Čini mi se aktualno vrlo umjesnim ovo pitanjem is naslova, a na njega me zadnje vrijeme stalno vraća moj prijatelj i susjed (ovdje „anonimni“ u požarnom devniku). Potaknut njegovim razmišljanjima, ali i mnogim ovdje vođenim (mora priznati decentnim) raspravama, pa i onom pjesmicom Bare i plaćenika (Put ka sreći):
Gdje je nestao čovjek
gdje se skrivao
iz vagona godina
na tračnice ispao
gleda gdje su znakovi
kojim putem krenuti
može li tko reći
gdje je put ka sreći
i ja sam sebi postavih pitanje, koje prosljeđujem i drugima:
Zaista, gdje je nestao čovjek?
Neka sam razmišljanja, čak i već gotove rasprave odbio poslati kao komentare, ali ih sažeo u samostalni dnevnik (pa ako naletite na neke neravnoteže u tekstu, sjetite se načina na koji je ovaj dnevnik nastao).
Kad je u pitanju kvaliteta svakodnevnog života, pa i gospodarstva (i poduzetništva), nekako sam ipak najviše za oživljavanje Rousseau-a i njegovog povratka prirodi (naravno - na jedan moderniji način - mada sada ne mislim da u njegovo vrijeme ni on nije bio previše naivan).
Ništa zla nema u tome da imamo različita razmišljanja. Dapače, vrlo je korisno da mi svi imamo prava na svoja mišljenja (uz volterijansku obranu prava da ih svi bez razlika i do kraja izražavamo), jer su to izvrsne prilike da suprotstavljanjem mišljenja izbjegnemo zamke koje nam se stalno podmeću.
Iako se osobno osjećam liberalom (s mjerom - ne lovite me na stranačke zastupljenosti - jer često ni stranke a pogotovo članstvo nisu načistu s svim time), ono gdje se ja nikako i nikada neću intimno moći složiti jest pretjerani divlji liberalizam (i vizije o tzv. kapitalizmu koje iz takve filozofije proizlaze). A možda je taj pojam oduvijek bio sam umjetna konstrukcija, nešto što je navodno opisivalo ali nikada zahvatilo sve ono što se tim pojmnom trebalo obuhvatiti.
Ovakav okrutni, beživotni, bezosjećajni, mehanicistički i divlji liberalni kapitalizm jednostavno nikada i nikako neću moći „ingolati“*. Povratak u plautovsko - hobbesovski "Homo homini lupus"* je najjeziviji mogući izbor koji nam se pokušava nametati, a u krajnjoj liniji je anakronizam, jer kako god nazivali današnja shvaćanja kapitalizma – radi se o tome da se takva terminologija uvelike čini zastarjelom u odnosu na današnji trenutak, i ljudske potrebe.
Ono pak gdje mi se čini da se danas jako griješi, jest da se zaboravlja čovjek** (njega više nigdje nigdje nema u strukturama odlučivanja, taj pojam se izgubio u tranzicijskim maglama).
Za razliku od općeprisutne potrošačke groznice, današnji čovjek može živjeti i skromnije, i kvalitetnije od trenutno nametnutih standarda, samo ga treba odvojiti od ove nemile, grozničave utrke za "napretkom", koji filozofski i antropološki gledano, sam za sebe ne predstavlja ništa više od brzih promjene u tehnologijama, pa potrošački mentalitet pod udarima markedinga i medija proizvodi neizdrživu i neproduktivnu euforiju.
Istovremeno, moralnost kao jedini simbol i znak ljudskosti se zapostavlja i postaje zaboravljena filozofska i socijalna kategorija.
Da se bolje razumije to što želim istaknuti može ilustrirati jedan fiktivni primjer u kojem, ako bi nekom magijom danas bilo moguće (kao u Krležinom Areteju) probuditi npr. Cicerona ili Senecu, te ih dovesti u ovaj naš "dobri novi svijet": U roku od nekoliko mjeseci prestali bi se čuditi prekidačima i žaruljama, a svoje bi "oratorije"*** ubrzo počeli pisati na kompjuteru, pa bi možda osnovali čak svoje samostalne blogove na kojima bi nas mogali poučavati nekim nama pomalo zaboravljenim stvarima i vrijednostima.
Jedino gdje se oni po svoj prilici ne bi mogali lako snaći, jesu kriteriji međuljudskih odnosa, jer smo mi pomiješali neke temeljne vrijednosti (uostalom slično kao kod Areteja koji je u osnovi čisti anti-hobbesovski traktat - treba opet čitati Krležu) - pa bismo se suočili s nekim činjenicama:
• Npr. koliko bi primjena originalnog, pa i 2.000 godine starog Rimskog prava lako i brzo ozdravila hrvatsko pravosuđe, potonulo pod tsunamijima zakona i propisa koji se produciraju na saborskim konvejerskim vrpcama (kao u čuvenom Chaplinovom filmu Modern Times).
• Ili, ta priča o robovlasništvu, kojom bi im netko brzopleto počeo oponirati, bi se rasplinula kao mjehur od sapunice, jer im ne bismo npr. mogli objasniti njihovog suvremenika i u naše vrijeme još uvijek slavnog bivšeg roba pjesnika Horacija, ili pak Petronija koji je iz životnog iskustva opisivao Trimalchia, tog antiknog Velikog Gatsbyja podignutog do najviših razina bogatstva i moći.
• Ili da ne govorimo da nikako se ne bismo razumijeli zašto bi one žene u Sinjanki Novoj bile više slobodne od njihovih robova, ako rade bez plaća za dva talijanska "arlekina"***** koji k tome vrijeđaju njih i narod među kojeg su došli (a što u Italiji ne bi ni zamisliti smjeli).
Prijevod "stranih" riječi:
* - „ingolati“ – progutai, sažvakati, probaviti.
** - "Homo homini lupus" = Čovjek čovjeku vuk - neokapitalistički motto, koji se naročito nekontrolirano širi po tranzicijskim poljanama obmana, korupcije i kriminala;
*** - "Čovjek" - danas kod nas uglavnom zaboravljena filozofska, socijalna i božanska kategorija (nadajmo se privremeno)
**** - "oratorija" = moj novogovor - u znečnju pisanja rasprava ili govora kao što je recimo ovaj blog i slični istupi na višem ili manjem intelektualnom nivou.
***** - "Arlekin" = komedijaš, budalaš, lakrdijaš
Komentari
ovoliko preseravanja s
ovoliko preseravanja s upotrebom latinskih izreka već dugo ne vidjeh....
Pa neka, barem cemo i mi
Pa neka, barem cemo i mi koji nismo gimnazijalci nesto nauciti - covjece !!! Uvijek je dobrodoslo znanje koje ti netko nudi :) ne opiri se!
Barem ovo sto sam do sad vidjela - svi uglavnom znamo, znanje ovakvih izraza spada u nivo opce kulture a ne u preseravanje, a autor je ljubazno stavio prijevod za one kojima se omaklo da se ne susretnu s izrazom...
Kako ti onda citas Krljezu? :)))
He,he!! Tyche srećo moja
He,he!!
Tyche srećo moja (In Greek mythology, Tyche Τύχη, meaning "luck" in Greek, Roman equivalent: Fortuna) ne moraju biti gimnazijalci da bi takvo nešto znali. Strane riječi ili riječi stranog porjekla su u svakom jeziku normalna stvar, pa je njihovo poznavanje stvar razina opće kulture. A mitologija opći pojmovnik civilizacije.
Bojim se da je ovaj "anonimus" u daleko većoj nevolji, jer sam se s onim tumačenjem stranih riječi samo simbolički poigrao na što se "anonimus" nalijepio kao muha na onu ljepljivu vrpcu. Naime od četiri pojma kojima sam davao tumačenje
Samo jedan je mogao biti latinsko "preseravanjke" po njegovome, ali je to toliko široko raprostranjen pojam da već odavna nema veze samo s latinizmom kao takvim, nego je postao dio općeg znanja.
Drugi pojam je bio "Arlekin", koji se može naći u svakom rječniku hrvatskog jezika kao domaći, adoptirani hrvatski izraz talijanskog porijekla.
Treći pojam je bio "ingolati" koji je lokalni izraz dubrovačkog prostora, također talijanskog porijekla ali udomaćeni lokalizam još od vremena od prije Marina Držića.
Četvrti izraz je bio "čovjek" kojemu se u najnovije vrijeme posve zaboravilo značenje, i predtsvljao je moju malu igru jer sam stavio navodnike na "strane riječi"
No dobro si primjetila, poteškoće anonimusa u čitanju (ne samo Krlježe - a da o Držiću ne govorimo) izgleda da mogu biti mnogo šire, kad je od četiri različita izraza sva strpao u latinizme, pa čak i onu tako lijepu i jasnu hrvatsku riječ - čovjek!
Ovaj post je bio produkt
Ovaj post je bio produkt nekakvih razmišljanja, koje sam, poslije uobličavanja, pustio u veseli prostor „Pollitike“ s namjerom da izazove reakcije, bilo kakve, pa je red da se i sam na to sve osvrnem.
Gdje mi učinilo da se čovjek izgubio (da su samo računice ostale, globalne ili pojedinačne) precizirano je u sljedećem citatu:
Ono pak gdje mi se čini da se danas jako griješi, jest da se zaboravlja čovjek** (njega više nigdje nigdje nema u strukturama odlučivanja, taj pojam se izgubio u tranzicijskim maglama).
Zaista dobro kaže Panonsky, čovjek nije nestao, on je tu, u ljudskome smislu čovjek je ostao u svakodnevnim komunikacijama, doma, među prijateljima, na ovom blogu, ali ga je "tranzicija" protjerala iz „visokih“ sfera odlučivanja, gdje je postao smetnja ili „moneta za potkusurivanje“. Tamo se svugdje govori o tvrtkama, o procesima, o pojavama - a čovjeka koji je sve to kreirao, nigdje nema.
I naš Pullicer kad kaže
Nasi "resursi" u 2007. godini:
2,8 posto gradjana nije nikad upisalo osnovnu skolu
15,7 posto nije zavrsilo osnovnu skolu
21,7 posto zavrsilo samo osnovnu skolu
47 posto ima srednju skolu
5 posto ima visu strucnu spremu
dobro govori jer je stistika točna i neugodna, generalno gledajući predstavalja problem i smetnju razvoju, to je gola činjenica. No unutar te statistike isto tako postoje živi ljudi, pa je svođenje čovjeka na "resurse" bogohuljenje. Onih 42,7 posto neškolovanih je polovina nacije, s onih poluškolovanih je 95 % nacije, koji su masovno doprinijeli uskrisivanju nacije i države; oni nisu niti smiju biti i ostati vječno krivi za sve što nam se događa. Dapače oni mogu i moraju postati svakodnevna briga „elite“, tj. onih 5 % visoko školovanih, koji su osvojili strukture vlasti, i koji bi taj problem morali riješiti. Ta tko će drugi, to je njihova dužnost, njihova obveza i njihova savjest, a stanje koje imamo njihovo ogledalo. No, njihovo ponašanje najčešće pokazuju da su neodgovorniji, nemoralniji, neciviliziraniji i u krajnjoj liniji realno neškolovaniji (zaludu im škole ako ih ne znaju upotrijebiti za opće dobro) od te tihe i velike većine građana ove zemlje, koji su nasilno isključeni iz sfera odlučivanja i općih interesa.
Obala daleka lijepo uočava veliku zbrku koja nastaje radi toga što se pod pojam tranzicija trpa svašta, kao u kante od smeća. Ne može tranzicija biti kriva za ništa, to je jedan opisni pojam stanja (ranga - "lopata je lopata") u kojem (duhovno i materijalno) „siromašna“ elita nastoji sebi osigurati „materijalnu sigurnost“ pod svaku cijenu pa nema vremena ni za ništa drugo. U trci za materijalnim blagom zaboravljaju duhovno i moralno, iako su od te neškolovane većine odabrani i stavljeni u povlaštene pozicije, ali ne da sebe potkože nego da nešto promijene. Irska je prije 20 godina imala istu obrazovnu strukturu i vrlo nejasnu budućnost, ali je netko preokrenuo stvari. Svakako ne neškolovana većina nego odgovorna elita. Dvadeset godina u povijesti jedne nacije je istovremeno i zrnce prašine i ogromna masa, kako se s koje strane promatra. Hrvatska je također prošla skoro dvadeset godina novije povijesti a naša elita se još halapljivo oblizujući šeta na granicama ljudskih i Božanskih zakona, povremeno s jednom ili s obje noge s onu stranu.
Thomas Hobbes i Karl Marx imaju puno toga zajedničkoga (ali je to tema posebnog posta). Ono što sam htio upozoriti podsjećanjem na hobizam - jest njegov goli materijalizam u kojem se društvo i društveno svodi na „Bellum omnia contra omnes“, ili „Homo Homini Lupus“, a da, po njemu samo težnja miru stvara društvene odnose, pa makar i nepravedne. Taman posla! Da ja trpim nepravde samo zato da me se pusti na miru - a praksa naše elite upravo se tako odnosi prema svakome tko glasnije prigovori (kao sada sindikati su krivi - a svugdje u svijetu postoje sindikati koji su daleko neugodniji od naših uglavnom samozadovoljnih sindikalnih ovčica).
Taj vulgarnni materijaliizam elita se u povijesnim mijenama ciklično ponavlja (da ne spominjemo Antiku i Aretejevih dilema - pročitajte Krležu!!), nego je i Marks se sa svojim pragmatičnom stranom filozofije javio u vrijeme nekih drugih mijena (Pariške komune - koja je zavela njega samoga i mnoge druge poslije), pa se i Lenjin javio u vrijeme Oktobarske revolucije, pa su se i Staljin i Hitler (i njegova malenkost Pavelić) posve logično javili u vrijeme uoči druge svjetske kataklizme, pa su sada ove minijaturne hrvatske promjene „neki domaći velikani“ shvatili kao veliku povijesnu prekretnicu (te ju za vanjsku upotrebu proglasili „veličanstvenim“ krajem nečega jednoga, a još „veličanstvenijimm“ početkom nečeg drugog, dok su unutarnju osobnu upotrebu proglasili slobodan materijalistički lov bez granica).
A u svim tim povijesnim a ovdje nabrojenim prekretnicama se po pravilu događalo, da je čovjek pojedinac postajao bezvrijedna činjenica (od topovskog mesa, preko hrpe primitivnog smeća do tzv. "manjkavih resursa"!), dakle oni koji samo smetaju i ometaju, dok „odabrani“ slobodno jašući osvajaju beskrupulozno svoje prostore i privilegije, i koristeći ovakve mentalne podvale za "teorijska" opravdavanja svoje nesposobnosti'
U svim tim povijesnim mijenama se javljali su se i idealisti, od Saint Simona do Ivana Supeka (treba čitati i "komunjaru" Ivana Supeka, a možda i Saint Simona jer to ipak nije bio "komunjara") - ali tko takve šljivi dok se elita ne potkoži.
A ja vam tvrdim da je jedan otočki ribar u osnovi daleko veći intelektualac od predsjednika vlade (što sam davno već dotaknuo u svome postu Vrana na provi, po svom prirodnom intelektualnom potencijalu i empatiji. Naime oboje često idu u Crkvu, ali dok jedan skrušeno razmišlja o bližnjemu i na kraju mise iskreno pruža susjedu ruku, drugi s rukama iza leđa drži fige, a na njima drži sat vrjedniji od ribareve koče. Taj nonsens je postao paradigma hrvatskog danas.
Oni koji zanemaruju ulogu osnovnog morala i ljubavi prema čovjeku su otpadnici ljudskog društva. Svojevremeni Hobbesovi oponenti, koji su smatrali moral iskonskim vrijednostima, možda su ipak bili daleko bliži istini (ali već sam rekao- to je jedna druga tema za jedan drugi post).
Onih 42,7 posto
Onih 42,7 posto neškolovanih je polovina nacije, s onih poluškolovanih je 95 % nacije, koji su masovno doprinijeli uskrisivanju nacije i države; oni nisu niti smiju biti i ostati vječno krivi za sve što nam se događa. Dapače oni mogu i moraju postati svakodnevna briga „elite“, tj. onih 5 % visoko školovanih, koji su osvojili strukture vlasti, i koji bi taj problem morali riješiti. zbrka se produbljuje. Sta su sad vlast osvojili 5% obrazovanijih? Imamo stalne prigovore da su ovih 5% u debeloj defanzivi, a sad odjednom evo ti ga ...
No dobro.
Drustvo je kompleksna pojava. Donositi induktivne zakljucke na temelju dnevnopolitickih potreba i mode je mozda zgodno, veseli i privremeno objaznjava zbrku, ali u biti vrlo jadno i dovodi sigurno do posvemasnjeg gubljenja zivaca, smjera i elana na dulje razdoblje. Uz to pada i potencija i ostalo, a sve to veliki je rizik za krizu srednjih godina jednom kad se nakupi materijala (godinama upozoravam na ovo).
Preporucam malo stati na loptu, uzivati zivot, dakako uravnotezeno i u skladu s ekologijom, ali doista uzivati dosege nase civilizacije, a ne biti joj rob i kljuse, a politicari i ovi dnevnopoliticki lesinari oni su dovoljna kazna sami sebi.
Hm, Mislim da si skrenuo s
Hm,
Mislim da si skrenuo s jedne od tema ili ju zaobišao u širokom luku, ili je vrućina preteška pa nisi imao strpljenja pažljivije odčitati.
Jedna od tema u postu je bila ona opasna teza da je razina školovanosti hrvatskog naroda toliko niska, da bi taj narod mogao biti uglavnom sam sebi kriv za sve što mu se događa.
Dakle nije se radilo o problemima izbora (jer takve scijentističke stranke ne postoje niti se postojeće tako prezentiraju, jer ne bi dobile dovoljno glasova ni da uđu u Sabor).
Radilo se samo o insistiranju na odgovornosti elita, a to je ono vječno pitanje poznato koliko i ljudska povijest.
No ne treba se radi svega toga previše uzbuđivati, tema jest teška, ali će stvari ionako, prije ili kasnije, sjesti na svoje mjesto. Ja sam uvjeren da narod nije glup, barem je to dokazao na nekoliko zadnjih izbora.
ako bi nekom magijom danas
ako bi nekom magijom danas bilo moguće (kao u Krležinom Areteju) probuditi npr. Cicerona ili Senecu he he nis se nije promijenilo. Cico je junak br 1 globalizacije, a s kakvim samo tehnickim mogucnostima da njegovi zapisi proputuju kuglom.
Upravo je paradoksalno da danas kada informacije mozemo kapilarno dostaviti po cijeloj kugli nemamo nista bitno zanimljivo reci, dok je ovome trebalo stoljeca za takvo sto, a da se vise na tu temu gotovo i nema reci.
Kad uzmemo u obzir i da je Cicino tek ponavljanje videnog tog vremena dolazimo u podrucje divljenja ne povijesti vec nasem ljudskom usudu koji nam je dat.
Mi smo toliko intelektualno bahati sa pamecu jenog Googla, bas kao sto se Krleza rugao intelektualcima s pamecu jedne (procitane) knjige, danas bi ekvivalent za ruganje bio intelektualac jedne recenice (rijeci, slova), a ustvari algoritam na kojem se temelji totalno je trapav (i tek usput zasad badava).
Lako za nostalgiju i staru
Lako za nostalgiju i staru dobru o tome "kako se nekad dobro jelo". Nikako da ukopcam sto je to uopce divlji ili divljacki kapitalizam.Koja bi to bila drzava sa takvim sistemom?
Ako netko ovo nase stanje trazicije zaista za ozbiljno drzi kapitalizmom taj je onda ocito stalno sjedio unutar nasih granica.Ovo ..........( napisati po zelji), nema bas nikakvih dodirnih tocaka sa bilo kakvim kapitalizmom i radi se samo o procesu tranzicije.Proces je stao na nekih 45% i kad se "privatizira" sve sto se moze i planira, pocinje drugi dio tranzicije. Drugi dio uz podrsku i aranzmane stranih banaka koje su ocekujuci tek prave transfere, zauzele neupadljivih i ne zabrinjavajucih 93% financijskog trzista. Prelazak u ruke iskusnih stranaca tek slijedi u drugom dijelu tranzicije i sto je za vecinu obicnih sitnozubana bitnije, dolazi do uvodjenja nivelirane prakse poznate na zapadu negdje od 1937. godine.
Znaci:
- zabrana monopola u ozbiljnom smislu rijeci
- obvezno isplacivanje svih obveza prema zaposlenima i dobavljacima
- takodjer i neupitno i promptno uplacivanje svih poreza drzavi
Uz ovo se podrazumijeva kao neminovno:
-odredjivanje ozbiljne socijalne pomoci za potrebite
-pravo na krov nad glavom svakoga
-jednakost pred zakonom
-pravo na uvid u transparentno trosenje novca poreznih obveznika
Buduci da kasnimo nekih 60 -120 godina za Europom i SAD-om sad je aktualno upravo konkurentno poslovanje uz kao ravnopravnu stranu konkurenciju. Nasi pokusaji da makar sa nekim nasim razvikanim brandovima izadjemo na trzsite su se raspali poput mjehura od sapunice ( Pliva i Podravka). Nismo ni primjetili da ta Poljska vise nije ona iz 1982.Stara dobra klirinska Rusija je isparila, a stari dobri i nepredvidljivi prijatelji iz nesvrstane Afrike su vec promjenili partnere.Ceka se budjenje. I zaludno dreci protiv stranaca i sl. (mredom) lopova...
No uostalom bez Nijemaca bi Skoda i dan danas izgledala kao konzerva, sklepana u stali seoskog potkivaca konja od lima konzervi ruske govedine od 5 kg.Slicnu pricu upravo ponavlja Renault sa rumunjskom Daciom. Nasa je proizvodnja uspjesno eutanazirana tecajem i orijentacijom na uvoz, ali i podosta toleriranog sverca.
Covjek ipak nije nestao, vec se mora brinuti sam za sebe.Ocito to ne ide tako lako. Naslijedje koje je dugo trajalo ima svojih zasluga. Ali pitanje je do kad cekati da se svi prilagode? Pogotovo sto se sve zeli odmah i sad, a platilo bi se sutra ili jos bolje - nikad.Oni koji misle da ce rasprodaja i samoposluzivanje kreditima trajati vjecno, ce se gorko razocarati kad tete iz vrtica prestanu davati pudinge, najneposlusnijima i opcenito primjenjivati nesto ozbiljnije mehanizme kao pomoc ispravnom odrastanju.Potezanje za usi se vec pomalo osjeca kad se netko prituzi
da ga ovdje aplikanti za pomoc novim clanicama EU djepare i zezaju u tzv. privatizacijama....
A svijet su ubrzano mijenja da mi to i ne primjecujemo.Cak su oni isti Bugari, kojima se svojevremeno svaka shusha mogla narugati, sazreli za daleko bolje razumijevanje vaznosti investicija, a da se ne bi u suprotnom prodavala drzava . Bukvalno komad po komad.
08/08/2006: Bulgaria to introduce flat tax next year
The Bulgarian finance minister, Plamen Oresharski, has announced that a 10% flat tax on all individual income will be introduced next year and that social security contributions will be reduced. This change will boost the net pay of middle and higher income groups who currently pay income tax at marginal rates of 20% to 24%. However, it will sharply reduce the net incomes of lower paid workers earning less than 450 leva (230 euros) per month, because they will be required to pay tax for the first time.
Oni koji su manje meditirali, ranije se ukrenuli poslu, sad zanju rezultate:
02/07/06: Rise in minimum wage rates
New statutory minimum wage rates became effective in the Irish Republic on July 1st 2007. The minimum adult hourly rate has risen by 4.2% from 8.30 euros to 8.65 euros. Employees under 18 are now entitled to 6.06 euros per hour, whilst those turning 18 and securing their first job are entitled to 6.92 euros per hour in their first year of employment and 7.79 euros per hour in their second year of employment.
14/06/07: Earnings rise by 3.7%
Over the year to April 2007, UK average earnings (excluding bonuses) grew in the private sector by 3.7%. The biggest annual increases were in mining and quarrying (+9.5%), engineering and allied industries (+5.3%) and in wholesale trade (+5.3%).*
Gdje se sakrio covjek?
U Zagrebu ili Splitu, nema tih nepoznanica. Piju se iskusno kave od 10-13h i uziva na svjezem zraku. Nema mjesta ni na jednoj terasi.
Na zapadu su se sakrili na radna mjesta.Vodi se bitka za naseg covjeka da se i on ne sakrije van dosega oka dokonim setacima.No taj smo aspekt od svih kopiranja zapadnih uzora najlakse profiltrirali i odbacili.Stara doba uranilovka je odgojila svoju djecu.
Nije pogodak, vec je tema
Nije pogodak, vec je tema tek okrznuta.
Stvari se tek banalno pojednostavljene mogu tako promatrati.
Nema nikakvog 120 godisnjeg kasnjenja niti zaostajanja.
Shvatite to.
Pogled na 120 g unazad i projekcije o tome kako bi nam trebalo tolko vrijeme za ostvarit nesto danasnjim stvarima, tehnologijama i uvjetima je posve bespredmetan.
Brojka 120 uopce nista ne znaci jer ima beskrajno mogucnosti da se ona skrati na par godina, kao sto ima i beskrajno razloga da se uocena razlika ikada dostigne.
Mi tranziciju shvacamo preosobno i ona nam je druga po vaznosti (prva je globalizacija) hrpa dreka na koju trpamo sve sto ili nam je neugodno u naravi razumjeti ili uopce nelagodno prihvatiti, tj sve sto nam stvara gadenje samo prebacimo na hrpu pod tranzicija i onda tako ocisceni idealistickim i naivnim okicama promatramo ostatak svijeta.
Ostalom svijetu koji zivi pored nas pojam tranzicije oznacava znatno siri kontekst koji se odnosi na sve zemlje bivseg socijalizma da slicno nasim generalizacijama oznaci cijeli proces koji se dogada od recimo pada zida do danas i mozda do nekog imaginarnog trena kada se stvari koliko toliko ujednace po ovim prostorima.
Mi smo s tim u svezi strasno iskompleksirani i u tranziciju smo ugurali gomilu nepotrebnih stvari koji uopce tu ne spadaju. Promjene su posvuda i vrlo su zivahne.
Po mom dobrom prijatelju, a s kojim se jako dobro slazem, najveca razlika nas i drugih, jeste kako se odnosimo prema greskama i problemima koji nam se u zivotu/poslu itd. dogadaju . Idealizirano gledano, kod nas se apriori ide ad hominem u slucaju greske za smicanje gresnika, a drugdje se gresniku pomaze otkloniti problem.
Zato je nekim okruzenjima moguce sastaviti nesto sto ima milijardu sitnih dijelova koji moraju medusobno vrlo dobro funkcionirati, a nama takvo sto nemoguce i za pet sest djelica da skupno stvarno radi. Proizvod sa milijardu dijelova ima veliku dodanu vrijednost, a ovaj sa pet sest zanemarivo malu.
Nama je to namrlo polstoljetni kolektivni eksperiment gdje se odgovornost nastojala rasprostrti kolektivno da ne bi bilo nomenklaturnog nazadovanja, a zasluge individualno istaci za nomenklaturni uspon. Drugdje gdje je vlasnistvo i kapital bio pokretac jasno se iskristaliziralo sto je stvarno vazno od same organizacije oko posla.
PS Nemoj vrijedat nase brandove. Malo poznavanja bi trebalo, a ima ih jos i te kako. Molim ipak malo obazrivosti.
Nema nikakvog 120 godisnjeg
Nema nikakvog 120 godisnjeg kasnjenja niti zaostajanja.
Shvatite to.
Pogled na 120 g unazad i projekcije o tome kako bi nam trebalo tolko vrijeme za ostvarit nesto danasnjim stvarima, tehnologijama i uvjetima je posve bespredmetan.
Ovo je velis sitan problem:
Nasi "resursi" u 2007. godini:
2,8 posto gradjana nije nikad upisalo osnovnu skolu
15,7 posto nije zavrsilo osnovnu skolu
21,7 posto zavrsilo samo osnovnu skolu
47 posto ima srednju skolu
5 posto ima visu strucnu spremu
Kakve veze ima tehnologija sa:
2,8 posto gradjana nije nikad upisalo osnovnu skolu
15,7 posto nije zavrsilo osnovnu skolu
21,7 posto zavrsilo samo osnovnu skolu
?
Mi smo s tim u svezi strasno iskompleksirani i u tranziciju smo ugurali gomilu nepotrebnih stvari koji uopce tu ne spadaju. Promjene su posvuda i vrlo su zivahne.
U pravu si, promjene su zaista vrlo zivahne:
HDZ I SDP:
Crne brojke 2001-2006:
* inozemni dug RH povećan sa 13,46 na 29 milijardi eura
* udio ino duga u BDP-u - povećan sa 60,7 na 86 posto
* ino zaduživanje banaka povećano sa 2,55 na 10,18 milijardi eura
* izvoz roba povećan sa 5,32 na 8,43 milijarde eura
* uvoz roba povećan sa 9,92 na 16,8 milijardi eura
Ovo je zaista tesko "nadmasiti".A jos nema podataka o rasprodanim, bankama, INA-i, Plivi, HT-u itd...Uskoro cemo reci papa i HEP-u...
Idealizirano gledano, kod nas se apriori ide ad hominem u slucaju greske za smicanje gresnika, a drugdje se gresniku pomaze otkloniti problem.
Ovo je sasvim revolucionarno!
A svi tupe da se ovdje nikog ne kaznjava ni za krupan gospodarski kriminal, a kamo li za bilo sto banalnije...
Proizvod sa milijardu dijelova ima veliku dodanu vrijednost, a ovaj sa pet sest zanemarivo malu.
Upravo si nam porucio da je najaci brand na svijetu, koji se satoji od malo przene karamele, vode, ortofosforne kiseline i co2 , sasvim bez izgleda. Zove se inace Coca-Cola.
Na Europskoj razini je to IKEA koja se sastoji od 2 elementa: daske ili iverice i ljepila.Iz ovog proizlazi stara Druckerova istina da je u skoli poduzetnista, kakve ovdje bujaju kao gljive poslije kise, na kraju poduzetnik, uvijek i jedino onaj tko je pokrenuo takvu skolu.
Za business ipak treba imati "ono nesto", sto se ne da nastrebati.Znaju to oni iz Googlea, kao i ovi drugi iz Youtube, pa jos prije Oraclea i njih masa drugih, ali sve to ne ide nikako zajedno uz bolnu istinu:
2,8 posto gradjana nije nikad upisalo osnovnu skolu
15,7 posto nije zavrsilo osnovnu skolu
21,7 posto zavrsilo samo osnovnu skolu
Uz sve navedene probleme
Uz sve navedene probleme nasa visokobrazovana populacija ima solidnu raspodjelu. Mislim da je nekih 20tak do 25tak% orijentirano na bio-medicinska podrucja sto bi u bliskoj buducnosti moglo povuci silno napred.
Znas pored svih uobicjenih fraza vezano uz managment, brandove, bradniranja, letvice, secer, .... postoji i nesto sto se naziva predkompetetivna faza nekih djelatnosti. To je ona faza kada se o tome puno ne govori vec se pravi igraci hvataju i trgaju poloviti vodece uloge dok se jos nije obralo vrhnje. Upravo suprotno laniraju bezvezne buzzwordse oko kojih se love kreteni i zamagljuju situaciju. Tako je to bilo sa mikroelktronikom, internetom (vidis sad se negdasnji Internet pise internet).
Za fazu bio-medicniskih podrucja stvar je vec prerasla tu predkompetetivnu fazu i vec imamo dobrano odredenu podjelu uloga u svemu tome.
Glavninu su dakako uhvatili Ameri, drugi su Njemci, ako se ne varam slijede Svicarci, a Englezi su pomalo popusili, ali su i strategiju nesto drugacije postavili te ce sve to pokrivati financijski, ali i kao kobre cekati pokupiti kad se nesto interesnano pojavi.
Ja sam iz podrucja mikroelektornike i odatle milijarde dijelova, ne podcjenjujem jednostavnost vec se divim upornosti s kojom se napada strahovita kompleksnost (na jednoma chipu mukotrpno i sustavno radi od 500 do 1500 ljudi najmanje 2 do 3 i vise godina). To su najslozenije tvorevine ljudskih ruku. Tko ti kaze da u toj kompleksnosti nema neke sahovnice na nekim od najzvucnijih od njih ;-).
PS Besplatno skolovati visokoobrazovne koji ce svoje najbolje dati drugim sredinama je suludo, a upravo se na iskoristavanju takvih gluposti temelji snaga najjaceg danasnjeg igraca USA.
Mi iskusni kakvi vec jesmo moramo pod hitno smisliti kako izbjeci takvih gluposti da bi nam ona ionako mrsava brojka od 5% bila jos efektnija i djelatnija. Umjesto da dvorimo iskoristene penzionere (sto je opet bolje od nicega posebno kad uspiju nastaviti i ozivjeti s cim su se bavili vani) koji dok su radili nisu vidjeli ni sunca ni mjeseca, pa sad to zele nadoknadit, mi trebamo postic da nam dolaze u najboljim godinama. Da dolaze diplomirat ovdje. Gledao sam za Indijce mi smo na pola puta do Usa. Zasto ne bi jedan brat otiso u Usa, a drugi (mladi) ostao na pola puta do njega. Neka Cacic njemu omoguci ne da besplatno diplomira vec da mu to tu bude kompetentno i jako privlacno.
Uz sve navedene probleme
Uz sve navedene probleme nasa visokobrazovana populacija ima solidnu raspodjelu. Mislim da je nekih 20tak do 25tak% orijentirano na bio-medicinska podrucja sto bi u bliskoj buducnosti moglo povuci silno napred.
Znas pored svih uobicjenih fraza vezano uz managment, brandove, bradniranja, letvice, secer, .... postoji i nesto sto se naziva predkompetetivna faza nekih djelatnosti.
Nizak prosjek obrazovanja omogucuje demagozima da prodavajuci vrlo plitke, ali i pitke demagogije, dobijaju uredno "volju vecine".A ta im "volja" onakva kakva vec iz statistike i jest, sluzi kao alibi za nikakve promjene i iskljucivo "kad se mora" uskladjivanje sa ostatkom Europe. Kad obrazovanje dodje do nivoa da se stvori svijest da je politika roba na trzistu i da glasaci imaju pravo na primjedbe, sankcioniranje i transparentnost trosenja love koju placaju, onda se tek moze krenuti dalje. A takvoj ce masi biti daleko lakse objasniti da se u maloj zemlji sa malim trzistem, za progres najbolje izboriti znanjem.Oni koji "sade" znanje, privlace uz ekonomske privlacne uvjete i tehnoloske ulagace. A oni drugi i uz porezne olaksice, ponajvise - trgovine. I onda slijedi prelijevanje nezaposlenih ljudi, obrazovanih za neke druge stvari u trgovce, silom prilika. A trgovci su u svim drzavama najnize placeni...
Ma duga tema opcenito.
socijalizam saptom pao i da
socijalizam saptom pao i da mu niko ozbiljan osim par teatralnih i irelevantnih sugovornika nije a rekao ili se ozbiljno i argumentirano usprotivio. Pa sjetimo se samo Suvara, Kangre, Supeka
Psihološka je inercija da se olako masovno peca na složenije pojave kroz neke osobnosti.
Tako je za razdoblje pred II svjetski rat i početak rata simbol smušeni Maček u smušeno doba, a sve je obrnuto.
Poslije složene pojave simboliziraju Pavelić, Tito, Milošević i Tuđman a dalo bi se uredno dokazivati da su oni više bitni rubni sudionici klimatskih pojava nego kreatori.
Najgore je sa razdobljem padanja socijalizma, gdje je Šuvar simbol oko kojeg se različite struje slažu oko .... Međutim, i tada a kako vrijeme puzi on sve više označava nešto drugo od onoga što mu i simpatizeri pripisuju a većinske struje podosta demantira. Još zgodnije je izvjesnu upitnost oko takvog masovnog poimanja naznačiti na značajnom pojmu zaboravljene Milke Planinc. Osim što je i u svom krugu pojam nečeg ... i za razne struje još i gore, zaboravljeno je da je ona pojam nekih još aktualnih okvira. Sedamdesetih je u hendikepirano vrijeme i u ekipi sa likovima Jure Bilić, Dušan Dragosavac, Milutin Baltić, Josip Vrhovec i nadzorni odbor Vladimir Bakarić iz groba i sa svojih 2-3 razreda osnovne škole (manje i od Tita i Tuđmana) bila prva osoba a investiralo, gradilo i trošilo u svjetskom vrhu. Najznačajnije je što je 1981.g. kao predsjednica SIV-a iznijela stanje (i Bakarić iz groba je otpuhnuo i tako slijedi Šuvar među gladnim vukovima)., što je velika iznimka za šire relacije. Dakle, Milku je sam njezin kružok otpuhnuo a Šuvar je utvrdio da je Tito bio jedini političar a svi oni ostali nesposobni rješiti i banalne stvari.
Karikirano, iako su Milka Planinc i Šuvar i objektivno i simboli hendikepa , pitanje je da li je još preskočena globalna letvica koji oni označavaju. Još karikiranije, u Saboru hrvatski predstavnik u Predsjedništvu SFRJ Šuvar drži kratki oproštajni govor koji nitko ne želi ni čuti i predaje dužnost svome studijskom kolegi Mesiću, dok predsjedavajući Šeks kaže u ime sviju pa pa Stipe. Sada je taj drugi studijski kolega Stipe predsjednik a Šeks isto. Da je moguće održati kampanju Šuvar kandidat za predsjednika a Milka Planinc (još živa) za premijera, pitanje je tko bi u Hrvatskoj sada pobjedio. A radi se, uz dužno podsjećanje na Budišu, o kandidatima koje bi nekih 99 % u razno doba stavilo na top liste najnepopularnijih. Kako to objasniti u ipak u zbivanja upućenoj i slobodnoj zemlji (nije Kina pa ni Rusija)?
Ne brinem uopce za Kineze.
Ne brinem uopce za Kineze. Pre drevan je to narod koji za sebe zna 8000 godina.Oni su prije nego drugi narodi koristili neke izume i proizvode, a koje ce drugi cekati par tisucljeca.
Jedna dekadentna stavka i anomalija komunisticke dekadencije i proljeva u trajanju od 60-ak godina nije u tom razdoblju pre duga. Uostalom kineski pogledi na vrijeme su bitno drugaciji. Nisu prebedasto upali u sasvim im jasnu globalizaciju za razliku od Rusa.Uvode prvo trzisnu ekonomiju step by step u juznom dijelu drzave, a zatim sele u sjeverni dio. To ce potrajati jos mozda desetljece. No zato vise i nema statisticki zatajenih vise milijuna kineza umrlih od gladi i podhranjenosti. Da svakako rastu im potrebe za hranom, jer ne jedu svi svaki dan samo rizu i ne nose svi ista plava odijela.
U grupi kineskih docenata i
U grupi kineskih docenata i profesora koji su kao prva grupa izišla po "kulturnoj revoluciji" (čišćenje do zadnjeg paradajza, vrapca i komada svijesti) i krajem sedamdesetih studijski boravila u Zagrebu 2-4 godine je bilo osoba koje su imalo bogato naslijeđe znanja i već tada ovladali raznim dodatnim.
Npr. izvjesni biokemičar specijaliziran za temeljna znanstvena pitanja prehrane je bio iz dugogodišnje tradicijske intelektualne obitelji (supruga i više), uz ostalo vrhunski educiran u kineskoj i suvremnoj medicini, s poznavanjem globalnih svjestkih podataka i kretanja u prehrani, te je u 4 godine neumorno proučavao naše stanje i valjda ga bolje sintetizirao nego naši. Uživao je veliki respect kod naših na neka 3 fakulteta i instituta.
Ne znam kad je to moglo po
Ne znam kad je to moglo po prilici biti, ali to je sasma izvjesno.
Naime, Andrija ali Stampar tip je koji je poprilicno zaduzio naciju da ne sirim dalje, a prednosti uzivamo do dana danasnjeg. Vjerujem da se Andrija nije bas bavio biokemijom i temeljnim pitanjima prehrane i da to nije usko povezano sa ovim kinezom, ali to je to vrijeme moglo bilo.
To je jedno.
Drugo su bili Imunoloski zavod i Pliva, a i mladi Prehrambeno biotehnoloski fakultet. Shou program u svakom slucaju.
Imunoloski ima vakcinu svjetskog glasa, Pliva ima azitromicin, a premda nije bas skroz iz ove price poznat je i Bc institut sa svojim hibridom kukuruza svjetskog glasa.
Mislim da je problem nedovoljne brige i gomile stakora koji su se namjerili na sve to. Ono sto vrijedi i balast iz Mikinog i Milkinog vremena (ne krivim njih vec samo oznacavam vrijeme) tretiran je podjednako, a ovo prvo su pravi pravcati biseri.
Mene smeta velika antikampanja koja se vodi protiv biotehnologija, lijecnika, ..., a opca dibidusacija i mikimausizacija svega odvraca mlade od medicinsko-tehnickih studija i to je strasno.
Mislim da je problem
Mislim da je problem nedovoljne brige i gomile stakora koji su se namjerili na sve to.
Dio mogućeg objašnjenja je ipak od značajnijih igri. Klasična boljševička škola nije u medicinsko-tehničkim strukama vidjela opasnosti koliko u društvenim znanostima. Iako nije jako brinula nije ni udavila. Ali su okolnosti iz te škole iznjedrili čedo koje se je malo drukčije poigralo pa usput malo povarilo i te stvari - tzv. tehnomenadžere.
Kad su se krajem šezdetih na sedamdesete gužvale stvari u svijetu, Tito je u svim republikama skinuo mlađa rukovodstva i postavio provjerene staljiniste starog kova. Odmah su naišle povezane igre. SAD, Kina i SSSR su morali uskladiti stvari i u tom paketu Tito je odmah napravio promjenu - dobio je lovu uz uvjet da napretka i otvaranja zemlje. Obzirom da su netom bile pometene snage malo obnovljene šezdesetih, djeca ovih starih boljševika i njihovi drugovi su morali u vatru, radi igre s tim novim igricama svijet i lova. I onda su se zaigrali i igraju se do danas. Kad su 1990.g. došli novi stari državnici, umjesto promjena oko toga igra se je samo razvila.
Na izborima za SRH i Zagreb pobjedio je HDZ, 2. HSLS, 3. SK-SDP, 4. KNS. Svi spomenuti tehnomenadžeri su se bili brzo prebacili iz SKH u KNS i bili zadnji. Ali je uprkos toga ta "greška" (davati stoci sitnog zuba da odlučuje od državnim poslovima) odmah ispravljena i dan im je Zagreb, poto, Pliva, ZABA i INA, potom glavnina Vlade, potom razno. Nisu oni imali ništa protiv znanosti, dapače, i sami vole nabaviti tako nešto kao njihovi uglavnom nepismeni roditelji, ali u tolikoj gužvi uspjeha se lako desi da se na nešto i zaboravi. Npr. ovih dana je bila vijest da su kreatori azitromicina nakon 15 godina dobili neki sud i nešto im je priznato, više moralno.
Izvjesna svjetska zvijezda naliza je nedavno na tu temu iznio da je bolje nekoga ili neke ocijenjivati po tome šta ostave iza sebe a ne po tijeku. Na primjeru azitromicina je jasno, svi smo dobro prošli, zemlja slavu, kreatoru moralno zadovoljstvo, tehnomenadžeri cca 10 mlrd kuna šuške, kupci traženu robu. Kod Kineza očigledno ide drukčije, iako je te cca 1980.g. naša iznimno napredna sredina jako s visoka gledala na te jadne kineske znanstvenike.
Ali mogao bi lako to HNS popraviti, Vesna Pusić je prvo znanstvenom ime po istraaživanju tehnomenadžera (rezultati sve 5 i stalno +).
Neka Cacic njemu omoguci ne
Neka Cacic njemu omoguci ne da besplatno diplomira vec da mu to tu bude kompetentno i jako privlacno.
Sve se slažem ali se bojim da ovo neće hodati. Čačić neće biti u poziciji pa će to morati netko drugi, a i za kompetentno i jako privlačno treba malo bolji sustav pa i širi od obrazovnog.
Ma gomiletina stvari i
Ma gomiletina stvari i zivina u prirodi nista drugo i ne radi i sluzi doli stvara efekt "jako privlacno" kada zeli nesto dobiti ili jako odbojno kada zeli nesto odbiti. Na nama je odluciti se koju sliku trebamo ponuditi, dobitnu ili odbitnu. nes nigdje dogurat s takvim pocetnim stavom. Gledas iznutra, a nemas empatije da se uzivis u drugaciju ulogu.
Nase najvece bogatstvo i nase najvece prokletstvo zna se sto je, ne bih sad usmjeravao previse na tu stranu.
Ja sam vec odavno prerasto da mi ide na zivce nasa malodusnost koja je sveprisutna, kao i nas dobri obicaj pretjerivanja u svakoj mogucoj stvari. Sam sam kao mnogi sunarodnjaci tomu jako sklon, em s jedne strane malodusno uzdisati, em s druge ne nuzno suprotne strane pretjerivati i pridavati vaznost vecu nego sto treba. To mi vise ne ide na zivce samo stoga sto sam shvatio da je to besplodno gnjavljenje, te da su to bez obzira na sve vrlo solidni uvjeti za one koji sute i rade.
G-News - po običaju, U
G-News - po običaju, U SRIDU !!!!!
Eh, prijatelju moj… Nije
Eh, prijatelju moj… Nije Čovjek nestao, niti se sakrio, već je Čovjek pametan, razuman i pridržava se one latinske: ,, Ut quisque est doctissimus, ita est modestissimus (Što je netko učeniji, to je skromniji).'' Tako je i naš Čovjek preskroman da se ističe, što ne znači da ga nema.
Neka sam razmišljanja, čak i već gotove rasprave odbio poslati kao komentare
Šteta, mogao si ipak komentirati i sastaviti ovaj tekst koji čitam ;-) Ali vjerojatnije je ,,Levius dicere quam facere est (Lakše reći nego učiniti)''
Kad je u pitanju kvaliteta svakodnevnog života, pa i gospodarstva (i poduzetništva), nekako sam ipak najviše za oživljavanje Rousseau-a i njegovog povratka prirodi.
Hm… kvaliteta svakodnevnog života, pa i gospodarstva je bila u autohtonom životu nomadskih starosjedilaca Amerike (da ne kažem Indijanaca), iako će se mnogi nasmijati ovoj mojoj tvrdnji, nakon kraćeg promišljanja, većina će se složiti kako u tome ima istine, jer imati jedan miran simbiotski život sa samom prirodom… Zar danas to ne predstavlja jedan ideal u ovoj vrelini betonske džungle u koju se naš planet pretvara?
Ništa zla nema u tome da imamo različita razmišljanja.
Ne znam da li sam ovu rečenicu izvukao iz konteksta ili ona stoji samostalno, ali… Evo pričice: U davna vremena kada su konjske zaprege bile najučinkovitije prijevozno sredstvo na kopnu, trgovac svilom se vračao zadovoljan s pazara, jer je uspio prodati gotovo svu svoju robu. Ali, avaj… Na sred puta zmija ugrize konja i ovaj divlje poče trčati. Kola se otkinu od ruda, udare od kamen uz cestu i prevrnu se. Trgovac se sav polomi i jedva osta živ. Nakon par sati tuda nailaze dva putnika namjernika na svojim konjima. Vidjevši razbijena kola i polumrtva čovjeka kraj njih, siđoše i priđoše bliže k njemu. Jedan putnik (nazovimo ga P.) bijaše plemenit i odmah pohita trgovcu ne bi li mu pomogao. Drugi (nazovimo ga K.) bijaše loš i amoralan čovjek te niti ne pogleda ranjenika. Već prvo pogledom poče tražiti što može ukrasti. P. Zamoli K-a da mu pomogne trgovca staviti na konja ne bi li ga odveo u prvo naselje da ga zalijeće. K. reče kako mu to ne pada na pamet, jer će čovjek ionako ubrzo umrijeti, pa zašto onda gubiti vrijeme na njega, nego ajde da mu pretresemo džepove i pokupimo s prstiju zlatno prstenje, skinemo lijepe halje s njega i ostavimo ga s mirom, jer ionako će se uskoro divlje zvijeri sladiti s njime. P. Se okrenu s gađenjem od K-a, bez riječi stavi ranjenika na konja i krenu prema gradu. K. Je stojao na mjestu i gledao za njima misleći u sebi kako je P. Prava budala, te se okrenu i poče pabirčiti po razbijenoj kočiji.
Hehehe… Ima li ili nema zla u tome da imamo različita razmišljanja. Misao ti je bila dobronamjerna, ali treba je malo nadopuniti. Nema ništa loše u različitim mišljenjima ako su oba plemenita (op.a) I opet kako filozofi vole učeno kazati:
,,Diversi diversa putant (Različiti ljudi različito misle)''
Dapače, vrlo je korisno da mi svi imamo prava na svoja mišljenja
Naravno. I sama povelja ljudskih prava to garantira, iako je žalosno što je to sve više samo mrtvo slovo na papiru L
Povratak u plautovsko - hobbesovski "Homo homini lupus"* je najjeziviji mogući izbor
Čemu povratak? Zašto ne napredak, pa bismo tako rekli: ,,Homo sacra res homini (Čovjek je čovjeku svetinja)''
Za razliku od općeprisutne potrošačke groznice današnji čovjek može živjeti i skromnije, i kvalitetnije od trenutno nametnutih standarda, samo ga treba odvojiti od ove nemile, grozničave utrke za "napretkom", koji filozofski i antropološki gledano, sam za sebe ne predstavlja ništa više od brzih promjene u tehnologijama, pa potrošački mentalitet pod udarima marketinga i medija proizvodi neizdrživu i neproduktivnu euforiju. Istovremeno, moralnost kao jedini simbol i znak ljudskosti se zapostavlja i postaje zaboravljena filozofska i socijalna kategorija.
Koliko puno istine u par rečenica. Nažalost takvo je doba došlo, zlatno je odavno prošlo a ovo hrđavo tako teško prolazi, ali i opet omjer dobra i zla nikada nije bio u tolikom velikom nesrazmjeru kao za vrijeme prvog, a kasnije i drugog svj. rata. Sve nakon toga je ,,mala beba'' što se tiče i filozofije i duhovnosti i financija i naravno, te kvalitete života u globalu. Pretpostavljam kako se ovaj citat koji sam izdvojio iz tvojeg teksta odnosi na stanje u našoj zemlji, jer ipak ne možemo globalizirati, budući je u nekim (u dosta njih) zemljama puno, puno bolje nego kod nas, u svakom pogledu (da sad opet ne nabrajam). Evo uzmimo za primjer Dalmatinsku Zagoru i Istru. S jedne strane težak život, preživljavanje, oskudica u svakom pogledu, a s druge strane Istra obiluje u svemu. To je mikro omjer oskudice i obilja na razini jedne državice, a ista situacija ti je u makro omjeru cijelog planeta. Obilje i oskudica, dobro i zlo… Uvijek je taj omjer bio fifti-fifti ako se gleda u globalu, a problem je jedino ako se mi nalazimo u onom dijelu gdje je oskudica.
• Npr. Koliko bi primjena originalnog, pa i 2.000 godine starog Rimskog prava lako i brzo ozdravila hrvatsko pravosuđe, potonulo pod tsunamijima zakona i propisa koji se produciraju na saborskim konvejerskim vrpcama.
Cijela situacija bi se dupkom preokrenula kada bi se u praksi provodile riječi velikog (ako ne i najvećeg) Čovjeka koji je baš u doba koje navodiš govorio: ,,Fac homini, quae vis ab eo fieri tibi. (Učini (drugom) čovjeku ono što želiš da i on tebi učini).''
Da li bi tada zakoni uopće bili potrebni ili bi čista savjest bila sasvim dovoljna? Dakle, zar je tako teško pošteno živjeti, drugoga ne povrijediti, a svakome dati ono što mu pripada, jer ipak su to osnovna načela prava.
Ili da ne govorimo kako se nikako ne bi razumjeli zašto bi bile one žene u Novoj Sinjanki više slobodne od njihovih robova ako rade bez plaća za dva talijanska arlekina koji k tome vrijeđaju njih i narod među kojeg su došli (a što u Italiji ne bi ni zamisliti smjeli)
Zloupotreba nije upotreba, nego pokvarenost! A talijanska pokvarenost vuče korijene još od doba Pompeja, pa i prije. Još je žalosnije što se kod nas, a u ime kapitalizma, dopušta demencija i omalovažavanje radnika, koji opet imaju samo dva izbora. Trpjeti pa imati barem za kruh ili otići i ne imati ništa. (eto i začetak kriminala u svom sirovom predstavljanju)
Sve u svemu zanimljiv post, stoga sam odvojio koju minutu više vremena na komentar ;-)
Evo uzmimo za primjer
Evo uzmimo za primjer Dalmatinsku Zagoru i Istru. S jedne strane težak život, preživljavanje, oskudica u svakom pogledu, a s druge strane Istra obiluje u svemu. To je mikro omjer oskudice i obilja na razini jedne državice, a ista situacija ti je u makro omjeru cijelog planeta. ja se s ovim dijelom izricito neslazem.
Mislim da je Istra solidna, dobra i odlicna, ali daleko od toga da se moze tako isticati.
Dalmatisnka zagora znamo sto je i tesko se moze tako izravno usporedivati.
Istra je tako lijepa i nedostizna iz prozaicnog razloga sto je ona svojevrsno oporbeno sidro. Oporba ju je zauzela i duhovno i stvarno. Tu su svi oporbeni hepeninzi i to se vidi iz aviona.
Svojevrsni zamor materijala postoji (guzva po Motovunu, natezanja za sitne honorarcice i muljazu,...), ali idemo dalje.
U principu Istra je podjednako poharana (vidi pod Linic), a ovo sa Jakovcicevom dinastijom to je posve nevjerojatno, a i ogledalo cijele oporbe kao totalno pozerske. Slijepost pored zdravih ociju.
S druge strane Dalmatinska zagora, ako je omedimo do iznad Splita i ne odemo do Jumbe (sto i nije Zagora) predstavlja sliku zadrte desne ognjistarske opcije i onda mora takva i biti - zaostala i nis vrijedna za bilo koje usporedbe. Stvari na terenu i jesu tu negdje, tesko je to sad poricati, ali meni je interesanto kako vise sfere politicke geometrije utjecu na percepciju i stvarnu geometriju na terenu.
Pih - nepravda, nepravda rekao bi kalimero.
Kakve veze ima Linić s
Kakve veze ima Linić s haranjem Istre?
Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.
TPS Labin recimo PS Sto
TPS Labin recimo
PS Sto volim tvoje metode ispipavanja rekla kazala.