Kako iz krize?
Eksploatacija
Evo nečega za razmišljanje – jednog problema, koji je zbog krize građanskog društva i oživljavanja komunističkih ideologija ponovo postao aktualan, a bit će, s vremenom sve aktualniji.
Ljudi koji zagovaraju razne vidove komunističkih ili socijalističkih ideologija vrlo su pošteni, pravdoljubivi, i dobroljubivi ljudi. No, oni, nažalost, ne znadu što je pravedno u ovim stvarima, pa bi opet mogli izvesti neku revoluciju iz koje bi opet, nužno proizišla neka velika katastrofa.
Naše izlaganje počinjemo s jednim pitanjem koje će na prvi pogled izgledati sasvim idiotsko, jer dovodi u pitanje neke naše predrasude koje su stare koliko i Biblija.
Radi se o pitanju: ko koga eksploatira.
Da li bogati eksploatiraju siromašne, ili je obrnuto – siromašni eksploatiraju bogate?
Ako sada niste pali u nesvijest, onda možete nastaviti.
Retorički.
Zašto ovo, nesvakidašnje i naizgled ludo pitanje nije bez osnova, i to dobrog osnova?
Evo obrazloženja.
Složit ćemo se s tim da bogatstvo ne pada s neba niti raste na granama, nego nastaje iz rada i dosta velikog broja sposobnosti za njegovo stvaranje. Siromaštvo, nasuprot tome, proizlazi iz nedostatka tih sposobnosti.
Primjerčić.
Neki čovjek npr. koji ima poduzetničke sposobnosti i hrabrosti da se upusti u velik rizik, pokrene rad i ljude i počne stvarati bogatstvo. Ubrzo počne bolje živjeti, a i radnicima koje je zaposlio, svojom poduzetničkom sposobnošću osigura pristojan život.
Ovdje se možda i ne može govoriti o tome da ti radnici eksploatiraju poduzetnika, iako oni svoj „pristojan život“ baziraju na poduzetnikovoj poduzetničkoj sposobnosti. Poduzetnik plaća njihov rad, ali ne sav, jer dio mora uzeti da naplati poduzetnički rad i brigu o poslu, ali najviše i prvenstveno radi toga da imao novca kojim bi mogao otpočeti novi poslovni ciklus, i još usavršiti kapital, s kojim upravlja, kako bi ostao konkurentan i kako njegovi radnici ne bi sutradan ostali bez posla i bez kruha. Pravi poduzetnik otkidat će i sebi od usta samo da bi osigurao ta sredstva koja omogućuju nastavak rada.
(Jasno, kod nas to nije tako čest slučaj. Kod nas se češće događa to da poduzetnik opljačka radnike i svoj vlastiti kapital samo da bi sebi kupio Mercedesa, izgradio vilu, plaćao ljubavnicu itd. Ali pustimo te iznimke koje su doduše ćešće od pravila, ali su ipak iznimke – odstupanje od pravilnog načina djelovanja.)
Vratimo se mi odnosu poduzetnika i radnika.
Možda se ovdje ipak malko, malkice može govoriti o tome da radnici eksploatiraju poduzetnika, ali ne zato što bi oni bili pokvareni ili pohlepni, nego zato što sami nemaju poduzetničkih sposobnosti pa su prisiljeni osloniti se na nekoga ko ih ima.
Dobiti nešto možete od onoga ko je sposoban nešto stvoriti, a od onoga ko nema tu sposobnost ne možete ništa, ni dobiti, ni uzeti.
E, sad će neki od vas reći da sam ja lud ili pokvaren, jer stvari preokrećem na glavu.
Ne hrani poduzetnik radnike - reći će - niti on njima osigurava dobar život, nego oni njemu, i to svojim radom.
Eto, baš u tome i jest problem.
Treba imati na umu da prosti fizički rad nikako ne može stvoriti višak vrijednosti, niti bogatstvo, nego samo onaj živi ili tekući rad koji se odvija putem nekog sredstva za rad, tj. minulog rada, npr. nekog stroja kojeg je izumio neki veliki genij u davnoj prošlosti. Bogatstvo se stvara samo onda kad mrtvi rade za žive.
Paradoksalno, i čak komično – bogatstvo stvaraju mrtvaci, i to ne bilo kakvi, nego tek oni koji su za života bili kreativni i stvorili dobra i produktivna sredstva za rad, koje onda živi ili tekući, tj. tzv. fizički rad stavlja u pogon.
To da mrtvaci stvaraju bogatstvo ne treba vas nimalo čuditi. Ta oni, jadni ne bili, nemaju nikakvih potreba, ništa im ne treba, ništa ne troše nego smo rade, rade i rade, i ne mogu se umoriti da rade i desetine tisuća godina. A mogu raditi i više, jer duh je besmrtan i neumoran. Dapače, što više radi, to biva sve jačim, vrednijim i moćnijim.
E, dakle, vidite, poduzetnik je osoba koja spaja živi rad sa onim mrtvim ili minulim, tj. „sredstvima za proizvodnju“ i tim aktom pokreće stvaranje bogatstva. Bez njega i njegovog poduzetničkog akta ne bi bilo nikakvog bogatstva, a oni genijalci bi živjeli i umirali uzalud, i živući pripadnici ljudske vrste bi i danas pasli travu po nekim livadama, kao i prije dva milijuna godina, jer od samog živog fizičkog rada nema fajde.
Svi mi koji nemamo poduzetničkih sposobnosti, a uživamo kakva takva dobra, dakle, u stanovitom smislu, „eksploatiramo“ poduzetničke sposobnosti tih poslovno darovitih ljudi.
To bi se moglo oslikati i ovako:
Mi smo nešto kao konji koji vuku kola, poduzetnici su kočijaši, kola su duhovi preminulih kreativnih pripadnika ljudske vrste, a teret su žene, djeca, starci i penzioneri.
Eto...
Hm, hm...zaboravio sam što sam ono dalje htio reći...
Strpite se malko, sjetit ću se...
??????????
U pi... materinu i godine...!
????????????????????????
Aha, evo.
Bogatstvo je zapravo otjelotvoreni ili odjelotvoreni duh, opredmećeno znanje.
To su ljudi znali već od davnih davnina.
Naša riječ bogatstvo dolazi od sanskrtske riječi Bhagas – Bog.
A Bog je duh. Što bi drugo mogao biti?
Bogatstvo je prema tome, kako smo već rekli, otjelotvoreni ili odjelotvoreni duh – božanska supstanca u ovom empirijskom svijetu.
Eh, opet sam zaboravio što sam htio reći.
???????????????????????
??????????????????????????????
????.
Evo, evo, svi mi obični ljudi, bez nekih osobitih sposobnosti, „eksploatiramo“ one koji imaju sposobnosti za stvaranje bogatstva, i možemo više ili manje dobro živjeti zahvaljujući baš njihovim sposobnostima.
A kako stvar stoji s druge strane?
Da li se kapitalisti, poduzetnici, manageri i ostali od te sorte bune zato što ih mi eksploatiramo.
Da, bune se, ali samo ponekad, kad mi pretjeramo sa svojim zahtjevima za povećavanje plaća i kad im se prijetimo onim riječima
„ne možeš ti mene tako malo platiti koliko ja malo mogu raditi“!
Onda oni upozoravaju da će nas takav mentalitet i takav stav dovesti u dužničku krizu, pa onda u opću ekonomsku krizu, rat, bijedu, glad itd.
Vi sada sigurno mislite da su poduzetnici, kapitalisti i drugi iz njihove klase nekakvi altruisti koji se brinu o dobrobiti širokih narodnih slojeva.
E....tu se, debelo varate!
Oni se brinu samo o tome da ostvare svoje interese, ali pri tome dobro znadu da ih mogu ostvariti jedino ako i radnicima dopuste da ostvare svoje. Svjesni su toga da konj koji nije dobro ishranjen neće moći vući kola. Zato se onda najprije brinu o konjima, tj. o nama radnicima i o kolima, tj. kapitalu, a tek onda o sebi. Rukovode se onom Kristovom izrekom:
„Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi.“
Jasno, treba opet reći da je kod nas redoslijed zbrinjavanja najčešće obrnut. Mi nismo odgojeni u duhu protestantskog kršćanstva i nemamo gotovo nikakvu tradiciju kapitalizma.
To je i jedan od razloga zbog kojeg mislimo da poslodavci i poduzetnici eksploatiraju radnike. A, kao što smo vidjeli, tamo gdje su stvari dobro i pravilno postavljene, radnici eksploatiraju kapitaliste, poduzetnike i poslodavce, a ovi pak one neumorne i besmrtne mrtvace, koji bi bili neizmjerno nesretni da ih netko ne eksploatira i žalili bi za tim što su za života, uzalud bili kreativni, stvarali znanost i tehnologiju, i žrtvovali se i patili za čovječanstvo
Eto toliko.
Ako vam se sad nije sve totalno pomiješalo, onda ćete biti načisto s tim kako stvar stoji sa eksploatacijom.
Još nešto.
Kod nas ipak ima malko previše onih nepravilnosti, a i nepravde, zato sam ja pobornik uspostavljanja umjetnog vlasnika, koji ni na koji način neće moći biti nepravedan, a s druge strane bit će požrtvovniji on najpožrtvovnijeg i najsavjesnijeg protestantskog ili kalvinističkog kapitaliste. Taj umjetni vlasnik je naš spasitelj.
Ali. To je dugačka priča, One koji nisu već prolupali od ovog dnevnika, ne mogu sada daviti još i time.
A ako nekog to zanima neka pogleda na internetu, na Googleu:
„Hrvatska, izlaz iz krize“ ili „Hrvatski izlaz iz krize“
P.S.
Pozdravite mi puno našeg istinski velikog i sposobnog poslovnog čovjeka, gospodina Željka Keruma i poručite mu da, ako bude prodavao onu svoju yahtu i skupe automobile, neka ih proda nekome izvan Hrvatske i tako povrati barem dio Hrvatskog novca, kojeg je uzeo svojim radnicima i dao sirotim Američkim, Njemačkim i Talijanskim kapitalistima.
A kad smo već kod toga, pozdravite mi i gospodina Todorića i recite mu: da mu njegovi manageri upropaštvaju njegovo trgovačko carstvo, i da mu upravo odatle prijeti ozbiljna opasnost. Treba razvijati kvalitetu i funkcionalnost, tj. unosnost, profitabilnost poslovanja, a ne povećavati tjelesinu diva na staklenim nogama. Jer, ako se to sruši, bit će velike štete.
u ovim tragičnim trenutcima
Nije li ovaj komentar ovdje stigao by mistake?
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoU ovim tragičnim trenucima,
U ovim tragičnim trenucima, ne bi trebalo predstavljati iznenađenje to što se netko dobro potrudio objasniti razliku između države i mafije. Taj se trud na Internetu može pronaći pretragom Googlea za naslov "10 Razloga Zbog Kojih Je Mafija Puno Bolja Od Države". Jeste li se ikada probali usuditi zamisliti, kako bi se to odrazilo na vaše življenje i poslovanje kad bi se u njega prestali uplitati i država i mafija?
Alternativna Valuta: Suvereni Novac Na Suverenom Računu Suverenog Čovjeka
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao