pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovaj post je bio produkt nekakvih razmišljanja, koje sam, poslije uobličavanja, pustio u veseli prostor „Pollitike“ s namjerom da izazove reakcije, bilo kakve, pa je red da se i sam na to sve osvrnem.

Gdje mi učinilo da se čovjek izgubio (da su samo računice ostale, globalne ili pojedinačne) precizirano je u sljedećem citatu:

Ono pak gdje mi se čini da se danas jako griješi, jest da se zaboravlja čovjek** (njega više nigdje nigdje nema u strukturama odlučivanja, taj pojam se izgubio u tranzicijskim maglama).

Zaista dobro kaže Panonsky, čovjek nije nestao, on je tu, u ljudskome smislu čovjek je ostao u svakodnevnim komunikacijama, doma, među prijateljima, na ovom blogu, ali ga je "tranzicija" protjerala iz „visokih“ sfera odlučivanja, gdje je postao smetnja ili „moneta za potkusurivanje“. Tamo se svugdje govori o tvrtkama, o procesima, o pojavama - a čovjeka koji je sve to kreirao, nigdje nema.

I naš Pullicer kad kaže
Nasi "resursi" u 2007. godini:
2,8 posto gradjana nije nikad upisalo osnovnu skolu
15,7 posto nije zavrsilo osnovnu skolu
21,7 posto zavrsilo samo osnovnu skolu
47 posto ima srednju skolu
5 posto ima visu strucnu spremu
dobro govori jer je stistika točna i neugodna, generalno gledajući predstavalja problem i smetnju razvoju, to je gola činjenica. No unutar te statistike isto tako postoje živi ljudi, pa je svođenje čovjeka na "resurse" bogohuljenje. Onih 42,7 posto neškolovanih je polovina nacije, s onih poluškolovanih je 95 % nacije, koji su masovno doprinijeli uskrisivanju nacije i države; oni nisu niti smiju biti i ostati vječno krivi za sve što nam se događa. Dapače oni mogu i moraju postati svakodnevna briga „elite“, tj. onih 5 % visoko školovanih, koji su osvojili strukture vlasti, i koji bi taj problem morali riješiti. Ta tko će drugi, to je njihova dužnost, njihova obveza i njihova savjest, a stanje koje imamo njihovo ogledalo. No, njihovo ponašanje najčešće pokazuju da su neodgovorniji, nemoralniji, neciviliziraniji i u krajnjoj liniji realno neškolovaniji (zaludu im škole ako ih ne znaju upotrijebiti za opće dobro) od te tihe i velike većine građana ove zemlje, koji su nasilno isključeni iz sfera odlučivanja i općih interesa.

Obala daleka lijepo uočava veliku zbrku koja nastaje radi toga što se pod pojam tranzicija trpa svašta, kao u kante od smeća. Ne može tranzicija biti kriva za ništa, to je jedan opisni pojam stanja (ranga - "lopata je lopata") u kojem (duhovno i materijalno) „siromašna“ elita nastoji sebi osigurati „materijalnu sigurnost“ pod svaku cijenu pa nema vremena ni za ništa drugo. U trci za materijalnim blagom zaboravljaju duhovno i moralno, iako su od te neškolovane većine odabrani i stavljeni u povlaštene pozicije, ali ne da sebe potkože nego da nešto promijene. Irska je prije 20 godina imala istu obrazovnu strukturu i vrlo nejasnu budućnost, ali je netko preokrenuo stvari. Svakako ne neškolovana većina nego odgovorna elita. Dvadeset godina u povijesti jedne nacije je istovremeno i zrnce prašine i ogromna masa, kako se s koje strane promatra. Hrvatska je također prošla skoro dvadeset godina novije povijesti a naša elita se još halapljivo oblizujući šeta na granicama ljudskih i Božanskih zakona, povremeno s jednom ili s obje noge s onu stranu.

Thomas Hobbes i Karl Marx imaju puno toga zajedničkoga (ali je to tema posebnog posta). Ono što sam htio upozoriti podsjećanjem na hobizam - jest njegov goli materijalizam u kojem se društvo i društveno svodi na „Bellum omnia contra omnes“, ili „Homo Homini Lupus“, a da, po njemu samo težnja miru stvara društvene odnose, pa makar i nepravedne. Taman posla! Da ja trpim nepravde samo zato da me se pusti na miru - a praksa naše elite upravo se tako odnosi prema svakome tko glasnije prigovori (kao sada sindikati su krivi - a svugdje u svijetu postoje sindikati koji su daleko neugodniji od naših uglavnom samozadovoljnih sindikalnih ovčica).

Taj vulgarnni materijaliizam elita se u povijesnim mijenama ciklično ponavlja (da ne spominjemo Antiku i Aretejevih dilema - pročitajte Krležu!!), nego je i Marks se sa svojim pragmatičnom stranom filozofije javio u vrijeme nekih drugih mijena (Pariške komune - koja je zavela njega samoga i mnoge druge poslije), pa se i Lenjin javio u vrijeme Oktobarske revolucije, pa su se i Staljin i Hitler (i njegova malenkost Pavelić) posve logično javili u vrijeme uoči druge svjetske kataklizme, pa su sada ove minijaturne hrvatske promjene „neki domaći velikani“ shvatili kao veliku povijesnu prekretnicu (te ju za vanjsku upotrebu proglasili „veličanstvenim“ krajem nečega jednoga, a još „veličanstvenijimm“ početkom nečeg drugog, dok su unutarnju osobnu upotrebu proglasili slobodan materijalistički lov bez granica).

A u svim tim povijesnim a ovdje nabrojenim prekretnicama se po pravilu događalo, da je čovjek pojedinac postajao bezvrijedna činjenica (od topovskog mesa, preko hrpe primitivnog smeća do tzv. "manjkavih resursa"!), dakle oni koji samo smetaju i ometaju, dok „odabrani“ slobodno jašući osvajaju beskrupulozno svoje prostore i privilegije, i koristeći ovakve mentalne podvale za "teorijska" opravdavanja svoje nesposobnosti'

U svim tim povijesnim mijenama se javljali su se i idealisti, od Saint Simona do Ivana Supeka (treba čitati i "komunjaru" Ivana Supeka, a možda i Saint Simona jer to ipak nije bio "komunjara") - ali tko takve šljivi dok se elita ne potkoži.

A ja vam tvrdim da je jedan otočki ribar u osnovi daleko veći intelektualac od predsjednika vlade (što sam davno već dotaknuo u svome postu Vrana na provi, po svom prirodnom intelektualnom potencijalu i empatiji. Naime oboje često idu u Crkvu, ali dok jedan skrušeno razmišlja o bližnjemu i na kraju mise iskreno pruža susjedu ruku, drugi s rukama iza leđa drži fige, a na njima drži sat vrjedniji od ribareve koče. Taj nonsens je postao paradigma hrvatskog danas.

Oni koji zanemaruju ulogu osnovnog morala i ljubavi prema čovjeku su otpadnici ljudskog društva. Svojevremeni Hobbesovi oponenti, koji su smatrali moral iskonskim vrijednostima, možda su ipak bili daleko bliži istini (ali već sam rekao- to je jedna druga tema za jedan drugi post).

Lako za nostalgiju i staru dobru o tome "kako se nekad dobro jelo". Nikako da ukopcam sto je to uopce divlji ili divljacki kapitalizam.Koja bi to bila drzava sa takvim sistemom?
Ako netko ovo nase stanje trazicije zaista za ozbiljno drzi kapitalizmom taj je onda ocito stalno sjedio unutar nasih granica.Ovo ..........( napisati po zelji), nema bas nikakvih dodirnih tocaka sa bilo kakvim kapitalizmom i radi se samo o procesu tranzicije.Proces je stao na nekih 45% i kad se "privatizira" sve sto se moze i planira, pocinje drugi dio tranzicije. Drugi dio uz podrsku i aranzmane stranih banaka koje su ocekujuci tek prave transfere, zauzele neupadljivih i ne zabrinjavajucih 93% financijskog trzista. Prelazak u ruke iskusnih stranaca tek slijedi u drugom dijelu tranzicije i sto je za vecinu obicnih sitnozubana bitnije, dolazi do uvodjenja nivelirane prakse poznate na zapadu negdje od 1937. godine.
Znaci:
- zabrana monopola u ozbiljnom smislu rijeci
- obvezno isplacivanje svih obveza prema zaposlenima i dobavljacima
- takodjer i neupitno i promptno uplacivanje svih poreza drzavi
Uz ovo se podrazumijeva kao neminovno:
-odredjivanje ozbiljne socijalne pomoci za potrebite
-pravo na krov nad glavom svakoga
-jednakost pred zakonom
-pravo na uvid u transparentno trosenje novca poreznih obveznika
Buduci da kasnimo nekih 60 -120 godina za Europom i SAD-om sad je aktualno upravo konkurentno poslovanje uz kao ravnopravnu stranu konkurenciju. Nasi pokusaji da makar sa nekim nasim razvikanim brandovima izadjemo na trzsite su se raspali poput mjehura od sapunice ( Pliva i Podravka). Nismo ni primjetili da ta Poljska vise nije ona iz 1982.Stara dobra klirinska Rusija je isparila, a stari dobri i nepredvidljivi prijatelji iz nesvrstane Afrike su vec promjenili partnere.Ceka se budjenje. I zaludno dreci protiv stranaca i sl. (mredom) lopova...
No uostalom bez Nijemaca bi Skoda i dan danas izgledala kao konzerva, sklepana u stali seoskog potkivaca konja od lima konzervi ruske govedine od 5 kg.Slicnu pricu upravo ponavlja Renault sa rumunjskom Daciom. Nasa je proizvodnja uspjesno eutanazirana tecajem i orijentacijom na uvoz, ali i podosta toleriranog sverca.

Covjek ipak nije nestao, vec se mora brinuti sam za sebe.Ocito to ne ide tako lako. Naslijedje koje je dugo trajalo ima svojih zasluga. Ali pitanje je do kad cekati da se svi prilagode? Pogotovo sto se sve zeli odmah i sad, a platilo bi se sutra ili jos bolje - nikad.Oni koji misle da ce rasprodaja i samoposluzivanje kreditima trajati vjecno, ce se gorko razocarati kad tete iz vrtica prestanu davati pudinge, najneposlusnijima i opcenito primjenjivati nesto ozbiljnije mehanizme kao pomoc ispravnom odrastanju.Potezanje za usi se vec pomalo osjeca kad se netko prituzi
da ga ovdje aplikanti za pomoc novim clanicama EU djepare i zezaju u tzv. privatizacijama....
A svijet su ubrzano mijenja da mi to i ne primjecujemo.Cak su oni isti Bugari, kojima se svojevremeno svaka shusha mogla narugati, sazreli za daleko bolje razumijevanje vaznosti investicija, a da se ne bi u suprotnom prodavala drzava . Bukvalno komad po komad.

08/08/2006: Bulgaria to introduce flat tax next year
The Bulgarian finance minister, Plamen Oresharski, has announced that a 10% flat tax on all individual income will be introduced next year and that social security contributions will be reduced. This change will boost the net pay of middle and higher income groups who currently pay income tax at marginal rates of 20% to 24%. However, it will sharply reduce the net incomes of lower paid workers earning less than 450 leva (230 euros) per month, because they will be required to pay tax for the first time.

Oni koji su manje meditirali, ranije se ukrenuli poslu, sad zanju rezultate:

02/07/06: Rise in minimum wage rates
New statutory minimum wage rates became effective in the Irish Republic on July 1st 2007. The minimum adult hourly rate has risen by 4.2% from 8.30 euros to 8.65 euros. Employees under 18 are now entitled to 6.06 euros per hour, whilst those turning 18 and securing their first job are entitled to 6.92 euros per hour in their first year of employment and 7.79 euros per hour in their second year of employment.

14/06/07: Earnings rise by 3.7%
Over the year to April 2007, UK average earnings (excluding bonuses) grew in the private sector by 3.7%. The biggest annual increases were in mining and quarrying (+9.5%), engineering and allied industries (+5.3%) and in wholesale trade (+5.3%).*

Gdje se sakrio covjek?
U Zagrebu ili Splitu, nema tih nepoznanica. Piju se iskusno kave od 10-13h i uziva na svjezem zraku. Nema mjesta ni na jednoj terasi.
Na zapadu su se sakrili na radna mjesta.Vodi se bitka za naseg covjeka da se i on ne sakrije van dosega oka dokonim setacima.No taj smo aspekt od svih kopiranja zapadnih uzora najlakse profiltrirali i odbacili.Stara doba uranilovka je odgojila svoju djecu.