pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Hrvatska se več godina zaklinje u društvo znanja, obrazovanje kao strateški cilj i sredstvo kojim mi idemo kamo već idemo. A do Trsta smo došli. Bologna je malo dalje i do nje smo samo došli u deklaraciji. Kako je riječ "reforma" mnogoznačna i popularna, to bi i ovo mogao biti prilog funkcionalnoj reformi visokog obrazovanja u Hrvatskoj, mreži, financiranju i položaju studenata.
Svaka reforma treba ciljeve. Mogao bi ih definirati, recimo, ovako:
-podignuti generalnu razinu obrauzovanosti nacije – 20-25% radno aktivne populacije post-sekundarno obrazovano,
-sveučilišne studije održati (podignuti) na razinu boljih europskih studija,
-stručne studije organizirati tako da pružaju neposredno primjenjivo obrazovanje,
-uspostaviti sustav konkurencije u visokom obrazovanju,
-uključiti i privatna visoka učilišta u sustav, ne samo restriktivnim propisima već i financiranjem.
-uključiti hrvatsko visoko obrazovanje u europski i globalni obrazovni prostor, horizontalnom i vertikalnom prohodnošću.
To bi htjeli, odnosno ja mislim da bi trebali htjeti. A imamo sljedeću situaciju:
-bolonjski proces barem (samo) je formalno implementiran,
-nedovoljan je broj nastavnika u državnim institucijama generalno,
-mreža državnih sveučilišta je formirana,
-velika sveučilišta još uvijek su fragmentirana – jaki fakulteti, slabo sveučilište,
-privatna sveučilišta ne postoje,
-funkcijski i organizacijski treba diferencirati sveučilišne i stručne studije,
-mreža državnih veleučilišta i visokih škola u formiranju je,
-privatna veleučilišta i visoke škole nedefinirani su (financije i organizacija),
-sustav stipendiranja i kreditiranja kaotičan je,
-znanstveni i tehnologijski projekti financiraju se nedovoljno i bez jasnih kriterija,
-sustav sticanja kvalifikacija u visokom obrazovanju nedorečen je i nepravedan,
-povratni odnos s gospodarstvom ne postoji.
Da bi se to promijenilo pootrebna je strategija. Strategija bi uključila, recimo, sljedeće:
-potpuna implementacija bolonjskog procesa, individualizacija visokoškolske nastave, mentorski pristup, studenti mogu sami formirati vlastiti kurikulum,
-udvostručiti broj novih radnih mjesta u visokom obrazovanju (znanstveni novaci na fakultetima, nastavnici na stručnim studijima),
-podržati inicijative za eventualno formiranje novih sveučilišta, posebice privatnih,
-financijski i politički podržati reorganizaciju fragmentiranih sveučilišta (Zagreb, Rijeka, Split, Osijek), reducirati stratešku samostalnost fakulteta, ojačati (kampusima, načinom financiranja) poziciju sveučilišta,
-podržati inicijative za osnivanje privatnih sveučilišta,
-provesti revalorizaciju postojećih sveučilišnih studija i utvrditi koji od njih su zapravo stručni; reorganizirati takve studije ili ih pretvoriti i formalno u stručne,
-podržati inicijative za osnivanje državnih veleučilišta i visokih škola gdje god se mogu ispuniti uvjeti,
-odrediti jasne kriterije za financiranje privatnih veleučilišta i visokih škola; izjednačiti kriterije osnivanja i funkcioniranja državnih i privatnih institucija,
-uvesti sustav kreditiranja (stipendiranja) SVIH studenata u Hrvatskoj,
-znanstvene projekte financirati primarno iz proračuna (posebno poticati one koji imaju i drugog financijera); kriteriji financiranja trebaju biti selektivni, nemoguće je da 80% znanstvenih projekata dobije potporu Ministarstva, a znanstveni rezultati su globalno zanemarivi; utvrditi odlučujuću ulogu vanjskih recenzenata i načela anonimnosti recenzije; tehnologijski projekti moraju jamčiti neposredno primjenjive rezultate,
-formalne kvalifikacije određuju se brojem ECTS bodova; ECTS bodovi su mjerilo, ne vrijednost sama po sebi; jednak broj ECTS bodova treba dati jednaku kvalifikaciju, bez obzira o kojoj se vrsti institucije i studija radi (sveučilišni ili stručni); poslodavac će vrednovati kvalifikaciju i instituciju, kao što je to slučaj svugdje u svijetu,
-u izradu kurikuluma (sveučilišnih, a posebno stručnih) studija u državnim institucijama obvezno uključiti poslodavce i njihove asocijacije, privatne institucije ne podliježu toj obvezi; uvesti obvezu praćenja zapošljavanja studenata i njihovog uspjeha u karijeri.
Pametna vlada mogla bi, odmah nakon izbora, donijeti i ove neposredne mjere:
-u proračunu za iduću godinu udvostručiti sredstva za zapošljavanje znanstvenih novaka na fakultetima i nastavnika na stručnim studijima,
-odmah (od 2007.) primjeniti “lump sum” financiranje svih strateških (investicije i sl.) potreba postojećih sveučilišta, veleučilišta i visokih škola, taj dio financiranja u potpunosti maknuti sa fakulteta; financiranje 2/3 tekućeg pogona institucija provesti izravno preko Ministarstva, 1/3 predstavljaju vaučeri koje donose studenti (vidi razradu u prilogu),
-u roku od 3 godine provesti revalorizaciju svih studijskih programa sveučilišnih studija, u svrhu uspostavljanja zajedništva na sveučilištima (horizontalne i vertikalne prohodnosti studenata), pa reorganizirati ili pretvoriti u stručne one studije koji tu prohodnost ne omogućavaju,
-u roku od 2 godine otvoriti još najmanje 5 državnih veleučilišta u regionalnih središtima gdje danas ne postoje,
-zakonski izjednačiti financiranje privatnih visokih učilišta s državnom u dijelu koji se tiče studentskog vaučera (1/3 financija, odnosno po unaprijed utvrđenoj cijeni jednog studenta),
-svi završeni srednjoškolci koji žele nastaviti školovanje u sustavu visokoškolskog obrazovanja mogu od akademske godine 2008/09. dobiti studentski kredit; studentski kredit pokriva troškove školarine (1/3 troškova institucije); taj kredit studenti dobivaju u obliku vaučera kojeg nose sa sobom na visoko učilište koje upišu; visoko učilište vaučer naplaćuje od državnog proračuna; studenti mogu dobiti i druge stipendije i kredite, koji im pokrivaju ostale troškove školovanja (vidi prilog),
-podzakonskim propisima financiranje projekata odmah učiniti u potpunosti nepristrasnim, uvesti vanjske recenzente za sve projekte i obevzu poštivanja ocjene recenzenata; recenzenti u svim fazama recenzije trebaju biti anonimni,
-zakonskim propisima izjednačiti kvalifikacije stečene određenim brojem ECTS bodova; svi verificirani studijski programi sa 180 ECTS bodova daju titulu prvostupnika (s naznakom da li se radi o sveučilišnom ili stručnom studiju), a svi sa 300 ECTS bodova titulu stručnog magistra (opet s naznakom na kojoj je vrsti studija titula stečena); stručni studiji ne mogu davati doktorate; stručni studiji s manjim brojem ECTS bodova od 300 daju titulu predstupnika (što odgovara engleskom “associate”), a oni s više od 180 a manje od 300 ECTS bodova su specijalistički studiji; doktorski studiji na sveučilištu daju 480 ECTS bodova, a studiji s više od 300 a manje od 480 ECTS bodova su magistarski specijalistički studiji;
-za sve revalorizirane (i nove) studijske programe na državnim visokim učilištima, Ministarstvo će prije odobravanja zatražiti mišljenje poslodavaca, odnosno njihovih asocijacija.

Prilog:
Praktični način financiranja studenata i visokih učilišta mogao bi izgledati ovako:
Studenti
Po završetku srednjoškolskog obrazovanja učenici se odlučuju da li će nastaviti obraovanje na visokim učilištima. Svi koji se odluče za nastavak obrazovanja dobivaju vaučer na otprilike 10.000,00 kuna za godinu studija (troškovi studija po studentu su otprilike trostruki – 30.000,00 kuna godišnje po studentu). Nakon položenog klasifikacijskog ispita (odnosno ispunjenih drugih uvjeta za upis na visoko učilište, npr. položene državne mature) studenti pri upisu taj vaučer predaju visokom učilištu na koje se upisuju. Visoko učilište vaučer naplaćuje od Ministarstva. To se ponavlja kod upisa više godine.
Ministarstvo pretvara kredite najboljih studenata (prvih 20% kod upisa pojedine godine) u stipendije. Ostali kredite vraćaju, s time da se kredit počinje vraćati 6 mjeseci nakon zapošljavanja, u mjesečnim ratama tijekom dvostrukog vremenskog razdoblja primanja kredita. Krediti su bankovni, a Ministarstvo je garant. Sustav kreditiranja pokriva preddiplomske, diplomske i poslijediplomske studije.
Kod ponavljanja godine studenti ne dobivaju kredit (odnosno dobivaju vaučere u iznosu nominalnog trajanja studija – npr. na Pravnom fakultetu – 5 x 10.000,00).
U slučaju prekida studija studenti su obvezni vratiti dobivena sredstva na način koji se utvrđuje ugovorom o kreditiranju (npr. dvostruko vrijeme dobivanja, s početkom vraćanja 6 mjeseci nakon prekida studija),
Za ostale troškove studiranja studenti također mogu podignuti kredite (koji se ne pretvaraju u stipendije već ih studenti vraćaju na isti način kao i prethodne). Visina tih kredita ovisi o tome gdje student studira – ako je u mjestu boravka kredit iznosi 1.000,00 kuna mjesečno, drugdje u Hrvatskoj to je 3.000,00 kuna mjesečno, a u inozemstvu 6.000,00 kuna (odnosno odgovarajući postotak prosječne neto plaće u Hrvatskoj za prethodnu godinu).
Visoka učilišta
Dvije trećine financijskih sredstava predviđenih proračunom za redovito funkcioniranje visokog učilišta određenom dinamikom učilišta dobivaju iz proračuna kao “hladni pogon”. Npr. fakultet srednje veličine ima ukupni prihod od oko 30 mil. kuna godišnje (ne računajući znanstvene projekte). Takav fakultet dobio bi 20 mil kuna kao akontaciju iz proračuna i trebao bi upisati otprilike 1000 studenata (na svim studijskim godinama i na svim studijima) da pokrije troškove u današnjoj razini. Fakulteti s takvim proračunom na Sveučilištu u Zagrebu imaju otprilike 1500 upisanih studenata, što bi značilo povećanje proračuna za otprilike 5 mil. kuna godišnje.