Euroskepticizam - uvod u pojam

Dnevnik StarPil - Čet, 02/06/2011 - 12:00
Glasujte

19 Up Down
Komentari 53 dodaj komentar

Republika Hrvatska kao politički zaostala zemlja stoji na pragu ulaska u Europsku Uniju. Kada kažem politički zaostala zemlja, tu podrazumijevam sljedeće:

- hrvatski građani, čiji je glas temelj demokratskog sustava ove zemlje uglavnom pasivno gledaju što se u zemlji događa, kao da se to njih ništa ne tiče;

- hrvatski političari, u velikoj većini, boje se tih istih pasivnih građana, pa ih onemogućuju na razne načine ne bi li ti građani 'poludjeli' i postali aktivni građani (npr. dugogodišnja trakavica oko zakona o referendumu, sapunica oko referenduma za ZOR, prosvjedi koji se uopće ne uzimaju na znanje itd.)

- hrvatski mediji, koji dopuštaju da im gospodarsko-politička nomnklatura postavlja urednike i diktira tekstove količinom plaćenog oglasnog teksta, postali su dio propagandne mašinerije kojoj je na zadnjem mjestu objektivna i nepristrana informacija;

- hrvatski obrazovni sustav, sa potplaćenim profesorima i neučinkovitim kurikulumom, bez ideje i strategije, sa udžbenicima koji su naručeni kod kumova i poznanika, stranački i nestučno, djecu pretvara u šuvarove beštije; nakon državne mature, na raspolaganju im stoji fakultetski sustav koji uopće ne korespondira sa današnjim trenutkom; kad se k tome pribroji i tradicionalni manjak zdravog razuma i novca kad god se spomene u političkim krugovima obrazovanje, taj manjak znanja samo uokviruje i, meni osobno, potvrđuje tezu da je RH politički zaostala zemlja.

Nakon ovakvog uvoda, kome uopće pišem i zašto se trudim razlagati bilo koji pojam, a ponajviše euroskepticizam? Zato što, bez obzira na stanje u društvu, točnije UPRAVO ZBOG stanja u društvu, svi oni koji imaju šta reći trebaju to i učiniti; jer i hrvatsko je društvo sastavljeno od pojedinaca, pa da bismo mu podigli kvalitetu, moramo poraditi prvo na nama samima, a onda i pomoći onima koji su s nama u doticaju da zajedno ovo društvo učinimo boljim mjestom za život.

U hrvatskoj je rasprava o euroskepticizmu na vrlo niskim granama. Ali zar je rasprava o europskoj perspektivi bolja? Ta, govoriti o euroskepticizmu, znači govoriti i o europskoj perspektivi i vice versa. Za eurofile i eurofobe nemam simpatija. Za prve zato što se o ukusima ne raspravlja (ako je prvom pojmu pripadno sviđanje kao subjektivna kategorija), a za druge što zazirem od fobija svih vrsta.

Hrvati nisu izmislili euroskepticizam. On je tu bio prije nas i biti će poslije. Ovim dnevnikom želim malo pojasniti što je to euroskepticizam u Europi, o čemu se tu radi, i na što Europljani misle kada su euroskeptični.

Svaka nacija ima dijelom autentičan, a dijelom generalan pojam o europskepticizmu. Tako da bi u početku trebali, što je moj prijedlog, općenito govoriti o euroskepticizmima. A o euroskepticizmu u jednini može se govoriti smao i isključivo vezano za pojedine nacije.

Sam pojam ušao je u upotrebu u engleski tisak, točnije u The Timesu u članku iz studenoga 1985. Kontekst upotrebe tog pojma u tom vremenu možemo dokučiti ako se uzme u obzir činjnica da je pojam euroskeptik tu upotrebljavan naizmjence s pojmom antitržištarac. Oxsford English Dictionnary iz 1980.-tih definira euroskeptika kao osobu koja nije oduševljena povećanjem ovlasti Europske unije. Britanski pojam i upotreba euroskepticizma sasvim je autohtona i kulturološki utemeljena u snažnom britanskom osjećaju nadmoćnosti i osobnosti britanskog društva nad onim na kontinentu. Prezir prema EU ulazi zapravo u širi pojam prezira prema svemu europskom.

Druge članice EU, koje dijelimo na osnivače EU, i one koji su kasnije pridružene, imaju svoje verzije euroskepticizma. Tako u francuskoj nalazimo čak i terminus tehnicus koji se upotrebljava kao sinonim engleskom pojmu euroskepticizma: souverainisme. Francuski pojam naglašava, dakle, suverenitet, te je zabrinut zbog sve većeg utjecaja insititucija EU na francusku unutrašnju politiku. Važno je naglasiti da se u svim ostalim upotrebama pojma euroskepticizam, osim samo i isključivo u britanskom, ne radi o kulturološkom protivljenju sadržaju tog pojma, već se radi o funkcionalnom protivljenju.

U kontinentalnoj Europi, na političkoj pozornici, nalazi se već uhodana distinkcija između pojmova 'tvrdi' i 'meki' euroskepticizam. Ali pojam 'tvrdog' euroskepticizma razlikuje se od države do države: općenito, tvrdi e. podrazumijeva načelno protivljenje EU i europskim integracijama; ukoliko je država već u EU, može se radikalizirati u zahtjev za izlaskom iz te asocijacije, a ukoliko je na pragu pristupanja, teži se neuslasku u EU. 'Meki' euroskepticizam je kritičan prema trenutnoj situaciji, kao i prema daljnjem razvoju europskih integracija; ovdje se dakle radi o 'ograničenom protivljenju'.

Postoje čak prijedlozi određenih stručnjaka da se linija koja bi na jednoj strani imala početak u odbacivanju EU-a, a na drugoj potpuno pozitivni stav tim integracijama, kao međustupnjevi se predlažu sljedeći stavovi: revizionisti - povratak na stanje prije velike revizije Ugovora 1992.; minimalisti, prihvaćaju status quo, ali bez dublje buduće integracije; gradualisti - prihvaća se dublja integracija, ali strogo umjerenim tempom, te reformisti - reformama ubrzati dublje integracije;

U svakom slučaju, ovim tek površnim zahvatom u euroskepticizme u Europi, jasno nam je vidljivo da se ovdje radi o jednoj kulturi euroskepticizma, koja ima svoju povijest, duboke razloge jasno povezane za kulturološki i politički milje u kojima se govori o tom pojmu. Dubina i složenost tog pojma u Europi, samo je potvrda mom početnom stavu u hrvatskom političkom društvu kao zaostalom.

Na hrvatskoj političkoj sceni imamo samo dvije crno-bijele mogućnosti: DA ili NE u EU. Međutim, to je mogućnost koja će nam se ponuditi na referendumu. Ono što je u hrvatskoj nemoguće ostvariti u ovome trenutku, jest sofisticirana rasprava među različitim i pro i contra stajalištima. Jer naši eurofili nemaju pojma da postoje najmanje četiri vrste onih koji se ne protive EU, ali su prema njoj itekako kritični. Nije svaka kritika automatski euroskepticizam, niti je svaki euroskepticizam a priori protiv ulaska u EU.

Hrvatska politička scena tek je na početku svog postojanja. Nalazimo se, da se slikovito izrazim, u stadiju krapinskog pračovjeka. Tek smo se naučili služiti vatrom i lukom i strijelom. Od političke civilizacije smo još godinama daleko. Nadam se da će ovaj djelomični uvod u poziciju euroskepticizma doprinjeti tome da krenemo prema modernizaciji hrvatsko političke scene.

P.S. Nadam se da se primjeti da ovdje nije bilo govora niti u jednom trenutku o argumentima za ili protiv ulaska u EU. Argumenti, njegova razina, dubina i važnost, svakako će biti tema nekih drugih dnevnika. Ovdje se radilo tek o tome da se osvijesti da su stvari složenije nego li se događaju u našem društvu.