Tagovi

Face-lifting više nije dovoljan, stara dama se mora reinkarnirati.

Baveći se fenomenom Obame, malo tko se kod nas bavi fenomenom koji je Obamu lansirao tamo gdje se danas nalazi. A taj fenomen neumoljivo gazi dalje, taj fenomen je obilježio kako promjene u političkoj konstelaciji svijeta na globalnim razinama, tako i naših malih lokalnih svjetova. S izuzetkom našega Potjeha-Macana (koji se inače intenzivno bavi različitim dimenzijama ovog fenomena) i Nemezis (ne samo po nicku ljubitelja svevremenske i uvijek aktualne antike), kod nas uglavnom još nismo baš svjesni što sve ove promjene zaista predstavljaju i kamo nas vode - a promjene su neosporno goleme -i s njima se treba suočiti.

Zato bih ovdje dodao jedno moje malo razmišljanje, koje mi se čini važnim. Demokracija je stečevina stara više tisućljeća koja izgleda da se vraća svojim dalekim izvorima. Ako uzmemo da je Politika (grč. ta politiká – poslovi vezani uz polis) “kolektivna djelatnost koja smjera donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke koja je obvezna za sve članove zajednice” , a da je još stari dobri Aristotel političko djelovanje smještao u etiku kao „nauku o moralu; koja istražuje smisao i ciljeve moralnih normi, osnovne kriterije za moralno vrjednovanje, kao i uopće zasnovanost i izvor morala.”, onda tek možemo shvatiti kamo smo to bili zabrazdili u ovih cca 2.300 godine (od Aristotelovih vremena do danas) prepuštajući te za ljudsku zajednicu prevažne političke poslove posredničkoj tehnologiji vlasti, unutar koje se uglavnom gubio osnovni etički smisao politike, i koju je nemoral srozavao na najniže grane ljudskog dostojanstva. Aristotel je tvrdio da je čovjek po prirodi političko biće (zoon politikon) i da svoju suštinu izražava tek u zajednici (tj. u društvu):

Za Aristotela, najveće dobro je sreća. Ona zavisi od naših umnih sposobnosti. Tvrdio je da je najveća vrlina sredina između dvije krajnosti. Učenje o vrlini Aristotel je izložio u svom djelu Nikomahova etika gdje je polazio od onoga u čemu se svi ljudi slažu, a to je da je cilj ljudskog života ili blaženstvo, koje nije površni hedonizam, niti materijalno bogatstvo ili slava, već je sreća ili blaženstvo - dobro po sebi ili samovrijednost.

U tom pogledu se ništa se bitno od tih davnih vremena do danas nije promijenilo. Možda se nekome može učiniti pretjeranim vraćati ovako daleko u prošlost, ali mi konačno moramo mnogo toga početi drugačije sagledavati. Stare Engelsove podjele na tzv. "etape u društveno-ekonomskom razvoju" treba početi iznova sagledati, ali ovah put u kontinuumu ljudskog postojanja. Ondašnji antički svijet svakako jest tehnološki zaostajao za današnjim stanjem tehnološkog razvoja,ali u intelektualnom smislu mi nismo daleko odmakli, pa samodopadni prezir modernog čovjeka prema tzv. „robovlasničkom“ poretku treba korigirati utoliko što se i sama pojava „robovanja“ mijenjala - i da je ona i danas među nama prisutna mimikrirana u različitim oblicima otuđenja.

No da se vratimo na područje politike: Tada, prije cca dva i pol milenija svi pripadnici grčkog polisa tj. neke ljudske zajednice izlazili su na agoru tj. trg raspravljali o zajedničkim i javnim poslovima, te isto tako o njima neposredno odlučivali. Kasniji društveni razvoj je kroz stoljeća mijenjao način tretiranja javnih poslova radi enormnog rasta ljudskog roda - i iz toga proizašlim komunikacijskim ograničenjima, jer praktički nije bilo moguće dovesti goleme mase ljudi u isto vrijeme na isto mjesto da bi onda o nečemu važnom zajednički raspravljali i odlučivali. Zato se demokracija nužno premještala od neposredne ka zastupničkoj, pa su na "agoru" uskakale elite, koje su opterećene ljudskim manama najčešće svoj izuzetni položaj večinom zloupotrebljavale.

Razvoj tehnologija, naročito na području komunikacija su proizvele informacijsku globalizaciju - i sve se počelo mijenjati. Kroz nove tehnologije omogućeno je neposredno druženje golemih masa ljudi na virtualnim trgovima, „agorama“, pa se tako elitističko donošenje javnih odluka sve više podvodi pod kritiku javnog mnijenje. Dakle, nema više elitističkog ekskluzivizma! Tko toga postane svjestan pretječe svoje konkurente. Mali Obama je prepoznao realnost „virtualne agore“, te je hametice potukao razne moćne tradicionalističke lobije unutar vlastite stranke, ali još više unutar čitave Amerike. Ova nova spoznaja se, kao nekada „bauk komunizma“, širi svijetom, i od nje drhte mnogi moćnici zatvoreni u svoje kule bjelokosne.

Nove tehnologije komuniciranja su zadnje vrijeme postale jako prisutne, čak postaju odlučujuće. Sjetimo se Zapatera u Španjolskoj, koji je svoju prvu pobjede ostvario masovnim angažmanom SMS poruka. U Francuskim izborima Internet je presudio u korist Szarkozyijeve pobjede. Obama je maksimalno iskoristio mogućnosti koje pruža blackberry i facebook. Naoko male tehnološke stvari su odigrale odlučujuće uloge u prevažnim političkim poslovima. No da li su male??

Prema procjenama u 2008 godini na svijetu je bilo oko 6,7 milijardi stanovnika , a istovremeno je na svijetu bilo 2,6 milijardi korisnika mobitela u svijetu . Fantastično! Prema procjenama u 2008 godini je na svijetu bilo oko milijardu i pol korisnika interneta - ali to treba multiplicirati, jer jedan korisnik najčešće znači i obitelj, a posredno i širi krug s kojim je taj formalni korisnik interneta u interakciji (bili ili ne bili korisnici interneta! Još fantastičnije! Pa pogledajmo kako ta "realistička fantastika" izgleda na tabelarnom prikazu Internet World Stats-a:

Na ovoj Web stranici možete pronaći mnogo drugih podataka o umreženosti svijeta, koje jesu statistika, ali moramo shvatiti fa te statistike predstavljaju realnost novog vremena,

Dio te realnosti novog vremena je bio i Obama, junak novog doba, koji je, koristeći virtualnu stvarnost ostvario nemogući san (do jučer samo filmsku fikciju - sin crnog afričkog useljenika postaje predsjednik najmoćnije države na svijetu). To je postigao u prvom redu zahvaljujući svojoj autsajderskoj poziciji (ta nije imao što izgubiti), ali i nekonzervativnom shvaćanju trenutka – (tj. svijesti da se svijet drastično promijenio) da se zahvaljujući novim tehnologijama komuniciranja svijet smanjio na globalno selo. Bistri je afroamerikanac koristeći Internet i Facebook pretvorio virtualni svijet u „stvarnu agoru“, na kojoj će se ubuduće neposredno odlučivati o svemu. Na agori se nema što skrivati - sve što se tamo događa se vidi.

Prastara olinjala dama zvana demokracija se s vremenom, kroz protekla stoljeća pokušavala uljepšavati, mada joj to nije previše pomagalo - jer bi se u posredničkom okruženju s vremena na vrijeme temeljito prokurvala. Face-liftingom se više ne može prodavati za kreposnu damu. Došlo vrijeme da se reinkarira, da se koncepcijski vrati svojim davnim počecima neposredne demokracije. Dakako, uvažavajući nova vremena (jer se kotač povijest ipak ne može vratiti natrag). No, pritom treba shvatiti da se unutar vremenskog razmaka mjerenog milenijima ljudski rod intelektualno nije previše mijenjao. Stari antički moralist, dobroćudni Seneca, kad bi se slučajno probudio u ovom vremenu, možda bi se tjedan dva čudio čudima tehnologije, ali bi onda onako, marljiv kakav je već bio u svom vremenu, olako sjeo za kompjuter i počeo se družiti na facebooku.

Onima koji još sanjaju tradicionalne posredničke političke metode i tehnike odzvonilo je! Svijet se otvorio prema autsajderima neovisnima od tradicionalnih otuđenih centara moći, došlo je njihovo vrijeme. Kroz nove tehnologije realno je postajalo virtualno, da bi se s razvojem tih istih tehnologija virtualno pretvorilo u stvarno. Nema više izolacionizma, čak ni u Americi (u kojoj je on uvijek bio jak), ni u Britaniji (koja je do jučer sanjala svoju staru slavu), ni u Hrvatskoj - mada izgleda da još nismo svjesni toga što nam se dogodilo.

Komentari

Tko je glasao

Dio te realnosti novog

Dio te realnosti novog vremena je bio i Obama, junak novog doba, koji je, koristeći virtualnu stvarnost ostvario nemogući san (do jučer samo filmsku fikciju - sin crnog afričkog useljenika postaje predsjednik najmoćnije države na svijetu). To je postigao u prvom redu zahvaljujući svojoj autsajderskoj poziciji (ta nije imao što izgubiti), ali i nekonzervativnom shvaćanju trenutka

Mos si mislit.. :)
2 milijarde dolara je vjerojatno isto imalo neku ulogu.. a sve ono sto se na internet stavi mora netko i snimiti.. netko mora organizirati skupove od 100 000 ljudi koje ce onda nebrojene male placene rukice linkati po internetu itd. itd.. i vojska "samoorganiziranih" aktivista..

Onima koji još sanjaju tradicionalne posredničke političke metode i tehnike odzvonilo je! Svijet se otvorio prema autsajderima neovisnima od tradicionalnih otuđenih centara moći, došlo je njihovo vrijeme.

ovaj se zakljucak valjda temelji na premisi da je Obama bio outsider?

Internet sigurno jest medij koji moze puno toga promijeniti no koliko je toga do sada promijenio najbolje se moze vidjeti usporedjujuci broj posjeta recimo pollitike.com i vjesnika. hr

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Jako zanimljiv dnevnik,

Jako zanimljiv dnevnik, moram priznati!
Kad ti se bude dalo volio bih da pokusas jos jedan.U ovome se razmatra buducnost na svjetskoj razini, sa naglaskom na politiku.Zanima me kako se npor, u nekom drugom dnevniku mi uklapamo, ili kako bi se trebali i mogli uklopiti u ive trendove.
Bojim se da previse robujemo blizoj okolini i jos gore ispravljanju proslosti.Gubimo sadasnje vrijeme na proslo svrseno.

Tko je glasao

Zadnji pasus bi bio zametak

Zadnji pasus bi bio zametak takvog osvrta. I moj odgovor Macanu koji nije floskula - dalo bi se ući u eksperiment.

Možda se uhvatim toga ali moram razmisliti. Najteže je biti prorok u vlastitom selu, ali sad kad smo već postali integralni dio ukupnosti (što se ne da tako lako promijeniti) možda ni osvrt ni eksperiment ne bi bio pretežak zadatak.

Tko je glasao

Samo da podržim

Samo da podržim Frederika:-)

In a time of universal deceit, telling the truth becomes a revolutionary act.
http://manjgura.hr

In a time of universal deceit, telling the truth becomes a revolutionary act.
http://manjgura.hr

Tko je glasao

Interesantno i poučno. Imam

Interesantno i poučno.

Imam jedno pitanje i jedan prijedlog:

Pitanje: Možeš li zamisliti npr. jednog Sanadera ili jednog Milanovića kako skuplja milijune kuna preko facebooka za predsjedničku kampanju???

Prijedlog: Bacimo oko na nekog autsajdera kojem bismo pomogli da to učini.

Bilo bi zabavno!! I poučno!!

Tko je glasao

@frederik, došao si na

@frederik, došao si na moje!
Što misliš što je značio i što bih predložio na onom sastanku 25 pollitika.com-ovaca?
Ona formula 25+25 x 100 npr.; - kao sam to zamislio nikako ne želim napisati na ovim stranicama bez obzira što su me neki ovdje kritizirali da time baš i ne dokazujem volju za i najmanji doprinos razvoju političke tehnologije i ideja u RH.
Tvoja formula i prijedlog financiranja preko mreže ima jedan nedostatak koji još nisi uočio. Za njega postoji rješenje, baš kao i za financiranje a da ne upadneš u ovisnost o velikim "ulagačima", tj. da kandidat ne dođe u stanje korumpiranosti.
Uostalom, jednoj osobi koja je logirana na ove stranice sam to predložio već odavna, pred nekoliko mjeseci.
Nisam siguran da me je itko ozbiljno shvatio kao što ni mnogi tvoj dnevnik shvatiti neće.
Mi smo po pitanju tehnologije kandidiranja, kampanja i izbora na razini "kamenčić i pločica"!
Balkane, Balkane moj...

Tko je glasao

Zaključak ove inspirativne

Zaključak ove inspirativne analize, nažalost, nije uvjerljiv: suvremena tehnologija, kolikogod moćna i puna potencijala, nije samostalna sila koja sudjeluje u preobrazbi svijeta. Ona je tek alat, moguća poluga u dobrim rukama koje vodi mudra glava/glave. Za razumijevanje ovoga stava ključni pojam je "demokracija".
Zbog toga predlažem oprez kod upotrebe pojma "demokracija".
Nekoliko općepoznatih mjesta treba podcrtati. Tako je jedno od najbitnijih otvorenih pitanja preobrazbe suvremenog čovječanstva pronalazak optimalnog modela upravljanja općim i zajedničkim poslovima u zajednici. Kod pojma "zajednica" misli se na mikro plan (obitelj, odnosno adekvatna zajednica u kojoj se socio-ekonomski i fizički obnavlja svijet ljudi na zemlji) , mezo plan (lokalna, regionalna i državna zajednica u kojoj ljudi, međusobno bliski po nekim specifičnim obilježjima, udružuju svoju energiju kroz neko vrijeme gradeći lokalne, regionalne, kontinentalne... zajednice), i makro plan ( globalna zajednica, čovječanstvo).
Kad se govori o upravljanju uvijek govorimo o vlasti, moći. "Narod koji upravlja" ( svojim općim i zajedničkim poslovima)-demokracija- samo je jedan od oblika u kojem se kroz povijest materijalizira ta moć. Kod toga je bitno uočiti da "narod vlada" na dva načina: izravno (neposredna demokracija u raznim formama) i preko posrednika ( predstavnička demokracija u raznim formama). Drugi oblici vladanja javili su se obliku rodovske, plemenske, klanovske, kastinske ( vlast "nasljednih vladara", vlast "obrazovanih i mudrih" i vlast "posvećenih"- teokracija), klasne vladavine u konkretnim povijesnim okolnostima.
U suvremenim Sjedinjenim Američkim Državama odvijao se, do pojave B. Obame, proces "retardiranja", povijesnog preoblikovanja građanske demokracije razvijenog kapitalističkog društva ( u njegovom tzv. postindustrijskom obliku) u neki čudni oblik kastinske demokracije. Društvena "elita", ( najsličnija po povijesnoj analogiji indijskim kastama) uspjela je izgraditi fascinantnu snagu i društvenu moć. Temelj te snage je u povijesti nezabilježena preraspodjela sveukupnoga bogatstva svijeta koja se odvija u proteklih nekoliko desetljeća ( pojedinci, pojedine obitelji su došle u posjed bogatstava većih od imovine srednjih, a ponekad i većih državanih zajednica danas). Uz ekonomsku moć, ova je kasta razvila i specifičnu ideološku "mix" svijest koja površno, potrošački pitko, kombinira vjerska "pravovjerna" ( fundamentalistička, kaže se ponekad) vjerovanja i vrijednosti kojima pravda svoju društvenu moć i utjecaj.
Čini se da ozbiljnijih prepreka za nastavak tog procesa "kastinske demokracije" nije bilo, sve do izbijanja globalne financijske krize. Suočeni s realnostima prelijevanja financijske krize u krizu tzv. realne ekonomije, američki građani su ( svjesno ili nesvjesno) uvidjeli da gube-ionako ograničen posredovanjem političkih stranaka- utjecaj na upravljanje društvenim poslovima. "Da, mi to možemo" je krik nemoćnih, očajnih. Prilike su tražile- i našle- pokret, osobu, grupu ljudi koja će prepoznati problem, opisati ga i ponuditi rješenje. A rješenje je ponuđeno kao "povratak vrijednostima naših pređa" ( svi Obamini nastupi su u tome znaku).
Čini se da su suvremene tehnologije, osobito u sferi komunikacija i informiranja, korištene kao alat, tehničko sredstvo za povratak građanske posredničke demokracije američkoga tipa na svoj ustaljeni povijesni put. A na tome putu demokracija je sredstvo jačanja nacionalne države, jačanja državnih institucija, snaženja gospodarske uloge države.... A to su sve procesi koji su suprotni pojavi neposrednog upravljanja. Neposredno upravljanje je naime moguće tek u procesu slabljenja države i njenih institucija i funkcija.
Ako i/ili kad taj proces bude povijesno moguć, nove informatičke i komunikacijske tehnologije su na raspolaganju onima koji taj proces budu nosili na lokalnom, državnom i globalnom planu.
U SAD, s Obamo na čelu procesa, jača posredovana demokracija klasičnog građanskog tipa, uz nužno slabljenje svih oblika samouprave kao jednu od posljedica toga procesa.

Tko je glasao

Zbog toga predlažem oprez

Zbog toga predlažem oprez kod upotrebe pojma "demokracija".

Kad se govori o upravljanju uvijek govorimo o vlasti, moći.

Prakticirao sam teorijske i praktične krajnosti, koje nisu lake za izdržati fizički, financijski i slično, ali koje su veoma zahvalne po čudima i lakoćom kojom ljubavno vode do preciznih i začudnih rezultata - demokracija neograničenog samo upravnog stupnja, u kojoj i zadnje nepozvane budale i cijela krda slobodno i sve maštovitije mogu i izražavaju svoje demokratsko sudjelovanje i larpulartističko izražavanje orgijanjem + preminimalističko ali cjelovito i precizno upravljanje nadrealističkim tehnikama nemoći i začudnosti.

Rezultati - konkretne začudne simfonije za simfonijom, nekad malo slabije ali opet dovoljno začudno.

U suvremenim Sjedinjenim Američkim Državama odvijao se, do pojave B. Obame, proces "retardiranja", povijesnog preoblikovanja građanske demokracije razvijenog kapitalističkog društva ( u njegovom tzv. postindustrijskom obliku) u neki čudni oblik kastinske demokracije.
Ipak se malo mistificira. I oni su morali malo prolupati.

Krajem sedamdesetih njihovi ekonomisti su držali tribinu u Zagrebu na temu najčudnije i najbrže narastajuće SFRJ ekonomije i standarda u svijetu, koja to najbrže širi po svijetu. Razumljivo je da su nazirali da su iza neki tikovi bez pokrića ali i da ih jako zanima ta suverena nadmoć kojoj oni ne mogu parirati. Kao i ruski i drugi oligarsi, i oni, kao moćna ali tim "našim" uspjesima frustrirana imperija, su se zaželjeli uspjeha, prolupali i proklitali - ne mogi svi dugo bančiti, izdržati i umjesto plaćanja ceha još i zaraditi na zabavi.

Čini se da su suvremene tehnologije, osobito u sferi komunikacija i informiranja, korištene kao alat, tehničko sredstvo za povratak građanske posredničke demokracije američkoga tipa na svoj ustaljeni povijesni put. A na tome putu demokracija je sredstvo jačanja nacionalne države, jačanja državnih institucija, snaženja gospodarske uloge države.... A to su sve procesi koji su suprotni pojavi neposrednog upravljanja. Neposredno upravljanje je naime moguće tek u procesu slabljenja države i njenih institucija i funkcija.
Dobro uočavaš.

I ne samo to. I dalje najbolji teoretičar i istraživač moderne Walter Benjamin, je nedvojbeno utvrdio da u redovnom izvanrednom stanju sve nove tehnike i čuda mogu pomoći i proširiti mogućnosti do određene razine ali i biti moćan alat za nezgode, kao što su to bili svi alati pa i brzi konji Džingis kana, dok ključnu ulogu moderniteta igra mozak onih pojedinaca koju u tom redovnom izvanrednom stanju uspjevaju napraviti ključne korake začudnosti i novog - on je nedvojbeno utvrdio da su potezi već zgrčenog, izgladnjelog i pohabanog Charles Baudelairea ključniji i moćniji od impresivnih ratova, revolucija, tehzničkih revolucija, znanstvenih otkrića ... jer su napravili ključne korake iz daveži i beznađa modernita u nove prostore duha i čovjeka. U tom smislu on, ne uvažavajući boljševičku revoluciju i već puzeće staljinističke čistke, iako krhk, po Moskvi slijedi male tragove svoje ljubavi prema jednoj dami. Također nije impresioniran silom nacističke Njemačke ni kanalima evakuacije na jugu Francuske, pa ...

Zato će se nastaviti sa kontradikcijama koje to nisu - istovremeno ćemo, kao i do sada, koristiti čuda nove tehnike i "retrogradne tehnike", ne radi larpurlartizma nego kao pomoćno sredstvo za uvodne taktove u udarne djelove ljubavne i borbene začudnosti. Obzirom da smo vični, zašto bi se odrekli tih moćnijih ouđa i oružja kojima zaplotnjačke snage oslobađamo nužnosti nužnosti koja nije nužna a ljubavne snage opskrbljumo ekološki uzgojenim voćem i povrćem.

Tko je glasao

Hvala ti što si me potakao

Hvala ti što si me potakao da se ponovno vratim ljubimcu W.Benjaminu.
Onima koji imaju problema s tvojom rečenicom, a vidim da takvih ima, predlažem da vide kako tek izgleda misao izrečena rečenicom koja od početka do kraja pršti, frca, glavinja, uspinje se, vrišti ( ne, ne ide mi dalje...odustajem) na sve strane trudeći s da iscrpi sadržaj, misao, emociju, asocijaciju do krajnjih granica. U jednoj rečenici. I tako u svakoj.

Tko je glasao

Hvala ti što si me potakao

Hvala ti što si me potakao da se ponovno vratim ljubimcu W.Benjaminu.
Iznimna mi je čast što sam nakon dugo vremena doživio da netko uopće zna za to djelo a povezano s tvojim komentarom tim više.

Iako je društvo, u kojem je glavni šegrt raspopa Kardelja Tomac kroz brojne etape dospio na vrata vječnosti a na čelu vlasti su zajebant & teatrolog & pop zvjezda Bandić, nelogično kardeljističko pušioničko i nije pogodno za stvaranje zabune sa Walterom Benjaminom, na krilima krize povjerenja u tu i druge pušione a bogme i na krilima ovdašnje tradicije stiže come back tog saobraćajnog djela (vodi i usmjerava pa raznim točkama duha i izvanrednog stanja) te povoljnije doba za općenite aktivnosti i slobodu duha oko izazova.

Ad tradicije, da su naši duhovi pedesetih i šezdesetih a i dalje čekali šta će im odobriti Krleža i partija a i šta će dekonstruirati Stanko Lasić, ne bi tu bilo toliko toga.

Bernardo Bernardi je ponavljao ne nasjedati Npr. na TV sam slušao i sa 80 godina veselog Milko Kelemen. Priča kako je uspio zeznutu Jekaterinu Furcovu i potom sve redom te organizirati veliku manifestaciju Muzičko biennale Zagreb 1962.g. Ključno je bilo da su on i međunarodno društvo bili dovoljno koncentrirani na svoja traganja za glazbom i duhom da su im te relacije bile sekundarne. Bez toga bi i orjentacija a još više takva organizacija bili nemogući.

Tko je glasao

Bez ikakve potrebe pišeš

Bez ikakve potrebe pišeš narcisoidno do ludila!

Tko je glasao

Da li je to elitna poslovna

Da li je to elitna poslovna narudžba i odluka potrošiti nešto love na tu narcisoidnost ili su neki modno-estetski probavni doživljaji?

Tko je glasao

Hm, Mada ima u tekstu dosta

Hm,

Mada ima u tekstu dosta pritajenog humora i ponešto sarkazma (naravno s ozbiljnim namjerama) ipak sam mislio da sam se jasno odredio protiv premoći tehnologije nad ljudima (naglašavajući kako su se jedino tehnologije mijenjale, ali ljudske potrebe ostale iste kao i u Aristotelovo vrijeme).

Još nešto! Nakon velikog kruga koji je ukupni razvoj tehnologija napravio u interesu razmnožavanja ljudskog roda, temeljne ljudske potrebe su u principu još onakve kakvim su ih zacrtali Aroistotel ili Seneca (samo njih sam spomenuo ali bilo ih je još). Potrebe čovjeka su mir i sreća (unutarnje zadovoljstvo) i to će ostati sve dokle god bude ljudskog roda. Da je tome tako svjedoče razarajući antiglobalizacijski ili anarhistički pokreti koji cvjetaju baš najviše u razvijenijim zemljama nasuprot većoj razini blagostanja koja je baš tamo dostignuta.

Zato i izraz demokraciju treba vratiti k izvorima - to je jednostavno vladavina naroda, koja je najbolje funkcionirala na trgu-agori gdje se nitko nije mogao skrivati za sve što je rekao i učinio - to treba opet vratiti u funkciju, i realno to je moguće. Ali samo zato da ljudi mogu funkcionirati shodno svojoj prirodi. Dakle, unatoč sve razvijenijim tehnologijama odgovor na potrebe čovjekove još nije nađen, ali na tome treba nastojati (što danas omogućavaju informacijske tehnologije ali su one samo jedna od tehnologija i isključivo sredstvo za sporazumijevanje).

Samo kao primjer, zadnji nemiri u Grčkoj su proizveli oko milijardu eura štete, a pritajeni vulkan tamo još tinja i prijeti. Milijarda eura je mogla puno toga promjeniti u Grčkoj ali je spiskana na bijes. A glede Obame, on jest bistar momak, ali onaj koji je razumio pojavu u kojoj te komunikacijske tehnologije opet omogućavaju transparentnost koja je nekad postojala, i kojoj se treba vraćati.

Drugih aspiracija ovaj tekst nije imao.

Tko je glasao

Razlog zbog kojega se bavim

Razlog zbog kojega se bavim tvojom analizom je pretpostavljam očit: to je nadahnuta, duhovita i poticajna analiza.
Pokrećeš nezaobilazna pitanja svake ozbiljne politološke i politekonomske analize ( bez toga je politička praksa besmislena):
-kako u realnim okolnostima (izbori u SAD) funkcionira odnos znanstveno-tehnološke revolucije i društveno-ekonomskih odnosa iskazanih kroz poklitičke odnose snaga ( link na koji upućuješ je čvrst dokaz za tezu koju braniš),
-koja je svrha, cilj promjena koje se naziru, najavljuju, oblikuju ( sreća, ljudske slobode, mir...Uz dodatak: u suvremenoj teoriji to su također i ekonomske kategorije.),
-koje bi prioritete morali formulirati za političku akciju u nekim drugim okolnostima (naša zemlja, naprimjer).

Možda bi, nekom prilikom, trebalo otvoriti raspravu o tome koji oblik vladavine naroda je najpoželjniji. I pokušati se zapitati, analitički, da li je taj najpoželjniji model, oblik moguć (kada, gdje, u kojim okolnostima). Na kakvim pretpostavkama. Tko u suvremenim okolnostima, koji "ljudski materijal" je zainteresiran za taj drugačiji model ( ljudi stvaraju povijest...itd...).
Hvala ti na poticajnoj analizi.

Tko je glasao

Možda bi, nekom prilikom,

Možda bi, nekom prilikom, trebalo otvoriti raspravu o tome koji oblik vladavine naroda je najpoželjniji. I pokušati se zapitati, analitički, da li je taj najpoželjniji model, oblik moguć (kada, gdje, u kojim okolnostima).

Ta je rasprava otvorena od kad su nam stari Grci ostavili politiku kao jedinu aktivnost kojom se čovjek razlikuje od drugih živih bića. I još nije završila. Vjerojatno nikada ni neće. Meni se puno hitnijom čini akcija na revitaliziaciji politike u smislu da ju se otme natrag iz kandži privatnog interesa ekonomskog pod-sustava i vrati tamo gdje joj je i mjesto - u javnost tj. na agoru.

Naravno da je usporedba agore i interneta samo na razini funkcije - političko djelovanje definirano kao komunikativna akcija; moguće i smisleno jedino ako je javno. U biti se radi o dva različita fenomena koji se, međutim, međusobno ni u kojem slučaju međusobno ne isključuju, nego kombinacijom stvaraju novu kvalitetu političkog. Mišljenje i djelovanje više nije podijeljeno na lokalno i globalno, tako da je ekologistička parola iz '80-tih danas zastarjela.

Internet omogućava da svako lokalno djelovanje dobije globalnu dimenziju i obrnuto da globalni problem nađe svoje rješenje na lokalnoj razini. U tom smislu, degenerirana anti-politika sile (vojne, financijske, ekonomske, diplomatske), uz pomoć interneta, biva potiskivana od strane globalno-lokalne moći zajedničke komunikativne akcije.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Uz ispriku zbog širenja

Uz ispriku zbog širenja rasprave želio bih samo dodati kao otvoreno pitanje: koje lokalno, djelovanje, iskustvo će se globalizirati kroz digitalizirane tehnologije? Kinesko, indijsko, nigerijsko, sjevernoameričko, kubansko ...? Kako iz kojeg kuta pogledaš, slika postaje sve kompliciranija.

Tko je glasao

O iskustvu participatornog

O iskustvu participatornog budžetiranja u brazilskom gradu Porto Alegre, koje su preuzele mnoge druge lokalne zajednice, možeš pročitati ovdje:

http://www.ongcidade.org/site/php/op/opEN.php

Model deliberativne participativne demokracije je u svojoj srži takav da njegovo uvođenje proizvodi efekte i na susjedne lokalne zajednice (horizontalno) i na donje i gornje razine institucionalne i društvene organizacije (vertikalno). Više o tomu možeš naći ovdje:

http://www.ssc.wisc.edu/~wright/Published%20writing/DD-1.pdf

ICT samo ubrzava ove procese, štoviše, po mojem sudu to bi mogla i trebala biti njihova primarna funkcija u revitalizaciji političkog.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Pojam politike koji

Pojam politike koji baštinimo od antičkih Grka prošao je kroz najmanje tri povijesna "filtra": arapski, rimski i ranokršćanski. Ti su filtri bili civilizacijski, kulturni, društveno- politički.
U prvom slučaju zapadnoevropska kultura upoznaje ( a dijelom upoznaje neke druge, zanemarane ili nepoznate aspekte) antičku grčku misao kroz prijevode na latinski arapskih prijevoda sa starogrčkoga. To rade židovi i muslimani koji su prešli na kršćanstvo, a nastavili su raditi u bibliotekama španjolskih maorskih gradova-država ( Andaluz). Povijesni sljedbenici ovog nasljeđa su sveučilišta u Parizu i Chartresu XI-XII stoljeća. Mnogi misle ( pod utjecajem J. Le Goffa) da je tu mjesto rođenja zapadnoevropskog intelektualca. Preko Abelarda i njegovog djelovanja zapadnoevropsko kršćanstvo će morati preispitati mnoge pojmove, pa i pojam politike. Razvitak ideja sv. Tome i sv. Augustina snažno je pod ovim utjecajima.
U drugome slučaju se radi o prijevodu na latinski slučajno pronađenih, ponovno aktualiziranih tekstova antičkih Grka u vrijeme dok su postojali povijesni tragovi biblioteka iz vremena Aleksandra Velikog. Misli se da je utjecaj ovih radova minimalan, jer su bili proučavani u zatvorenom krugu, u uskim, elitističkim zajednicama koje su bile bez utjecaja u svojim povijesnim vremenima.
Ranokršćanska skolastika s jedne strane i burne rasprave među kršćanima bizanstskog obreda u vrijeme propasti istočnoga carstva, s druge, treći su pravac probijanja ideja starih Grka do naših vremena.
Zapadno kršćanska tradicija poimanja politike uglavnom je pod utjecajem susreta ovih ideja s idejama koje dolaze do nas preko Andaluza i Francuske.
Zbog ovakvih okolnosti je pojam politike u našoj civilizaciji toliko mnogoznačan, u mnogim svojim aspektima čak i konfuzan. On pokriva široku lepezu od "moralnog upravljanja javnim poslovima", "Božjom milošću nadahnutih moralnih ljudi koji se posvećuju javnome dobru", "od Boga izabranih vladara koji su gospodari ljudi u njegiovo ime" pa sve do ideje da se politika bavi isključivo posredovanjem među sukobljenim interesima. Gdje se, u nastavku, kaže da rat, sila, samo nastavak politike drugim sredstvima. Zanimljivo je da se ideja zajednice kojom upravljaju slobodni ljudi izravnim odlučivanjem i izjašnjavanjem (polis, agora) probila do nas uglavnom preko anarhističkih i reformističkih socijalnih pokreta devetnaestoga i dvadesetoga stoljeća.
Meni je zamislivo, a sa stajališta povijesti pojmova koje koristimo posve legitimno, da se, pored ovog tvog prioriteta pojavi i razmišljanje da je politiku potrebno vratiti mudrim upravljačima, posvećenim vladarima, onima koji mogu plaćati porez, ljudima plave-žute-šarene boje krvi...I kako se u tom mnoštvu prijedloga opredijeliti za najpoželjniji model upravljanja zajedničkim poslovima?
Opredijelio bih se za minucioznu, duboku i ozbiljnu analizu. Koja mora biti na raspolaganju onima koji su spremni unositi ideje u zajednicu i boriti se za njih.
Pretjerujem li kad se zalažem da na tržištu ideja i opcija pobijedi najuspješnija? A najuspješnija će biti ona koja je najdomišljenija, najšire prihvaćena i koja je u stanju - u društvenim odmjeravanjima- dati moć u ruke onih koji znaju što s njom činiti radi općega dobra, slobode ljudkih grupa i sreće i blagostanja osoba u ljudskoj zajednici..
A digitalne tehnologije? Alat kao i svaki drugi. U junačkoj ruci i šiba je koplje.

Tko je glasao

Ta je rasprava otvorena od

Ta je rasprava otvorena od kad su nam stari Grci ostavili politiku kao jedinu aktivnost kojom se čovjek razlikuje od drugih živih bića. -@nemesis

Točno, uostalom nije li riječ "idiot" potekla upravo iz te stare Grčke za one koji se nisu bavili politikom i društveno korisnim radom u svom gradu tj. državi?

Tko je glasao

I ti si se

I ti si se potrudila/potrudio dati zanimljivu analizu. Čini mi se, međutim, da nisi baš najbolje informiran/informirana. U tvoju tezu o jačanju države kao kontraindikaciji direktne demokracije, ne bih ovdje ulazila (samo da napomenem da su SAD federacija s visokim stupnjem autonomije lokalnih zajednica s jakom središnjom administracijom, za razliku od Hrvatske koja je centralizirana, ali bi se o funkcionalnosti njezine administracije tj. snazi države dalo diskutirati). Želim samo ponoviti načela vladavine koja je Barack Obama najavio: otvorenost, transparentnost, participativnost i kolaborativnost. Dakle suprotno onomu što ti navodiš da će biti odrednice politike nove administracije. Odustajanje od predstavničke, građanske demokracije u ovom trenutku bi bilo krajnje kontraproduktivno. Više o svemu ovdje:

http://www.peterlevine.ws/mt/archives/2009/01/the-executive-o.html

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Bitno je: -postoji visoka

Bitno je:
-postoji visoka korelacija između jačanja centralne moći u nekoj zajednici ( u ovom naše slučaju centralne državne vlasti) i ponašanja direktne, možda bismo trebali ostati kod pojma participativne, demokracije. Snaga tog odnosa, njegova vrijednost (pozitivna-negativna)...stvari su za istraživanje. Ovdje govorim samo o onome što mi se čini;
-Obamina skupina zatiče stanje kako si ga opisala ( relativno visok stupanj građanske participacije u SAD), ali ne i ekonomskih sloboda lokalnih zajednica (ovo se može mjeriti odnosom lokalnih i federalnih ulaganja u krupne infrastrukturne objekte u SAD, naprimjer);
-njihova projekcija budućnosti temelji se na principima na koje si upozorila (reklo bi se nešto kao principi dobrog vladanja). Ali, sumnjam u to da postoji ozbiljan manevarski prostor za bilo kakvo jačanje moći lokalnih vlasti ako se brzo ne oporavi gospodarstvo SAD. Obama kaže da će biti bolje nakon što bude gore¨!

Želio bih otkloniti mogući nesporazum: u ovom času se čini da je pojava Obame povratak najboljim tradicijama građanske demokracije američkog tipa. Da li je to dobro ili loše? U svakom slučaju je povijesno naprednije od kastinskog retarda njegovog prethodnika.

O našim (ne)prilikama u ovom kontekstu ne vidim prostora za raspravu.

Tko je glasao

O našim (ne)prilikama u

O našim (ne)prilikama u ovom kontekstu ne vidim prostora za raspravu.

U raznim razdobljima, pa i ekonomsko-političko kriznim u "jednoumlju" i u "demokraciji" sam na dugo i na široko poslovao po raznim djelovima Hrvatske.

Ovo što se u Obama i ostali u USA nadaju ostvariti mi smo nekada odigrali i u krajevim a la Siciliji. Meni osobno je npr, "režim" često prijetio svim i svačim, ali se ne mogu žaliti da se je bilo šta od tih 150 kritičnih situacija bilo ozbiljno, osim kao prilog za daljnje poduhvate, dok su svi uspjesi i prolupavanja bili nepopravljivo nezgodni.

Dakle, taj dio kod nas ide obrnuto - zanimljiviju demokraciju i bolje ekonomske rezultate nego u USA je lako postići, pogotovo kada stisnu neprilike kao sada, ali su puno veći li nerješevi problemi sa uspjesima. Zato je sada ključno samo pitanje kulture pijanke, onog banalnog automatiziranog djela priče koji kreće od dužnog obilježavanja uspjeha i erotskih vizija a završi u pizdarijama. Stvar se lako rješava pomoću ceremonijal majstora, ali sitne erotske pohlepe priječe da to psotane redovna praksa kao i sve druge, primjerena podjela rada - ako to rješimo za nas su Amerikanci i ostali Evropljani diletanti, ipak smo mi iskusniji svemu i opredjeljni za slobodu, sve novo, učenje i malo začudnosti i zabave.

Tko je glasao

Dok sam pisao moj gornji

Dok sam pisao moj gornji odgovor ti si se javila s vrlo prihvatljivim rezoniranjem. Možda jesam u tekstu bio malo nejasan - demokracija ne može biti drugačija nego predstavnička i građanska - kako upražnjavati neposrednu demokraciju s milijardama ljudi.

No ona agorska transparentnost javnih poslova, koja je bila izvorna vrlina vladavine naroda u polisu (što je iniciralo razvoj nama poznate civilizacije) ne samo da se može nego mora pojačavati u suvremenom svijetu jer je ponovno postala realna mogućnost.

A upravo to će uskoro zasigurno presuđivati mnogim političkim sudbinama koji se ne budu znali prilagoditi novim vremenima u kojima se podvale i gadosti više neće moći tako lako skrivati. Naš Gale je ovdje zastupao JOT dakle ovo isto - događaji na globalnoj razini mu idu u prilog - samo na tom kursu treba ustrajati.

Tko je glasao

No ona agorska

No ona agorska transparentnost javnih poslova, koja je bila izvorna vrlina vladavine naroda u polisu (što je iniciralo razvoj nama poznate civilizacije) ne samo da se može nego mora pojačavati u suvremenom svijetu jer je ponovno postala realna mogućnost.

Tako je. Stoga JOT paradigma nije nova, nego izvorna paradigma političkog. Degeneracija političkog započela je, prema Hannah Arendt, prevlašću masovnog društva, specifično, privatno interesnog aspekta ljudskog aktiviteta, nad onim što je zajedničko, specifično, javno-komunikativnom praksom. To znači da ćemo o revitalizaciji političkog moći govoriti istom kad postignemo da javno i zajedničko u djelovanju ljudi prevlada privatno interesno. Čini se da su globalne i lokalne krize idealna prilika za takav humani poduhvat, ali da neće biti ni lako ni jednostavno, jer uvijek hodamo po rubu pada u divljaštvo, to je također točno.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Stari antički moralist,

Stari antički moralist, dobroćudni Seneca, kad bi se slučajno probudio u ovom vremenu, možda bi se tjedan dva čudio čudima tehnologije, ali bi onda onako, marljiv kakav je već bio u svom vremenu, olako sjeo za kompjuter i počeo se družiti na facebooku.

Na facebooku bi mu prvi prijatelj bio Aristotel. Vjerujem da bi promijenili svijet. Demokracija je napravila veliki krug. To je sustav koji je odlično funkcionirao dok su se svi znali. Ajde ti prođi agorom ako si nešto napravio protiv općeg interesa. Znali su i gdje živiš, a znali su ti i obitelj. Internet je tehnologija koja bi mogla poslužiti da približi svijet i politiku natrag na speakers corner odnosno agoru. Demokracija kao sustav je pokazala svoje manjkavosti koje ili treba ukloniti u nekom novom i boljem sustavu (manje gorem) ili vratiti dio uvjeta, neophodan za bolje funkcioniranje postojećeg sustava, kao što je bilo međusobno poznavanje kao korektiv odgovornosti. Takav potencijal ima internet.

Tko je glasao

@seneka, u politici se

@seneka, u politici se nikada ništa nije promijenilo od pamtivijeka, od vremena imena tvog nika i njegovih vremena pa sve do danas.
Demokraciju pripisujemo nekom svom vremenu što je čista laž i obmana.
Demokracija nije nastala ni Francuskom revolucijom ni uvođenjem prvih parlamenata u Europi.
Demokracija je odavna samo ju mi ne prepoznajemo kao takovu jer smo je totalno izokrenuli i prilagodili sebi. To "prilagođavanje" prije svih je započela VB i USA upravo sebi u korist u smislu diktiranja uvjeta cijelom svijetu koji je "ispravan" način provođenja i vođenja demokracije. Kolonijonalna demokracija.
Danas plaćamo račun.
Ovo je samo moje skromno mišljenje... ali ja sam u njega 100% uvjeren.
Današnju civilizaciju će srušiti i ruša BAHATOST!
Taština nad taštinama, sve je samo taština - rekao bi Salamon i danas ponovo baš kao i onda kada je umirao.
Sva čuda današnje tehnologije nas pretvaraju u najdekadentniju etapu povijesti razvoja ljudske vrste.
Uostalom, današnja demokracija je fikcija, obmana i laž.

Tko je glasao

U totalnim sam dilemama sama

U totalnim sam dilemama sama sa sobom...apsolutno sam ZA demokraciju ali nekako baš ne mislim da si na pravom tragu.

Po meni bitna je sama PORUKA; normalno je da tehnološki idemo naprijed, normalno je da vrli novi svijet mora naći nove načine komunikacije te PORUKE sve brojnijoj populaciji...

Poruka će dospjeti do manje ili više ljudi, ovisno o korištenoj tehnologiji, ali ono što je ključno je razumijevanje iste! A tu smo tanki, vrlo tanki...u svim se demokracijama živi u strahu od utjecaja neukih!

A nekako mi je i teško razglabati o BB tehnologiji (iako mi je najdraža alatka več par godina) i Facebook-u (koji nikako da prihvatim(?)) ako znam da četvrtina svjetskog stanovništva zarađuje na dan dolar ili manje...pokušava preživjeti...

Tko je glasao

U svim se demokracijama

U svim se demokracijama živi u strahu od utjecaja neukih....To si dobro rekla ali postoji problem još veći...Učeni su ishipnotizirani,elitizirani...Šire nam ovu kulturu:masovna korupcija,presvlačenje kaputa,prihvačanje primitivnih ideologija,raznih čuda i čudesa,nepoštivanje zakona od onih koji su zaduženi za provođenje tog istog zakona.Posljedica toga je oblik ponašanja ljudi:laž,moralna upitnost i kukavičluk.Ovom narodu nije stalo do istine,ni do morala.Uživaju u žutilu skandala.Mulj se širi na ulice,bitange u čoporima,bez imalo informacija,plastične barbike,ograničeni,svi željni brze zarade...
Podjeljeni kao šizici,i društvo i pojedinci...odbacuju realnost...totalno bolesni u mozak..

Svaka čast izuzecima i stvarno im se divim koliko se odupiru ovoj većini.
I još nešto:aktivna sam na facebooku od 1.12.2008g i mogu reći da sam primjetila možda deset osoba koje se ne boje vlastitog monitora...Do 1.1.2009 bilo ih upola manje...Dakle oni u interakciji u svojim okolinama će sigurno osloboditi svaki po pet osoba i zato vidim nadu u ovim medijima.Da je barem tog bilo oko 1990.g.Mislim da bi povijest bila sasvim drugačija.
Biti ćemo robovi sve dok sebe ne oslobodimo svog straha i odlučimo pogledati istini u oči...ona zna biti bolna jer ruši lažne ideale.

Tko je glasao

Bilo je krajnje vrjeme da se

Bilo je krajnje vrjeme da se probudiš, ili si samo čekal pogodnu priliku.

Tko je glasao

Pa rekel sam Skviki da bum

Pa rekel sam Skviki da bum uzel malo odmora od Pollitike, ne sme nam to postat jedina strast u životu.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Prosvjed branitelja od Weteran komentara 0
  2. Prigovor savjesti, kvalitativno i figurativno od lunoprof komentara 29
  3. Dignitet i percepcija od StarPil komentara 10
  4. Tko gnoji hrvatski meinstream fašizmom od sjenka komentara 26
  5. Nevenka Topalušić, 100%tni HRVI i ostavke ministara F. Matića i A. Kotromanovića od ppetra komentara 24
  6. osvajači samoStalnosti RH od aluzija komentara 0
  7. Odletio Milanović. Na Krilima Kvarnera. od Papar komentara 0
  8. Delanec od pravednik vz komentara 22
  9. u povodu ratovanja daleko oko nas od aluzija komentara 0
  10. Dezinfekcija i čišćenje- za laži poraženih i frustriranih od ppetra komentara 66
  11. Bandić i "Bandići" od bosancero komentara 37
  12. Prijevremeni izbori za gradonačelnika u Zagrebu? od Zoran Oštrić komentara 38
  13. KURDI, žrtvovan narod? od Ljubo Ruben Weiss komentara 23
  14. Argumenati ZA i PROTIV preferencijalnog glasovanja od DEMOS komentara 15
  15. Pa promijenimo konačno taj ustav, … III od Feniks komentara 64
  16. Referendum kao odraz od lunoprof komentara 15
  17. SDP dopušta HDZ-u osvajanje RH od aluzija komentara 0
  18. Nakon posjeta Putina Hrvatska treba revidirati politiku prema Srbiji od vkrsnik komentara 59
  19. Suđenje u Muenchenu okidač za lustraciju u Hrvatskoj od vkrsnik komentara 56
  20. živim okružen surogatima od aluzija komentara 0
  21. Kome će se prikloniti Srbija? od Weteran komentara 49
  22. Između dva referenduma od Zoran Oštrić komentara 35
  23. HNS i privatizacija autocesta od Weteran komentara 25
  24. Dolazi li nova zapadna ekonomska kriza ...? od Busola komentara 7
  25. Pet socijalističkih mitova od Tko je John Galt komentara 53

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Argus
  • indian
  • lunoprof
  • miris
  • Skviki
  • Zoran Oštrić

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 6
  • Gostiju: 25

Novi korisnici

  • jeffrey
  • Turist s razlogom
  • Endrina
  • Primarijus iz BiH
  • narko