pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Proces približavanja EU domaćoj javnosti polako otkriva njenu srž: enormne količine u Briselu propisanih standarda oprimjerene u najnovijem konkretnom iskustvu - propisu o veličini, obliku, težini i izgledu paprike. Ministarstvo poljoprivrede objavilo je naime dva nova pravilnika usklađena s pravnom stečevinom EU koja se, u doista velikoj mjeri, sastoji od elaboriranih standarda za proizvode na tržištu. Ta pravila osiguravaju jednaka pravila za sve u tržišnoj utakmici i prirodna su nužnost predanosti fer tržišnoj utakmici u EU. Zbog toga se u EU dosta precizno zna što se može prodavati pod imenom "paprika" ili "rajčica" pa će se ova dva proizvoda (od kojih je rajčica zapravo botanički gledano voće koje se klasificira kao povrće iz praktičnih razloga) od skora u Hrvatskoj smjeti prodavati samo ako zadovoljavaju određene kvalitete. U skoroj budućnosti, piše Jutarnji pod naslovom "Na policama paprika po EU kriterijima", očekuje se donošenje još 12 sličnih pravilnika. Europska Unija zapravo je ništa drugo nego nezamisliva količina ovakvih propisa.

Zanimljivo, upravo je problematika standardizacije osnova u Hrvatskoj poznate eurofobične tvrdnje da će "EU zabraniti sir i vrhnje" (BBC o fenomenu "sira i vrhnja") koja se koristi kao ultimativni argument protiv EU u nedostatku drugih inteligentnijih europskeptičnih argumenata kojih ima u izobilju ali ih zbog neinformiranosti hrvatska javnost ne prepoznaje.
Umjesto recimo demokratskog deficita, jedan od vodećih prigovora EU u Hrvatskoj je nametanje standardizacije i minimalnih higijenskih standarda sira i vrhnja što uvelike svjedoči o niskoj razini na koju pojedinci pokušavaju spustiti raspravu u nedostatku sposobnosti za inteligentniju i informiraniju debatu.

Makar dio zabrinutosti oko svrhovitosti detaljane standardizacije nije bez temelja, Jutarnji javlja da će rajčice i paprike u Hrvatskoj uskoro imati ograničeni "najveći promjer ekvatorijalne ravnine ploda" za što navodno nitko ne zna što znači. Isto tako obavještava nas i da se kod rajčica

dopušta odstupanje od veličine za sve klase u jedinici pakovanja koje može biti do 10 %, po broju ili težini rajčica koje imaju nešto manji ili veći promjer od naznačenog, s minimalnom veličinom od 33 mm za okrugle i rebraste rajčice i 28 mm za duguljaste rajčice

te da kod paprike

razvrstane po veličini razlika u promjeru između najvećeg i najmanjeg ploda u istom pakovanju ne smije biti veća od 20 mm

Prema istraživanjima u nekim EU zemljama, povećana implicitna zajedljivost u izvještavanju o EU regulativi raste kako se približavaju parlamentarni izbori pa bi se moglo tvrditi da Jutarnji samo jaše na valu tzv. "bent banana" sindroma (sindrom iskrivljene banane) iz 1992. u predizborne svrhe kako bi, valjda, pokrenuo raspravu o EU.

Naime, dok će kod građana Hrvatske hiper-regulativa paprike izazvati podsmjeh ali i iznenađenje, građani EU odavno su navikli na činjenicu da im kvalitetu i minimalna obilježja cherry rajčice u njihovoj salati određuju činovnici u Briselu svojim pravilnicima. U svojoj osnovi, s više od 80,000 stranica, ogromno EU pravo je ništa više nego gomila tržišne regulative jedne primarno ekonomske, a tek sekundarno političke integracije. Ta regulativa je često bila meta rasprava i raznih glasina u medijima koji su služili stvaranju mitova kao što je onaj o zabrani suviše zakrivljenih banana.

Prema legendi, još 1992., kada su europski čelnici najavili stvaranje zajedničkog tržišta sa jedinstvenim standardom, jedan je ironični komentator navodno na press konferenciji pitao "Što to točno znači za zakrivljenost banana?". Ovaj duhoviti komentar rodio je mit prema kojem pravilnik Komisije iz 1994. (Commission Regulation (EC) No 2257/94 of 16 September 1994 laying down quality standards for bananas) zabranjuje suviše zakrivljene banane propisujući da osim što mora biti "zelena i nedozrela", "čvrsta", "netrula", "gotovo čista od nametnika ili štete koju oni prouzrokuju" i bez "masnica", banana mora biti "slobodna od abnormalnih zakrivljenja" (jer ista naime indiciraju bolesni plod).
U kontekstu ranijeg pravilnika o krastavcima iz 1988. (Commission Regulation (EEC) No 1677/88 of 15 June 1988 laying down quality standards for cucumbers) koji isključuje iskrivljenost krastavaca više od 10 mm po 10 cm dužine istog, rodila se sarkastična rasprava o zakrivljenosti voća i povrća u EU i smislenosti takve regulative. Reportaža u Jutarnjem slijedi isti trag koji je do sada rodio mitovima o tobožnjoj EU regulativi o obveznim simetričnim božićnim drvcima ili kondomima standardne dužine. Opravdani skepticizam prema suvišnoj birokratizaciji EU uz pomoć medija ponekad, a posebno u predizbornom periodu, prerasta u neozbiljni populizam.

No čak i populističko sablažnjavanje nad "ekvatorijalnom ravninom paradajza" pomoći će javnosti da osvijesti što je Europska unija u svojoj osnovi: set pravila o ponašanju na zajedničkom tržištu. Temelj europske integracije bio je i ostao tržišni (politički aspekt samo je njegov spin-off) i u famoznim pregovorima s EU rijeđe se razgovara o teškim političkim pitanjima suvereniteta i identiteta, a češće o veličini vijaka, zakrivljenosti krastavaca ili koji su mandatorni sastojci "pive". Razlog je jednostavan: pravo slobodnog kretanja roba na zajedničkom tržištu isključuje mogućnost da zemlje neovisno propisuju način kako neka roba mora biti pakirana ili kakav mora biti njen sadržaj ili standard kvalitete jer bi time mogle otežati uvozniku iz zemlje članice da se njegovi proizvodu natječu s proizvodima zemlje koja uvjete nameće. Zato takve standarde propisuje nadnacionalno tijelo (Europska komsija), a Europski sud pravde ima mandat proglasiti svaku državu odgovornom za povredu EU prava ukoliko postupi suprotno. Možda zvuči apsurdno, ali činjenična pitanja u mnogim slučajevima pred sudom uključivala su točan sadržaj pive, točnu veličinu upozorenja za cigarete na kutijama, točan postotak alkohola u "likerima", itd. Veličina rajčice i paprike nisu iznimka i to je razlog zbog kojih domaće ministarstvo kreće u regulativu istih. Kakva će biti bolna točka svake hrvatske mjere - implementacija - ostaje vidjeti.

Razumijevanje EU i rasprava o njoj na niskim su razinama u Hrvatskoj. Uz državne organe, ključnu ulogu u informiranju građana imaju mediji koji bi trebali preuzeti odgovornost za podizanje svijesti o prirodi EU i njenim zakonitostima kroz balansirane i informacijama iscrpne reportaže koje ne uskraćuju opći kontekst onog o čemu se izvještava u ime populističke privlačnosti. Domaće paprike i paradajzi to zaslužuju.