Neovisni, ali ne i neutralni

Znam da ćete se vjerojatno svi začuditi da sam se odlučio pisati o drugom stupu, i to o potebi njegova ukudanja, ali kriza je i svašta neočekivanoga se dogodi:))

Dakle kako to da nakon što se više puta govorilo da drugi stup baš i nije nešto. Nikome ne pada dirnuti u ovo vrijeme rezova u ovaj stup našeg društva.
Razumijem vladu, fondovi drugog stupa su u rukama banaka koje bi mogle zavrnuti špinu vladi, ali što je s drugima.
Tamo ima dosta para i s velikim novcima se subvencioniraju banke i financijsko tržište.

To smeće od drugog stupa niti je donijelo ljudima ikakve koristi, niti će je ikad donijeti i pravo je vrijeme da se riješimo toga zla.

Kad morate donositi odluke o tome da se nečeg morate odreći obično se odričete onoga što vam je manje važno. Preskočiti ćete kavu, ali za ručak mora biti. Možda ćete štedjeti na troškovima za mobitel ili odjeću, ali ne i na djeci. Dakle postoje važne i manje važne stvari.

Država štedi na djeci, starima i bolesnima, na radnicima, ali ne i na profitu banaka.
Vlasnika hotela će osloboditi tv pristojbe, ali ne i građane naše zemlje. Jer nekima u krizi terba pomoći, a neke oderati.
Država će s nama podjieliti probleme krize i dodatno nas oderati, ali ne pada im napamet podijeliti podatke kako se upravlja državom i gdje i kako se troše novci. Za to nismo dovoljno stručni.

Eh da, i ne trebaju se rezati povlaštene mirovine državnim dužnosnicima, neka se samo isplaćuju po pravilima koja vrijede za ostale građane pa bi vidjeli što je ušteda.