pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Najnovija događanja oko hrvatskih generala i njihovih odvjetnika na haaškom sudu navela su neke ljude na pomisao da bi general Gotovina mogao biti oslobođen. Začuđuje takva naivnost i pokazuje da ima ljudi sklonih povjerovati u pravdu i dobre namjere haaškog suda i njegova tužiteljstva.
Zato valja podsjetiti na općepoznate činjenice.
1.
U akciji «Oluja» general je Gotovina oslobodio velik dio hrvatskog teritorija od srpske paravojske.
2.
Spasio je od pokolja desetke tisuća muslimana, koje su Srbi opkolili u sjeverozapadnoj Bosni.
3.
Skršio je Miloševićev genocidni projekt etnički čiste «Velike Srbije» sa granicama Virovitica – Karlovac – Karlobag.

Inače, u ostvarenju tog genocidnog projekta pobijeno je 250,000 ljudi; dva milijuna ljudi, žena, djece, staraca prognano je iz svojih domova; samo u Hrvatskoj poginulo je blizu 20,000 ljudi, 180 tisuća je etnički očišćeno; paravojni zločinci su tijekom tri i pol godišnje okupacije trećine hrvatskog teritorija pljačkali i razarali brojne hrvatske gradove i sela.
Sve to oslobođeno je uz minimalne žrtve od samo 150 srpskih civila i to uglavnom ne od Gotovininih vojnika, nego od osvetnički raspoloženog stanovništva u pozadini.
Ima li pravednije i plemenitije vojne akcije i oslobodilačke borbe protiv zločinačkog, genocidnog projekta «Velike Srbije»?
Pa ipak, usprkos rečenom, Gotovini se sudi za zločinački pothvat. Dakle, pobjeda nad genocidnim projektom je zločinačka. Kako se pri takvoj nakaradnosti tužiteljstva i suda može očekivati oslobađajuća presuda?
Tim više što je haaški sud optužio generala na temelju «zapovjedne odgovornosti», koja propisuje da su viši zapovjednici odgovorni za zločine koje počine njihovi podređeni, čak i ako ih oni nisu naredili. General je, smatra sud, trebao predvidjeti i spriječiti svaki mogući zločin njegovih vojnika u akciji «Oluja». Prema takvim kriterijima niti jedan general ne može biti nevin, jer je zločina bilo u svakom ratu.
Ali, Carla del Ponte i sud bave se prekrajanjem povijesti raspada Jugoslavije i stoga tako sude hrvatskim generalima, a ne, primjerice, američkim generalima u Iraku, premda se otkrilo da su američki vojnici ubijali civile.
Premda su domaći kvislinzi već u velikoj mjeri uspjeli javno i medijski sotonizirati Domovinski rat i hrvatske generale, osuda generala Gotovine značit će zapravo i kriminaliziranje hrvatske borbe za slobodu i neovisnost i predaju hrvatskog suvereniteta Bruxellesu, Haagu i, konačno, Beogradu, tj. Trećoj Jugoslaviji, ili bolje rečeno Velikoj Srbiji. Hrvatska će se tako ponovno naći u balkanskom siromaštvu i korupciji s nesigurnim i promjenljivim granicama, što se već i događa. Naime, za dvadesetak dana u Beogradu ili Sarajevu uspostavit će se tajništvo i izabrati glavni tajnik tzv. regije. Hrvatska će platiti polovicu troškova tog tajništva, a Srbija, Albanija, Bosna, Crna Gora i Makedonija drugu polovicu.
U cijeloj toj komediji apsurda ne smije se zanemariti britanska politika i njen utjecaj na našu sudbinu.
To je ona politika koja je za vrijeme krvavog uspostavljanja Miloševićevog genocidnog projekta etnički čiste «Velike Srbije» najvatrenije zagovarala da se Hrvatima i muslimanima ne ukine zabrana uvoza oružja kojim bi se branili od četničkih hordi.
Ista ta politika bila je najtvrđi protivnik priznanja hrvatske države, a potom najveći zagovornik bosanskih Srba. Englezi su bili ti koji su inzistirali na uhićenju Gotovine, pa su stoga u Hrvatsku poslali i svoje agente MI6. Oni su također Sanadera uputili u Beograd da se grli s Koštunicom kad je ovaj «Oluju» nazvao nekažnjenom zločinačkom akcijom.
Dakle, osuda generala gotovine ima dalekosežnije posljedice od sudbine jednog čovjeka. Bit će to potvrda da je Hrvatska nastala na zločinačkom pothvatu, izgubit će moralni ugled i suverenitet, pa će ju lakše biti utrpati u «Veliku Srbiju», koju su Tuđman, Šušak i Gotovina pobijedili u «Oluji». Zbog takve britanske politike u kojoj zdušno sudjeluju Carla del Ponte s domaćim kvislinzima, general Gotovina ne može biti oslobođen.

Milovan Sibl, Hrvatski list