Gdje je Kirgistan ?
Da smo ovo pitanje postavili prije godinu dana svaki solidno obrazovani srednjoškolac bi nam rekao kako je to neka Aziska zemlja koja se nalazi „Bogu iza nogu“. Moram priznati i ja sam do negdje prije također bio tako sramotno neinformiran (vjerojatno jer sam školovan u jednopartiskom sustavu) tako evo sve do nedavno nisam znao kako su nam oni prijateljski susjedi tu odmah iza nas. Pošto se svakodnevno razmećemo frazama o „globalnom selu“ onda nam identifikacija susjedstva poprima drugačiju konotaciju. Tako da nam je bliska zemlja ona koja s nama dijeli određeni sustav vrijednosti i uređenosti društva. Stoga treba napraviti jednu kratku laičku usporedbu. Kirgistan je prije dvadesetak godina proglasio samostalnost od svojih ugnjetavača moćnog SSSR-a. Oni su kao i mi nakon tog osamostaljenja postali deklarirana demokracija, mada se na vlasti nalazi konstantno jedna politička opcija, iako se formalno vlast mijenja u redovitim izbornim ciklusima. Također imaju sporo i neučinkovito sudstvo. Dodajmo k tomu kako je politička elita na vlasti u pravilu korumpirana. I oni su imali rat poslije osamostaljenja sa susjednim Uzbekistanom poradi njihove nacionalne manjine koja živi na područiju Kirgistana (Staljinova ostavština raseljavanja brojnih etničkih zajednica po čitavom SSSR-u). I što je najvažnije po oporavku gospodarstva uzrokovanog svijetskom recesijom odmah su iza nas (hvala Bogu pa nisu ispred nas tako da nismo najgori). Za daljnje usporedbe nisam dovoljno (ne)obrazovan niti pametan, ali sam neinformiran svježim vijestima iz te nam susjedne zemlje ( Možda bi mogao poludjeti misleći kako živim u Kirgistanu).
Stoga po čemu je to Hrvatska slična sa susjednim nam Kirgistanom ? Mišljena sam da smo najsličniji po političkoj eliti. Kod nas u Lijepoj našoj poslije uspostavljanja višestranačkog sustava dio „boljševičkog“ kadra rasporedio se po novonastalim strankama, a dio je ostao u „bazi“ za „ne daj Bože“ ako ipak odnesu „pobedu“ na izborima. Kad je pobijedila „državotvorna“ stranka u njenom najužem rukovodstvu bili su sve prokušani udbaši (koji su ubijali našu inteligenciju u iseljeništvu npr. Bušić, Đureković, Štedul…), a nakon otpočinjanja Hrvatskog domovinskog rata i sve progresivne Hrvate koji su htijeli državu po mjeri malog čovjeka (Parađik, Kraljević, ...) . Nakon toga dok je rat za oslobođenje države još trajao kreću u pljačku koju su nazvali privatizacija. To su morali uraditi što prije jer su se preračunali i zaključili kako je premalo poginulih domoljuba u ničim izazvanom i nametnutom Hrvatskom domovinskom ratu. Tako nakon oslobođenja zemlje i uspostave punog ustavno-pravnog poretka na područiju čitave domovine, oni kreću s frazom progona ratnih zločina, kojih je doduše bilo pojedinačno i ne planirano, a koji namjerno nisu odmah procesuirani jer se onda ne bi mogli riješiti istinskih heroja domovinskog rata, stvaratelja tê naše države. Tada stupa na djelo u kuhinji tih i njima prijateljskih svjetskih moćnika do sada u svjetskoj povijesti ne zabilježen slučaj, jer se po prvi puta iz pobjedničke hrvatske vojske izručuju generali koji su vodili operacije u tom obrambenom Hrvatskom domovinskom ratu pod optužbom prekomjernog granatiranja da ne kažem „bombardovanja“ Knina u kojem je vojnički korektno i besprijekorno pripremljenim i izvedenim akcijama, zamislite vi apsurda, poginuo „jedan civil“. Međunarodno pravo takvu kvalifikaciju tzv. Zločina ne poznaje, jer se topnička priprema vrši temeljem obavještajne procjene, koja ne mora biti vjerodostojna, što je ponajbolje dokazano na primjeru Vukovara gdje su četnici mislili da ga brani trideset tisuća drogiranih ustaša pa su ga sravnili sa zemljom (posjedujem certifikat međunarodnog ratnog i humanitarnog prava) pa ipak za Vukovar nije i kako se čini nitko neće odgovarati, ali vratimo se temi usporedbe s našim susjedom. Jer, cilj tih „naših“ elita postignut je u suradnji s istim onima koji nisu htjeli samostalnu Hrvatsku – međunarodnom zajednicom. Kad su uspjeli uhititi, da ne kažem poloviti kao divljač, (neke prije neke kasnije) sve one koji su uvelike zaslužni za priznanje države, upravo tada prelazi se i na rasprodaju nacionalne suverenosti, tj. pregovore o pristupanju EU, kao da nismo netom izašli iz jednog „jugosfernog“ hegemonističkog i višenacionalnog društva. Doduše ta nova unija više je prosvijećeni apsolutizam, a ne parlametarna demokracija (kako nas lažu). U toj famoznoj uniji parlamentarci koji su izabrani u europski parlament nemaju pravo donošenja zakona niti podnošenja zakonskih prijedloga, nego za to ima mandat europska komisija koja nije birana nego se njeni članovi postavljaju po tko zna kakvim kriterijima (boji krvnih zrnaca), jer ti kriteriji nisu navedeni u krovnom dokumentu EU-a Lisabonskom sporazumu (čitaj Ustavu EU, u čijem sam posjedu), tako da su ti kriteriji podložni diskreciskom pravu (najvjerovatnije Kirgistana i Hrvatske). U međuvremenu „državotvorci“ gube vlast i na čelo države dolaze ponovno oživjeli „ostaci ostataka“ one partije. Naravno iluzorno je bilo očekivati i od tih reviziju pljačke (pretvorbe), borbu protiv korupcije, razvoj ekonomije itd. Jer su ustvari to isti ljudi raspoređeni u dvije različite političke organizacije. Zato kad kažemo da je razlika između „državotvoraca“ i partije samo u slovima kojima se nazivaju vjerujte nam. Nedugo nakon toga „državotvorci“ nam se vraćaju i nastavlja se po starom. Odjednom nam je opet loše, a nema rata niti izbjeglica, obnova kako kažu bliži se kraju (iako mi s bivših okupiranih prostora kao i onih s prve crte bojišnice to još ne uviđamo zbog brojnih ruševina i minskih polja), ali za njih je tu spasonosna „recesija“ pa nam je zbog toga loše. Sad je recesija prošla (osim u Hrvatskoj i Kirgistanu) i na kraju konačno smo saznali zašto nam je loše, a narod i vrapci na grani su to već odavno znali, a sad su saznali i boljševici (to im je i bio cilj) .
Pokušati ću rezimirati ovu najočitiju sličnost sa susjednom nam državom Kirgistan. Jer, ne postoji kriza u društvu i to u bilo kojem segmentu društva, a da joj uzrok nije kriza morala i izostanak jasno oblikovanih i usvojenih načela istog tog društva. Pogledajmo samo tko nam je vodio državu u cijelom vremenu od stjecanja naše neovisnosti, tj s kakvom lakoćom prelaze preko afera koje su hrvatski narod koštale milijarde kuna, dolara i eura. Kad razmislimo o unaprijed iznesenim činjenicama neizbježno se nameće zaključak da je RH-a trebala biti uništena upravo tijekom Hrvatskog domovinskog rata, ali i ponovno ostati bez sto do stopedeset tisuća hrvatskih nacionalista (domoljuba) te takva s nametnutom (ponovno) krivnjom ustašoidnog šovinizma opet ostati u modernoj kraljevini Jugoslaviji (bez Slovenije) gdje bi se sve težnje hrvatskog političkog iseljeništva (u kojem bi nas opet bilo podosta, zavisno tko bi preživio te pripremane boljševičke čistke) za možebitnom nezavisnošću zasigurno ponovno proglašavano ustaškim i fašističkim kao i nekad. Jer, Hrvat ne smije imati svoju neovisnu državu već može živjeti samo kao slugan u nekoj novoj nadnacionalnoj državnoj tvorevini. Kako u tome nisu uspijeli niti oni, niti zemlje zapadne demokracije (koje su cijelog rata bili pasivni promatrači) i to zahvaljujući volji građana hrvatske i hrabrosti branitelja, prebacili su se na rezervni plan, a taj je što više osiromašiti i oslabiti zemlju kako bi se svi s pravom pitali: Zašto smo ratovali ?; ili kao sada dio depresivnih građana potišteno: Je li je prije bilo bolje?. Na taj način država se spremala na nove integracije i to prije svega jer je osiromašena, te je također ostala bez nacionalnog ponosa, s privatiziranim resursima pa danas tobože treba nekog jačeg da je zaštiti. U tome su imali i svesrdnu pomoć međunarodne zajednice koja se u rat na ovim prostorima uključila tek pošto je hrvatska obranjena, a drugi puta kad je trebala sa saveznikom ostvariti konačnu pobjedu (zabranili su ulazak hrvatske i bosanske vojske u Banja Luku kada smo zajedničkim snagama željeli i trebali slomiti posljednji ostatak organiziranog genocidnog fašizma u Europi). Kada bi ovo bilo slučajno, a danas se ništa ne događa slučajno, bilo bi nemoguće da se dogodi toliki slijed propusta i ciljanog ponižavanja hrvatske države, a posljedica toga po sve nas građane, je svakom iole politički osviještenom Hrvatu potpuno danas jasna imamo potpuno uništenu hrvatsku državu i društvo. Pošto znaju da će sada još dublje pasti, jer mislim da je narodu dosta, da ih je narod prozreo i bez obzira na njihovu posljednju obranu kako su svi oni isti pa je ionako svejedno za koga ćeš glasati ili uopće izaći na izbore, jer na taj način oni ponovno pokušavaju relativizirati svoj nacionalni i pretvorbeni kriminal. Stoga poruka vama građani „bitno“ je izaći na slijedeće izbore (ma kad oni bili) jer postoji stranka koja nema u svojim redovima skrivenih boljševika i koja se zalaže za uvođenje lustraciskog zakona kako bi se najvećem neprijatelju ovog naroda i svih građana ove države konačno „stalo na vrat“. Jer, ne izlaskom na izbore direktno se daje glas rušiteljima ove države koji su je uništili više nego agresori u našem pravednom obrambenom rat, jer su upravo ti četnici uzrokovali tijekom agresije materijalna razaranja i protjerali skoro milijun izbjeglica iz RH-a i BIH, a ovi današnji ne čine ništa kako bi se prava tih stradalnika i svih ostalih građana zaštitila, tj. kako bi se poboljšala kvaliteta života u našoj Hrvatskoj.
Nadam se da će i narod Kirgistana doći do istih zaključaka pa će mo opet biti susjedi (U slučaju da ga u međuvremenu gospodin bivši predsjednik RH ne „demokratizira“ na hrvatski način).
BOG I HRVATI !
Nije trebalo dugo chekati.
Nije trebalo dugo chekati. Oni koji su Vladi Seksu i slicnima zlatnim teletom omoguchili vladanje sada bi opet trazili novu ideologiju koja che biti opravdanje za sve.
Boze nas sachuvaj!
- odgovori
-
- 2 votes
Tko je glasaoCertifikat za obrisat dupe
Tada stupa na djelo u kuhinji tih i njima prijateljskih svjetskih moćnika do sada u svjetskoj povijesti ne zabilježen slučaj, jer se po prvi puta iz pobjedničke hrvatske vojske izručuju generali koji su vodili operacije u tom obrambenom Hrvatskom domovinskom ratu pod optužbom prekomjernog granatiranja da ne kažem „bombardovanja“ Knina u kojem je vojnički korektno i besprijekorno pripremljenim i izvedenim akcijama, zamislite vi apsurda, poginuo „jedan civil“. Međunarodno pravo takvu kvalifikaciju tzv. Zločina ne poznaje, jer se topnička priprema vrši temeljem obavještajne procjene, koja ne mora biti vjerodostojna, što je ponajbolje dokazano na primjeru Vukovara gdje su četnici mislili da ga brani trideset tisuća drogiranih ustaša pa su ga sravnili sa zemljom (posjedujem certifikat međunarodnog ratnog i humanitarnog prava)...
A gdje si ga stekao? Da znamo javiti instituciji da ti ga oduzmu.
Problem je naime sto te nisu naucili da za komentiranje pravnog slucaja treba procitati vise od propagandnih medijskih izvjestaja. Nitko nije optuzen za "prekomjerno" nego "neselektivno" granatiranje, a to je vrlo znacajna razlika. Konstantno trabunjanje o prekomjernom granatiranju je neutemeljeno jer tog pojma nigdje nema u procesu protiv generala. Dapace, sam tuzitelj je na kraju procesa rekao kako Knin nije bio Vukovar ili Staljingrad ali da to nije bila ni svrha. Svrha je, prema njemu, bila natjerati stanovnistvo u bijeg i sacuvati grad za naseljavanje tog grada Hrvatima kako bi se promijenila etnicka slika. Pa da je tuziteljeva teza bila da da je bilo "prekomjernog" granatiranja, ne bi to negirao u zavrsnoj rijeci!
Umjesto "prekomjernog" granatiranja, generali jesu optuzeni za nediskriminatornu paljbu, onu koja je razlikuje civilni od vojnog cilja odnosno koristenje oruzja niske preciznosti prilikom gadjanja ciljeva u rezidencijalnim zonama. Prema dokazima, od 1000 granata preko 900 ih je palo na siroko podrucje, ukljucujuci civilne zone, umjest na vojne ciljeve. To je poanta price.
Vracaj certifikat!
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoAko želite bolje šanse na
Ako želite bolje šanse na izborima, nađite bolju izreku od ove na kraju, jer se ona ciljano obraća samo uskom krugu mogućih glasača.
Učite od onih koji su vam, kako pišeš, neprijatelji, jer oni stalno pobjeđuju.
Ima nekih stvari koje su mi ovim tekstom proširile spoznaje, ali i ukazale na to da su hrvatske opcije ili izuzetno naivne, ili ljepljive trake za odvlačenje onih koji bi u Hrvatsku vratili hrvatske vrijednosti.
Ovom izrekom na kraju dnevnika, umjerene ljude odbijate od svoje opcije, te ih gurate u naručje suprotnosti onoga o čemu pričaš, a znamo da je umjerenih najviše- to je pokazao i DR.
Možda ste još jedan ogranak, onih koji to rade svo vrijeme sa zadatkom pasiviziranja i eutanaziranja jedinoga ispravnoga recepta za izlazak Hrvatske iz krize i njeno oslobođenja: one opcije za koju su se borili hrvatski branitelji u DR?
U Hrvatskoj sve opcije, osim hrvatske imaju veće šanse, a i tako umanjene šanse smanjuju im oni koji tvrde da su spremni ili prepotentno kliču Bog i Hrvati.
Ponudite ono što svim hrvatskim građanima treba: pravna država, nacionalni ponos, pošteno pravosuđe, pravdu (ugledajte se na dobitnika predsjedničkih izbora), poštene referendume, ukidanje povlaštenoga izbornoga položaja Srba u Hrvatskoj, poništenje poklanjanja hrvatskih bogatstava Slovencima, nadu i vjeru u svoju državu i njene političare, a vjeru u Boga ostavite građanima, kao i nacionalnost.
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoProđoh otprilike trećinu i
Prođoh otprilike trećinu i oči dalje ne mogu.
Šteta je što tekst nisi razdijelio u neke pasuse.
Eto kako mala tipka "Enter" može upropastiti veliki i vjerojatno dobar članak.
B-52
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasao