- Zajednica Srba u RH: Položaj Srba u Hrvatskoj nezadovoljavajući
- Sanader priznao radni staž i platio mirovine pobunjenim Srbima?
- Što (ne)slavi Pupovac
- Milorad Pupovac ne zna što slavimo na Dan domovinske zahvalnosti?
- Milorad Pupovac - Možda nije bio Tuđmanov Srbin, ali sada je definitivno postao Sanaderov
- U škole se vraćaju srpski pisci i ćirilica?
- Reflection: Milorad Pupovac i Dan zahvalnosti
- hrvatska manjina u hrvatskoj
- Što mislite o Miloradu Pupovcu?
- Pitanje Srba u Hrvatskoj
Registrirajte se!!!
Predlažemo da se registrirate na pollitika.com. Registracijom možete koristiti cijeli niz funkcionalnosti; praćenje kreiranja novih sadržaja i čitanje sadržaja koji je vidljiv samo registriranim korisnicima.
Na pollitika.com dnevno se kreira cijeli niz novih tema i ostave stotine komentara; jedino registracijom možete pratiti što je pročitano a što ne i gdje se sve događaju diskusije.
Prijava korisnika
Novi dnevnici
Popularni sadržaji
Današnji:
Franjo Tuđman sanjao etnički čistu Hrvatsku?
Čet, 02/08/2007 - 23:18 — Potjeh
Franjo Tuđman sanjao etnički čistu Hrvatsku je naslov članka u ovosubotnjoj Slobodnoj Dalmaciji koja je izvijestila o završetku rada na međunarodnom istraživanju "RAT U HRVATSKOJ 1991.-1995.”Znanstvenici ističu da je Tuđman ‘preferirao etnički homogenu Hrvatsku’, ali zaključuju da ‘Oluja’ nije bila etničko čišćenje hrvatskih Srba, jer ‘nema dokaza da ih je hrvatska vlada planirala protjerati’.Budući da se rasprava o tezama Milorada Pupovca dotakla i ideje da se znanstveno istraži što se sve događalo, učinilo mi se dobrim otvoriti i tu temu kao posebni dnevnik, prigodno uoči Dana domovinske zahvalnosti.
Što kaže Slobodna o samom istraživanju:
“Rat u Hrvatskoj 1991.-1995.” - Voditelji ovog tima bili su zagrebački sociolog Ozren Žunec i beogradski povjesničar Mile Bjelajac, a tim su činili tri znanstvenika iz SAD-a (Sally Kent, Mieczyslaw Boduszynski i Jason Vuić), dva iz Austrije (Raphael Draschtak i Rüdiger Malli) te crnogorski povjesničar Srđa Pavlović. O brojnim polemikama i tenzijama unutar tima govori i primjer hrvatskog povjesničara Igora Graovca koji se zbog neslaganja sa stavovima pojedinih kolega povukao iz projekta.
Rat u Hrvatskoj u deset točaka (Osnovni zaključci istraživanja)
1. Beograd je 1990.-1991. iskoristio stvarni, ali i imaginarni srpski strah od ponavljanja ustaških zločina iz Drugog svjetskog rata. Iako je diskriminacija postojala, ni u kojem slučaju ne može se usporediti s onom iz Drugog svjetskog rata. Ubojstva srpskih građana dogodila su se poslije, tek nakon što je ustanak stvorio drukčije uvjete.
2. Pretjerani udio Srba u policiji, vojsci i partiji stvorio je prijezir i nepovjerenje među Hrvatima. To je potaknulo masovna otpuštanja Srba u Tuđmanovu režimu, koji je pokazao malo poštovanja prema srpskim osjećajima i paranoji.
3. Ovaj rat je bio i građanski i međunarodni rat.
4. Obje su strane u hrvatskom ratu 1991. htjele silom ostvariti svoj cilj. Incident u Borovu Selu i smrt osječkoga šefa policije Reihl-Kira upućuju na odlučnost ekstremista na objema stranama da se služe nasiljem.
5. Opsada i razaranje Vukovara bili su ključni da se svjetska javnost okrene protiv Srbije, pogotovo nakon ubojstva 200 ranjenih hrvatskih ratnih zarobljenika na farmi Ovčara.
6. Dostupna dokumentacija sugerira da Hrvatska vojska nije mnogo kršila međunarodno humanitarno pravo tijekom operacije “Bljesak”.
7. Američki avioni nisu aktivno sudjelovali u operaciji “Oluja”, iako su patrolni avioni uništili radarsku opremu hrvatskih Srba nakon što su ciljani.
8. Iako je hrvatska policija štitila pravoslavne crkve, još uvijek je potrebno da netko objasni Vladin neuspjeh u tome da preduhitri i spriječi pljačku i ubojstvo više stotina Srba (od približno 8000 većinom starih ljudi koji su ostali).
9. Iako su mnogi promatrači očekivali da Srbi pobjegnu od operacije “Oluja”, zbog straha ili jer nisu htjeli živjeti u hrvatskoj nacionalnoj državi, ne postoje dokazi da ih je hrvatska vlada planirala protjerati.
10. Tuđman je prihvatio prisutnost značajne srpske manjine i nije ih javno protjerivao ili provodio nasilje nad njima, ali je preferirao etnički homogenu Hrvatsku i pasivno je prihvatio njihovu odluku da napuste zemlju.
A o samoj Oluji Slobodna citira sljedeće:Posebno mjesto u izvještaju ima operacija “Oluja”, čiji prikaz baca novo svjetlo na američku ulogu u oslobađanju Hrvatske. Naime, znanstvenici odlučno osporavaju službeni američki stav koji umanjuje ulogu SAD-a u ispomoći hrvatskim snagama tijekom vojnih djelovanja. “Dokumenti iz američkih izvora upućuju na to da administracija nije žmirila prije i tijekom akcije ‘Oluja’, nego su angažirani umirovljeni vojni savjetnici iz SAD-a koji su, pod maskom tečajeva iz demokracije, omogućili obuku iz taktičkih i operativnih znanja Hrvatske vojske”, kaže se u izvještaju.
Znanstvenici ističu da se glavna kontroverzija na kraju rata u Hrvatskoj kreće oko razloga zbog kojih je 200.000 Srba iz Krajine napustilo svoje domove na početku operacije “Oluja”: jesu li izbjegli zbog straha od odmazde hrvatskih snaga ili su, zadojeni Miloševićevom politikom “Velike Srbije”, radije odabrali da odu nego da žive s Hrvatima?
Znanstvenici priznaju da na ovo pitanje nemaju jednoznačan odgovor, kao što priznaju i da im hrvatski ciljevi u ovoj regiji “ostaju nejasni”. “Neki smatraju da je Tuđman ustvari pozvao Srbe da ostanu”, piše u izvještaju, “a drugi izvori naglašavaju da su hrvatski nacionalisti s političke desnice priželjkivali konačno rješenje ‘srpskog pitanja’ na duži rok, te da je operacija ‘Oluja’ ispunila njihov cilj.”
- Potjeh dnevnik
- Dodaj novi komentar
- 1065 čitanja
- nema bodova
Navigation
Preporučeni dnevnici
Najkomentiraniji dnevnici
Tko je online
U ovome času je 3 users i 20 guests online.
Članovi online
- DrSki
- ayahuasca
- CikaVelja
Novi članovi
- onomatopeja
- lesterr
- Toger
- brunesa
- Veko
RSS izvor
Komentari
Nema dokaza da je Oluja
Nema dokaza da je Oluja planirana kao protjerivanje etničkih Srba, osim paravojnih jedinica što je legalno), ali poznati su Tuđmanovi stavovi o etnički homogenoj Hrvatskoj, još mu knjigama, a nakon Oluje je bio sretan što se udio Srba smanjio, to je javno rekao. U svakom slučaju, prema transkriptima, htio je srbima koji su imali namjeru otići, pokazati put, jer mu je to odgovaralo.A palež kuća je najbolji način da nekome kažete - nema povratka. Ideja o etničko čišćenju je dakle postojala, premda ne i fizički progon.
Danas je izašao i nastavak
Danas je izašao i nastavak u Slobodnoj Hrvatska je gurala Srbe Miloševiću u kojoj Stipe Mesić komentira istraživanje, ali i jednu svoju izjavu za koju je tyche tražila autora:Znanstvenici nedvojbeno glavnu odgovornost za rat pripisuju Srbiji i projektu velike Srbije, ali ukazuju i na odgovornost Hrvata, prije svega u “izazivačkim potezima Tuđmanova režima” prema hrvatskim Srbima. U tom kontekstu spominje se i jedna Vaša izjava iz toga vremena, ona o “blatu i srpskim opancima”?
Prije svega, moram ispraviti citat. Nisam govorio o blatu, nego o prašini na opancima. A stvar je vrlo jednostavna i nije ni u kojem slučaju uvredljiva za Srbe. Ja sam to rekao kad je započela realizacija one sulude politike odcjepljivanja općina s većinskim srpskim stanovništvom od Hrvatske. I sve što sam želio reći je ovo: Srbi su u Hrvatsku došli bježeći pred turskim zulumom. Došli su bez ičega, kao izbjeglice, doslovno - samo s prašinom na opancima. A sada su vođe srpske pobune htjeli da Srbi odu iz Hrvatske, ali na način da Hrvatskoj oduzmu dijelove njezina teritorija. O tome sam ja govorio. Dakle, da Srbi - ako žele otići iz Hrvatske - ne mogu otimati hrvatsku zemlju. To je smisao i to je, ako ne interpretirate sa zlom namjerom, i jasna poruka te moje toliko puta citirane izjave. A što sam spominjao opanke, pa i to je posve jasno i nimalo uvredljivo. Pa nisu Srbi u vrijeme kada su došli u Hrvatsku hodali u kožnim čizmama, hodali su u opancima. To je naprosto činjenica.
Dobra analiza Oluje u
Dobra analiza Oluje u Večernjem listu - PRVA ZNANSTVENA ANALIZA AKCIJE OLUJA - Oluja: Gotovina kasnio zbog slavlja za Tuđmana
Hehe! Stipe "nasmiješeni
Hehe! Stipe "nasmiješeni Franjo. Tako je i Tuki sedam puta prepravljao svoja "Bespuća" ne bi li Izraelcima objasnio što je zapravo mislio reći.
Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.
Bilo bi korisno, ali naravno
Bilo bi korisno, ali naravno to se nece desiti jer bi se prekinulo decenijsko naricanje o srpskoj prevlasti u drzavnim sluzbama SFRJ - JNA, Milicija, sudstvo,SDB i dr.
da se objavi napokon relevantan spisak koliko je koga bilo -po nacionalnoj pripadnosti u tim sluzbama.
Kad bi se takav jedan spisak objavio,vidjelo bi se da takva prevaga,posebno u rukovodnim strukturama nije postojala.
Sjetite se samo visegodisnjeg rukovodioca SDB, komandanata rodova i sluzbi JNA,armijskih oblasti, milicije,diplomacije i sl.
Dok se ne demistificiraju takove stvari, neprekidno ce se ponavljati stare price i podsticati nacionalna netrpeljivost.
Treba objaviti dokumente iz proslosti i buducnost ce biti laksa bez manipulacija.
Nacionalna netrpeljivost se
Nacionalna netrpeljivost se neće tako rješiti, jer to nije uspjevao niti moćan aparat za Tita i nakon Tita, nego rješavanjem svatko svoga u sasvim drukčijim uvjetima.
Ad naslijeđa prošlosti takvi podaci mogu pomoći ali iz istog razloga neće rješiti, nego će to morati globalnija bavljenja. Iako je bilo pokušaja nacionalne uravnoteženosti za održivost Jugoslavija (sporazum Cvetković-Maček i razno za Tita), logično je da je od početka do kraja srpski debalans bio nepremostiv problem u takvim uvjetima (to je i bitno iskusnija Velika Britanija tek sada smirila pa i to ne sama, nego pomoću SAD-a). Zadnje neke eventualne mogućnosti su bile krajem šezdesetih (Latinka Perović u Srbiji i drugi), ali od tada je to bio definitivno nerješiv problem. U fazi raspada je to već bilo karikaturalno (Bogić Bogičević spašava zadnje niti logike) i pretragično jasno.
Zbog slijeda i bilo čega ključne odgovore će više (simbolički) davati Vukovar, posebno sada kada kako tako razne nacionalnosti žive zajedno (prilično brzo) a i sami novi odnosi među zemljama i narodima nekad privremeno okupljenim u okvirima Jugoslavije.
Ukupno, Srba je bilo više u
Ukupno, Srba je bilo više u represivnom aparatu u odnosu na udio u ukupnom stanovništvu SRH, ali su Hrvati (Jugoslaveni) bili zastupljeniji u rukovodećim strukturama. Eto vam primjera druga Perković Josipa, šefa Udbe SRH, pa Zdravka Mustača, šefa UDBA-e SFRJ...
Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.
Sve mi to izgleda kao
Sve mi to izgleda kao predizborna demagogija.I ide na stetu glasaca kojima se podilazi. A problem je sto se kod tog tijela nije radilo na popravljanju odnosa izmedju Srba i Hrvata. Na nacin da se razoblici sva bijeda Miloseviceve politike. Prije svega i kronoloskog reda radi.
Ta Miloseviceva ( SANU) politika, se u ovom slucaju ne vidi kao pokretac cijelog rata, iako su dobro poznati datumi skupova i na Gazimestanu i Uscu.
Prvo su protjerani i ubijani Hrvati. Ovako ispada da su nicim izazvani protjerani Srbi.Kako god bilo iz Ceske je najurena 1/3 stanovnika, koji su bili Nijemaci koji su vecinom stali uz svoje zemljake iz susjedne Njemacke i sudjelovali u stvaranju Velike Njemacke ( Reicha). Ne da se do danas nisu nikad vratili, vec su izgubili apsolutnu imovinu koju su u ceskoj imali.Mora se reci da su bili sretni oni koji su docekali kraj rata sa glavom na ramenu.
Kad bi Njemacka danas rekla da su oni sasvim nevini i neduzni najureni, mislim da bi podivljali svi od SAD, Ceske, Poljske Izraela, Rusije i tko zna tko sve ne. Zato i sute. Oni su naime ipak prosli nuznu denacifikaciju.
Mali ispravak - rat je
Mali ispravak - rat je počeo bitno prije Miloševića i memoranduma SANU.
Već 1982.-1984.g. su velikosrpski krugovi u vrhu JNA (Nikola Ljubičić, Mamula itd.), vjerojatno u koordinaciji s pajdašima iz Rusije, na dnevnom redu imali realizaciju plana "pacifikacije" Slovenije (afera Mladina u vezi Mamula, Janša itd.) i potom redom dalje. Bilo bi realizirano da se nisu okliznuli velikim muljanjima oružjem i ratnim igrama po svijetu (Etiopija, Irak i drugo), radi čega je operativni zapovjednik Mamula morao formalno odstupiti i oružje do daljnjeg ostati u kasarnama. Ali se od plana nije odustalo. Nije bilo neobični da predstavnici na jaki razglas divljaju po sat-dva u kasarnama usred slovenskih gradova o neprijatelju i proizvode histeriju vojnicima, dok većina srpskih oficira u muku i zabrinuta to sluša. Istih godina u Beogradu divlja u intelektualnim i središnječaršisjkim centrima (Dedinje, televizija itd.), gdje ne samo da Kiš fizički bježi u Pariz radi opsanosti od fizičkog linča nakon intelektualnog, nego počinju čistke kolebljivih u svim akademskim i medijskim strukturama. Za razliku od Slovenije preko JNA i medisjke propagande, u Zagrebu je istih godina pripremljen širi udar na više načina na akademske i strukture u kulturi, što uspjeva amortizirati Stipe Šuvar ideologijskim pranjem tzv. bijelom knjigom, uz pomoć i nekolicine Srba kojima je jasno da je plan potpuno velikosrpsko ovladavanje Jugoslavijom i moraju se odlučiti. Okolnosti za to si bile povoljne i već 1984.g. je vladalo veliko gubljenje živaca zašto plan nije realiziran, prilično histerično i otvoreno.
Tek nakon toga akademici nekako dovršavaju nedovršeni memorandum i apartčika Miloševića se nakon samo jedne rečenice "niko ne sme da vas bije" živčano i hitno katapultira i počinje "anitibirokratska revolucija", koja i dalje traje. Na neki način je to možda spasilo ostatak Jugoslavije od velikosrpske vladavine, jer se je to razvuklo do pada berlinskog zida, pa se stvar nije više mogla rješiti vojnim udarom u planiranih 5-6 dana, vojnom kontrolom bitnih točki i hapšenjem neki 500 ljudi, što je bilo dovoljno i tzv. svijet ne bi oko toga pravio velike drame a na svim pozicijama su kvislinzi bili i više nego spremni, uključujući mnoge koji su sada vođe za oslobođenje (logično, jer su bili bolje upućeni u stvar).
Janša je zapravo optužen i
Janša je zapravo optužen i osuđen 1988. godine, a iz ovog teksta moglo bi se zaključit da je ranije?
U pravu si za to ali smisao
U pravu si za to ali smisao ostaje.
Ja sam to uzgred naveo u zagrade jer je taj slučaj Janša i drugi preko časopisa Mladina bolje iznio javnosti to što je već 1982.-1984.g. bilo operativno pripremljeno.
Paralelno su kretali postitovski procesi. U Sloveniji su početkom osmadesetih krenuli sinhronizirani intelektualni i politički oblici u okviru socijalističke omladine (u nastavku liberalna stranka koja je vladala s Drnovšekom na čelu), studentskih pozicija (ŠKUC, Mladina ...), intelektualnih inicijativa (otud Rupel) i komešanja u vrhu partije (Kučan), koje su se brzo širile na promjene u politici velikih tvrtki itd.
Velikosrpsko krilo u vrhu JNA (Mamula i drugi pod vodstvom stvarnog šefa JNA sedamdesetih Nikole Ljubičića) je paralelno radilo na preuređenju SFRJ pomoću JNA, a Mamula je formalno pao već 1982.g. Već prije toga, dok je bio na čelu JNA, krenula se javne kritike na njega sa slovenske strane.
Na odsluženju vojnog roka 1984.g. sam osobno slušao zapaljive govore i upute o krajnjoj nužnosti odlučne borbe protiv naraslog neprijatelja a priroda vojničkog zaduženja vodila preko prilično puno posla sa puno podređenih vojnika i puno kontakata sa oficirima i civilima u JNA do šireg dijapazona situacije, uključujući rizik od nekoliko godina zatvora za rabijanje Jugoslavije, što je pakirala ta struja svima i što sam jedva izbjegao pomoću čvrste podrške većinske srpske struje, uključujući generala od ugleda. Bilo je čudno i svima znakovito gledati da general pomoćnik saveznog sekretara za obranu za politički rad general Milan Daljević dolazi i demonstrativno srdačno priča sa kapetanom kreaturom koja drži takve govore i vrši takve spaćke (poslije ubrzo postaje general), dok ostali brojni i visoki sastav ne šljivi ni malo, a stigao je radi narasle neizdržljive situacije s neprijateljem svuda uokolo.
Prije toga, 1983.g., sudjelovao sam mjesec dana u Beogradu na jednom kuturno-intelektualnom projektu, što je uključivalo puno kontakata i snimanja po televiziji. Uz hajku na Kiša sa TV su protjerani Filip David i neki drugi, neka histerija se podizala tih dana a na TV-u je stalno paradirala i nešto snimala ekipa kasnijih udarnih intelektualnih korifeja, od Mome Kapora i Brane Crnčevića do Ljubiše Ristića i drugih. Jednom slučajno, u foajeu TV sa puno ljudi vezanih za razna studija, u radnom razgovoru sam slučajno predložio da odemo zamoliti osobno Danila Kiša za mali suradnju kad već koristimo neke njegove djelove i surađujemo s nekima iz njegova kruga. To je izazvalo urlanje jednog istaknutog kulturno-političkog lika, čudnu pažnju kaotične gomile i neka daljnja urlanja izvan te logike, jer jednostavno nismo znali da je to tako eksplozivno. Idućih dana su nam davani znakovi da se situacija zaoštrava tako da naš složeni projekt već izaziva žrtve, zato što smo iz Zagreba i veom cjenjeni u Beogradu. U Šuvarevoj bijeloj knjizi iduće godine je to formalno potvrđeno, ali kompromisno, kao devijaciji o kojoj treba brinuti ali koja još nije za hapšenje.
Slovenija se nije dala smesti i već godine 1985.g. je u Ljubljani bila evropska atmosfera, sa izvjesnim raznovrsnim ljetnim programima, a Mladina je već uredno tretirala Mamulu i JNA.
Udarno je bilo oko izgradnje
Udarno je bilo oko izgradnje vile, angažman vojnika i ostalih injženjerijskih resursa. Slike, tekstovi. Proglašeno napadom na JNA i Jugoslaviju.
To je bilo, ali je to bilo
To je bilo, ali je to bilo podosta normalno i takvi moćnici nisu stradavali zbog toga (to je sa slovenske strane uspješno i dugo servirano).
Bila je i neka velika međunarodna gužva s oružjem, novcima i uplitanjima u rat (Etiopija), koje je bilo malo u javnosti ali je Mamula tada formalno odstupio i nastavio djelovati kao neformalni moćnik (i u doba 1990.g., izdao knjigu). To i vojne planove za pacifikaciju u zemlji (afera Mladina/Janša) se nije moglo lako iznositi jer se je moglo uredno zakonski suditi puno pod rušenjem ugleda i ugrožavanja zemlje, dok je malverzacije moglo bez zakonskih posljedica. Npr. meni je taj lik pakirao anarholiberalizam koji ugrožava zemlju, što je bilo dovoljno za proces i mogućih nekoliko godina, a kad sam ja njega i kao vojnik napao za sve malverzacije oko materijalnih i operativnih stvari to mi nije ušlo kao otežavajuće nego u prilog i pomoglo drugoj struji da mi davanjem nagrade za zasluge rješi moj i svoj problem, jer su bili nadležni. tj. kontranapad je bio svim sredstvima i uspješan.
Na mom blogu objavljujem
Na mom blogu objavljujem sustavno već duže vrijeme podatke o razvoju odnosa Hrvata i Srba od početka 19.st. pa na dalje. I ono što se događalo 1941.-1945. kao i ono 1991.-1995. ima svoje duboke uzroke. I samo ako ih se pozna može se shvatiti zašto se nešto dogodilo(ne i odobriti). Neznam što je Tuđman sanjao ali znadem da su Srbi 1990. bili uvjereni u njihovu nadmoć nad tamburašima Hrvatima(oni kao rođeni ratnici) i da su bili uvjereni da će nas pregaziti. Na području Topuskog gdje sam se našao od 1.kolovoza 1991. nisu Hrvati s čime imali provocirati Srbe ali su zato srpske bande, do zuba naoružane, iz Vrginmosta i drugih okolnih srpskih sela od 25.lipnja upadale u hrvatska sela i sijale strah, trepet,teror. Mi smo držali Topusko i krug hrvatskih sela oko njega. Nismo nikog napadali nego smo se samo branili. A oni su po nama tukli iz svega što su dobili od JNA(a i JNA s njima). Jer za njih je to bilo srpsko područje na kojem "zenge" nisu imale što tražiti. Radio Petrova gora raspisao je nagradu za moju glavu. Ne krijem: da su moje jedinice imale potrebna bojna sredstva mi bi ih uništili.
Ivane, otvorilo se pitanje
Ivane, otvorilo se pitanje zašto Hrvati nisu išli u policiju ili vojsku u bivšoj državi - tu sigurno imate materijala. Naravno ako iznimke poput Bandićeva nećaka koji je radio za UDBU ne potvrđuju pravilo:-)
Materijala o tome zašto
Materijala o tome zašto Hrvati nisu išli u komunističku JNA i miliciju ima. Ali mislim da previše obrađujem "stare" teme što, vjerujem, ne odgovara intenciji ovih stranica.
Samo dajte, izgleda da
Samo dajte, izgleda da ljudima nije jasno kako je do toga došlo... ispada kao slučajno ispalo 1991. da su Srbi većina u policiji i vojsci...
Tema je svakako
Tema je svakako interesantna, ali su posljedice još interesantnije. Nekada je stvarno bila stvorena fama (ali i zbilja) da su u nekim sektorima Srbi bili povlašteniji dio naroda, ali većim dijelom zato što u te sektore Hrvati nisu željeli ići (policija, vojska, carina). U administraciji i politici se se stvari držale manje-više uz pomoć "ključeva". Kako je nagnutost u ona tri segtmenta bila očita i ukupan dojam je bio negativan, pa je bilo mnogo materijala za manipulacije ljudima i osjećajima.
Međutim, čežnja za etničkim čistunstvom je u osnovi rezultat nedemokratskog uma, koji uvijek "krivce" (emotivno ili sa svrhom) traže kod "onih drugih", dok demokracija njeguje i podrazumijeva različitosti, koje i unutar etničke grupacije postoje. Pa, šta ćemo sada sa svim ovim različitostima unutar hrvatskog nacionalnog korpusa, koje su često mnogostrukije nego ikada prije, i nego su takvi "sanjari" to mogli zammisliti. K tome, Srbi su postali marginalna narodnosna skupina, koja ako je i aktivna, najvećim dijelom djeluje unutar istog hrvatskog korpusa (pa Pupovac isl. najčešće ispadaju ridikuli bez glasača).
Nacionalna homogenizacija zamišljena na takav primitivan način je samo utopija, i to uglavnom negativna, jer je uvijek najviše služila, a i danas služi, kao pokriće svemu onome što u ime nacije "odabrani" su radili ili još rade.
Čini mi se da su neki od
Čini mi se da su neki od ovih zaključka došli prerano. Tako na primjer ovaj:Iako su mnogi promatrači očekivali da Srbi pobjegnu od operacije “Oluja”, zbog straha ili jer nisu htjeli živjeti u hrvatskoj nacionalnoj državi, ne postoje dokazi da ih je hrvatska vlada planirala protjerati.tvrdi da dokazi ne postoje usprkos činjenici da je haško tužiteljstvo podiglo optužnicu s upravo takvom karakterizacijom.
Niti jedan tužitelj, a kamoli međunarodni, ne podiže optužnicu ako nema dokaza i ne procijeni da realno ima šansu dobiti osuđujuću presudu.
Stoga je decidirana tvrdnja da "dokazi ne postoje" prije početka procesa za Oluju preuranjena i zapravo neznanstvena. Zaključak je trebao inkorporirati disclaimer "prema dostupnoj dokumentaciji" ili slično jer je izgledno da nekakvi dokazi ipak postoje - pitanje je samo koliko su snažni i uvjerljivi da dosegnu standard "van razumne sumnje", a to će umjesto povjesničara procijeniti sud.
Ovu točku trebalo je uskladiti s priznanjem da oko ovog pitanja zapravo (još) nema jednoznačnog odgovora.
Opinioiuris
To će sud možda procjeniti
To će sud možda procjeniti i donijeti presudu ali će ona, i najbolje dokazana, biti inferirnija od daljnjih povjesnih i drugih istraživanja već iz same činjenice da se sud bavi time prefragmentarno na više ključnih razina, koje odgovaraju genezi i razvoju raspada SFRJ.
Prvo, nedovoljno se i skoro uopće se ne obrađuje međunarodni uticaj na to, od versajskog stvaranja Jugoslavije, prego razvoja problema s tim u vezi do izravnog moderiranja zbivanja u raspadu SFRJ a posebno sramno na području BiH, što je u izravnoj vezi sa Hrvatskom i ostalim.
U razdoblju nakon Oluje se nastavljaju najintenzivniji dogovori i režiranja stanja u BiH, s čime su naizravnije vezane vojne operacije i usmjeravanja zbivanja sa stanovništvom, što će nedovoljno biti obrađeno sudski (dovoljno je samo režiranje oko prodora hrvatske vojske do Banja Luke i finaliziranje dogovora s tim u vezi).
Od međunarodnog uticaja je dulja i na stvar vjerojatno odlučnija povjesna pojava pomicanja Srbije i Srba na zapad, vezana na odnose predugog moderiranja među velikim carstvima, kao neke vrste saveza protiv gibanja od francuske revolucije i burne 1948.g. Na toj podlozi je pomicanje Srba na zapad u retrogradnom obliku, koji odgovara carskim osvajanjima, nastavilo cijelo 20. stoljeće i dočekalo rasplet, te bilo ključno za odluku Slovenije da izlazi iz toga prije nego bude podvrgnuta kontroli (a to je dalje diktiralo tempo). Pojednostavljeno, program Srbije na području Hrvatske i BiH nije imao i još nema ozbiljne alternative i nikakav manjinski položaj nije dolazio u obzir. A to se razvija na matrici gdje je prema popisu 1911.g. u Kninu više Hrvata nego Srba, da bi praktički nestali a u susjednim Drnišom Srbi probaju vladati apsolutno sa 17 % udjela. Ključan je Vukovar sa puno ostalih manjina, u dugoj tradiciji multinacionalni grad, gdje se za razdoblja SFRJ izravno od strane Srbije pokušava ovladati do daske, tako da se normalno instaliraju ekavica i ćirilica tu gdje Srba nije bilo niti 20 % i gdje se time nije služio ama baš nitko, pa ni domicilni ni pridošli Srbi.
Navodno razna velika vodstva s raznih strana su u ovom raspadu SFRJ više političko-ratni kokošari nego kreatori te situacije, slično kako igraju ulogu povjesnih "spasitelja" i "genijalaca" u bilo čemu (otud svuda kokošarski izrazi). Moćnijim interesima iz svijeta takvi odgovaraju po staroj kolonijalnoj praksi a mislećoj Evropi da se mogu praviti pametni oko Balkana kad sve teže uspjevaju održati položaj mislećeg centra svijeta. I svi zadovoljni. Presude nekolicini generala će nešto rješiti ali ne mogu mjerodavno rješiti tako impresivnu strukturu preseravanja kojoj su ova područja poligon.
Cetiri zvjezdice je malo za
Cetiri zvjezdice je malo za ovaj komentar, od 1-10 dobio bi cistu desetku ! Bravo.
@frederik - u policiju,
@frederik - u policiju, vojsku i slične institucije se išlo pod jasnim pravilima, prije svega da se odrekneš činjenice da si Hrvat i zato se nije tamo ni išlo. Zašto tog problema sada nema? Svatko tko je služio JNA sjeća se strukture oficirskoga kadra u svojoj kasarni...
@Opinioiuris - svaki tužitelj želi imati dokaze za on što tvrdi, a što imaju u Haagu ćemo tek vidjeti... Ako je to transkript s Brijuna, nije im baš neki dokaz... Dakle nevin dok se ne dokaže suprotno...
Prilično pojednostavljeno i
Prilično pojednostavljeno i u biti netočno. Jasnog pravila odricanja da si Hrvat nije bilo ništa više nego kod svih drugih, moralo je jugoslavenstvo biti prije. Sjetimo se da je lako i olako bilo prišiti nacionalizam pa posebno isticati nacionalnost nije bilo najzdravije. No odricati se je preteška kvalifikacija.
Zašto sada problema s odlaskom u vojsku nema, mada bi se o strukturi također moglo pričati?
Ono što Hrvatima i Slovencima nije odgovoaralo u JNA je činjenica da je raspored išao po potrebama službe, na razne strane a nikako blizu kuće. Otići u Kičevo ili Gostivar nije san svih snova.
Zato je dokaz popuna mornarice jer fakat nisi mogao drugdje nego na "svom" moru. Interes za tehničku akademiju u Zagrebu također.
Nije nevažna ni sklonost ka određenim rodovima i službama. Hrvati (u paketu i Slovenci) su bili skloniji onim gospodskim, gdje su kao išli "pametni", a za druge pješaštvo i slično. Promotri li se postotak Hrvata u "tehničkim" rodovima i službama, a posebno brojnost pješaštva u odnosu na druge, dio "nećemo mi u vojsku" ne stoji baš najbolje.
Odricanje od hrvatstva tu najmanje igra.
Zato sam i zamolio Cerovca
Zato sam i zamolio Cerovca da komentira. Ne radi se samo o radu vamo tamo - puno više je tu razloga bilo. Danas s ove distance to je lako komentirati, ali tada nije bilo lako biti Hrvat u JNA ili miliciji. I po pitanju napredovanja i svega drugoga... Sustavno se radilo na tome da je u gradu sto manje lokalne milicije, jer te ova druga može biti bez problema, a usput ih naseljavaš, rješavaš stambena pitanja itd. Ja bi rekao da je tvoje gledanje prilično pojednostavljeno. Znam primjer otoka, inače isključivo naseljenog Hrvatima, koji je 1990. dočekao sa Srbima na svim ključnim pozicijama (od poštara do učitelja), a sve skupa bilo parsto ljudi. I sad mi reci da je to bilo slučajno? Nimalo...
Nisam ni pisao o političkim
Nisam ni pisao o političkim položajima u društvu.
Pojednostavljeno jer je kratko a tema kompleksna, slobodno izaberi nijansu.
Na lokalnu se miliciju nije išlo da se ne bi previše "povezivalo" i tako slabila efikasnost. To se popravilo osamostaljenjem a svjedočimo da se sve više opet vraća "ne doma". Kad treba nešto ozbiljnije, onda se šalju "Faberi". Ima tu nešto.
U vojsci nije da nije bilo favoriziranja ali ne treba pretjerivati.
Postojali su prilično čvrsti "ključevi" i za napredovanja, često zbog ključa nauštrb stvarnih sposobnosti ("treba mi jedan Albanac i 2 Makedonca, jedan Slovenac, jedan Musliman, 3 Hrvata i 6 Srba, nađi kako znaš"). Posebno kod viših činova je važan bio omjer.
Palilo je i na sam spomen "nećete me jer sam taj", hereza, pa da se dokaže da nije...
Sve dok nije počelo otvorenije navijanje i praksa. Ali to je već drugo.
Možda je dr. Franjo Tuđman
Možda je dr. Franjo Tuđman furao to odricanje od hrvatstva u Beogradu dok ga nisu potjerali:
Tuđman je bio egocentrik, mislio je da se cijeli svijet vrtio oko njega. Nakon rata družio se s Jeftom Šašićem, generalom KOS-a, bio mu je kućni prijatelj sve dok ga general Ivan Gošnjak nije otjerao iz Beograda. I drugi general Radojica Nenezić, također ekstremist, bio mu je prijatelj. Tuđman je bio personalac i sigurno je da su sve znali, znali su i za zločine nakon rata. A Gošnjaka sam poznavao još od 1943. godine. Sjećam se kad se spremala Vatrogasna olimpijada 1965. godine. Bila je to treća Olimpijada, prva je bila u Njemačkoj, druga u Francuskoj, ni na jednoj nisu bili zajedno Istok i Zapad. Izbor je pao na Jugoslaviju i kako su karlovački vatrogasci bili među najboljima, ja sam se odlučio izboriti da olimpijada dođe u Karlovac, premda su bili veliki otpori, svi su htjeli da to dobije neki veliki grad. Pazite, bio je to prvi put da Istok i Zapad zajedno sudjeluju. Ja sam se u Beogradu zaista izborio za Karlovac, ali problemi na terenu su bili preveliki, pa sam nazvao Tita. Primio me na Brionima, no kako ga je tada zvao grčki kralj Đorđe zbog rata Židova i Arapa da ga pita što će poduzeti nesvrstani i Tito zove Gošnjaka da mi bude domaćin umjesto njega. I kod ručka pričamo o Karlovcu, jer je Gošnjak bio komandant Druge armije kad se gradila Jugoturbina i pita me "daj mi reci, molim te, šta radi onaj ludi Tuđman u Zagrebu". Rekao sam "druže generale, ja ga malo vidim", jer smo se stvarno malo viđali, a meni će Gošnjak: "Znaš šta, on mi je radio takve probleme u Beogradu, da ga više nisam mogao braniti pred generalima. I onda sam odlučio da ga pošaljem u Zagreb, dali mu čin generala, nek se s njim zabavlja Vlado Bakarić." Radio je razne intrige, bavio se tračevima, miješao se u nogomet...
Nagradno pitanje:Znate li tko je autor sintagme Jugoslovensko sportsko društvo Partizan?
Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.
Mislim da je vojska, kao i u
Mislim da je vojska, kao i u svim državama primamljivija siromašnima nego dobrostojećima. A tada siromašniji hrvatski krajevi - Lika, kont. Dalmacija, Hercegovina ipak su bili naklonjeniji vojsci koja je izgubila WWII.
Pa im je mnogima rad u Njemačkoj bio bolji izbor od JNA.
JRM je ipak bila iznimka,
JRM je ipak bila iznimka, tamo je bilo više i većinom Hrvata
(mislim na onu morsku, ne riječnu)
A JRZ? Tus, Agotić,
A JRZ? Tus, Agotić, Jurjević, Dedaković...
Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.
svaki tužitelj želi imati
svaki tužitelj želi imati dokaze za on što tvrdi, a što imaju u Haagu ćemo tek vidjeti... Ako je to transkript s Brijuna, nije im baš neki dokaz... Dakle nevin dok se ne dokaže suprotno...Svaki tužitelj želi imati dokaze, ali samo kad ih i ima podiže optužnicu. Optužnica se ne podiže, a još manje potvrđuje od sudskog vijeća, ako su dokazi samo na razini želje. Optužnica za Oluju je podignuta i potvrđena - dokazi dakle postoje. Ne jedan (Brijunski transkrpit) nego njih puno.
Inače, koliko god to bilo popularno i formalno točno, nevinost dok se ne dokaže suprotno nije realna za haške optuženike jer sudsko vijeće optužnice potvrđuje kao utemeljene na dokazima prije početka postupka odnosno mora biti uvjeren da postoji "prima facie case" (=kada se nitko ne bi protivio materijalu, on bi bio dostatan za osudu). Utoliko je presumpcija nevinosti već dobrano poljuljana i prije početka postupka, a i oslobađajuće presude u Hagu se broje u promilima. Svi mi možemo vikati da su generali nevini dok im se ne dokaže suprotno koliko hoćemo, ali to je nažalost daleko od realnosti.
Opinioiuris
@frederik - u policiju,
@frederik - u policiju, vojsku i slične institucije se išlo pod jasnim pravilima, prije svega da se odrekneš činjenice da si Hrvat i zato se nije tamo ni išlo.
I u Hrvatskoj i u emigraciji susretao sam mnostvo Srba koji su bili istovremeno i veliki Srbi i veliki Jugoslaveni, docim je s nama bilo drukcije. Koji god smo se smatrali nacionalno prosvjescenim Hrvatima odbacivali smo jugoslavenstvo. I obratno. Mislim da je jedini nas politicar bio pok. Radic kojega je karakterizirao dvojni nacionalizam.
več sam o tome pisao,
več sam o tome pisao, sjećaš se.
Naši ljudi ne vole uniforme, to je činjenica, i često su prepuštali taj osjetljivi prostpor drugima.
Ali je u osnovi uvijek na svim razima,a ostajalo dosta svijesti o temeljnim hrvatskim intresima i potrebama, pa smo i postigli to što jesmo. Nije nam ovo dao ni Tuđman ni Šuša, ni Milas ni Mnaolić, nez nas ni njih ni Hrvatske ne bi bilo.
Mi možemo samo u manjim i ograničenim količinama govoriti o konfidentima ili odnarođenim elementima, ali generalno to ne stoji. Bilo je mnogo onih koji su bili na istaknutim pozicijama (i u policiji, i u vojsci i u carini, i u administraciji i u politici) a da su svoje mislili. Baš bez takvih ne bi bilo danas Hrvatske, pa ma što netko o tome iz daljine (fizičker i vremenske) mislio.
Danas, kad je hrvatski narod na svim ispitima dao masovnu podršku ovom što danas imamo grijeh je govoriti generalno o izdajnicima isl.
Takvi stavovi samo idu u "favor" onim drugim izdajnicima hrvatskog naroda, koji su gledali svoje interese u vrijeme dok su drugi krvarili ili živote zalagali, svoje ili svojih bližnjih.
Danas treba stvoriti Hrvatsku pravednu, pravnu i bogatu za sve njene građane, tko god je protiv toga ili čini suprotno tome je izdajnik hrvatskih naconalnih i državnih interesa (kao npr ova pi..darija s odbojkom). Jer država to smo svi mi.
Jučer mi jedan prijatelj postavlja pitanje, govoreći o svim ovim perturbacijama kroz koje Hrvatska prolazi, o pretvorbama, privatizacijama, korupcijama i sl. - a gdje su tu ljudi!
Da gdje su u svim ovim kombinacijama okolo nas ljudi, stanovnici ove Hrvatske, koja je danas samostalna i formalno slobodna ali zarobljena unutarnjim blokadama i međusobnim podvalama.
Nije Stjepan Radić bio
Nije Stjepan Radić bio dvojni nacionalist, hrvatski i jugoslavenski, on je oko toga taktizirao a od jugoslavenstva je više bio panslavist i internacionalist.
Linija hrvatskih političara dvojnih nacionalista je impresivna a u 20 stoljeću su praktički svi uticajni takvi, do danas (od dva Pavelića koji su obraćali Cincara Pašića na srpsko-hrvatsku suradnju, preko KP/SK paradigme, Tripala i Savke, Ante Markovića, Tuđmana i Mesića do Ante i Ivice Todorića uz potporu svih struktura, a Ive Lončara još više). Više je obrnuto, hrvatska politika previše petlja oko jugoslavenstva jer joj je zgodnije iz toga održavati igru nego se suočavati s drugim igrama gdje lakše ispadaš iz natjecanja. To izluđuje i onako prevelikim imperijalnim naslijeđem dugo izluđenu srpsku političku situaciju.
Previše je tu interesa da se ne bi podgrijavalo a teret odmicanja od takvih navika i normaliziranja odnosa je prije na hrvatskoj politici nego na srpskoj, i zbog geopolitičkog položaja (istok-zapad) i zbog naslijeđa, pa i oko jugoslavensta (to u Hrvatskoj više nikome ne treba osim manjih interesnih krugova).
Na mom blogu ću 05.kolovoza
Na mom blogu ću 05.kolovoza objaviit esej o Stjepanu Radiću pa možete možda dobiti detaljniji uvid u njegove političke poteze koji su bili uvjetovani ondašnjom političkom situacijom. A 15. kolovoza ću objaviti esej o Antunu Radiću. Znade li npr. netko od gospode koja ovo čitaju da vlasti Kraljevine SHS supruzi Antuna Radića nisu htjele priznati mirovinu nakon muževljeve smrti te je ostavši bez ikakvih sredstava za život otišla na njegov grob i popila otrov?
Za vrijeme rata sanjala ju
Za vrijeme rata sanjala ju je većina Hrvata, a Predsjednik je bio demokratski izabran. Suočimo se malo s tom činjenicom. Nemojmo prvog Predsjednika prikazivati kao izoliranoga čudaka.
Sigurno, nakon svega sto su
Sigurno, nakon svega sto su nam poceli ciniti od samog ujedinjenja, mnogi smo prizeljkivali razlas s njima. Tu se nema sto tajiti. Medjutim, ipak ne znaci da su oni svi losi. Los je onaj dio koji slijedi njihove cobane, bez obzira da li se radilo o lokalnim ili pak onim iz njihove "otadzbine". Kad su se poslije rata pisale parole po Hrvatskoj: "Vratite nam nase Srbe, a vodite svoje Hercegovce", uistinu sam poceo zakljucivati da oni vise pripadaju Hrvatskoj nego drugi koji niti su u njoj rodjeni, a niti ikada ranije zivjeli. Jasno, pri tom zakljucivanju me vodila misao i zelja da su dosli zdravoj pameti, uvidjeli podlacku igru svoje "brace" koja su ih za(b)ludjivala i na kraju ih se odrekla. Takodjer sam racunao da ce im rat biti opomena i pouka za buducnost. No, na osnovu sve ucestalijih radikalnih i provokativnih nastupa, zbilja ne znam sto dalje misliti. Zalosno je sto Hrvatska i danas ima vise problema s njima nego sa svim drugim nacionalnim manjinama zajedno.
Glede toga da je Tudjman sanjao etnicki cistu Hrvatsku, mozda jeste, a mozda nije. Nisam naisao ni na jednu njegovu izjavu ni naredbu s kojima ih je orijentirao na iseljavanje. Ali sjecam se izjave jedng drugog naseg elitnog politicara (ne sjecam mu se imena i prezimena), koji im je ovako rekao: "Ako vam se ide iz Hrvatske, idite i ponesite sa sobom samo toliko zemlje koliko ste na kljunovima opanaka donijeli u nju". Na tu njegovu izjavu, general Adzic mu je porucio da ce ga obrijati.