pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nije mi poznat problem narkomanije do u detalje nego samo općenito, pa tek toliko mogu suditi, na osnovu logike.

Ja mislim, da mi mislimo isto, i dobronamjerno. Ali razlika ipak postoje u nijansama koje operativno ne znače razmimolaženje, no u politici to "život znače" i treba biti oprezan.

Split je doista bio najgori, i mislim da imaš pravo da je tamo smanjeno, ali bismo treballi vidjeti, koji su to bili elementi koji su tome doprinosili. Vjerojatno bolje znaš, no ipak, mislim da je sprega državne presije i roditelja ustvari smanjila drogu na ulicama.

Liječenje svakako jest važno, no Bernardica nije čistila ulice od dilera. Ako kažeš da je toga manje, a i ja sam čuo da je toga manje - to je netko učinio.

Ta razmimoilažnja oko načina liječenja, zadruga i skloništa, heptanona ili metadona, to su stvari pristupa liječnju pojedinaca od droge, ali ne čišćenja grada od dilera. Vjerojatno tamo kod vas rade neki neznani samozatjni a nepokupljivi dečki u operativnim poslovima, jer se ne smiju producirati u javnosti. I građani koji sudjeluju s njima jer javno prezentiranje u takvoj igri zaista ugrožava život, jer se ovdje radi o nemilosrdnim ljudima koji svakodnevno svjesno uništavaju tuđe živote, pa jedan manje ili više. Ipak mislim da suradnja roditelja i korektne policije je garancija uspjeha, ali svakako ne na predizbornim skupovima.

Ja znam malo bolje prilike na Korčuli - nije se tamo puno toga promijenilo, jer i dalje dileri rade, na neki drugi način aliu djeluju, i prijete.

Razlika je velika biti na jednom otoku i u velikom gradu. Dok se u gradu pouno toga lako može sakriti, na otoku se skoro ništa ne može sakriti, pa se jedino može održavati pogodna klima teroriziranjem. Nje objašnjivo niti prihvatljivo da se na Korčuli nije puno toga napravilo i prije. Mreže koje su tamo uspostavili dileri još nisu uništene. Disciplinski kazniti policajca ili smjeniti jednog suca nije dovoljno - već sam rekao sam jedan sudac be može činiti to što je činio a da nitko ne zna u sudstvu i odvjetništvu. I to još na jednom otoku.

Otok KORČULA je definitivno teroriziran od organiziranih kriminalaca - tu svakodnevno padaju ucjene i prijetnje, jer se veliki novac vrti u igri, a onoj advokatesi je vraćena licenca za rad, pa vjerojatno i drugi suci i policajci sada lakše dišu, a mještanima, otočanima je poslana jasna poruka.

Kad je jedan klaustrofobični otok teroriziran, roditelji koji jedini sigirno znaju šta se dešava njima i njihovoj djeci, ne smiju se više na nikoga obratiti, na Ruižicu najmanje koja je postala medijska zvijezda. Nije ona bila veliki policajac ako se sada čudi zašto s njoime roditelji neče da surađuju, jer je njhova suradnja s vlastima morala biti tajna između njih i korektne policije - a to je sada s medijskom pompom u kojoj svi mi na ovakav ili onakav način učestvujemo potpuno deplasirano i kontraproduktivno.

A Ružica kao javno istaknuta osoba i "slavan borac protiv dilera" više nikome nije korisna, jer će od nje sada svi bježati, kao vrag od magle, i oni jajugroženiji će je izbjegavati pozdraviti na ulici, i policajci koji se zaista bore protiv te pošasti.

Moje mišljenje je da prijetnje (ako uopće postoje u što treba pomalo sumnjati jer se tako ne radi u borbi protiv droge) njoj nisu bile ni namjenjene, nego roditeljima i svima onima koji se tiho bore protiv. Ona niti praktički i nije nešto veliko učinila, a sada više niti išta može učiniti, jer radi izbore i slave izlaziti vani s pričama o realnim prijetnjama ne služi nikome osim ubiranju političkih poena - i plašenju malih terorizoiranih a ugroženih obitelji na otoku.

Pa to rezultat koji je više nego strašan, porazan. I u tome plašenju malih ljudi sada učestvuju stranke, novinstvo, mediji i POA koja javno priopćava da je spriječila napad na Ružicu. Ružicu su oni spasili, ali tko će spasiti sve one male terorizirane ljude na Korčuli???

Gdje treba biti lijek ovog grozomornog stanja i seljačke zamke u koju su se uprpali svi oni koji bi Korčuli htjeli iskreno pomoći:

I sama Ružica je rekla, i tu je bila najrealnija i kao bivša policajka (koja je vozila motor a o drogi zna tek toliko koliko je pokupila s tv filmova - jer se i u Canadi država protiv droge bori na tajnoj razini). Da bi se zaobišli lokalno uspostavljene impregnacije dilera i organa pravosuđa i gonjenja, te izbjeglo teroriziranje ugroženih građana , a pogotovo liječenih narkomana, treba formirati na najvišoj razini tajnu agenciju, kao što je čuvena DEA, jer njeno djelovanje mora ostati izvan javnosti a pogotovo politike, popunjavana s provjerenim kadrovima (koje nitko ne poznaje), samozatajnim ljudima s velikim ovlastima - čak da uhapse npr lokalnog javnog odvjetnika kad i ako treba.

No ovaj zadnji primjer oslikava svu bijedu naše borbe protiv droge: Uhapsiti korumpiranog suca ili odvjetnika nije lako radi (doživotnih)bimuniteta - dakle mora se imati tajni pristup najvišim državnim organima koji će skinuti taj imunitet i omogućiti lov cijelih lanaca prije nego izbije u javnost, dakle iz tih najviših organa nište ne smije procuriti. No da li mi takvo što uopće možemo osigurati, jer informacija o zahtjevu za uhićenjem jednog npr. suca bi prije do tog suca nego policajac s nalogom. I ovdje POA, ako je uopće se takvo nešto dogodilo, izlazi u javnost o prijetnjama viđenim osobama s čime se šalje jasna poruka otočanima koji su ionako izolirani i u svojoj izoliranosti više nego ugroženi.

Jer mi znamo kakvo nam je pravosuđe, a ono je odraz stanja u državi, koja je nemoćna spriječiti i obično seljaško reketarenje. Odgovor je malo duži, ali se nadam da će biti razumljiviji.