Sinoć se u vijestima nakratko pojavio video isječak spremljen na YouTube servisu, pa možemo reći, kako je Internet postao važna stavka u našem političkom životu. Dodamo li tome Zombixovo pojavljivanje u središnjoj informativnoj emisiji, odnosno CNN-ovo objavljivanje dokumenata iz afere Brodosplit, teško da će se i u budućnosti moći izbjeći. No, i bez toga, svi su ti servisi, blogovi važniji su jer nama daju mogućnost da se na kreativan način izrazimo i pokažemo onima na vlasti ili onima koji tamo nisu, što o njima mislimo.
U posljednjih nekoliko dana, takvih se video uradaka pojavilo dosta - neki nas podsjećaju na izjave dužnosnika, neki se s njima ismijavaju, neki su komentar sam za sebe. S približavanjem izbora, siguran sam, broj takvih akcija biti će sve veći, a nema sumnje kako će i nešto od toga završiti u mainstream medijima. Od ovih političkih isječaka, ako ih bude dovoljno, može se složiti i dokumentarni film; pa danas svatko tko ima računalo može biti autor - pogledajte samo američki amaterski hit Loose Change koji se bavi 11. rujnom.
Iako broadband korisnika u nas još nema velik broj, za očekivati je da će isti rasti, kao i da će njegovim rastom biti sve više korisnika koji se na ovakav geriski način izražavaju. Siguran sam kako će se i Internetom osvještene stranke baciti u ovakav gerilski PR, možda su već i tamo, pa tu leži i potencijalni problem. Video zapis bi morao biti strašno zabavan i dobar da oprostimo stranci što se gura među nas, skrivena pod kakvim nickom. No, ako otvori na YouTubeu vlastiti kanal, vjerojatno bi to bila druga priča. Tu se ponovo treba podsjetiti na kampanju Howarda Deana i Joea Trippija, čiju bi knjigu Revolution will not be televised, trebao pročitati svaki političar, barem u pauzi između dva netom objavljena dokumenta iz afere Brodosplit. Nakon toga, znali bi i kako najbolje iskoristiti Internet za političku kampanju.
Kako je pak krenulo, čini se da će dobar dio kampanje odraditi vrijedni korisnici, koji bilježe sve greške u koracima i ne propuštaju to objaviti, baš kako je bilo u spomenutoj Deanovoj kampanji. Za razliku od ostalih kampanja koje imaju kontrolu nad svojim uporištima u različitim državama, ovdje su birači vodili glavnu riječ: organizirali su se bez pomoći centrale zahvaljujući Internetu, kako Trippi kaže, vratili su moć u svoje ruke, konačno su ponovo aktivno sudjelovali, umorni od televizije i reklamnih poruka u kojima se ocrnjuje protivnik.
Zadnjih dana pojavilo se:
Šta sve mora čovek da trpi radi razbojnika
Zipa. Dokle god je u ovome
Zipa. Dokle god je u ovome procesu nuzna karika sam establishment, dotle god ce Internet u politici biti pasivan medij. No, taj problem, odnosno ovisnost o elementima establishmenta rjesiv je problem. To je problem koji i sam projekt pollitika.com direktno napada. Hoce li pak pollitika.com biti projekt koji ce uspjesno realizirati kariku koja nedostaje, prije svega stvar je umjesnosti vodstva projekta. Pozdrav.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao