zabranjeno prije!
Tako isto i za ekstremiste.... ako im zabraniš pravo na slobodu govora onda im daješ put do realizacije svojih ciljeva, ako im daš mogućnost da s_r_ndaju svoje, onda im daješ priliku da se sami ukopaju. Nije narod naivan niti glup, niti možemo uspoređivati hrvatsku sa Srbijom, mi smo skromni, oni su megalomani, mi smo vezani za zapad, oni za Moskvu, mi želimo slobodu i demokraciju, oni su još uvijek iskompleksirani zbog svoje vlastite bahate propagande itd itd itd..... Hrvatski narod neće nikada više prihvatiti šovinizam dal nacionalistički ili socijalistički... prošli smo obe škole... ali obavezno moramo edukacijom mladih osigurati slobodu i demokraciju... moramo sami biti uzor budućim generacijama.
Zato tvrdim kao bivši stanovnik (21 god.) jedne demokracije koja je cca 100 god. u funkciji da sloboda i kvalitetna edukacija uz moralna načela u društvu donose nam samo pozitivu i kako svaka vrsta otvorene represije nad pravima čovjeka na osobnu slobodu i mišljene donosi samo kontra efekt!
Opet ponavljam kako se slažem da nulta stopa tolerancije postoji za sve nas ali to je osobna stvar i čak većina ne mora biti u pravu.... da je tak onda je većina za vrime nacizma u Njemačkoj bila u pravu! Naravno da nije. Tako isto i kod nas danas, samo zato što možda današnja većina misli da triba zabraniti ljudima da nose što žele i da govore to što misle samo zato što je to dokazano budalaštinom itd. npr. opravdavanje zločina!!!! jasenovac, bleiburg itd ne znaći da imaju pravo u tome.
A što se tiće tolerancije ... pa niti Vi niti ja ni bilo koji normalan čovjek nemože prihvatiti ovakva stajališta ali kako to argumentirano dokazati tim zalutalim osobama ako njima oduzmeš pravo da dematiraju tvoja i moja stajališta, kako im dokazati da su njihovi demanti ili argumenti šuplje priće ako nesmiju niti izgovoriti to što misle?
Znam... masa je možda za to... ali ta ista masa se možda upravo okrene nekoj ludari zbog toga što je nešto radikalno i zabranjeno.... pogotovo ako im ovo sadašnje neosigurava bolje sutra! a nemaju obe strane priće da mogu korektno i pametno odlučiti.
Ovo nije samo teorija, ovo se dokazalo kroz praksu u svim 100+ godišnjim demokracijama itd.
Vaš argument npr. po mome ima mjesta za svaku osobu u njihovim osobnim stajalištima ali ne nametnuto na nivo Ustava i zakona, to je već protuUstavno!
Demokracija i demokratska Načela nas uće da budemo tolerantni prema svima, i da SVI imamo ista prava bez obzira na uvjerenja, vjere, boje kože itd itd. i to je temelj slobode!
Jakša
Demokracija i demokratska
Demokracija i demokratska Načela nas uće da budemo tolerantni prema svima, i da SVI imamo ista prava bez obzira na uvjerenja, vjere, boje kože itd itd. i to je temelj slobode!
Tako mozete govoriti iz iskustva Australije koja nije imala iskustvo rasne i vjerske netrpeljivosti osim pri progonu aboridzina. No na Europskom kontinentu je povijest malo drugacija i danasnja europa budno pazi kako joj se ne bi ponovila proslost koju je platila desetinama milijuna poginulih. No sto se tice autokratizma i sklonosti k takvim rezimima mozda bi vam pomoglo podsjecanje na Jonesov eksperiment u Paolo Altu 1967.
THE THIRD WAVE
Ron Jones (1972)
For years I kept a strange secret. I shared this silence with two hundred students. Yesterday I ran into one of those students. For a brief moment it all rushed back.
Steve Conigio had been a sophomore student in my World History class. We ran into each other quite by accident. It's one of those occasions experienced by teachers when they least expect. You're walking down the street, eating at a secluded restaurant, or buying some underwear when all of a sudden an ex-student pops up to say hello. In this case it was Steve running down the street shouting "Mr. Jones, Mr. Jones." In an embarrassed hug we greet. I had to stop for a minute to remember. Who is this young man hugging me? He calls me Mr. Jones. Must be a former student. What's his name? In the split second of my race back in time Steve sensed my questioning and backed up. Then smiled, and slowly raised a hand in a cupped position. My God He's a member of the Third Wave. It's Steve, Steve Conigio. He sat in the second row. He was a sensitive and bright student. Played guitar and enjoyed drama.
We just stood there exchanging smiles when without a conscious command I raised my hand in curved position. The salute was give. Two comrades had met long after the war. The Third Wave was still alive. "Mr. Jones do you remember the Third Wave?" I sure do, it was one of the most frightening events I ever experienced In the classroom. It was also the genesis of a secret that I and two hundred students would sadly share for the rest of our lives.
We talked and laughed about the Third Wave for the next few hours. Then it was time to part. It's strange, you most a past student In these chance ways, You catch a few moments of your life. Hold them tight. Then say goodbye. Not knowing when and if you'd ever see each other again. Oh, you make promises to call each other but It won't happen. Steve will continue to grow and change. I will remain an ageless benchmark in his life. A presence that will not change. I am Mr. Jones. Steve turns and gives a quiet salute. Hand raised upward in a shape of a curling wave. Hand curved in a similar fashion I return the gesture.
The Third Wave. Well at last it can be talked about. Here I’ve met a student and we've talked for hours about this nightmare. The secret must finally be waning. It's taken three years. I can tell you and anyone else about the Third Wave. It's now just a dream, something to remember, no it's something we tried to forget. That's how it all started. By strange coincidence I think it was Steve who started the Third Ways with a question
. We were studying Nazi Germany and in the middle of a lecture I was interrupted by the question. How could the German populace claim ignorance of the slaughter of the Jewish people. How could the townspeople, railroad conductors, teachers, doctors, claim they knew nothing about concentration camps and human carnage. How can people who were neighbors and maybe even friends of the Jewish citizen say they weren't there when it happened. it was a good question. I didn't know the answer.
In as such as there were several months still to go in the school year and I was already at World War II, I decided to take a week and explore the question.
STRENGTH THROUGH DISCIPLINE
On Monday, I introduced my sophomore history students to one of the experiences that characterized Nazi Germany. Discipline. I lectured about the beauty of discipline. How an athlete feels having worked hard and regularly to be successful at a sport. How a ballet dancer or painter works hard to perfect a movement. The dedicated patience of a scientist in pursuit of an Idea. it's discipline. That self training. Control. The power of the will. The exchange of physical hardships for superior mental and physical facilities. The ultimate triumph.
To experience the power of discipline, I invited, no I commanded the class to exercise and use a new seating posture; I described how proper sitting posture assists mandatory concentration and strengthens the will. in fact I instructed the class in a sitting posture. This posture started with feet flat on the floor, hands placed flat across the small of the back to force a straight alignment of the spine. "There can't you breath more easily? You're more alert. Don't you feel better."
We practiced this new attention position over and over. I walked up and down the aisles of seated students pointing out small flaws, making improvements. Proper seating became the most important aspect of learning. I would dismiss the class allowing them to leave their desks and then call them abruptly back to an attention sitting position. In speed drills the class learned to move from standing position to attention sitting in fifteen seconds. In focus drills I concentrated attention on the feet being parallel and flat, ankles locked, knees bent at ninety degree angles, hands flat and crossed against the back, spine straight, chin down, head forward. We did noise drills in which talking was allowed only to be shown as a detraction. Following minutes of progressive drill assignments the class could move from standing positions outside the room to attention sitting positions at their desks without making a sound. The maneuver took five seconds.
It was strange how quickly the students took to this uniform code of behavior I began to wonder just how far they could be pushed. Was this display of obedience a momentary game we were all playing, or was it something else. Was the desire for discipline and uniformity a natural need? A societal instinct we hide within our franchise restaurants and T.V. programming.
I decided to push the tolerance of the class for regimented action. In the final twenty-five minutes of the class I introduced some new rules. Students must be sitting in class at the attention position before the late bell; all students Must carry pencils and paper for note taking; when asking or answering questions a student must stand at the side of their desk; the first word given in answering or asking a question is "Mr. Jones." We practiced short "silent reading" sessions. Students who responded in a sluggish manner were reprimanded and in every case made to repeat their behavior until it was a model of punctuality and respect. The intensity of the response became more important than the content. To accentuate this, I requested answers to be given in three words or less. Students were rewarded for making an effort at answering or asking questions. They were also acknowledged for doing this in a crisp and attentive manner. Soon everyone in the class began popping up with answers and questions. The involvement level in the class moved from the few who always dominated discussions to the entire class. Even stranger was the gradual improvement in the quality of answers. Everyone seemed to be listening more intently. New people were speaking. Answers *tarted to stretch out as students usually hesitant to speak found support for their effort.
As for my part in this exercise, I had nothing but questions. Why hadn't I thought of this technique before. Students seemed intent on the assignment and displayed Accurate recitation of facts and concepts. They even seemed to be asking better questions and treating each other with more compassion. How could this be? Here I was enacting an authoritarian learning environment and it seemed very productive. I now began to ponder not just how far this class could be pushed but how such I would change my basic beliefs toward an open classroom and self directed learning. Was all my belief in Carl Rogers to shrivel and die? Where was this experiment leading?
STRENGTH THROUGH COMMUNITY
On Tuesday, the second day of the exercise, I entered the classroom to find everyone sitting in silence at the attention position. Some of their faces were relaxed with smiles that come from pleasing the teacher. But most of the students looked straight ahead in earnest concentration. Neck muscles rigid. No sign of a smile or a thought or even a question. Every fibre strained to perform the deed. To release the tension I went to the chalk board and wrote in big letters "STRENGTH THROUGH DISCIPLINE." Below this I wrote a second law, "STRENGTH THROUGH COMMUNITY."
While the class sat in stern silence I began to talk lecture sermonize about the value of community. At this stage of the game I was debating in my own mind whether to stop the experiment or continue. I hadn't planned such intensity or compliance. In fact I was surprised to find the ideas on discipline enacted at all. While debating whether to stop or go on with the experiment I talked on and on about community. I made up stories from my experiences as an athlete, coach and historian. It was easy. Community is that bond between individuals who work and struggle together. It's raising a barn with your neighbors, it's feeling that you are a part of something beyond yourself, a movement, a team, La Raza, a cause.
It was too late to step back. I now can appreciate why the astronomer turns relentlessly to the telescope. I was probing deeper and deeper into my own perceptions and the motivations for group and individual action. There was much more to see and try to understand. Many questions haunted me. Why did the students accept the authority I was imposing? Where is their curiosity or resistance to this marshal behavior. When and how will this end?
Following my description of community I once again told the class that community like discipline must be experienced if it is to be understood. To provide an encounter with community I had the class recite in unison "Strength Through Discipline." "Strength Through Community." First I would have two students stand and call back our motto. Then add two more until finally the whole class was standing and reciting. It was fun. The students began to look at each other and sense the power of belonging. Everyone was capable and equal. They were doing something together. We worked on this simple act for the entire class period. We would repeat the mottos in a rotating chorus. or say then with various degrees of loudness. Always we said them together, emphasizing the proper way to sit, stand, and talk.
I began to think of myself as a part of the experiment. I enjoyed the unified action demonstrated by the students. It was rewarding to see their satisfaction and excitement to do more. I found it harder and harder to extract myself from the momentum and identity that the class was developing. I was following the group dictate as much as I was directing it.
As the class period was ending and without forethought I created a class salute. It was for class members only. To make the salute you brought your right hand up toward the right shoulder in a curled position. I called it the Third Wave salute because the hand resembled a wave about to top over. The idea for the three came from beach lore that waves travel in chains, the third wave being the last and largest of each series. Since we had a salute I made it a rule to salute all class members outside the classroom. When the bell sounded ending the period I asked the class for complete silence. With everyone sitting at attention I slowly raised my arm and with a cupped hand I saluted. It was a silent signal of recognition. They were something special. Without command the entire group of students returned the salute.
Throughout the next few days students in the class would exchange this greeting. You would be walking down the hall when all of a sudden three classmates would turn your way each flashing a quick salute. In the library or in gym students would be seen giving this strange hand jive. You would hear a crash of cafeteria food only to have it followed by two classmates saluting each other. The mystique of thirty individuals doing this strange gyration soon brought more attention to the class and its experiment into the German personality. Many students outside the class asked if they could join.
STRENGTH THROUGH ACTION
On Wednesday, I decided to issue membership cards to every student that wanted to continue what I now called the experiment. Not a single student elected to leave the room. In this the third day of activity there were forty-three students in the class. Thirteen students had cut class to be a part of the experiment. While the class sat at attention I gave each person a card. I marked three of the cards with a red X and informed the recipients that they had a special assignment to report any students not complying to class rules. I then proceeded to talk about the meaning of action. I explained how discipline and community were meaningless without action. I discussed the beauty of taking full responsibility for ones action. Of believing so thoroughly in yourself and your community or family that you will do anything to preserve, protect and extend that being. I stressed how hard work and allegiance to each Other would allow accelerated learning and accomplishment. I reminded students of what it felt like being in classes where competition caused pain and degradation. Situations in which students were pitted against each other In everything from gym to reading. The feeling of never acting, never being a part of something, never supporting each other.
At this point students stood without prompting and began to give what amounted to testimonials. "Mr. Jones, for the first time I'm learning lots of things." "Mr. Jones, why don't you teach like this all the time." I was shocked! Yes, I had been pushing information at them in an extremely controlled setting but the fact that they found it comfortable and acceptable was startling. It was equally disconcerting to realize that complex and time consuming written homework assignments on German life were being completed and even enlarged on by students. Performance in academic skill areas was significantly improving. They were learning more. And they seemed to want more. I began to think that the students might do anything I assigned. I decided to find out.
To allow students the experience of direct action I gave each individual a specific verbal assignment. "It's your task to design a Third Wave Banner. You are responsible for stopping any student that is not a Third Wave member from entering this room. I want you to remember and be able to recite by tomorrow the name and address of every Third Wave Member. You are assigned the problem of training and convincing at least twenty children in the adjacent elementary school that our sitting posture is necessary for better learning. It's your job to read this pamphlet and report its entire content to the class before the period ends. I want each of you to give me the name and address of one reliable friend that you think might want to join the Third Wave."...
To conclude the session on direct action, I instructed students in a simple procedure for initiating new members. It went like this. A new member had only to be recommended by an existing member and issued a card by me. Upon receiving this card the new member had to demonstrate knowledge of our rules and pledge obedience to them. My announcement unleashed a fervor.
The school was alive with conjecture and curiosity. It affected everyone. The school cook asked what a Third Wave cookie looked like. I said chocolate chip of course. Our principal came into an afternoon faculty meeting and gave me the Third Wave salute. I saluted back. The Librarian thanked me for the 30' banner on learning which she placed above the library entrance. By the end of the day over two hundred students were admitted into the order. I felt very alone and a little scared.
Most of my fear emanated from the incidence of "tattletaling". Though I formally appointed only three students to report deviate behavior, approximately twenty students came to me with reports about how Allan didn't salute, or Georgine was talking critically about our experiment. This incidence of monitoring meant that half the class now considered it their duty to observe and report on members of their class. Within this avalanche of reporting one legitimate conspiracy did seem underway ....
Three women in the class had told their parents all about our classroom activities. These three young women were by far the most intelligent students in the class. As friends they chummed together. They possessed a silent confidence and took pleasure in a school setting that gave them academic and leadership opportunity. During the days of the experiment I was curious how they would respond to the equalitarian and physical reshaping of the class. The rewards they were accustomed to winning just didn't exist in the experiment. The intellectual skills of questioning and reasoning were non existent. In the martial atmosphere of the class they seemed stunned and pensive. Now that I look back, they appeared much like the child with so called learning disability. They watched the activities and participated in a mechanical fashion. Whereas others jumped in, they held back, watching.
In telling their parents of the experiment they set up a brief chain of events. The rabbi for one of the parents called me at home. He was polite and condescending. I told him we were merely studying the German personality. He seemed delighted and told me not to worry. He would talk to the parents and calm their concern. In concluding this conversation I envisioned similar conversations throughout history in which the clergy accepted and apologized for untenable conditions. If only he would have raged in anger or simply investigated the situation I could point the students to an example of righteous rebellion. But no. The rabbi became a part of the experiment In remaining ignorant of the oppression in the experiment he became an accomplice and advocate.
By the end of the third day I was exhausted. I was tearing apart. The balance between role playing and directed behavior became indistinguishable. Many of the students were completely into being Third Wave Members. They demanded strict obedience of the rules from other students and bullied those that took the experiment lightly. Others simply sunk into the activity and took self assigned roles. I particularly remember Robert. Robert was big for his age and displayed very few academic skills. Oh he tried harder than anyone I know to be successful. He handed in elaborate weekly reports copied word for word from the reference books in the library. Robert is like so many kids in school that don't excel or cause trouble. They aren't bright, they can't make the athletic teams, and don't strike out for attention. They are lost. invisible. The only reason I came to know Robert at all is that I found him eating lunch in my classroom. He always ate lunch alone.
Well, the Third Wave gave Robert a place in school. At least he was equal to everyone. He could do something. Take part. Be meaningful. That's just what Robert did. Late Wednesday afternoon I found Robert following me and asked what in the world was he doing. He smiled (I don't think I had ever seen him smile) and announced, "Mr. Jones I'm your bodyguard. I'm afraid something will happen to you.
Can I do it Kr. Jones, please?" Given that assurance and smile I couldn't say no. I had a bodyguard. All day long he opened and closed doors for me. He walked always on my right. Just smiling and saluting other class members. He followed me every- where. In the faculty room (closed to students) he stood at silent attention while I gulped some coffee. When accosted by an English teacher for being a student in the "teachers' room" her just smiled and informed the faculty member that he wasn't a student. he was a body guard.
STRENGTH THROUGH PRIDE
On Thursday I began to draw the experiment to a conclusion. I was exhausted and worried. Many students were over the line. The Third Wave had become the center of their existence. I was in pretty bad shape myself. I was now acting instinctively as a dictator. Oh I was benevolent. And I daily argued to myself on the benefits of the learning experience. By this, the fourth day of the experiment I was beginning to lose my own arguments. As I spent more time playing the role I had less time to remember its rational origins and purpose. I found myself sliding into the role even when it wasn't necessary. I wondered if this doesn't happen to lots of people. We get or take an ascribed role and then bend our life to fit the image. Soon the image is the only identity people will accept. So we become the image. The trouble with the situation and role I had created was that I didn't have time to think where it was leading. Events were crushing around me. I worried for students doing things they would regret. I worried for myself.
Once again I faced the thoughts of closing the experiment or letting it go its own course. Both options were unworkable. If I stopped the experiment a great number of students would be left hanging. They had committed themselves in front of their peers to radical behavior. Emotionally and psychologically they had exposed themselves. If I suddenly jolted them back to classroom reality I would face a confused student- body for the remainder of the year. It would be too painful and demeaning for Robert and the students like him to be twisted back into a seat and told it's just a game. They would take the ridicule from the brighter students that participated in a measured and cautious way. I couldn't let the Roberts lose again.
The other option of just letting the experiment run its course was also out of the question. Things were already getting out of control. Wednesday evening someone had broken into the room and ransacked the place. (I later found out it was the father of one of the students. He was a retired air force colonel who had spent time in a German prisoner of war camp. Upon hearing of our activity he simply lost control Late in the evening he broke into the room and tore it apart. I found him that morning propped up against the classroom door. He told me about his friends that had been killed in Germany. He was holding on to me and shaking. In staccato words he pleaded that I understand and help him get home. I called his wife and with the help of a neighbor walked him home. We spent hours later talking about what he felt and did, but from that moment on Thursday morning I was more concerned with what might be happening at school.
I was increasingly worried about how our activity was affecting the faculty and other students in the school. The Third Wave was disrupting normal learning. Students were cutting class to participate and the school counselors were beginning to question every student in the class. The real gestapo in the school was at work. Faced with this experiment exploding in one hundred directions, I decided to try an old basketball strategy. When you're playing against all the odds the best action to take is to try the unexpected. That's what I did.
By Thursday the class had swollen in size to over eighty students. The only thing that allowed them all to fit was the enforced discipline of sitting in silence at attention. A strange calm is in effect when a room full of people sit in quite observation and anticipation. It helped me approach them in a deliberate way. I talked about pride. "Pride is more than banners or salutes. Pride Is something no one can take from you. Pride is knowing you are the best... It can't be destroyed ..."
In the midst of this crescendo I abruptly changed and lowered my voice to announce the real reason for the Third Wave. In slow methodic tone I explained what was behind the Third Wave. "The Third Wave isn't just an experiment or classroom activity. It's far more important than that. The Third Wave Is a nationwide program to find students who are willing to fight for political change in this country. That's right. This activity we have been doing has been practice for the real thing. Across the country teachers like myself have been recruiting and training a youth brigade capable of showing the nation a better society through discipline, community. pride, and action. If we can change the way that school is run, we can change the way that factories, stores, universities and all the other institutions are run. You are a selected group of young people chosen to help in this cause. If you will stand up and display what You have learned in the past four days...we can change the destiny of this nation. We can bring it a new sense of order. community, pride and action. A new purpose. Everything rests with you and your willingness to take a stand."
To give validity to the seriousness of my words I turned to the three women in the class whom I knew had questioned the Third Wave. I demanded that they leave the room. I explained why I acted and then assigned four guards to escort the women to the library and to restrain them from entering the class an Friday. Then in dramatic style I informed the class of a special noon rally to take place on Friday. This would be a rally for Third Wave Members only.
It was a wild gamble. I just kept talking. Afraid that if I stopped someone would laugh or ask a question and the grand scheme would dissolve in chaos. I explained how at noon on Friday a national candidate for president would announce the formation of a Third Wave Youth Program. Simultaneous to this announcement over 1000 youth groups from every part of the country would stand up and display their support for such a movement. I confided that they were the students selected to represent their area. I also questioned if they could make a good showing, because the press had been invited to record the event. No one laughed. There was not a murmur of resistance. quite the contrary. A fever pitch of excitement swelled across the room. "We can do it!" "Should we wear white shirts?" "Can we bring friends?" "Mr. Jones, have you seen this advertisement in Time magazine?"
The clincher came quite by accident. It was a full page color advertisement in the current issue of Time for some lumber products. The advertiser identified his product as the Third Wave. The advertisement proclaimed in big red, white and blue letters, "The Third Wave is coming." ''Is this part of the campaign, Mr. Jones?" "Is it a code or something?" "Yes.1' "Now listen carefully."
"It's all set for tomorrow. Be in the small auditorium ten minutes before 12:00. Be seated. Be ready to display the discipline, community, and pride you have learned. Don't talk to anyone about this. This rally is for members only."
STRENGTH THROUGH UNDERSTANDING
On Friday, the final day of the exercise, I spent the early morning preparing the auditorium for the rally. At eleven thirty students began to ant their way into the room; at first a few scouting the way and then more. Row after row began to fill. A hushed silence shrouded the room. Third Wave banners hung like clouds over the assembly. At twelve o'clock sharp I closed the room and placed guards at each door. Several friends of mine posing as reporters and photographers began to interact with the crowd taking pictures and jotting frantic descriptive notes. A group photograph was taken. Over two hundred students were crammed into the room. Not a vacant seat could be found. The group seemed to be composed of students from many persuasions. There were the athletes, the social prominents, the student leaders, the loners, the group of kids that always left school early, the bikers, the pseudo hip, a few representatives of the school's dadaist click, and some of the students that hung out at the laundromat. The entire collection however looked like one force as they sat in perfect attention. Every person focusing on the T.V. set I had in the front of the room. No one moved. The room was empty of sound. It was like we were all witness to a birth. The tension and anticipation was beyond belief.
"Before turning on the national press conference, which begins in five minutes, I want to demonstrate to the press the extent of our training." With that, I gave the salute followed automatically by two hundred arms stabbing a reply. I then said the words "Strength Through Discipline" followed by a repetitive chorus. We did this again, and again. Each time the response was louder. The photographers were circling the ritual snapping pictures but by now they were ignored. I reiterated the importance of this event and asked once more for a show of allegiance. It was the last time I would ask anyone to recite. The room rocked with a guttural cry, "Strength Through Discipline."
It was 12:05. I turned off the lights in the room and walked quickly to the television set. The air in the room seemed to be drying up. It felt hard to breathe and even harder to talk. It was as if the climax of shouting souls had pushed everything out of' the room. I switched the television set on. I was now standing next to the television directly facing the room full of people. The machine came to life producing a luminous field of phosphorus light. Robert was at my side. I whispered to him to watch closely and pay attention to the next few minutes. The only light in the room was coming from the television and it played against the faces in the room. Eyes strained and pulled at the light but the pattern didn't change. The room stayed deadly still. Waiting. There was a mental tug of war between the people in the room and the television. The television won. The white glow of the test pattern didn't snap into the vision of a political candidate. It just whined on. Still the viewers persisted. There must be a program. It must be coming on. Where is it? The trance with the television continued for what seemed like hours. It was 12:07. Nothing. A blank field of white. It's not going to happen. Anticipation turned to anxiety and then to frustration. Someone stood up and shouted.
"There isn't any leader is there?" "Everyone turned in shock. first to the despondent student and then back to the television. Their faces held looks of disbelief.
In the confusion of the moment I moved slowly toward the television. I turned it off. I felt air rush back into the room. The room remained in fixed silence but for the first time I could s