pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U ekonomskoj teoriji postoji nešto što se naziva "ekonomija razbijenog prozora". Riječ je o tome da državna ekonomska politika "razbija prozore" kako bi potakla ekonomski razvoj. Ukratko teorija kaže da razbijeni prozor pokreće ekonomiju budući da novi prozor netko treba proizvesti, netko transportirati u lanac maloprodaje, maloprodaja ga treba prodati staklaru, staklar zamijeniti razbijeni prozor i na taj način od razbijenog prozora ekonomija živne. Samo cijela ta ekonomska živahnost ne mijenja na stvari da bi ipak bilo bolje da je prozor ostao čitav.

Državna uprava jedan je takav sustav koji intenzivno koristi spomenutu teoriju. Tako jedan dubrovački student u Zagrebu koji slučajno izgubi putovnicu treba otići u Dobrovnik, predati dokumentaciju, vratiti se u Zagreb, za mjesec dana ponovno otići u Dubrovnik i osobno podignuti putovnicu i ponovno se vratiti u Zagreb. U isto vrijeme putovnica će proći isti taj put samo obratnim smjerom. Sva dokumentacija za izradu putovnice će ionako otići u Zagreb da bi se potom poslala nazad u Dubrovnik lokalnoj PU.

Ekonomija od takve aktivnosti naprosto cvjeta. Prijevozničko poduzeće prodati će dvije (ne tako jeftine) povratne karte za Dubrovnik, zaštitarsko poduzeće naplatiti će sigurni prijevoz dokumenata u Zagreb i nazad pa će hrvatska ekonomija procvjetati. Samo ako gledamo sa druge strane koliki su se nepotrebni troškovi pojavili priča izgleda malo drugačije. Student je osim novca izgubio i dane kada je mogao honorno raditi i polagati ispite. Država je platila potpuno bespotreban dvostruki sigurni prijevoz dokumentacije jer je student ionako bio u Zagrebu.

Zar nije logično da se danas u vrijeme informatizacije za svaki dokument (rodni list, domovnica, vozačka, osobna) treba putovati u mjesto trajnog prebivališta kada je riječ o potpuno istom dokumentu na razini države? Čak i ukoliko se studentu naplati izrada 50 posto više jer nije u njegovom trajnom prebivalištu taj trošak je sigurno manji od onog kojeg će imati od dva putovanja u Dubrovnik. Država će osim ekstra zarade još i uštedjeti na svojim troškovima.

Nije li apsurdno da vaše podatke lako sazna bilo koji policajac jednim pozivom centrali, a teta toj istoj centrali će samo odmahnuti glavom i reći da se ništa ne može učiniti?

Uštede ili ekstra zarade koje državna uprava propušta su katastrofalne. Tako građevinari primjerice svoje dozvole čekaju u prosjeku 2 godine i plaćaju ih cca. 5000 eura (za zgradu sa 6-8 manjih stanova). S obzirom na veličinu njihove investicije u objekt oni su spremni platiti 10 000 ili 15 000 eura za dozvole samo da ih dobiju za godinu dana, a ne za dvije.

U isto vrijem takva praksa sa dugim vremenom za izdavanje dozvole idealno je tlo za korupciju. Činovnik će zavlačiti predmet do krajnjeg roka kako bi dobio ponudu da ubrza predmet. Građevinar će tako one tisuće eura istresti u džep nekog činovnika koji će mu ubrzati predmet umjesto u državnu kasu.

Isti tip neefikasnosti se nalazi u sudstvu. Mi smo zemlja sa najvećim brojem sudaca po stanovniku i najvećim brojem neriješenih predmeta po stanovniku u isto vrijeme. Princip je isti, predmet će se vući po sudovima dok god ne stigne ponuda za ubrzavanje stvari.

Korijen korupcije nije u ljudima i mentalitetu nego u sustavu. Ukoliko građevinar mora dobiti dozvolu u razumnom roku neće mu niti pasti na pamet bacati svoj novac na podmazivanje činovnika. Ukoliko dozvola (ili presuda) mora doći u razumnom roku nema razloga da nitko dodatno ubrzava postupak. Ljudi nisu skloni plaćati ono što ne moraju. Danas je jednostavno isplativo biti djelom korupcije na jednoj ili drugoj strani priče jer to donosi koristi. Ukoliko bolja organizacija sustava omogući iste koristi (kraće vrijeme za dobivanje dozvola i novčani stimulansi za produktivnost činovnika) korupcija će nestati sama od sebe.

Tek sa takvim korjenitim promjenama (a ne radi šminkerskih e-akcija) će rezultat Hrvatske ne korupcijskoj ljestvici biti bolji nego danas, plaće zaposlenih u državnoj upravi veće, te zadovoljstvo građana i poduzeća radom državne uprave veće.