Energetska učinkovitost štruce kruha

Reakcije i osvrti

Jučer sam pročitao u novinama da 20-25% kruha ode u povrat koji se baca, tamo također piše da se godišnje proizvede 113.000 tona svježeg kruha.

20-25% toga kruha se baci.
Koliko je to u vjetar bačenog poticaja za pšenicu? Koliko tona mineralnog gnojiva? Koliko goriva je potrošeno samo da bi se tolika količina kruha bacila? Koliko je električne energije potrošeno na kruh koje će se baciti?

S jedne strane se potiče ljude na energetsku učinkovitost, ekološki ih se osvještava, osuđuje se one koji bacaju hranu, a sve to se dozvoljava proizvođačima.
Naravno cijenu njihove neučinkovitosti plaćaju potrošači.

Može li se što učiniti da se baram smanji tolika neučinkovitost i rasipanje resursa?

Slično je i s drugim proizvodima s kratkim rokom trajanja: jogurti, povrće, voće, mesne prerađevine...
Dio svega toga propada. Veliki trgovački lanci, a i male trgovine žele ostaviti dojam obilja i velike ponude. Posljedica toga je upropaštavanje i bacanje hrane.

Kad se govori o štednji energije uglavnom se priča o štednim žaruljama, automobilima koji troše malo goriva, pasivnim kućama...

A koliko je energije je utrošeno u proizvodnju 25000 tona kruha koji će se baciti. Energetska učinkovitost je puno više od štedne žarulje.

Za kraj u povodu Dana planeta Zemlje evo i linka na jedan dokimentarac koji sam stavio na svoj blog:
magarac blog\The Story of Stuff

Komentari

Ja mislim da nema viska i da

Ja mislim da nema viska i da se nista ne baca nego oni prikazu 20-25% kruha kao visak i tu lovu sebi strpaju u dzep bez poreza.
Kriminal ili neko bi rekao profit

viskovi kruha (pa i ostalih

viskovi kruha (pa i ostalih namirnica sa rokom trajanja) su neizbjezni. osnovno pitanje je kako smanjiti kolicinu tih viskova i sto s njima napraviti.

odgovor na prvo pitanje je edukacija i podizanje ekoloske svijesti kod gradjana.

sto se viskova tice, ne znam sto s nima radi industrija. ja znam sto napravim ja doma - viskove kruha (bas kao i biootpad) sakupljam posebno i svakih dva tjedna nosim susjedi u zagorje. ona dobije suhi kruh za kokice i biotpad za kompost, a ja s vremena na vrijeme svjeza jaja, i dobar osjecaj da sam po tom pitanju napravio nesto malo, ali korisno.

Kakve veze ima moja

Kakve veze ima moja ekološka svijest sa smanjivanjem količine kruha kojeg naruči neki dućan?

Btw, ja kupujem u pekari ili pečem u kruhomatu (kako kad). Višak kruha sušim; kad se skupi, nosim u udomiteljstva za pse lutalice (da, njima i to koristi).
--
At the River of Oath...

Prema Odluci o dopuštenom

Prema Odluci o dopuštenom kalu, rasipu, kvaru i lomu pekarskih proizvoda, porezno je dopušten povrat pekarskih proizvoda od 7%, što je struka pokazala kao dovoljno, ali naravno, poduzetnik mora svakodnevno pisati zapisnike o višku kruha i ostalih pekarskih proizvoda. Sve iznad tih 7% je porezno nepriznat rashod i tretira se kao izuzimanje vlasnika, tj. kao vlastita potrošnja. Inače pekari od povrata kruha uobičajeno prave mrvice od kruha ili prodaju višak kruha uzgajateljima životinja, pa na taj način ostvaruju dodatni prihod. Sve je zapravo pitanje dobrog gospodarenja. Svaki pekar otprilike zna koliko mu robe prolazi, pa će toliko i ispeći. Pogotovo onaj koji na istom mjestu ima i prodaju i proizvodnju.

Mi višak kruva baškotelomo

Mi višak kruva baškotelomo i unda ga usupomo u kafu i poimo, if ju nou vot aj min. :))
Ako i dalje ostane viška kruha onda ga damo kokošama.

Međutim, koliko sam ja shvatio, tih 20-25% kruha jest neprodani kruh, koji se vraća pekarima i oni ga vjerojatno većinu bace. Gdje ne znam.

Nije tu bila stvar u građanima već u proizviđačima, u tome da neučinkovitost proizvođača plaćaju građani višim cijenama kruha.

Kratko vrijeme sam radio u firmi koja je između ostaloga distribuirala i jogurte. Gledao sam kako se u skladište vraćaju na deseci kartona neprodanog jogurta kojem je prošao rok trajanja.

Da su samo malo pazili i u trgovine dostavljali onoliko koliko se proda ili malo više u slučaju veće potražnje, bilo bi puno manje hrane koja je završila u smeću.

Od našeg novca se plaćaju poticaji za poljoprivredu i plavi dizel, mi moramo kupovati skupu hranu, a trgovci i proizvođači dozvoljavaju da propadaju tisuće tona hrane čiju proizvodnju smo mi sufinancirali i koju zbog njihovog razbacivanja i pohlepe skupo plaćamo.

Fermentirani mliječni

Fermentirani mliječni proizvodi kojima ističe rok trajanja (to se ne odnosi na pokvarene proizvode) mogu se u mlijecnoj industriji preraditi. Lose fermentirani tvrdi sirevi, koji nemogu na trziste, pretapaju se uz ostale mlijecne proizvode i razne dodatke (povrce, plijesni) u mazive sireve.
Uz maniru dobrog gospodara, hrana se nemora bacati.
Nazalost, u nas je stanje, takvo kakvo jest i tesko cemo "zaboravit" na mentalitet : " ja sam vise bacio, nego sto si ti zaradio".

jednostavnije ti je sam doma

jednostavnije ti je sam doma napravit krušne mrvice:):)

nije ni to lose, ali ih bas

nije ni to lose, ali ih bas ne koristim... :)

Može li se što

Može li se što učiniti?

Mislim da se već čini. Evo najavljuju poskupljenje kruha za jesen.
Kad hrana i energija budu vrijedili toliko da ih se neće isplatiti rasipati, onda će biti i manje ovakvih primjera.

Može li se što učiniti da

Može li se što učiniti da se baram smanji tolika neučinkovitost i rasipanje resursa?

Može, vrlo jednostavno. Kupiš aparat za pečenje kruha, otvoriš ga, ubaciš tri mjerice vode, dvije mjerice soli, odoka maslinovog ulja, integralno brašno miješano s običnim (ja odoka), odozgo pospeš jedan suhi kvasac i pustiš aparat da radi. Kad zazvoni alarm, dodaš šaku preprženih suncokretovih sjemenki ili zobenih pahuljica i pustiš ga da odradi program. Nakon dva sata istreseš mirisan topli domaći kruh, koji jedeš dok ga ne pojedeš. Kruh bez aditiva, koji se ne kvari. Zdrav. Ne baca se. Ne jede ga se ni previše, jer je zasitan, pa je kriška dovoljna, taman koliko je korisno za zdravu prehranu.

Čovječe, treba znati znanje!

Znači, potrošiš brašna,

Znači, potrošiš brašna, soli i kvasca kao i pekari. I što si ušparala?
BTW koliko Wata ima tvoj kruhopek? Pomnoži sa 2 sata, zbroji ovo gore i onda vidi realni utrošak namirnica + energije.

Mislim, i ja guštam u domaćem kruhu, ali tvoje "vrlo jednostavno smanjivanje neučinkovitosti i rasipanje resursa" nikako ne stoji.

pa jel ja stvarno moram

pa jel ja stvarno moram crtati:
bijeli pekarski kruh pun je aditiva, a zapravo prazan. iz bijelog brašna izvučeno sve što vrijedi. pa jedeš i gladuješ, što ga više jedeš, veća glad. pa kupiš previše i baciš ostatak. od puno kruha se debljaš. slijede kardiovaskularne bolesti, hipertenzija, pretilost, šećerna bolest itd. od aditiva se, dugotrajnom uoporabom, obolijeva od karcinoma raznih vrsta. liječenje kemotarapijama i zračenjima silno košta. a i glava je u torbi, pa košta i pogreb.

kruh se ispeče doma, bez aditiva, od integralnog brašna. zasitan je pa ga je dovoljno pojesti krišku. i čovjek je sit. kruh jede dok ne pojede, jer je stalno svjež i ukusan. pojeo je zdravu hranu. ne prijeti pretilost od jedne kriške ukusnog kruha.

pa ako ovo nije dovoljno dobro nacrtano, a što ti ja tu mogu!

Pečenje kruha doma nema

Pečenje kruha doma nema veze s energetskom učinkovitošću, jer je pekara tu neusporedivo učinkovitija. Ipak, u cijeloj zimskoj polovini godine, energija nije potrošena samo na kruh, nego i grije kuću/stan (osim ako se ne griješ na toplanu, pa ti je svejedno).

Pečenjem kruha doma izbjegavaš aditive, kojih je hruh u Hrvatskoj prepun.

Štedi se razlika u cijeni namirnica i energije, u odnosu na cijenu "kupovnog" kruha. To je sitna ušteda, pa zato rijetko tko (ako itko) uopće pomišlja da peče kruh kod kuće iz uštede.

Kruh se baca jer je još uvijek prejeftin. Dok su druge namirnice otprilike na nivou ili 10-15% jeftinije nego prosjek EU, kruh je u Hrvatskoj barem duplo jeftiniji.

Ušparala je onaj dio da

Ušparala je onaj dio da nema viška koji je prestao biti jestiv.
Predpostavljam da se viškovi odnose na industrijsku proizvodnju kruha. Što ukazje na neučinkovito planiranje, i precjenjivanje vlastitih prodajnih mogućnosti. Učinkovita proizvodnja znači da nema škart robe. U ovom slučaju je stari kruh škart. A u njega je ugrađena i energija i sirovine i rad. To je očit primjer našeg rasipničkog mentaliteta i neefikasne proizvodnje.

kako se samo kod nas štedi

kako se samo kod nas štedi električna i toplinska energija? Nikako.
Bez veze i pameti ugrađuju se radijatori, klime, grijalice i sl. Koliko se samo pogonskog goriva potroši u državne svrhe. Prijevoz kučnih ljubimaca i dvonožnih ljubimica ljudi na položaju ili ljudi u milosti onih koji su na položaju?

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
www.crvenikarton.com - samo nogomet!
Syndicate content