Filip Lukas je već u studenom 1945. bio osuđen na smrt

zamirzine

Vjerujem da ima malo onih koji sa sigurnošću mogu reći tko je bio Filip Lukas. Hrvatski povjesničar Jere Jareb u Kolu Matice Hrvatske kratko je opisao neobičnu sudbinu tog čovjeka i način na koji su ga se "narodne" i balkanske inačice "antifašističke" vlasti 1945.god. kao političkog protivnika željele riješiti. No, on je, mudar i oprezan, napustio Hrvatsku prije nego što su partizani ušli u Zagreb.

Image Hosted by ImageShack.us
Filip Lukas kao predsjednik Matice hrvatske

Jere Jareb

Nedavno sam pronašao u Hrvatskome državnom arhivu presudu Okružnoga narodnog suda za grad Zagreb od 21. studenoga 1945, kojom se profesor Filip Lukas u odsutnosti osuđuje na smrt strijeljanjem. Dr. Nikša Škarica, Lukasov branitelj »postavljen ureda radi«, podnio je žalbu Vrhovnom sudu Hrvatske protiv presude Okružnog suda. Vrhovni sud odbio je žalbu i potvrdio presudu Okružnog suda, »u nejavnoj sjednici održanoj 24. XII. 1945. nakon saslušanja zastupnika javnog tužioca Hrvatske Tafra Mate«.

Lukasova smrtna osuda nije bila poznata ni u hrvatskoj emigraciji ni u domovini. O njoj nema ni riječi u zborniku Lukasovih radova izišlom prošle godine.1

Zbog toga objavljujemo obje presude u cijelosti kako su sačuvane u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu.2

Bilo bi vrijedno pronaći cijeli sudski spis, ako je sačuvan, u arhivu Okružnoga narodnog suda ili Vrhovnoga suda Hrvatske.

Optužnica i osuda Filipa Lukasa jedinstven je slučaj u smrtnim osudama nakon svibnja 1945. Naime, Lukas je osuđen na kaznu smrti strijeljanjem zbog svojega znanstvenoga i publicističkog rada.

Matica hrvatska pripremala je u jesen 1944. Lukasova sabrana djela u tri knjige. Najveći dio tih djela izišao je za Kraljevine Jugoslavije i prošao je jugoslavensku cenzuru. Od planirane tri knjige izišle su dvije: Hrvatski narod i hrvatska državna misao, te Ličnosti - stvaranja - pokreti, dočim knjiga Hrvatska zemlja (prva knjiga u nizu od tri knjige), u kojoj su trebali izići Lukasovi geografski i geopolitički radovi, nije izišla.3 Vjerojatno je već bila pripremljena, a možda i u tisku u svibnju 1945.

U točki 2. presude potpuno su neistinito prikazane Lukasove misli i ideje iz njegovih sabranih djela. Zamjenica javnog tužioca Desanka Jovanović, koja je pred sudom branila optužnicu, a prema njoj i presuda, ne zna da prva knjiga Lukasovih sabranih djela, Hrvatska zemlja, nije uopće bila objavljena.

U točki 3. presude Lukas je nađen kriv, jer je bio glavnim urednikom zbornika Naša domovina. Zbornik je navodno »vršio akciju i propagandu u korist okupatora i njegovih pomagača širenjem nacionalne i vjerske nesnošljivosti opravdanjem okupacije i osuđivanjem Narodno-oslobodilačke borbe«. Dva sveska enciklopedijskog priručnika, Naša domovina, zapravo su strogo znanstveno djelo. U njima su surađivali najbolji stručnjaci hrvatske znanosti i kulture. Zbog svojih znanstvenih značajki zbornik Naša domovina zaslužio bi pretisak. U njemu nema nikakve promidžbe.
Na koncu još nekoliko podataka o Lukasovu životu. Profesor Filip Lukas napustio je domovinu i svoj Zagreb, u kojem je živio od 1911, i pošao u izbjeglištvo u svibnju 1945, na početku 75. godine života. Boravio je nekoliko godina u engleskoj zoni Austrije, u mjestu Krumpendorf, predgrađu Klagenfurta (Celovca), glavnoga grada austrijske provincije Koruške. U veljači 1949. preselio se iz Austrije u Rim i proživio posljednje godine života u hrvatskom Zavodu sv. Jeronima.4 U Rimu je umro 26. veljače 1958. u 87. godini.

Rođen je u Kaštel Starom 29. travnja 1871. Bio je predsjednikom Matice hrvatske od 1928. do 1945. Za njegova predsjednikovanja, koje je bilo najduže u povijesti Matice hrvatske, Matica je doživjela velik procvat brojem izdanih knjiga i drugih kulturnih djelatnosti u Hrvatskoj. Lukas je bio profesor ekonomske geografije na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu od njezina osnutka 1920. do 1945. Ta je škola bila u rangu sveučilišnih fakulteta i nakon 1945. pretvorena je u Ekonomski fakultet.

1 Filip Lukas, Hrvatska narodna samobitnost. Priredio mr. Mladen Švab. Zagreb: Dom i svijet, 1997, 419 stranica.
2 HDA, Fond 306, Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača (ZKRZ), kutija 26: Presude Okružnog narodnog suda u Zagrebu.
3 Mladen Švab, »Filip Lukas. Život i djelo", u F. Lukas, nav. dj., 377-378. Švab je uredio tu Lukasovu knjigu, u kojoj je težište, »upravo na Lukasovim prilozima što su, gotovo sa sigurnošću to možemo predpostaviti, bili predviđeni za tu prvu knjigu njegovih sabranih radova«.
4 Ivan Vitezić, »Prof. Filip Lukas. Njegovo djelo i značenje u životu hrvatskog naroda«, Hrvatska revija (Buenos Aires), god. VII!, sv. 2, lipanj 1958, 121.

1.
Presuda Okružnog narodnog suda u Zagrebu od 21,studenoga 1945.

Kz.320/45

PRESUDA
U IME NARODA

Okružni narodni sud za grad Zagreb u vijeću sastavljenom od predsjednika vijeća Novak Dr. Tomislava, prisjednika Reljić Katice i Šoljak Mihajla, te zapisničara Milojević Ljubice u krivičnom predmetu protiv naroda i države na javnoj glavnoj raspravi održanoj u Zagrebu 21. XI. 1945, a u prisustvu zamjenika javnog tužioca Jovanović Desanke, te branitelja (zamjenika dr. Ruvena Ante) Dr. Nikše Škarice, donio je ovu

P R E S U D U

Lukas Filip, oko 76 god. star, profesor u Zagrebu, Medveščak kbr. 64 kriv je

1) da je u »Novom listu« od 30. IV. 1941. g. objavio članak kao predsjednik Matice hrvatske pod naslovom: »O postavljanju komesara« a iza toga članak »Govori prof. Lukas i Dr. Budak na sjednici« u kojem se prikazuje tečaj sjednice Matice hrvatske održane 29. IV. 1941. na kojoj je prisustvovao i »doglavnik ministar« Dr. Budak Mile, a koju je otvorio prof. Lukas kao predsjednik te u svom govoru istaknuo važne dogođaje posljednjeg vremena za Maticu hrvatsku i u životu hrvatskoga naroda te naročito spomenuo komesarijat koji da je bio Matici hrvatskoj nametnut. Za najnoviji dogođaj treba zahvaliti hrvatskome narodu koji među bitnim značajkama svoga karaktera posjeduje istinsku ljubav za slobodu i nezavisnost. Hrvatski je narod u borbi za slobodu i nezavisnost pridonio beskrajne žrtve, a današnji uspjeh ima se zahvaliti heroizmu i odlučnosti mnogobrojnih stradalaca. Međutim najveći i odlučni završni uspjeh treba pripisati poglavniku »dr. Anti Paveliću«. Matica može biti ponosna, da je za vrijeme nasilnog vladanja srpske vlasti vršila muževno hrvatsku dužnost i izgrađivala hrvatsku kulturnu samobitnost i tako udarila osnovice za izgradnju države. Govor je završen poklikom »neka Bog ispuni poglavnikove i naše želje i neka živi ostvaritelj nove Hrvatske dr. Ante Pavelić.« Nakon toga se prikazuje pozdrav »doglavniku« Budaku i izrazuje ponos Matice hrvatske, što je upravo Budak postao hrvatski »ministar bogoštovlja i nastave«. Na istoj sjednici komemorirao je smrt Petra Kvaternika i pročitao izvješće o progonu matičinih činovnika Ivice Kirina i dr. Mile Starčevića.

2) da je u izdanjima Matice hrvatske za god. 1944 izdao knjige pod naslovom: »Hrvatska zemlja« »Hrvatski narod i hrvatska državna misao« te »Ličnosti-stvaranja-pokreti« u kojima se tendenciozno iznose tobožnje razlike između Hrvata i Srba, iznosi mišljenje o neslavenskom porijetlu Hrvata te nastoji Hrvate obratiti od zajednice sa ostalim Slavenskim narodima, te se navodi i njegov govor održan na gl. skupštini Matice hrvatske od 8.III. 1942 u kojem se veliča ostvarenje tzv. NDH te izrazuje priznanje »odanosti i zahvalnosti poglavniku« Dr. Paveliću te predlaže da mu to skupština jednoglasno i sa oduševljenjem iskaže, nadalje opisuje rad Matice hrvatske u kojoj da su uz njega igrali glavnu ulogu dr. Mile Starčević i oni Hrvati, koji su bili zadojeni ideologijom dr. Ante Starčevića koji je ideju slobode i drž. nezavisnosti stavio kao kategorički imperativ svima članovima narodne zajednice.

3) godine 1943 u Zagrebu pod svojim uredništvom a u izdanju gl. ustaškog stana izdao je zbornik »Naša domovina« čiji prvi svezak donosi sliku Pavelićevu i nosi naslove »Hrvatska zemlja - hrvatski narod ¬hrvatska povijest - hrvatska znanost« u kojima se prikazuje uspjeh ustaštva te ide za tim da se široka javnost oduševi za bivšu NDH dakle vršio akciju i propagandu u korist okupatora i njegovih pomagača širenjem nacionalne i vjerske nesnošljivosti, opravdavanjem okupacije i osuđivanjem Narodno-oslobodilačke borbe, pa da je time počinio kazn. djelo iz čl. 2 toč. 3 točke 6 Zakona o krivičnim djelima proti naroda i države.

pa ga sud na osnovu čl. 4 toč. I istog zakona osuđuje na kaznu smrti, koja ima da se izvrši streljanjem, na trajan gubitak političkih i građanskih prava te na konfiskaciju cijele imovine.

O B R A Z L O Ž E N J E

kao nepotrebno ispušteno.

SMRT FAŠIZMU - SLOBODA NARODU!

OKRUŽNI NARODNI SUD ZA GRAD ZAGREB

U Zagrebu 21. studenog 1945 g.

Zapisničar (Lj. Milojević)

Predsjednik vijeća:
Dr. Tomislav Novak

Za točnost otpravka otpravništvo: [potpis nečitljiv]

2.
Presuda Vrhovnog suda Hrvatske od 24.prosinca 1945.

K 746/45

PRESUDA
U IME NARODA

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od člana Vrhovnog suda Kovačević Petra kao predsjednika, te članova Vrhovnog suda Dra Pavla Marčeca i Milana Vurdelje kao članova vijeća uz sudjelovanje tajnika vrhovnog suda Floršic Eduarda kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv Lukas Filipa radi zločina iz člana 3 t. 6 i 8 Zak. o kriv. djelima protiv n. i d. rješavajući žalbu branitelja optuženog protiv presude okružnog narodnog suda za grad Zagreb u Zagrebu od 21/XI. 1945 Kz 320/45 u nejavnoj sjednici održanoj dana 24/XII. 1945 nakon saslušanja zastupnika javnog tužioca Hrvatske Tafra Mate
Prvomolbenom presudom proglašen je optuženi krivim zločinom iz člana 2 t. 1 i čl. 3 t. 6 Zak. o kriv. dj. protiv n. i d. vršenjem akcije i propagande u korist okupatora i njegovih pomagača širenjem nacionalne i vjerske nesnošljivosti, opravdavanjem njemačke okupacije i osuđivanjem Narodno-oslobodilačke borbe načinom u tenoru te presude opisanim pa je zbog tih krivičnih djela osuđen na osnovu čl. 4 t. 1 citiranog zakona na kaznu smrti, koja se ima izvršiti strijeljanjem, na trajan gubitak političkih i građanskih prava te na konfiskaciju cijele imovine. -
Protiv te je presude podnio branitelj optuženog, koji je istome postavljen ureda radi - jer je optuženi odsutan i nepoznata boravišta pa se uzima da se krije od vlasti - žalbu protiv izreke o krivnji i kazni sa predlogom, da se pobijana presuda ukine odnosno preinači u korist optuženog.
U žalbi ističe branitelj, da odluka suda o odlučnim činjenicama nije potpuna a niti navedeni razlozi o odlučnim činjenicama; da nisu istaknute bitne okolnosti koje opravdavaju izrečenu kaznu a niti je dostatno istaknuti rad odnosno inkriminirano djelo optuženog.
Povrijeđen je, tvrdi žalilac, i materijalni zakon, pošto je prvomolbeni sud odmjerujući kaznu primjenio čl. 4 t. 1 Zak. o kriv. dj. protiv n. i d. a trebao je primjeniti obzirom na član 18 toga Zakona, jer je djelo počinjeno prije stupanja na snagu tog zakona, čl. 3 Odluke o zaštiti nacionalne časti. -

Žalba nije osnovana. -

Prvomolbeni je sud u tenoru presude opisao krivična djela počinjena po optuženom, a u obrazloženju naveo je razloge, koji su ga rukovodili kod odlučivanja o tome, za što smatra optuženog krivim djela, zbog kojih je optužen a sud glede njih usvojio optužbu. -

Ne može se u ovom slučaju govoriti ni o povredi materijalnog zakona kod odmjerenja kazne na štetu optuženog. -
Pošto je optuženi lice, koje je svojim radom dokazalo, da je izdalo narodnu borbu i bilo u dosluhu sa okupatorom te radilo protiv narodne vlasti, ima se smatrati narodnim neprijateljem u smislu čl. 14 Uredbe o vojnom sudovanju. -
Na njega se dakle kod odmjerivanja kazne ima primijeniti član 16 Uredbe o vojnom sudovanju, a taj član među ostalim kaznama predviđa i smrtnu kaznu, kao i gubitak građanskih časti i konfiskaciju imovine. -
I ako je prvomolbeni sud formalno primjenio čl. 4 t. 1 kriv. z. protiv n. i d. on nije time prekoračio svoju kaznenu vlast, pošto je i taj član kao i citirani član 16 Uredbe o vojnom sudovanju stvarno jednake sadržine. Iz navedenih je razloga žalba ostala neuvažena. -

Zapisničar:
E. Floršic s. r.

SMRT FAŠIZMU - SLOBODA NARODU!

VRHOVNI SUD HRVATSKE Zagreb, 24. prosinca 1945

Predsjednik vijeća:
P. Kovačević s. r.

Za tačnost otpravka jamči:
Kancelarija Vrhovnog suda Hrvatske Sunarić [v. r.]

Prenosimo:Kolo,Matica hrvatska, br.3, jesen 1998.

Komentari

Dnevnik ima ozbiljan

Dnevnik ima ozbiljan nedostatak. Pročitao sam ga dvaput i oba puta kao glavnu poruku nalazim sljedeće:

Naime, Lukas je osuđen na kaznu smrti strijeljanjem zbog svojega znanstvenoga i publicističkog rada.

Uz ogradu da su moja saznanja ograničena isključivo na ovaj dnevnik, već letimičnim čitanjem objavljenih presuda je više nego jasno da citirana tvrdnja nije točna. Preočito je da se imenovanom Lukasu na teret stavlja više nego je objava navodno neobjavljenog djela..

Doista bi prije bilo kakvih tvrdnji bilo dobro ovo što je i u samom dnevniku navedeno:

Bilo bi vrijedno pronaći cijeli sudski spis, ako je sačuvan, u arhivu Okružnoga narodnog suda ili Vrhovnoga suda Hrvatske.

Nakon toga bi onima koji tvrde da je osuđeni nevin stajalo na raspolaganju podnošenje zahtjeva za reviziju suđenja, baš kao i onima koji isto tvrde za Stepinca. Po meni bi to bio jedini pravi put za eventualno rehabilitiranje osuđenih na sudu.

Tehnički je moguće da se na taj način preinači svaka presuda partizanskih i sudova poslijeratne Jugoslavije, naravno ukoliko to netko želi, smatra potrebnim ili opravdanim.

na taj način preinači

na taj način preinači svaka presuda partizanskih i sudova poslijeratne Jugoslavije

Ovo bi, bome, potrajalo.
Čak i da naši sudovi i bez tih "preinaka" još uvijek nemaju popriličan broj neriješenih "redovitih" predmeta koji se vuku još iz vremena propale Jugoslavije.
A što se Stepinca tiče, svatko koga taj postupak uistinu zanima, ima sasvim dovoljno dostupnoga materijala i objavljene literature. Ako mu se baš i ne da čitati, može prošetati do novootvorenog muzeja posvećenog Stepincu (u kuli kod Zg-katedrale) i baciti oko na, primjerice, izvorne dokumente sa suđenja - poput popisa priloženih dokaza od strane obrane na koje je onda tužitelj Blažević, vlastoručno, s "da" i (puno češće) "ne" odlučivao koje će dokaze sud uzimati u obzir, a koje ne.

primjerice, izvorne

primjerice, izvorne dokumente sa suđenja - poput popisa priloženih dokaza od strane obrane na koje je onda tužitelj Blažević, vlastoručno, s "da" i (puno češće) "ne" odlučivao koje će dokaze sud uzimati u obzir, a koje ne.

Argument više za one koji smatraju da je nevin u odnosu na optužnicu.

Btw., jesu li priloženi i tužiteljevi dokazi?

Popriličan broj nerješenih predmeta ne bi smio obeshrabriti zagovornike Stepinčeve ili bilo čije nevinosti. Već zbog simbolike Stepinčeve osobe trebalo bi da eventualni zahtjev dobije prioritet. Javna revizija njegovog postupka bi koristila svima kojima je stalo do istine i čudi me da još nije zatražena.

Iskreno, ne znam je li, kako

Iskreno, ne znam je li, kako tvrdiš, tehnički moguće obnoviti sudske procese iz komunističkoga razdoblja. Dobro bi nam došlo stručno mišljenje opinioiurisa.
No, po informacijama koje ja imam, a koje mi je nemoguće dokazati, i Crkva se "raspitivala" kod državnih vlasti za takvu mogućnost, no čini se da nije dobila "potvrdan" odgovor.
Kao potkrjepu ovoj tvrdnji, prenosim dio komentara Glasa Koncila otprije dvije godine, u kojoj Ivan Miklenić, nakon podsjećanja na saborsku deklaraciju kojom se rehabilitiralo Stepinca i druge osuđene u komunističkome režimu, dodaje:

"Ta saborska deklaracija potvrđuje da je riječ o montiranom procesu u kojem je sud djelovao po diktatu politike te osuđuje taj sudski proces i presudu, no ništa ne kaže o eventualnoj obvezi samoga sudstva odnosno pravosuđa. Hrvatski sabor je ipak samo političko i zakonodavno tijelo, a pravosuđe odnosno sudska vlast je autonomna, pa se nameće pitanje ne bi li se i hrvatsko pravosuđe trebalo očitovati o tom sudskom postupku i toj presudi, možda i zahtjevom za revizijom cijeloga procesa. Revizija toga montiranog procesa, koji je očito vrlo crna mrlja na hrvatskom pravosuđu, istina je, nije potrebna ni samome bl. Stepincu, ni Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj, ali je potrebna hrvatskom društvu ukoliko se želi demokratizirati i potrebna je hrvatskome pravosuđu ukoliko želi obnoviti svoju vjerodostojnost. Nije manje važno što bi revizija toga procesa otvorila mogućnost i potrebu revizija i brojnih drugih sličnih montiranih političkih procesa čije žrtve nikada i ni na koji način nisu dobile svoju satisfakciju čak ni nakon 15 godina samostalne Republike Hrvatske."

izvor: http://www.glas-koncila.hr/rubrike_komentar.html?broj_ID=9015

No, kad smo već kod te teme, mislim da bi provedba onoga što predlažeš bila u skladu i s Rezolucijom Vijeća Europe 1481 o potrebi osude zločina totalitarističkih komunističkih režima. Za sve one koje zanima sadržaj te rezolucije, evo linka i na nju:
http://www.veritas.com.hr/panorama/rezolucija_1481.php

Miklenić propituje po njemu

Miklenić propituje po njemu moralnu obvezu pravosuđa da samo pokrene reviziju procesa.

Saborska deklaracija je politički akt i ne može služiti kao temelj za pokretanje revizije koja je pravna radnja.

o njemu govori Radica ,

o njemu govori Radica , neznam o čemu je riječ, a piše i Jović

I prigodom prethodnih

I prigodom prethodnih rasprava na srodne teme, a tako je i ovaj put, spoznajemo kako ne mali broj nas ima bolne uspomene na vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća. Netko s jedne, netko s druge strane.

Prošlosti se ne sudi. Treba ju razumjeti. Suditi se može jedino sadašnjosti, a odlučivati o budućnosti. To treba razlikovati, da bi se od povijesti moglo nešto naučiti.

Ovo je citat dijela komentara g. Oštrića, napisan na Badnji dan na moj dnevnik Bijes i mržnja. Zapamtio sam ga, jer mi je puno pomogao. A prenosim ga, jer je važno prošlost razumjeti. Da ne bismo danas vodili onodobne bitke i međusobno se dijelili na ideološkim podjelama svojih očeva ili djedova.

Prošlost ne možemo promijeniti - ni svojih obitelji, ni naroda kao cjeline - prepustimo zato povjesničarima da analiziraju i valoriziraju povijesne događaje. Znam da se dio sudionika neće složiti s ovim, pa i to razumijem.

I ja sam naučil u zadnjih

I ja sam naučil u zadnjih par mjeseci,
Ubili su mi oca, 45 godina sam slušal kak smo mi Hrvati ustaše i fašisti, sad ponovo neki počinjeju o tome i kad skreneš pažnju na to da su neki ljudi zločinci onda si ustaša i šovinista.

Razumijem te - i uopće ne

Razumijem te - i uopće ne mislim da si ustaša ili šovinist.
Imam srodan slučaj u obitelji, samo što je meni generacijski i vremenski odmak veći (za jedan naraštaj). Problem je što su ti događaji bolno utjecali na naš život, ali i s time se treba nositi.

Upravo sam se sjetio jedne židovske kletve: Dabogda živio u povijesna vremena! Kletva je zato jer se u vrijeme povijesnih mijena podnose žrtve. Pa smo tako i mi imali (ne)sreću živjeti u takvim vremenima. I platiti im 'danak u krvi', ali i dosanjati san o slobodi.

Imam srodan slučaj u

Imam srodan slučaj u obitelji, samo što je meni generacijski i vremenski odmak veći (za jedan naraštaj). Problem je što su ti događaji bolno utjecali na naš život, ali i s time se treba nositi.

Uredu, sjor raguza, vi imate srodan slucaj u u obitelji, a sto da imate slican slucaj Vi osobno, kako biste se tada s tim nosili.
Eto naprimjer: Ja sam dva puta bio sudjen za "neprijateljsku propagandu usmjerenu na razbijanje bratstva-jedinstva i negiranje demokratskog karaktera samoupravne socijalisticke Jugoslavije, kako je to vec 118 cl. KZ definirao.
Prva kazna je bila godina dana strogog zatvora. Krivica za nju mi je izmisljena, fabricirana je. Osoba koja ju je fabricirala i danas ima "zasluzenu" mirovinu. A ja, prozborim li ista protiv nje ili pak inih koji me osudise, automatski sam pribrojen sovinistima, ustasama i tko zna komu sve ne. E sada, nije toliko bitna ta godina robije, iako sam i na robiji trpio grozote, bitnije je sam se poslije izdrzane robije zatekao na robiji. Nisam imao mogucnost zaposljavanja, strucnog usavrsavanja i dokazivanja, pa cak ni zivljenja u Hrvatskoj. Kad god sam se pri posjeti susreo s osobom o kojoj govorim, podlacki mi se smijala u lice. I sada, radi nekog opceg dobra i napretka trebao bih sutjeti o tome i nositi se sa time. Ne, hvala. Mozda i hocu, ali tek poslije sto posve pobenavim.

Žao mi je zbog svega što

Žao mi je zbog svega što ste prošli. A što ste im ustvari tad skrivili?

Punti, U ono doba se nije

Punti,
U ono doba se nije trebalo koji put niš napravit. Dosta je bilo izjasnit se ko Hrvat i kritički na nekakav potez na štetu Hrvatske.
Koji put je bilo dosta i zapjevat: Ustani Bane.

a sto da imate slican slucaj

a sto da imate slican slucaj Vi osobno, kako biste se tada s tim nosili.
Pitanje je tesko no odgovor lezi u krscanstvu. Lijepo se kaze kako bog svakome da tocno onoliko koliko moze nositi pa tako i ti postovani zemljace svu svoju kalvariju trebas promatrati kao boziji znak kao sto i ja i svatko od nas na svoj nacin ima neki boziji "teret" koji nosi. Kako smo svatko od nas pojedinac za sebe i unikatna osoba tako i svatko od nas taj svoj "teret" nosi na sebi svojstven nacin. Vec sam pisao o tome kako je moja sira obitelj imala neprocjenjive (jer smrt i jednog covjeka je neprocjenjiv gubitak) gubitke od obaju zaracenih strana a jedan daljnji rodjak je jos 1935 poginuo od strane cetnika. I sto sad. treba upravo ono sto je raguza boldao. Nadalje postovani zemljace tvoj slucaj ima dodirnih tocaka sa slucajem gospodina Cerovca pa se vidi kako svatko nosi na svoj nacin. Ono sto je lose kod tebe a sto sam ti vec nekoliko puta napomenuo je ta gorcina u dusi koju nosis a koja lako prerasta u mrznju. Toga se moras osloboditi jer gorcina koja radja lose osjecaje pomaze da se ono lose u nama razvija i onda vise nismo boziji nego djavolovi. Bog u nama predstavlja dobrotu i ljubav te prastanje. Na tvojem mjestu bih onome tko ti je cijelu igru smjestio i koji ti se sad smije pruzio ruku i rekao ja ti oprastam sve podlosti i gadosti sto si mi napravio ne zbog tebe nego zbog sebe jer ja ne zelim biti covjek koji mrzi drugoga covjeka. Taj korak je tezak no neophodan. Vjeruj mi da ces se nakon toga osjecati puno bolje.

Bosancero, najiskrenije cu

Bosancero, najiskrenije cu ti kazati da su kod tebe preizrazene oscilacije u percipacijama. Zahvaljujuci tomu, jedan dan srocis izvrstan komentar, drugi ocajan. A da nebismo mudrovali, uznastoj upamtiti ovo: "lako je tudjim gloginje tuci".

A da nebismo mudrovali,

A da nebismo mudrovali, uznastoj upamtiti ovo: "lako je tudjim gloginje tuci".
Ovo sto sam ti uvazeni zemljace napisao izlazi iz nekih situacija u kojima sam se i sam nasao. Oprost onome tko mi je napravio nesto lose samo je meni pomogao da budem bolji covjek. A nadam se i onom drugom da se zapita kakav je on covjek. U nekim slucajevima takav cin je proizveo jako pozitivne promjene u ponasanju onih drugih. Ono sto je meni znacajno je da nemam mrznje u sebi. A samo kao takav mogo doci jednom pred lice boga. Nisam ti htio niti pametovati niti prodavati nekakve filozofije htio sam ti samo prenijeti moje razmisljanje o tome. Na tebi je samom da li ces ga uvaziti ili neces. Jos ti samo mogu reci da osobno nosim dosta toga sto mi je bog dao i nekad mi je lakse a nekad teze. Jos kad bi mi bila gorcina i mrznja u dusi ja bih svakako poludio. No zamislimo scenu da se ti i taj koji ti je nacinio zlo sto je u cijeloj prici neosporno kojim slucajem nadjete u crkvi na misi jedan blizu drugoga. I kad svecenik kaze pruzite znak mira da li bi se ti s tim covjekom rukovao? Pavao nama je Bog preko Isusa dao ljubav i prastanje kao najveci boziji dar.

Bosančero, Pavle nosi svoj

Bosančero,
Pavle nosi svoj križ i to s mirom i dostojanstvom, no kolko sam do sad videl je napadnut i izprovociran od pojedincih. I to je isto podnesel s izvjesnim ponosom, ali kaj ga je zapeklo da su ti provokatori pobrali pljesak od onih koje je smatral iskrenim demokratima.

Kako bih se s tim nosio?

Kako bih se s tim nosio? Vjerojatno teško kao i Vi. I s ovim slučajem iz svoje obitelji također sam imao i još uvijek imam problema. Pri tom ne uspoređujem slučajeve, jer je svaki specifičan, jednako kao što su i ljudi međusobno različiti, pa različito i reagiraju. Moram priznati da mi je definicija g. Oštrića u tome pomogla, pa sam je zato citirao, jer - po analogiji - vjerujem da može pomoći i drugima.

Kad god sam se pri posjeti susreo s osobom o kojoj govorim, podlacki mi se smijala u lice. I sada, radi nekog opceg dobra i napretka trebao bih sutjeti o tome i nositi se sa time. Ne, hvala.

Slažem se s Vama. Zašto biste morali o tome šutjeti? Da bismo svoju (nacionalnu) prošlost mogli razumjeti, pa i onu u kojoj smo osobno stradali, treba spoznati okolnosti u kojima su se neke stvari događale. Uz ovo i jedna važna napomena. Zločin je uvijek zločin i za nj treba odgovarati. Pitanje je jesu li za sve zločine iz naše novije prošlosti poduzete pravne radnje za utvrđivanje činjenica i postizanje pravde. Znam da je odgovor negativan. A ne bi trebao biti. Pravosuđe mora procesuirati takve slučajeve.

I mali dodatak o Vašem slučaju. Ako se Vam se ta osoba zaista podlački smije u lice (nema razloga da Vam ne vjerujem), onda odmah napišite dnevnik o tome, opišite svoj slučaj, izvrgnite tu osobu i javnoj osudi. Ispričavam se, možda ste to već učinili, a meni to nije poznato. Nije neka satisfakcija, ali čovjek se i na takav način treba oslobađati tereta koji nosi. Nadam se da smo se kao ljudi razumjeli. Čovjek treba pomoći jedan drugome ako može. Ali ni tu ne misle svi isto.

Pale, Mene su s sedamnest

Pale,
Mene su s sedamnest godina zatvorili u Đorđičevoj na par dana.
Zastrašivanja su več u ranim godinama započinjala.
Razlog je bil bježanje jednog prijatelja prek granice, a ja o tome nisam imal pojma.

Tragično. Al čovjek je

Tragično. Al čovjek je barem umro na slobodi prirodnom smrću, a predsjednik Društva književnika, HSS-ovac Ilija Jakovljević, nakon što je preživio ustašku Staru Gradišku, nakon bijega u partizane i rada u spomenutoj Zemaljskoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača (ZKRZ) ubijen je u komunističkom policijskom pritvoru 1948. na Savskoj cesti bez ikakvog pismenog traga osudi, sumnji, presudi... Čak je javljeno da je izvršio samoubojstvo.

Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.

Milovan Kovačević,

Milovan Kovačević, arhitekt, sin istaknutog hss-ovca a sam simpatizer komunističke partije i blizak tzv. nedogmatskoj ljevici, obrazovan po Evropi, tridesetih godina u usponu, jedno od najuglednijih imena toga zlatnog razdoblja hrvatskog graditeljstva i arhitekture.

Od početka partizanskog pokreta koristi izvjesni stupanj neuplitanja novih vlasti u fakultet gdje radi (nakon intervencije iz njemačke da ih se ne dira, a ujedno se gradi zgrada fauklteta po njegovom projektu) - skuplja lijekove i šalje partizanima. Otkriven, uhapšen i ad hoc priključen grupi prosinačkih žrtva, koje niže ustaške snage na brzinu izvode povješati na stupove električne rasvjete u Dubravi tada izvan grada. Jedini se pred vješanje odlučuje na skok iz kamiona i bijeg, nakon namjernog ili nehotičnog skretanja pogleda nekog ustaškog nižeg oficira (mogućnost da ga je prepoznao i dao mig). Uspjeva pobjeći uprkos pucnjavi, ostali povješani. Uspjeva izbjeći lov i prebaciti se u partizane, gdje je prošla faza tolerancije i partija više ne tolerira slobodnija razmišljanja na ljevici. Uprkos raznih nezgoda preživljava, sudjeluje na kongresu kulturnih radnika u Topuskom, o čemu svjedoči kao suionik njegov poznanik Ivan Supek, slične pozicije.

U ratnim okolnostima počinje pobolijevati od izlječivih zdravstvenih problema. Isko je je već "na ledu" sa uskraćenim mogućnostima lječenja zbog vlastita jezika i činjenice da je otac hss-ovac, preživljava rat i rad po rasporedu na obnovi. Kada proceduralno stiče pravo i mogućnost povratka na rad na fakultet, gdje bi logično došlo u obzir da preuzme prestižnu katedru kao nasljednik svoga profesora, starog doajena židovskog porjekla,to sprečava njegov nešto mlađi kolega, inertni akdemski tip iz ugledne građanske intelektualne obitelji, koji je rat proveo kao asistent pod NDH ali je nakon nekog ždanovljevskog malog referata nekim kanalima postao partijski moćan, brzo od asistenta profesor i rektor sveučilišta sa 32 godine. Kovačeviću i njegovom ocu i obitelji se potom blokiraju svi kanali i razni diplomatski i kolegijalni pokušaji oko liječenja te polako umire.

Oko pokušaja njegova liječenja i spašavanja, obzirom da je bio evropsko ime, je bilo mnoštvo pokušaja, ali je omča bila sve čvršća. Otac hss-ovac ničim nije bio optužen ali je također stavljen na režim blokade i bavljenja dugim umiranjem sina. Nakon nekog vremena je Milovanu Kovačeviću dodjeljena i ulica, mala ali najistaknutom mijestu, od Trga žrtava fašizma prema Krešimirovom trgu. Do danas se ponegdje spomene ali ništa više. Kroz kompleks dviju zgrada uz Klaićevu ulicu, u kojima su razni tehnički i arhitektonski fakultet te iza X gimanzija sadašnjeg imena "Ivana Supeka" je studijem i poslom prošlo 95 % ljudi brojne branše, a da se kroz 60 godina uspjelo izbjeći spominjati autora toga. Kovačević kolega koji se iz benignog asistenta naglo pretvorio u čelnika je tu poziciju zadržao vječnost i odlučujuće određivao impozantnu strukturu i arhitekturu toga područja.

Sličnih zbivanja ali manje istaknutih je bilo sa raznim istaknutim osobama, koje za razliku od Kovačevića odavno bar posthumno uredno egzistiraju. Jedna o od osoba slične sudbine kao Kovačević je svjetski istaknuti stručnjak čija je greška bila što je, kao jedan od nekoliko glavnih predratnih stručnjaka centrale Crvenog križa u Švicarskoj, i 1942.g. na poziv te centrale (a uz budno praćenje Gestapoa, pa nije imamo izbora) sudjelovao u obradi masovnog zločina smaknuća poljske elite u Katinskim šumama. Zajedno sa kolegama je utvrdio da su taj masovni zločin izvele sovjetske snage. Po ulasku partizana u Zagreb je odmah za primjer smaknut. Ruski predsjednik Jeljcin je 1990.g. osobno donio poljskom kolegi ogromnu količinu dokumenata i stvari koje pokazuju da je operacija hvatanja i smaknuća cca 35.000 osoba poljske elite bila pomno pripremljena i prije udruženog ulaska snaga nacističke Njemačke i Sovjestkog saveza te još organiziranije odmah provedena, uz ostalo zajedničko kasapljenje Poljske. Svi važni su to sve znali, samo je kobna bila nijansa što je Adolf Hitler najednom odlučio napasti cara Staljina kojeg je najviše cijenio. Sve ostalo je bilo neizbježno.

Navedeno nije pisano radi osvjetljavanja povijesti. Zlo rata i i vječnosti poraća je bilo složeno tako da je većina toga kao takvo bilo neizbježno, uključujući jednostavnu tehnologiju izbjegavanja. Ono što ostaje jeste neizvjesnost sadašnjeg razdoblja, do kada će ta inercija izdržati u reprodukciji i uspjevati izbjegavati neizbježno - do kada će fotkopije fotokopija fotokopija i nakon iscrpnog bavljenja svim i svačim uspjeti izbjegavati Milovana Kovačevića i kada su vječnost u istaknutim zgradama koje je on projektirao, kada prolaze i žive u ulici s njegovim imenom, kada nezadrživo raste i oživljava sve što su on i kolege gradili tridesetih, bolnice u kojima se i dalje svi liječe, zgrade i vile u kojima stanuju, škole koje pohađaju njihovi potomci ...

I onda ono ključno, što sve više i više oživljava - enigma kako su to tridesetih u Zagrebu (i svuda) sa puno manje snaga i novaca uspjevali puno više toga u svemu, bez ikakvih nezgoda u tako turbulentnim vremenima? Kakve su to magije i nadrealistički trikovi kada sa sve više i više impresivnog napredovanja i svjetskih rezultata dolaziš do zaključka da nisi niti do koljena tim smušenim i zbrčkanim puno manjim divizijama? Na neki način raste, kao smetlišta, sve veći i veći problem prekomjernih uspjeha, veoma složen matematički problem.

tada nije postojala

tada nije postojala korupcija i građevinska mafija...

Molim sve partizane,

Molim sve partizane, branitelje komunizma, oni koji ovdje su pričali o društvu blagostanja, o pravednosti, o kako je bilo super u SFRJ da se očituju na ovaj dnevnik Ivana Cerovca...

I da nam svima razjasne jel su to antifašisti osudili ovog čovjeka na smrt, ili komunisti ili su to bili neki prolupali demokrati koj su bili na vlasti u studenome 1945. godine?

Hvala puno na objašnjenju.

youtube.com/bijesdrugi
4hdz.com

Preporučam i
youtube.com/maxprvi
Lion Queen

@ bijesdrugi Vas je

@ bijesdrugi Vas je doista bolje imati kao protivnika.

Ne osjećam se prozvanim.

Ne osjećam se prozvanim. Slična je priča i s bratom moga djeda. Maestru sam dao bod zbog truda i stila, i nastojanja da zadrži razinu uljudbe u komunikaciji (premda me je svojevremeno jedan, nazovimo ga privremeni, dnevnik bio iznenadio).

Misliš li da ovakva rasprava (emocionalno a ne znanstveno utemeljena) može iznjedriti išta suvislo?

Da se razumijemo, ni na kraj pameti mi nije opravdavati ili optuživati bilo koga. Ali danas je (pogledao sam na kalendar) veljača 2008. godine, moja kćer ima malo više od 2,5 godine i ja joj ne govorim (niti ću) o sudbini pradjedovog brata, ni o problemima njezinog djeda (mog oca) koje je imao zbog strica, već razmišljam kako će joj biti bolje u budućnosti i kako da tome doprinesem.

DCroat, Odgoj djece nije

DCroat,
Odgoj djece nije lagana stvar, pogotovo ak hočeš od njaga napravit osobu koja se snalazi u životu i koja treba poštivat druge i volit svoje.
Odgajan sam i ja bez predsuda spram drugih.
Napisal sam u jednom dnevniku kak je teklo djetinjstvo nas Zagrepčana u ono vrijeme kad sam ja bil djete i polu odrasli čovjek.
Čim više neko zna taj manje doživi šokova.
Samo sve u svoje vrijeme i ne tupit stalno o jednom te istom.

Misliš li da ovakva

Misliš li da ovakva rasprava (emocionalno a ne znanstveno utemeljena) može iznjedriti išta suvislo?

Pa nema rasprave - samo činjenice. Sudska presuda na smrt zbog pisanja. Dovoljno

A što se tiče tvoje kćeri, nije zahvalno da ti ja sada djelim savjete. Pametniji bi ti bilo da ona zna što se dogodilo s tvojim djedom i zašto. Jer djete mora znati što je obilježilo povijest njene obitelji, pogotovo i olujnim vremenima kakva su bila na našem području cijelo 20. stoljeće...

youtube.com/bijesdrugi
4hdz.com

Preporučam i
youtube.com/maxprvi
Lion Queen

Bijesu, prvi moj komentar je

Bijesu, prvi moj komentar je bio vezan na tvoje prozivke komunista i inih, ne na Ivekov dnevnik, dnevnik je korektna faktografija.

A o sudbini očevog strica i mom odnosu prema tome sam pojašnjenje napisao malo niže.

Osim, ako vas ona sama ne

Osim, ako vas ona sama ne bude jednog dana o tome pitala.

P.S.Isprika zbog dnevnika koji vas je razočarao, a sigurno sam ih napisao više od jednog koji ne zadovoljavaju standarde.

Nisam rekao da joj o tome

Nisam rekao da joj o tome neću ispričati potanko, sve što znam, ali neću je inspiriran time odgajati! Želim ju od malena okrenuti k budućnosti, opsjednutost prošlošću ostavljam povjesničarima, njima je to posao.

P.S. Nije bilo razočarenje dnevnikom nego začuđenost, jer je istim riječima moja supruga reagirala pola sata prije no što sam dnevnik pročitao (a ona je humanist po vokaciji). Onda je taj dnevnik izbrisan... (da ne bi bilo dileme o kojem je dnevniku riječ)

Da,da vidite, svatko je

Da,da vidite, svatko je krvav ispod kože...

P.S. Rukoljub gospođi supruzi!!

Popravak komentara ne radi:

Popravak komentara ne radi: vidim da sam upotrijebio kategoričku tvrdnju, Ivane tvoj komentar je na mjestu, pojašnjenje sam dao

Slican je slucaj i Dr.

Slican je slucaj i Dr. Slavka Pavicica koji je 15.02.1947 osudjen kao ratni zlocinac.

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
Osvojite besplatan EnerGO tretman!
Syndicate content