Eto, kad već plaća kasni iz objektivnih razloga, osjetio sam potrebu da vrištim, pa eto, pokušati ću se izraziti na uglađen način svojstven tipičnom zagrebačkom potomku lumpenproletarijata odraslom na zagorskom kolinju, picekima, racama, purama, bučnici, siru i vrhnju, pohanom šaranu u petak s krumpir šalatom s bučinim uljem.i jabučnim octom. Sjećam se bake koja je pomno birala koju od šest šunki bumo kuhali za Uskrs, a koje budu se sušile dalje. Gladan sam. Gladan sam svega, i ovog navedenog i neke tople prisnosti i puno smijeha koji se orio u mojemu domu. Prošlost je prošla, živimo sada. Ponekad, kada dobijem plaću odem u mesnicu i kupim neku naznaku šteke krmenadli i bazim se na kuhanje s entuzijazmom moje bake. I pokušavam dobiti onaj isti okus dinstanih krmića s češnjakom i onim finim saftom kojim se polijevao pire ili restani, uz šalatu od matovilca i bažulja... Gladan sam, danas sam uspio pojesti samo komadić starog kruha od jučer. i tužan jer za uskršnji doručak ću kupiti 10 deka šunke i skuhati tri jajca, i vjerojatno otvoriti onu zadnju bocu Dingača . Siromaštvo se uvuklo u moj život tako lagano, s osmjehom, a pošteno zarađeni novac završio je u demonskim raljama iluminata i dubokim džepovima njihovih dodvornika. I gotovo, prošlost je prošla, budućnosti nema, a ovo što živim sada daleko je od života. Žvot je lijep, samo treba biti istinit, i dostojanstven... eto, glad je određenje svakom tko ne pristaje biti rob. U ovoj civilizaciji, naime, postoji samo jedno društveno uređenje - robovlasnićko. Samo se forme mijenjaju i nazivi. Sutra je novi dan...
Komentari
Ja sam doduše samo učenik
Ja sam doduše samo učenik 4. razreda gimnazije. Ali ako vaša glad ipak nije samo metafora, moja mama će vam spremiti "uskrsnu košaru" a ja ću vam je rado donjeti ako ste u Zagrebu i ako do vas mogu doći autobusom ili tramvajem.
Hvala ti, to je divno, ali
Hvala ti, to je divno, ali glad je metafora, glad za nekim lijepim i mirnim životom, koji se živi bez osjećaja krivnje, pozdravi mamu i sretan Uskrs svima!
za promjenu sistema u kojem
za promjenu sistema u kojem živimo - nemam snage
za rješenje svih tvojih problema - nemam mogućnosti
No, dođi u nedjelju k meni na ručak:
popit ćemo čašicu-dvije rakije koju je "ispekao" moj otac, narezat ćemo štogod "suhoga" i kakvoga dobroga sira, srknut ćemo juhicu da nas još malo zgrije, spekli bumo i krumpira i kakvu živinu, prelit ćemo sve skupa i s kakvom "tugom za jug" ili žujom, pa kud puklo da puklo!
I da, uz moje klince ni smijeha neće nedostajat.
Toliko mogu, i voljan sam s tobom podijelit.
Svaka cast
Svaka cast znatizeljni.Podsjetio si me na Balasevica i "Al se nekad dobro jelo".Dobar tek.
Hvala ti na pozivu, stvarno
Hvala ti na pozivu, stvarno si me razveselio, divno je to imati takvu familiju... ljudi kao ti se rijetko nalaze! Moja je glad drukčije prirode, više u metaforičnom smislu. Sutra ću pisati o tome...
Kakvi iluminati? Njih nikad
Kakvi iluminati? Njih nikad nismo i necemo ni vidjeti. Zato su tu domaci lopine i kriminalci, najveci Hrvati. Sada i njihov drugi esalon izlazi u javnost i kroz razne clanke u placenim medijima( a svi su takvi) pricaju svoju tuznu zivotnu pricu kako su sa svojih deset prstiju stvarali imperiju.Do devedesete bili su uglavnom nitko i nista. Citam neki dan jednu takvu tuznu pricu, lika u cijoj firmi sam i sam neko vrijeme radio. I osamdesetih je bio optuzen za kriminal, pa se sklonio van, a devedesetih mu je krenulo. Dobro je ukopljen u lokalnu HDZ shemu. Svi zaposleni prijavljeni su na minimalac, prekovremeni se ne placaju. A on nas uvjerava kako je ustvari dobrotvor koji tesko zaradjeni novac ulaze ovdje i trebamo biti sretni zbog toga.Gadljivo mi je bilo citati njegova izmisljanja, jer znam i tko je i sta se radilo. Ipak, kad se njegova prica pojavi u nekoliko tiraznih casopisa, a vjerojatno i na TV, a nitko ne reagira(pravna drzava naravno), on ce sasvim legalno i cist izaci na javnu scenu, cega se do sad ipak pribojavao.
Gradsko sam djete i tu
Gradsko sam djete i tu situaciju koju opisujeü sam ko djete osjetil na svojoj koži.
Sad imam kučicu na selu i ima ljudi koji uz posel obrađivaju i svoj grunt. Nemaju puno zemlje ali se sadi i u slobodno vrijeme dela.
Ima i takvih koji imaju zemlju ali ju ne obrađuju i na njoj raste drač.
Bil sam prisutan kod suseda kad mu je bratić iz Zagreba rekel:
Blago tebi, ti imaš uvjek mesa u škrinji, ja moram sve kupit. Moj sused mu veli: Dojdi mi pomoč kad trebam i uvjek možeš nekaj sobom odnest a mogu ti i pajceka odhranit.
Bratič se je uvredil i nije više dolazil.
Od centra grada je to 25 km.
Sused mi je rekel: da je bratič kuču i svu zemlju prodal i prešel v Zagreb.
Susedova kčer ide u Zagreb svaki dan na posel.
Gladni nisu.
Super komentar, volio bih
Super komentar, volio bih imati za bratića suseda, ali nemam, a moram raditi svaki dan do navečer. Glad je i zbog toga da nemam vremena, nemam to gdje držati, radili smo i mi kolinje i kuhali bunceke i zelje, pekli smo i vratinu iz paca u rolu, ritam koji nameću je prestrašan, a nema love ni vremena za miran i lagan život. Sloboda se mora kupiti, platiti... A ja ni neznam raditi na zemlji, niti me to zanima...makar cijenim do neba!
To je u skladu sprovođenja
To je u skladu sprovođenja Bandićeve politike i Sanaderove socijalne države. Više od polovine stanovništva je siromašno, jel itko mari??
Jasno, vlastodršci su, u
Jasno, vlastodršci su, u sprezi s internacionalnim gospodarima globalnog poretka, dužni, po sistemu kruha i igara, držati robove u granicama rentabilnosti, barem dok su radno sposobni...