pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dobro, mislim da si malo pretjerao sa idolatrijom dotičnog Vugrina, kao što osobno nisam imao namjeru da se moj tekst shvati kao kampanja za uzdizanje Santinija i Družića u rang novih ekonomskih mesija. U ovom trenutku evidentan je problem nedostatka paradigme, kao što lijepo primječuje ap. Naime, činjenica da gotovo svaki znanstvenik ili onaj koji se takvim smatra ima neku svoju teoriju ekonomskih i društvenih procesa te ključnih varijabli, parametara i mehanizama koji određuju one najvažnije ekonomske i društvene fenomene, nije nešto novo na intelektualnoj sceni. Nešto slično dešavalo se mnogo puta u povijesti, a trenutno baš proučavam kakva je zbrka vladala u vrijeme Keynesa usljed sličnog nepostojanja zajednički prihvačenog okvira (paradigme) teorije kapitala. Rasprave između ekonomskih veličina kao što su Hayek, Hicks, Modligiani, Keynesa itd, usljed nedostaka paradigme postale su najkomičnija kakofonija, kao da se dječica prepucavaju. Svatko je to zagriženije branio svoj teorijski koncept što je on više pokazivao nedakvatnost u objašnjenju procesa akumulacije kapitala. A sigurno je da se možemo složiti da je su Keynes, Hayek ili Hicks puno veći ekonomisti od bilo kakvog Vugrina ili Santinija.
No, ono što je posljedica takve rigidnosti i jednostranosti je da se ne primjećuje komplementarnost u mnogim prepostavkama ili pak izvedenim rezultatima različitih teorija. Upravo u tom smislu izdvojio sam prijedlog Družića i Santinija u djelu porezne reforme, ne ulazeći u u ostale aspekte koji su sigurno kod drugih autora bolje razrađeni, ali isto tako smatram komplementarni ovom njihovom doprinosu.

Što se tiće Amerike, njihov golemi deficit gotovo nikako nije moguće uspoređivati sa deficitom jedne Hrvatske, s obzirom na ulogu dolara u svjestkoj trgovini kao rezervne svjetske valute, gdje je onda također i bitno drugačija funkcija njihove centralne banke, i uopće odnos eskontne stope, poreza itd (u Hrvatskoj se uopće niti ne spominje eskontna stopa, dok je to u Americi gotovo glavni ekonomski parametar). No, možemo i tome raspraviti jer se slažem da je bitno osvijetliti te razlike, ali i sličnosti..

Odlično. Shema:
- ekonomisti ne zahvaćaju cjelinu, driblaju pod djelovima, Vugrin je jedini projektant cjeline;
- tako se radi u svim područjima, kao švedski stol svatko zahvaća po želji birane djelove i uzima a cjelinu pretpostavlja kao švedski stol;
- a cjelina nije ekonomija, ona je dio cjeline, društvo je cjelina koja opet malo ovisi o većim cjelinama, pa se igra isključivanja i uključivanja po želji vrši i uspješno održava baš na sustavnoj volji i navici većine kojoj odgovara zajedničko ignoriranje cjelina;
- cjelina, koja nije samo ekonomija, i ne zanima nikoga. Većinu zanima kao nešto što se ne smije niti spominjati, jer je to nešto od čega boli glava i dodatno iritira razne djelove mozga kao centra napretka;
- zato i spominjanje ekonomije kao cjeline iritira, ne radi te cjeline nego kao korak ka još većoj cjelini. Zato sve iritira bilo kakvo igranje cjelinama.

U vezi cjelina je možda još nezgodnije igranje podacima, ukupno sređivanje podataka je opasnost velikih razmjera, otvara vrata defetizmu koji je rak rana ne samo maoizma nego raznih izama. Minimalizam je nešto više od opasnosti, to je pjesma nad pjesmama. Itd.

Samo da se osvrnem na evropske zaštitne carine na kineski tekstil.

Naime, UKIDAJU se od 1.1.2008. :-))) Trebale su se ukinuti još 2005., ali je zbog političkog pritiska produljen rok. Ali, prođe i te tri godine i eto "vraga" skok na skok.

Dobro (izvrsno !) za potrošače, a nerentabilni proizvođači polako idu u stečaj ...

Koga zanima precizan i argumentiran pogled na ovu temu, svakako preporučam: http://www.economist.com/blogs/certainideasofeurope/2007/11/just_who_is_...

S jednim djelom se mogu složiti što se tiče oslobođenja od poreza i carina određenih repromaterjala koji bi imali največeg udjela u stvaranju dodane vrijednosti. Također što se tiče kvota, radi zaštite domaće industrije i proizvodnje, samo tu treba biti vrlo oprezan i dobro procijeniti na što i koliko ćemo udariti kvotu jer postoji mogućnost tzv. trgovinske odmazde pa bi nam štete mogle biti veće od koristi.
Što se tiće smanjenja ulaznih troškova, mislim da tu Hratska tek djelomično treba stavljati naglasak. Svakako, potrebno je smanjiti nepotrebne troškove i organizirati okrupnjavanje (povezivanje u clustere itd), ali Hrvatska tu nikako ne može biti konkurentna velikim poljoprivrednim industrijama, Europi, Kini itd. Mi jednostavno ne možmo postiči tu razinu ekonomije obujma tako da će oni uvijek biti u standardiziranim kulturama jeftiniji od nas. Hrvatska se mora orjentirati na proizvodnju zdrave, ekskluzivne i ekološki najkvalitenije hrane i od toga stvoriti brend, tako da možemo proizvoditi manje količine uz visoke cijene. Ista je stvar za hrvatskom industrijom, brodogradnojom i sl. Nije strateški cilj Hrvatske da bude cijenovno konkurentna u proizvodnji standarnih brodova jer to nikada neće moći biti u usporedbi sa recimo Južnom Korejom koja ih štanca na stotine mjesečno. Mi moramo proizvoditi ekskluzivne brodove, brodove za posebne namjene, tako da možemo ostvarivati više cijene i više nadnice itd.

Zvone, mislim da je za plastično i u nevjerojatnoj mjeri točno objašnjenje ovog problema izrazito pogodna stanovita analogija. A to je analogija između stanja hrvatske ekonomije i stanja ovisnika o teškim drogama. Hrvatska je na dopu i kao što ti kažeš, ovaj narod voli trošiti (drogu). Droga je potrošnja koju nam na dug daje diler a to je međunarodna zajednica. Nitko nas nije prisiljavao da se drogiramo osim naše neutažive želje ili frustracije. Diler (međunarodna zajednica) nam rado daje dop na dug i sigurno da joj u ovom trenutku tešk ne pada što smo se navukli, jer je bila kod nas doma i vidjela da imamo prekrasnu obiteljsku srebrninu, a i mora širit dilersko tržište. S obzirom da smo se navukli nismo baš u stanju radit nešto produktivno osim trošit (drogu), pa to što potrošimo nemamo kako vratit nego ustupanjem obiteljske srebrnine (i ponosa i autonomije i samosvijesti itd). E sad, sve to može trajati do jednog trenutka, dok budemo imali što za dati u zamjenu za dop, ali kada više ne bude protuvrjednosti nastupit će gadna kriza. Pitanje je sada samo da li smo mi kao narod svjesni da smo navučeni i ukoliko jesmo za koju terapiju smo se odlučili da je najbolja za skidanje. Postoje dvije opcije, jedna je metadonska terapija koja bi značila u neku ruku ublaženi nastavak agonije, ili šok terapija, detoksikacija i odlazak u komunu na dvije, tri, četri godine. Mislim da jedino ova druga opcija, makar je puno bolnija i teža, osigurava definitivno rješavanje ovisnosti.
Ova druga varijanta ujedno znači da bi i mi trebali otvorit laboratorij i sintetizirat dosad najokorjeliju verziju cracka, i onda je uvalit našim dosadašnjim opskrbljivačima i gledat, kad se navuku, što nam imaju za ustupit. A isto tako ovim klošarima u balkanskoj ulici uvalit da probaju nešto novo ;)))

Ti mozes smanjit porez tek kada sustav profunkcionira. Ovo je rjesenje za nefunkcionalan sustav. :-D

uvođenjem novih poreza ili dizanjem već postojećih dok nam je situacija u državnim službama ovakva kakva je danas neće se puno postići. ljudi će samo pronaći još inovativnije načine da izbjegnu plaćanje tih poreza, a zna se koliko smo mi hrvati snalažljivi po tom pitanju. konačni efekt biti će čisto kozmetički i rezultirati neznatnim povećanjem prihoda.

preustroj porezne i državne uprave, uvođenje pravih kontrolnih mehanizama, i motivacija državnih službenika teoretski bi mogla povećati proračun za čak 1/3. samo za ilustraciju, naplata PDV-a je pala na mizernih 65%