Naslovnica › Dnevnici › bezkomentara dnevnik

Energetska budućnost Hrvatske? - sutra na Radiju 101

Reakcije i osvrti
Čet, 10/01/2008 - 10:34 — bezkomentara

Ako se sutra budete vozili s posla ili probijali kroz prometnu gužvu u petak 11.01.2008. vremenu od 16:45 do 17:30, okrenite svoj ugrađeni radio na Radio 101 (101 MHz) gdje će u emisiji biti riječi o energetskoj situaciji u Hrvatskoj i ima li potrebe graditi nuklearku i koliko ima smisla graditi alternativne izvore energije. Ako vas ova tema zanima, za uvod ću vam reći da je trenutačna službena ideja da se energetski problemi Hrvatske riješe uz pomoć termoelektrana, nuklearke još nisu u vidu zbog moratorija na njihovu gradnju koji je predviđen do 2015. godine, a i javnost im se protivi, dok obnovljivi izvori energije neće sami po sebi riješiti problem... :-)

ukoliko stignem sutra nakon emisije, pokušat ću vam i ovdje napisati svoj komentar na izrečeno, no nemojte me držati za riječ jer imam ispit u subotu. Nadam se da će čitava stvar biti vrijedna slušanja. :-))

Komentari

Čet, 10/01/2008 - 13:02 — gjuro222

Pođimo od slijedećeg: u

Pođimo od slijedećeg: u aziji proizvedena elektronika i elektrika (ma koliko energetski efikasna bila) postaje (cjenovno) sve dostupnija, dakle povećanje potrošnje je neupitno. Bez još jedne nuklearke (ili nekoliko termo, ili još više hidro, ili puno vjetroelektrana) ćemo se teško provući...

Možda bi vrijedilo razmisliti o slijedećem:
- zabrana prodaje običnih žarulja i to u roku odmah (isključivo novije energetski štedljivije, skuplje ali dugotrajnije).
- reguliranje uvoza samo energetski efikasnih proizvoda (po mogućnosti samo A klase), recimo smanjivanjem trošarina i carina
- uvođenje obveze instaliranja solarnih ćelija za struju ili toplu vodu za sve objekte na moru (a i šire, kao i na primjer natkrivanje svih parkirališta, primjer Malte) u periodu kroz dvije godine uz državnu zaštitu cijena i subvencije
- postupno smanjivanje prometa u centrima gradova (Njemački primjer uvođenja ekoloških plaketa i ograničavanja ulaska u centar gradova ili uvođenje nameta općenito kao u Londonu)

Još... ?

Čet, 10/01/2008 - 15:05 — DCroat

Realno nisam siguran da je

Realno nisam siguran da je izvedivo izbaciti klasične žarulje iz uporabe (odnosno da ih je moguće zabraniti), postoje i situacije u kojima su samo one primjenjive.
Ipak ne znači da se na štedne žarulje ne može primijeniti pdv od 0%, ili da ih država ne može subvencionirati (to plus ušteda na potrošenoj energiji bi trebala biti dovoljna stimulacija potrošaču)!
Ovako, obična žarulja košta 2 kune, a štedna 40-tak.

Čet, 10/01/2008 - 15:48 — gjuro222

Obična žarulja ne smije

Obična žarulja ne smije biti jeftinija od energetski učinkovite - jednostavno iz razloga jer većina ljudi ne razmišlja o tome pri kupnji. Znači - veliki porez na običnu žarulju... Štedljive će biti jeftinije kad budu masovno prihvaćene.

PS Jedina situacija, koja mi pada na pamet, gdje klasičnu žarulju nije moguće zamijeniti je grijanje pilića (to sam viđao na selu)... :-)

Čet, 10/01/2008 - 13:18 — bet

Još...? - propisivanje

Još...?

- propisivanje obaveznog mjerenja potrošnje topline na nivou stambene/poslovne jedinice, u svim objektima koji se griju daljinski/centralno. Prijelazni period 2 godine.
- progresivne trošarine za osobna vozila prema deklariranoj (standardnoj) potrošnji goriva.
- fiskalna stimulacija (PDV ili nešto drugo) energetski povoljnih gradjevinskih materijala ("low-energy" prozorska stakla, izolacijski materijali, ...).
- izjednačavanje trošarina na sve vrste fosilnih goriva po energetskoj jedinici.

Čet, 10/01/2008 - 15:34 — vipera

Sve što kažete svakao

Sve što kažete svakao treba, ali nije dovoljno. Mi jednostavnomoramo graditi energeske objekt, jer se i sama strategija korištenja mjenja, zbog promjene strukture potošnje. Naime prije dvije godine, prvi put u povjesti se ljetna potrošnja izjednačila sa zimskom. A to zaposljedicu ima da se više neće moći igrati s akumulacijama u jezerima, jer više nema mrtve sezone.
Jednostavna činjenica je da nama nedostaje energije, i to električne, te da je moramo proizvoditi, ako ne želimo biti ucjenjivani od proizvođača. Cijena na tržištu je promjenjiva, i pitanje da li ćenam uvijek odgovarati.
Energija spada u strateške proizvode, i zato treba biti pažljivo vođena. Bojim se da ova nova vlada nema pojma o tome.

Čet, 10/01/2008 - 11:27 — vipera

Mislim da bez još jedne

Mislim da bez još jedne nuklearke nema rješenja problema. Međutim, jako me smeta što se za problematiku energetske strategije više konzultiraju i pitaju zeleni, nego energetičari. A po zelenima, nikakva izgradnja energetskih objekata nije dobra, jer savaki na svoj način narušava i utječe na okoliš. Na žalost, nemogućeje dobiti energiju koja neće utjecati na okoliš, ovako ili onako.
Ako se pogleda koalicijski sporazum, koji je i zapravo program vlade u ciljevima ne navode izgradnju novih izvora, nego povezivanje i usklađivanje
8. ENERGETIKA
2. Ciljevi
Naš energetski sustav usklađivat će se i povezivati s energetskim sustavom i tržištem Europske unije. Nastavit će se sigurna dobava energije za naš povećani industrijski razvoj, uz ostalo i povećanjem broja dobavnih pravaca.

tako da mislim od izgradnje novih energetskih kapaciteta nema ništa.
A obnovljivi izvori nisu dovoljni, ali i dobijanje dozvola za njihovu izgradnju je poseban doživljaj. A posebno mi je draga zabrana izgradnje vjetroelektrana na otocima. To je vrhunac smislenosti.

Sub, 12/01/2008 - 13:23 — Zoran Oštrić

LOL, hvala na obavijesti,

LOL, hvala na obavijesti, sad mi je lakše! :)

jako me smeta što se za problematiku energetske strategije više konzultiraju i pitaju zeleni, nego energetičari. Ne znam, možda misliš na blesavu Europsku uniju, kojoj je savjetnik za energetiku ona munjara Jeremy Rifkin. :-P

Naravno da svaki energetski objekt nekako djeluje na okoliš, kao što svaka ljudska djelatnost djeluje na okoliš! To naravno ne znači, da bismo trebali posve prestati bilo što graditi! Ali tolke gradnje su tako glupe! I tako je lako vidjeti, da su glupe, ako se želi gledati. Sjećam se kad smo počeli galamiti protiv "Rockwolla", ima dvije godine, bilo je pet ljudi, svi nas uvjeravali, kako nemamo pravo, da je to krasna tvornica, apoteka! Za TE Plomin II 15 godna smo se natezali da se sagradi pogon sa odsumporavanje - legendarni protuargument: "Pa sumpor je dobar za zdravlje, ljudi idu u sumporne toplice!" E, i u atomske isto. :-P

Otpad: ne spaljivati, da bi se "pridoblia energija" (još su to nazvali "energetska oporaba", koji bezobrazluk!), nego izbjegavati, smanjivati, odvojeno prikupljati, reciklirati. Tako se štedi energija u proizvodnji, to su "negavati". Njemačka uopće nema zakon o otpadu! Postoji Zakon o kružnom toku materijala.

Kad god gledam stvari koje se u Europi rade, samo frcaju nove zamisli, nove tehnologije, novi dizajni, na kojima tamošnji energetičari marljivo rade, pa onda i novi problemi o kojima pak naši energetičari, gdje profesori na FER-u još uvijek ruše studente ako spomenu "alternativne" izvore, u svojem ideološkom srednjevjekovnom sljepilu (jer uče današnje studente ono, što je bilo aktualno prije 30 godina, kada su oni bili studenti), jer su to zaboga samo "dopunski", uopće ne slute, da postoje.

O "štedljivim" svjetiljkama kao velikoj pomoći govorio mi je recimo Begović, hm ime.. tadašnji direktor HEP-a, kada sam s njim pravio intervju, 1999. Jer naime smanjuju potrebu za vršnim elektranama. Ineče je on gurao suludu priču o TE Lukovo Šugarje - 700 megavata na najpustijem dijelu Hrvatske, daleko od svih potrošača - kako je netko nešto tako nesuvislo mogao braniti? Vidio sam plan "uklapanja" te TE u elektronergetski sustav, potrebna gradnja novog dvostrukog 400 kV dalekovoda, na sri strane, cijena je bila četiri milijarde kuna samo za to! i kako onda upoće pričati o nekim vihzijama "vodikove ekonomije" kad se moraš boriti protiv takvih nebuloza?

Ah, vjetroelektrane... Kad sam ih spominjao prije 20 godina, energetičari su se složno kuglali od smijeha. Već 7-8 godina, pak, alternativci kao ja njima se uopće ne bave, nego biznismeni i inženjeri. Komercijalna, zrela tehnologija. Zahtjevi za gradnju u Hrvatskoj iznenada: 1800 MW! Nužno ograničenje na 350, jer prijenosni sustav ne može podnijeti više. Rješenje, očito: promjena dizajna prijenosne mreže. Danska i sjeverna Njemačka (Šlezvig-Holštajn ili kako se ono već zove), gdje ima sada valjda već 10.000 MW na malom prostoru, naravno to su napravile, a plus drugi mali izvori - cijela se logika sustava mijenja. Španjolska pokrajina Galicija novi primjer, manja od Hrvatske, mislim barem 3000 MW, ne da mi se sada gledati točno. Dakle- pčotrebno je instenzivno istraživanje, a kako se uređuje funkcioniranje elektroenergetskog sustava, kada imaš tisuću malih, a ne (samo) deset velikih izvora. Otpaci iz drvne industrije - puf, najedanput kogeneracije na par mjesta u Hrvatskoj se grade. Bioplin na farmama, još nije, ali za koju će godinu (neće nam više krave prdit uprazno... :)). A tek gradnja...

Automobil na komprimirani zrak...

Zelena lista je sastavila Sisačku deklaraciju o klimatskim promjenama

Drastično se sve mijenja u Europi, a naši se energetičari ponašaju kao da je sve po starom: potrošnja naravno mora rasti, pa se naravno moraju graditi nove velike elektrane, sve ostalo je "dopunsko". Pa, gle: već 2020. prestižemo Njemačku po emisiji ugoljičnog dioksida po stanovniku, a koju godinu kasnije i po potrošnji energije po stanovniku, pa pak i električne, jer oni planiraju smanjenje, a mi rast. Znale li još neko podrućje, gdje za 15 godina možemo prestići Njemačku? (OK, nogomet naravno.... :-P) Pisah o tome i ovdje. A i to je tek nekoliko stvari, onako sumarno.

Ali energetika naprosto nije politička tema. Ne možeš doprijeti u medije. Ono što se napravi, napravi se USPRKOS vladi i "mainstream" energetičarima. Nafta sto dolara po barelu - svi se ekonomski računi drastično mijenjaju.

Kvaka je u tome da se konstatira "znate, obnovljivi izvori nisu dovoljni", i to je razlog, da se njma UOPĆE ne bavi. Onda vlada stihija: kako sam ja (ne da se hvalim, ali tako je!) predvidio prije 6-7 godina, kad su se oslobodila sredstva uložena u veliki bum VE sredinom 1990-ih (rok povrata investije 8, 10 ili 12 godina), naglo traži taj kapital nova tržišta, pa tako ulijeće u Hrvatsku. Evo meni je to bilo jasno - a ekonomiju inače uopće ne razumijem.

Da, ona zabrana gradnje na otocima je nevjerojatna glupost. Bio sam na tiskovnoj konferenciji kad je ministrica Marina to objašnavala, rekla je kako je ona bila u Austriji i Škotskoj i tamo došla do zaključka da ne treba graditi VE na otocima i na obali. Rekao sam joj da je šteta što nije posjetila Grčku, jer tamo ih grade, naravno, kao i solarne kolektore i solarne elektrane, upravo na otocima. Logično, jer je tu dostava sa kopna skupa! A u Danskoj imate "obnovljive otoke"... Velika Britanija: veliki planovi, naravno na obali.

VE sa horizontalnom osovinom: tehnologija još u razvoju, pogodne za vjetar "na refule".

Kvragu ima tisuće MALIH stvari koje se mogu napraviti - ja o tome tek pomalo znam, zahrđao sam (intenzivno sam se time bavio davno), imamo u stranci predsjednika Hrvatskog društva za sunčevu energiju i urednika časopisa "Majstor", znaju više. Stvari, gdje se ulaže energija ljudskog mozga. Kada bismo nekako mogli prodrijeti s tim da se o tome brine i smatra važnim! Da kažemo: ajmo vidjet slijedećih deset godina koje je "sitnice" moguće napraviti, a ne da održava fiksacija samo na velike i skupe objekte! Ima jedna izreka: "Brini o sitnicama, a velike stvari riješit će se same". Ponekad je plauzibilna.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Pon, 14/01/2008 - 11:17 — vipera

Nisam mislila na pomenutog

Nisam mislila na pomenutog gospodina, nego na hrvatske medije kao takve. naglašavam da je to moj dojam, koji može biti drugačiji od stvarnosti.
Govorila sam o tome da kad se razgovara o izgradnji energetskih objekata u Hrvatskoj, u medijima su prisutni zeleni i političari. Struke nema na vidiku. Slažem se da kod nas postoji problem "sruke" i struke.
Moj dojam je da u Hrvatskoj nema mjesta gdje se može napraviti energetski objekat, bilo koje vrste. Lokalno stanovništvo će blokirati gradnju bilo čega, a lokalni političari će im naravno dati podršku. Obnovljive izvore, osobito vjetroelektrane, administracija doživljava kao tešku opasnost, i lakše je dobiti dozvolu za termoelektranu nego vjetroelektranu. Previše interesa je u priči.
Prije 10 godina u posao s vjetroelktranama su ušli ljudi entuzijasti, koji su zapravo učili i istraživali potpuno novo područje. Svi su ih doživljavali, a i tretirali, kao malo pomaknute "pjenike", i gledali ih kao bezopasne dosadnjakoviće, pa bi im izlazili povremeno u susret i izdali pokoji papir, dokument.
Međutim, nakon izgradnje i puštanja u pogno prve komercijalne vjetroelektrane na Pagu, stvare iz temelja mjenja.
U posao ulaze iskusni igrači, jer su namirisali lovu, i to veliku, i prilično uspješno su na proceduralnim igrama pomicali inicijatore cijele priče.
Uz to novi zakon o energetici je donešen 2000 godine, i sve operativne stvari je rekao da se rješavaju podzakonskim aktima. A ti podzakonski akti su donešene doslovno prije 4 mjeseca. I sad se pokazalo koliko je zainteresiranih u tom području.
7 godina je bilo stanje između, u kojem se nije moglo ništa napraviti, jer se s papirima ušlo u mrtvu petlju.
Prve dvije vjetroelektrane su dozvole dobile prema starom zakonu, i njihova snage ne prelazi 5 MW, ograničenje za male elektrane.
Međutim, priroda elektroenergetskog sustava je takva, da mora imati kostur od većih, i popunjavati manjim. NAša potrošnja daleko nadmašuje postojeći kostur, i nikakve alternativni izvori neće pomoći. Moramo nadograditi kostur. Samo se moramo pametno dogovoriti gdje i kako.
Sve ove racionalizacije potrošnje, ali i prijenosa i distribucije su nužne, ali ne i dovoljne, kao i ovi alternativni izvori.

Pon, 14/01/2008 - 11:42 — Zoran Oštrić

U medijima tu i tamo zeleni

U medijima tu i tamo zeleni (odnosno ekologisti! postoji "zeleno" kao politička opcija) jesu prisutni, a "na terenu" se lokalni stanovnici bune protiv nepopularnih objekata. Ali na donošenje odluka na državnoj razini nemaju utjecaja. Donesena je recimo 2002. "Strategija energetskog razvitka RH", u kojoj se daju tri scenarija moguće energetske budućnosti, a čak i ona nazvana "ekološka" daleko zaostaje za onim, što europske zemlje predviđaju i rade. Ali, slijedi kvaka: to naravno može biti samo podloga za energetsku strategiju, a slijedi politička odluka, koji scenarij Hrvatska želi ostvariti. To nije učinjeno, i pet godina ništa se nije napravilo, pa mamo najgoru, BAU varijantu ("bussines as usuall", zgodno zvuči kratica :)). Onda najednom vlada donosi niz odluka za stimuliranje obnoviljivih isl, pod pritiskom događaja. Ali vidim, da o tome znaš vjerojatno konkretnije od mene!

Sa lokalnim stanovništvom, problem je da zagovornici nepopularnih objekata uporno krše sva pravila postupanja. NIMBY učinak je legitiman: naravno, a zašto bi se nešto gradilo baš u mojem dvorištu? Pa ne možeš samo reći "to je u višem društvenom interesu!" i onda slati policiju. Ili potkupiti par lokalnih političara, a zanemariti narod. Treba znati, kako se to radi, da ih udobrovoljiš.

Evo sjetih se, da je APO - Agencija za posebni otpad (koju financira HEP) godine 1997. objavila zbornik radova Kako živjeti s tehnološkim rizikom, koji su uredili Ognjen Čaldarević i Ivan Rogić (sociolozi) i Damir Sujbašić. Platili su sociologe i politologe, da im napišu upustva kako se to radi (naslovi: Tipologija lokalnih zajednica sukladno odnosu spram rizika, Civilno društvo i sindrom NIMBY isl.) Nitko od odgovornih, uključujući same HEP-ovce, nikad to nije pročitao. Na HEP-u bi se moglo doktorirati na temu kako se to NE radi. :) INA je više skužila.

Glede vjetroelekrana, vidim da imaš neka iskustva. Da, ja sam recimo imao neke kontakte sa ozbiljmim tvrtkama iz Danskee i Španjolske krajem 1990-ih, da imam poslovnog "njuha" mogao sam osnovati tvrtku ,povezati se s onima u inozemstvu i bankama, i zaraditi. Čak je Joža Manolić jednom bio najavio da ulazi u taj biznis!" :-P Ali naravo zanesenjaci kao ja nemaju smisla za biznis.

Što se tiče "kostura" i nadogradnje: koliki zapravo treba biti "kostur"? Mislim da danas može biti manji nego prije. Institut Hrvoje Požar je napravio analizu da na teritoriji Hrvatske ne može biti više od 350 MW vjetroeletrana, zbog mogućnosti prijenosne mreže. Očito: treba proučiti dizajn mreže, odnos prijenosa i distribucije idr. (distribucijske elektrane), jer uz VE dolaze mnogi drugi mali izvori, reda nekoliko megavata (a u budunosti i manje) kojih prije nije bilo. Prije nego pričamo o novim velikim objektima, hajde da to riješimo!

Novi blokovi mogu biti uz već postojeće, to je najjednostavnije. Tako se nekako i planira. NIsu "zeleni" (kako ekologisti, tako i oni politički) a priori protiv svega! Ali u društvenim borbama, mi smo "advocates", zastupnici.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Pet, 11/01/2008 - 09:40 — magarac

Negdje sam pročitao da će

Negdje sam pročitao da će s vremenom nestati i goriva za nuklearne elektrane (uran, plutonij ili što se već koristi), a što se više nuklearki sagradi to će prije goriva nestati.

Možda prava rješenja tek trebe pronaći,možda treba promijeniti cijeli pristup problematici energetike i korištenja energije?

Pet, 11/01/2008 - 10:29 — gjuro222

Da, može biti... A da li

Da, može biti... A da li će tada biti nego drugo gorivo u funkciji (fuzija) ?

No glavni problem sa nuklearkama je upravo potvrđen podatak, (Njemačka) kako u okolini je povećan broj malignih oboljenja kod djece.

Pet, 11/01/2008 - 10:10 — vipera

Jednom će i Sunce

Jednom će i Sunce potrošiti svoje energetske izvore i ugasiti će se. Znanstvenici su izračunali i kad. I onda će na zemlji sve netati.
Jasno je da su svi resursi na zemlji konačni. Postoje neki obnovljivi, koi se oslanaju na energiju sunca i vjetra, ali kako će se i Sunce ugasiti i oni su u konačnici konačni.
Možemo raspraviljati, što će prije nesati uranij ili ugalj i nafta. Pitanje je snage, utjecaja na okoliš i strateškog značaja.
Međutim, cijela ova priča je uzaludna, jer što god da se odluči graditi, zeleni i lokalno stanovništvo će biti protiv, političari će ih podržati, a mi ovositi o milosti susjednih i onih drugih zemalja.

Pet, 11/01/2008 - 13:01 — Netko

I da bi bilo jasan problem

I da bi bilo jasan problem oko nuklearnog goriva - procjene su, uz prelazak na primarno nuklearnu energiju i trenutne stope rasta - očekuje se da bi zalihe izdržale 200-300 godina. No, onda dolazi slijedeća kvaka - to je u slučaju da se gorivo jednom iskoristi i zatim uklanja; u slučaju reporocesiranja goriva zalihe samo na Zemlji (važan moment kada govorimo o tolikim razdobljima) bi trebale izdržati par tisuća godina.

Tako da istina, nuklearno gorivo je ograničeno (kako vipera napominje, i Sunce će u jednom trenutku za par milijardi godina ostati bez goriva), ali ta ograničenja su više-manje teoretska, a ne praktična još dugo vremena nasuprot, naravno, nafti i derivatima.

S obzirom još na to da je nuklearno gorivo jeftino (većina cijene nuklearne energije dolazi od ekstremnih sigurnosnih mjera), da je, zapravo, ekološki najčistije od pouzdanih izvora energije (nema emisije za razliku od klasičnih elektrana - ako se ne varam, studije pokazuju da svjetske termoelektrane puštaju u okoliš godišnje samo radioaktivnosti zbog nuklearnih elemenata iz njihovog goriva onoliko koliko se jednokratno dogodilo u Černobilu, a sama radioaktivnost otpada je riješivi problem dok se ne počnu postavljati nemogući zahtjevi Zelenih, poput npr. da odlagališta moraju biti sigurna sve dok radioaktivnost nuklearnog otpada ne opadne ispod radioaktivnosti okoliša - nešto što traje milijune godina). Kada se još uzme u obzir da nafta će jako brzo početi nestajati (tzv. peak oil se dogodio ili će se dogoditi u rasponu od 2006.-2012., nafte više manje neće više biti u tržišno značajnim količinama negdje oko 2040., a i prije će kriza biti golema jer će potražnja samo rasti a proizvodnja padati), riješenje se nameće samo po sebi - gradi nuklearke što više i što češće.

Sub, 12/01/2008 - 13:36 — Zoran Oštrić

I kako glupa Europska unija

I kako glupa Europska unija to ne shvaća, nego uz sve mjere za smanjivanje emisija ugljičnog dioksida istovremeno više nuklearki zatvarak nego gradi?

Ma naravno. zato jer su glupi. :(

Dakle, prije 20 godina govorio sam kako su Danci planirali do 2000. zadovoljiti iz VE 10% potrošnje el. en. Imali su izvanrednu antinuklearnu kampanju 1980., pa donijeli "alterantivnu" energetsku strategiju. Jedna brošura "Energetika u Danskoj", na naslovno strani - krave koje pasu i bale slame??

Na jednom skupu energetičara 1987, odgovor je bio veseli smijeh nad glupim Dancima. Objašnjavali su mi da je akademik Hrvoje Požar znanstveno dokazao da se VE nikad ne mogu isplatiti, i da će nema šanse da Danci to postignu. Onda sam ja bezobrazno dokazao, da su akademikovi proračuni pogrešni, čak i u odnosu na ONDAŠNJE već faktički postojeće VE!

Fakat, nisu postigli 10 posto. Nego 11. Sada su cca na 20, planiraju 40 ili 50 do 2030, ostatak plin, biomasa i drugi obnovljivi - nula fosilnih za proizvodnju električne energije! Ma naravno, to je nemoguće!

Daj da ponovim što malo prije napisah: ajde da se slijedećih deset godina bavimo MALIM stvarima koje se mogu učiniti! Evo obećajem da ću od 2015. pošteno uzeti u obziri i mogućnost NE, OK? Sada, ne! Nikako! Ej , zemlja u kojoj je ovakav kaos u držvoj upravi i pravosuđu, ne smije graditi nuklearke nikako, čak i ako ih načelno prihvatimo!

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Ned, 13/01/2008 - 20:46 — gjuro222

I ja sam protiv nuklearki...

I ja sam protiv nuklearki... No danski primjer nije neusporediv sa Hrvatskom. Nedavno je bio članak na portalu Netorama (samo engleski) gdje se navodi kako su danci želeći smanjiti ovisnost o nafti u nakon prve naftne krize 70tih godina počeli sa energetski efikasnom politikom (a gdje smo mi tada bili ?).

Na žalost, nismo mi ni jedna Njemačka, treća ekonomija u svijetu, gdje vjetroelektrane niču kao poslije kiše ili ljudi mogu pokrivati kuće solarnim kolektorima i u kojekakvim zabitima...

No vratimo se u Hrvatsku gdje postoji par ključnih problema...

Prvo imamo nedostatak kvalitetne energetske politike: dakle neka mi netko pokaže ili uputi na neki suvisli plan ove države (molim ne 5 rečenica iz koalicijskog ugovora !).

Kao drugo, građanska energetska rastrošnost: iako sam ja pobornik poskupljenja energenata, to dalje utječe na daljnja poskupljenja što ovaj narod (koji nije navikao ili pak ne može dalje stegnuti remen) - što je svojevrsna pat pozicija. Dakle, početi sa mjerama racionalnijeg trošenja je izglednije. Recimo, država populacijskom politikom reguliranja cijene eurosupera (ne eurodiesela ?!) samo oštećuje samu sebe (ponovo smo kupili više automobila nego prošle godine, uvoz je dakle rastao). A i izbori se ne smiju izgubiti. Da li znate kako danci plaćaju velike namete na automobile i kako je to država sa jako velikim brojem "oldtimera" ?

Nedostatak sredstava za alternativne izvore energije: naši političari rađe služe "betonskoj mafiji" gdje je zarada zagarantirana u kratkom roku (možete li pretpostaviti koliko je betona u jednoj nuklearki) - tko razmišlja dugoročno i u općekorisnom smjeru.

Liberizacija tržišta električne energije: Sudeći po sadašnjoj praksi raspodaje privatiziranih tvrtki te činjenici/pretpostavci kako bi se to moglo dogoditi i sa HEPom, nisam siguran kako će to u prvim godinama funkcionirati povoljno po nas (pogledati primjer HTa). Država treba novaca i neće dirati HEP prije prodaje. Hoću reći kako je teško očekivati neki suvisli oblik subvencioniranja alternativnih izvora mimo HEPa. I dolazaka stranih investitora je upitak jer će koristiti sve mogućnosti kako bi ostvarili maksimalnoi profit bez obzira na opću dobrobit.

PS Ne bih toliko zamjerao nekim profesorima sa FERa i sličnih fakulteta protivljenje alternativnim izvorima. Alternativni izvori jesu skuplji i slabiji - ali (po meni) je to cijena koja se mora i treba platiti i treba ih graditi. No glavni problem alternativnih izvora je njihova nepouzdanost, vjetro- i solarne elektrane uvelike ovise o vremenskim prilikama.

PPS Dodao bih još, dok se svijest ljudi ne promijeni i dok ne budu razumjeli ozbiljnost situacije, odnosno potrebe za nepopulističkim (skupim) mjerama u području energetike, mi na žalost lagano "klizimo" do još jedne termoelektrane (ili nuklearke) ...

Pon, 14/01/2008 - 16:04 — Netko

Ne vidim uz sve ovo što si

Ne vidim uz sve ovo što si naveo kako možeš biti protiv nuklearne energije (a to se odnosi i na g. Oštića gore). Ja sam, naravno, isto za obnovljive izvore, što više to bolje, ali oni realno nemaju šanse pokriti potrošnju, osobito jer malo koji od tih izvora je pouzdan (hidroelektrane su najveći pouzdani obnovljivi izvor ali one su kod nas već maksimalno izgrađene i njihov udio se ne može povećati već može samo padati u okolnostima sve veće potražnje) a nepouzdani izvori se ne mogu računati kada se rade projekcije za maksimalno opterećenje mreže (tj. moraš imati pouzdani backup što također povlači određena pitanja o smislenosti, odnosno potrebi za vrlo pažljivim, pažljivijim nego kod nuklearne energije, planiranjem energetskog sustava - što, naravno, kod nas gdje je kompetentnost u planiranju, khm, očigledna, je vrlo važan moment).

Određene studije štoviše procijenjuju da je već sad čak i prekasno ako se nuklearke počno graditi na sve strane - neće se moći pratiti pad nafte koji će se dogoditi sigurno u slijedećih nekoliko desetljeća, ali se barem može što više ublažiti nedostatak, što je jednostavno nemoguće samo obnovljivim izvorima.

Jednostavno ne vidim zašto taj otpor prema nuklarnoj energiji i inzistiranje na standardima za nju koji se ne očekuju od ostalih elektrana. Za najpoznatiji i najveći nuklearni incident, Černobil, moralo se posložiti toliko idiotnih izbježivih okolnosti da čovjek kad čita kako je došlo do te katastrofe ima osjećaj da, u slučaju da je taj događaj napisan kao scenarij, bi bio odbijen za produkciju sa napomenom da likovi nisu uvjerljivi. Osim tog incidenta, svi drugi su bili minorni (ne bez posljedica!) - što je potpuno zanemarivo kad usporedimo sa nula emisija štetnih tvari za razliku od klasičnih termoelektrana (a donekle i utjecaj na biosferu rijeka hidroelektrana).

Ne znam jednostavno - molio bi da mi se objasni taj otpor prema nuklarnoj energiji - s moje strane to izgleda kao kada ljudi imaju strah od letenja, bez obzira na dokazanu statistiku da je letenje puno sigurnije od vožnje, samo zato jer pojedini incidenti su puno značajniji u zračnom prometu nego u cestovnom koji godišnje odnese puno više života.

EDIT: Mala korekcija mojeg stava sada kad sam gore pročitao nevezane odgovore g. Oštrića - malo sam možda bio preoštar u ovom komentaru, vidim da on ne gura standarndo protivljenje nuklearnim elektranama na bazi "opasnosti" već više na bazi ekonomsko/interesnih odnosa. S time se slažem - vrlo je vjerojatno da će se određene osobe fino napapat naših novaca potencijalnom gradnjom nuklearki te da je ta gradnja bolna ekonomski, ali opet, s obzirom na doglednu energetsku krizu nastalu zbog skorog nestanka nafte kao energenta ne vidim kako da se to izbjegne (dakle izbjegne gradnja nuklearki). Možda sam ja malo pod dojmom određenih katastrofalnih scenarija koji predviđaju (upravo zbog NIMBY efekta i sporog pokretanja nužne gradnje da se "udarac" nestanka nafte smanji) povratak standarda života na 19.-rano 20. st., ali stvarno bi volio da Hrvatska kao država ne bude tu izraziro pogođena zbog našeg tradicionalnog BAU, već da barem jednom napravimo nešto proaktivno i smanjimo utjecaj te krize za nas, za što opet, meni kao nestručnjaku, se nuklearke čine kao najjednostavnije rješenje i rješenje za koje postoji najmanja šansa da se zariba jednom kad se donese odluka.

Pon, 14/01/2008 - 18:01 — Zoran Oštrić

Da vam ne drobim sa zelenim

Da vam ne drobim sa zelenim zanesenjacima, evo prenosim iz članka u Guardianu 50 ljud koji mogu spasiti planetu. Ilustrira onaj "shift" u paradigmi, o kojem tupim.

Naravno, stara paradigma i dalje se može braniti primjedbama tipa "Ali Nijemci su bogati, pa si to mogu dopustiti" isl. Ali prema projekcijama, kada pogledate našu rastuću i njihovu opadajuću liniju potrošnje energije, susrest će se za 15 do 20 godina; to nije mnogo u energetici. Negdje u tom međuvremenu, i mi bismo morali postići isti zaokret u osnovnim pretpostavkama pri strateškom planiranju kao što čine Nijemci. A bolje bi bilo prije.

Rast BDP-a i životnog standarda više ne znači i nužni rast potrošnje energije - naprotiv. Za hrvatske energetske planere ta je ideja još suviše šokantna, pa i skaredna - nešto što izaziva žestoku potrebu za osporavanjem. Sada tršimo energiju da taj psihološki otpor savladamo. Revolucija, koju smo prije 20 godina još navještavali, u tijeku je. Jeremy Rifkin, koji je tada pisao vrlo nepraktične knige propagirajući novi svjetonazor, danas je savjetnik za energetiku Angele Merkel.

A nuklearna energija stvara neriješiv problem otpada. Reprocesiranje goriva nigdje jš nije uvjerljivo izvedeno - i problem otpada povečava, ne smanjuje.

Angela Merkel
German chancellor

Angela Merkel Angela Merkel, 53, has inherited Tony Blair's mantle as the politician forcing climate change the hardest on to the world stage, and she is a formidable advocate. The only major player left who helped hammer out the original global warming agreement at Kyoto in 1997, she is one of the very few with a grasp of what it means if humanity fails.

But it's what Germany does at home that gives Merkel authority. A quantum chemistry researcher brought up by a Lutheran pastor in communist East Germany, she was made German environment minister in 1994. The country now leads the world in turning away from coal and oil, and setting the highest targets for renewables and emission cuts.

She's not so popular with Greens, who accuse her of being a lackey to nuclear power and a friend of Bush, but they accept that she gets things done. Ten years ago, she shocked people when she said Germany should aim to raise the proportion of its electricity generated from renewable energy to 50% by 2050. It's now 12% - compare Britain's 3% - and is on track to be 20% in 12 years' time. She asked Germans to believe her when she said renewables would provide more jobs. There are now nearly 250,000 people working in the sector. And at the UN meeting at Bali last month, she told the EU it had to stick together and be ambitious. It led the fight against President Bush.

The speed at which Germany under Merkel is pursuing climate change policies is embarrassing the UK and other countries, which talk up the need for action, but deliver little. The UK aims to cut emissions by 60% by 2050 and argues that it needs nuclear power to do so. Germany, meanwhile, wants 40% cuts within 13 years without resort to nuclear power - something far harder.

"The faster industrialised countries cut their emissions, the more willing other countries will be to do their bit," Merkel says. "An intelligent and fair regulation of CO2 reductions is in everyone's best interests."

It's heady stuff for the world's energy watchers. German energy efficiency is to be improved by 3% a year for 20 years. The country expects to use 10% less electricity within a decade; all power stations are to be modernised; there's £30bn for more renewables; railways will be further subsidised to lure people out of their cars and away from aeroplanes; plans for more wind turbines, photovoltaic electricity and biofuels will all be fast-forwarded; there is £1,500m to reduce CO2 in existing buildings; and the solar market is growing by 40% a year. Few doubt that Germany is on track to achieve one of the greatest transformations in any country's use of power.

Merkel is matter of fact about the costs. One leading thinktank recently calculated that climate change would cost Germany nearly £100bn a year by the middle of the century, so stumping up £4bn over the next few years to avoid that is cheap, she reckons.

"The costs of reducing emissions should be seem as a sound investment," Merkel says. "Unabated climate change will slash prosperity by between 5% and 25%. Rigorous climate protection will cost only 1% of this prosperity and makes economic sense."

She is lucky in that Germany has a secret weapon in the battle against global warming: called the Renewable Energy Sources Act, it sets minimum prices for generating electricity. Anyone generating electricity from renewables now gets a guaranteed payment of up to three to four times the market rate, guaranteed for 20 years. This has not just kickstarted the whole German renewable industry beyond its wildest imaginings, it also reduces the payback time on such technologies and offers a high return on investment. The idea has since been adopted in many other countries, and was picked up by the Conservatives in Britain in mid-December.

Germany is far from green. It has immense ecological problems and is still the world's sixth greatest polluter, but for now it has gone renewable-mad with farmers, householders and businesses competing with each other to profit the most. If under Merkel Germany doesn't meet UN and EU targets, then it's nowhere will.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Uto, 15/01/2008 - 11:03 — gjuro222

"Ali Nijemci su bogati, pa

"Ali Nijemci su bogati, pa si to mogu dopustiti"
Ova moja izjava proizlazi iz sagledavanja političke stvarnosti u Hrvatskoj (u tom komentaru, malo dalje stoje moji argumenti u prilog toj tezi). Nije kako mi sa postojećim sredstvima ne bismo mogli krenuti "alternativnim" pravcem, ali sam jako sumnjičav prema vladajućima i onima koji su to mogli biti glede njihove rastrošnosti (recimo pelješki most a ne subvencije alternativnih izvora).

Za usporedbu u Njemačkoj su zeleni u parlamentu i to dobro zastupljeni a u hrvatskoj NISU - da li to znači kako su njemci ekološki/energetski osvješteniji od hrvata ?! Ja držim kako znači - Vi, na žalost, ne sjedite u parlamentu !

Dok ostali već djeluju u alternativnom smjeru, nisam siguran ni da li Hrvatska država uopće razmišlja !!! Ma zapravo, koliko bismo novca "bacili" subvencionirajući godišnje samo 10 projekata na polju alternativnih izvora energije !?!

PS Kada ste čuli Sanadera da govori o "alternativnim izvorima" ? A Merkelica već djeluje na tom polju (i čak međunarodno)...

@netko: S jedne strane, dok se započneme sa pripremom, planovima i građenjem nuklearke, proći će najmanje 5 godina (ako ne i 10). Sa mjerama štednje i racionalizacije se može početi kroz godinu dana (ako ne i odmah). S druge strane, ja sam za iscrpljivanje svih mogućnosti prije građenja iste.

Čet, 10/01/2008 - 15:51 — bezkomentara

Joj, vidiš, nisam ga još

Joj, vidiš, nisam ga još niti stigao pogledati... :-)

bezkomentara.org

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
www.crvenikarton.com - samo nogomet!
Syndicate content