Tagovi

Fidel Castro ”El Comandante” – Posljednji Ratnik Hladnog Rata Odstupa

U sjeni dogadjaja oko samoproglašenja samostalnosti Kosova i ostalih dnevnopolitičkih zbivanja, jedan važan dogadjaj ostao je nezabilježen na stranicama Pollitike – formalni odlazak Fidela Castra, kubanskog komunističkog vodje i diktatora. Castro je posljednji iz generacije komunističkih vodja iz hladnoratovskog razdoblja, tako da njegov odlazak ima i simbolično značenje u cijeloj svjetskoj povijesti.

Već godinu i pol, sada već osamdeset i dvogodišnji Castro, u manjoj ili većoj mjeri bio je teškom bolešću spriječen u obavljanju svoje liderske uloge, pa se je njegov formalni odlazak i očekivao. Protivnici su priželjikivali Castrovu brzu smrt. Tek prošlog utorka, 19. veljače 2008., slab, ali još uvijek živ, Castro je objavio konačnu odluku.

“Išao bih u kompromis sa vlastitom savješću da nastavim obavljanje ovoga posla koji zahtjeva pokretnost i punu pažnju, a što više nisam u stanju ispuniti.” - navodno je bila Castrova izjava kojom je najavio svoj odlazak. Taj, iako izuzetno značajan, ali ne i dramatičan dogadjaj, predstavlja još jedan korak u procesu transformacije Castrove Kube u Kubu poslije Castra. Taj proces već je naveliko u toku, kako u smislu pronalaska adekvatnog Castrovog nasljednika, tako u smislu transformacije kubanskog društva iz rigidne jednopartijske diktature ka nekom suvremenijem drušvenom obliku. Za sada, niti u jednom od ta dva aspekta, još se ne ocrtavaju sasvim jasno i nedvosmisleno obrisi nove Kube.

Činjenica je da je Castrov režim, utemeljen na idealima jednakosti i solidarnosti, od početnog oduševljenja kontinuirano upadao u sve dublje kontradikcije svojstvene komunističkim režimima. Protivnici režima brutalno su eliminirani, a gospodarstvo, dobrim dijelom i zbog višedesetljetnog emeričkog embarga, nije uspjevalo stvoriti niti najosnovnije uvjete za život dobrog dijela stanovništva. Siromaštvo je danas vrlo raširena pojava na Kubi. To je, izmedju ostalog rezultiralo poraznim dogadjajima kada se npr. 1994. na desteke tisuća mladih dobro obrazovanih kubanaca uz privremeno otvorenu granicu, uputilo na nesigurnu plovidbu na malim splavima i automobilskim gumama prema americi. Mnogi su pri tome nastradali u nemirnim vodama punim morskih pasa.

S druge strane, Castrov pokret predstavljao je inspiraciju za milijune potlačenih širom Svijeta, a posebno u izrazito socijalno nepravednoj Latinskoj Americi. Solidan zdravstveni sistem i respektabilan školski sistem, neki su primjeri koji su kubanskom sistemu svjetlali obraz. Castro i njegov bliski suborac Che Guevara (slikom i duhom prisutan i ovdje na Pollitici), svojom mladošću i idealima usadili su taj lijepi san o socijalnoj pravdi i jednakosti u srca milijuna mladih. Ali, politika i snovi dvije su različite stvari.

Kako će povijest ocijeniti Castrovo djelovanje? Nema sumnje da će povjesničari, a i obični kubanci žestoko svadjati oko karaktera i značaja njegove političke ostavštine. Spektar emocija prema Castru i njegovom djelu kroz gotovo 50 godina na čelu kubanske države izrazito je širok – od patološke mržnje koja prožima milijune kubanaca u egzilu, pa do onih drugih koji u njemu vide očinsku sliku zaštitnika siromašnih. I jedni i drugi imaju i više nego jake razloge za svoj stav.

DOPUNA:

Jučer, u nedjelju, Fidelov mladji brat Raul izabran je za predsjednika republike. Za podpredsjednika, izabran je José Ramon Machado, takodjer jedan od pripadnika stare garde. Fidel još uvijek zadržava status zastupnika u Narodnoj skupšini i šefa partije. S obzirom da je njegova stolica jučer bila prazna, upitno je ima li Fidel Castro uopće fizičke snage za bilo kakav utjecaj. Očekuje se da će Raul preuzeti i rukovodjenje partijom.

Izbor "stare garde" srušio je nade onih koji su očekivali brze i korjenite reforme u Kubi, iako je jasno da zbog poodmakle dobi Raul Castro ne može biti drugo do li jedna prijelazna figura.

Ključ mirne transformacije Kube iz rigidnog komunističkog režima ka slobodnijem društvu leži u USA i to kroz ekonomsku politiku buduće američke administracije (ukidanje besmislenog, najneuspješnijeg trgovinskog embarga u povijesti), te mirne reintegracije brojne kubanske emigracije u život Kube.

U tome smislu, najave s demokratske strane (posebno Obama) daju razloga za optimizam, dok Republikanski kandidati (posebno McCain) izgleda da do kraja namjeravaju provoditi rigidnu i nepopustljivu politiku do temeljitog uništenja Castrove Kube.

Komentari

Cuba libre! Posljednji raj

Cuba libre! Posljednji raj na zemlji

Tko je glasao

Neka nam živi Kuba

Neka nam živi Kuba

Tko je glasao

Tko bi znao s koliko bi se

Tko bi znao s koliko bi se slojeva najvećih po vrijednosti dolarskih novčanica mogla prekriti Hrvatska za novac koji je Amerika utrošila na uništenje komunizma u svijetu - a na korak je opstala Cuba i Castro.

Odgonetanje te enigme kubanske opstojnosti još uvijek je nešto što vapi za cjelovitim odgovorom.

Moguće je da odgovor pruži kandidat McCain jer njegova izjava o odlazećem Castru "Nadam se da će dobiti priliku što prije upoznati Karla Marxa" nam daje zaključiti da je vjernik (očito s osebujnim osjećajem za bližnjeg) pa će mu Bog u koga vjeruje možda poručiti rezultate tog posthumno-dijalektičkog razgovaranja Marksa i Castra, ljudi koji su ipak ostavili trag u prošlosti, i u djelima i u literaturi. G. McCain će svoj osebujni trag tek trebati/moći učiniti, ne ostvarilo mu se.

Tko je glasao

Budućnost Castrova lika

Budućnost Castrova lika ovisiti će o vrsti kubanske tranzicije. To što je sišao s vlasti znači da neće završiti kao Chausescu, prezren i izbrisan. Za sad nemamo referentan primjer tranzicije na Karibima.

Moje je mišljenje da će na Kubi doći do mirne tranzicije kao i u Europi, odnosno da će bivši komunisti postati tajkuni nakon otvaranja granica i početka tranzicije koja će početi čim Castro umre.

Tko je glasao

Nadajmo se da će na Kubi

Nadajmo se da će na Kubi doći do mirne tranzicije. Bar poželimo Kubancima da kroz to prođu na miran način.

Budućnost Castrova lika ovisiti će o vrsti kubanske tranzicije.

Neovisno o načinu tranzicije, nakon Castrove smrti na Kubi, kad popuste uzde (nije mu ni brat nešto mlađahan) i kad promjene krenu, nastat će oštrija sporenja nego ih mi imamo oko svoje prošlosti. Većina onih koji su živjeli na Kubi imat će jedan stav, a dijaspora iz SAD sasvim oprečan. S obzirom na njihov temperament ... frcat će iskre na sve strane. Njihov međusobni sudar bit će šokantan za one koji ne poznaju ništa drugo osim Castrova režima. A on traje već skoro punih 50 godina, duže nego u nas komunizam/socijalizam.

ragusa

Tko je glasao

Većina onih koji su

Većina onih koji su živjeli na Kubi imat će jedan stav, a dijaspora iz SAD sasvim oprečan.
E, a sigurno. Dok se dijaspora borila za slobodnu i neovisnu Kubu, ovi na Kubi su uživali blagodati Castrove uprave. :-)

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Dok se dijaspora borila za

Dok se dijaspora borila za slobodnu i neovisnu Kubu, ovi na Kubi su uživali blagodati Castrove uprave. :-)

U ovakvim sustavima koji traju-li-traju većina ne zna za drugo nego za ono što ima, to je 'normalno'. Rađali su se i umirali 'pod budnim okom' Vođe. Mnogi će tek s tranzicijom doživjeti 'sudar' s drugačijim svijetom. I u tome vjerojatno na neki način još i nastradati.

ragusa

Tko je glasao

Tranzicija na karipski, biti

Tranzicija na karipski, biti će zanimljivo gledati. :) Ako im je revolucija bila poetska, mogla bi biti i tranzicija. Simbolična rušenja spomenika, bacanje trulih banana na murale s likom El Presidentea, razdragani narod pleše sambu po ulicama Havane, lete bijele ruže, "boat people" dolaze kući nakon niza godina...

Ne usuđujem se ni pomisliti na što će sličiti tranzicija u DNR Koreji, brrrrr, bar tri milje mrtvih....

Tko je glasao

Kažu da Castro i danas ima

Kažu da Castro i danas ima većinsku podršku naroda (stvarnu ili iznudjenu), i da je to razlog što je Kuba opstala toliko dugo, a pod USA blokadom i praktično u njihovom drvorištu.

Kojom brzinom će ta podrška erodirati nakon njegovog formalnog odlaska, nije moguće znati. Glavne probleme i opasnost od internog sukoba donijeti će brojni mržnjom zadojeni Kubanci iz egzila kada im se omogući povratak.

The Observer

Tko je glasao

Od kad je završio hladni

Od kad je završio hladni rat, Amerikanci su mogli Castra srušiti u dva tjedna, ali im je očito odgovarao na vlasti, isto kao što im je odgovarala zatvorena Kuba. Možda su se bojali naglog dolaska imigranata, a možda im je odgovarao i "vrag" s kojim su mogli plašiti vlastite građane. No, kubanska "revolucija" je na samom kraju, slijedi tranzicija. Opet će sve ovisiti o američkim potrebama. Ako će im trebati buka, biti će kao i u istočnoj Njemačkoj i Rumunjskoj. Ako ne, biti će kao i u Kini, malo po malo.

Tko je glasao

Previše povjerenja u

Previše povjerenja u sposobnost i mudrost američkog vodstva. Kako misliš da su ga mogli srušiti? Vojnom invazijom? Pa, mogli bi istina pobijediti u forntalnom ratu u dva tjedna. Kao i u Iraku...

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Pa zbog čega nebi ta

Pa zbog čega nebi ta teorija o mudrosti mogla biti točna.
Zemlja koja nema prirodnih bogatstva koja su značajna za gospodarstvo USA, cigare su tak i tak naj više prodavane u Americi i to jeftino, jel je i radna snaga ovak jeftinija nego da je sve u rukama Amera.
Opasnost nisu predstavljali a onaj pokušaj Rusa su odlučno zaustavili.
Za par godina bi mogli predstavljat novu zvjezdicu u zastavi USA, i to me nebi niš čudilo.

Tko je glasao

Kuba je bila i jest problem

Kuba je bila i jest problem za Ameriku ne iz ekonomskih raloga, nego političkih.

Narodi cijele Latinske Amerike gledaju na Kubu kao svjetionik nade za potlačene i kao inspiraciju za borbu protiv grabežnog krupnog kapitala, prije svega iz USA. To sam se i osobno uvjerio u kontaktima s običnim ljudima iz tih zemalja.

Zato je Kuba uvijek bila prvorazredan politički problem za USA i neshvatljivo je da su gotovo 50 godina održavali embargo koji je samo jačao Castra.

The Observer

Tko je glasao

Zato je Kuba uvijek bila

Zato je Kuba uvijek bila prvorazredan politički problem za USA i neshvatljivo je da su gotovo 50 godina održavali embargo koji je samo jačao Castra.

Uvođenje embarga (općih ili posebnih npr, oružje ili određene tehnologije) u malo je slučajeva naštetili direktno vladajućima već je uglavnom vodio ka osiromašenju građana i usporavanju razvoja društva prema kome se primjenjuje.

Politika uvođenja embarga, mislim za većinu slučajeva, daje prvenstveno rezultate koji nisu humani. Kubanac živi s manje od 30 USD mjesečno.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci