Tagovi

Ekonomisti pojma nemaju, ili Zaboravljena povijest II.

Na početku disclaimer, da se nitko ne bi osjetio uvrijeđenim: neka se naslov shvati kao mehanizam izražavanja :)

Dakle, u posljednjih nekoliko dana, tjedana i mjeseci suočeni smo s financijskom krizom koja je sad već premašila sve rekorde i koja je doslovno cijeli svijet dovela na rub, i čini se da nam slijedi globalna gospodarska kriza. Netko reče jednom da je ova kriza uzrokovana time što su se oni financijski "stručnjaci" i stručnjaci na Wall Streetu i drugim financijskim prijestolnicama svijeta malo "zaigrali", a sad jednostavno žele zaštititi svoj način života koji je doslovno preko noći doživio krah. Netko drugi će reći da je sama ideja o zarađivanju novaca na prelijevanju iz šupljeg u prazno "đavolska" ideja koja je u startu bila osuđena na propast. Bilo kako bilo, ova je kriza pokazala da s tržišnim sustavom nešto ne štima (a što?) i da će i ovaj put ceh platiti upravo oni koji nisu ništa krivi: oni najsiromašniji (tako je npr Kalifornija već dobrano bankrotirala, a ni u drugim dijelovima Amerike nije blistavo). Nažalost, tako je to: ako pronevjerite 1000 kuna (dolara, eura) idete u zatvor, a ako pronevjerite 1 000 000 000 kuna (dolara, eura) dobijete otkaz s otpremninom od 10 % tog iznosa :)
Vrli novi svijet?

Isto smo tako vrlo često u posljednje vrijeme čuli različite stručne procjene i analize uvaženih ekonomskih stručnjaka. Bez potcjenjivanja njihove stručnosti, ipak se moramo zapitati, znaju li ponekad oni što rade? Na primjer, prije ljeta slušali smo kako je "vrijeme jeftine nafte prošlo", kako će cijena nafte rasti do 200 dolara po barelu, i kako u slijedećih 10 godina sigurno nećemo više imati jeftinu naftu; a pogledajte sada: cijena nafte nezadrživo raste, i sada se opet pojavljuju drugi stručnjaci koji procjenjuju da će cijena nafte "dugoročno ostati na 50 dolara po barelu". Možemo li im vjerovati?

Pa i u vezi ove ekonomske krize (bez obzira na to što je Hrvatska u krizi već odavno), moramo li se pripremiti na jedenje mesa svaki vikend ili samo jednom svaki mjesec? Tko ima pravo?

U svakom slučaju, mi u sadašnjem trenutku nismo izolirani od svoje prošlosti, prošlost nas uvijek prati i ostavlja tragove u našoj sadašnjosti. Samo razumijevanjem tih tragova možemo potpunije razumjeti i našu sadašnjost kako bismo mogli oblikovati budućnost. Poetski zvuči, ali vrijedi se i ovaj put prisjetiti neke "zaboravljene" povijesti koja nas mnogočemu može naučiti, i možda nam dati odgovor na ono kandideovsko pitanje: "Živimo li mi u najboljem od svih mogućih svjetova?"

Primjer prvi: Tulipomanija

Tulpenmanie ili "tulipomanija" naziv je za prvi primjer gotovo suvremenog financijskog sloma, odnosno spekulativnog mjehura (bubble). Tulipani su uvezeni u Zapadnu Europu iz Turske negdje u 16. stoljeću, i ubrzo su postali vrlo popularni u današnjoj Nizozemskoj i zapravo pravi statusni simbol. Taj cvijet je uskoro zbog svojeg izgleda, boja, mirisa, postao jedan od glavnih sredstava trgovine u zemlji koja je upravo postajala trgovačka velesila.
Cijene lukovica počele su naglo rasti, i na vrhu "tulipomanije" jedna lukovica koštala je u današnjoj protuvrijednosti na desetke tisuće dolara (realnu procjenu nije moguće dati). Ljudi su uskoro počeli zalagati cijelu svoju imovinu kako bi ušli u trgovinu tulipanima. Uskoro se razvilo i tržište "opcijama", gdje su se zapravo prodavali i kupovali ugovori koji su "osiguravali" kupovinu lukovica na kraju sezone uzgoja. Nizozemci zato taj period zovu i windhandel (odnosno trgovina vjetrom) jer se zapravos amo trgovalo mogućnošću da netko na kraju sezone kupi određeni broj lukovica. Podsjeća na financijske derivate, zar ne?

U svakom slučaju, krah je došao naglo i neočekivano. U veljači 1637. se još prodavalo ugovora u iznosu od 20 godišnjih plaća jednog obrtnika. Nekoliko tjedana kasnije, sve do svibnja 1637. lukovice tulipana postale su bezvrijedne, a tisuće ljudi ostale su bez cjelokupne svoje imovine.

Primjer drugi: mjehur Južnog mora

Mijenjamo mjesto i vrijeme: ovaj put se radi o Engleskoj, 1720. godine. No ljudska psihologija i međusobna interakcija agenata na tržištu ostaje zapravo ista. Pod "mjehurom Južnog mora" naziva se porast cijena i slom koji je nakon toga uslijedio godine 1720. u Engleskoj povezan s tvrtkom Južnomorske trgovačke kompanije (South Sea company). 1711. godine tvrtki South Sea Company dano je pravo monopola na svu trgovinu na južnim morima (pod time se podrazumijevala Južna Amerika i ocean koji ju okružuje). Pravo joj je dano na temelju očekivanja povoljnog završetka rata za španjolsko nasljeđe, koji je zavrpio 1713. ipak s ne toliko povoljnim posljedicama za engleske trgovce. Zauzvrat, kompanija preuzima (pazite sad!) dio nacionalnog duga Britanskog carstva. No, nakon što su se odnosi između Britanije i Španjolske 1718. pogoršale, mogućnosti za trgovački profit su bile gotovo ništavne.

Ono što je ipak podizalo vrijednost monopolističkom pravu Južnomorske kompanije su bile trgovačke mogućnosti u budućnosti. Kompanija je naime bila uvjerena da će se trgovina na južnim morima višestruko isplatiti, pa tako već 1720. Južnomorska kompanija preuzima većinu nacionalnog duga Britanskog carstva (radilo se o 50 milijuna tadašnjih funti), a uprava kompanije počinje umjetnim sredstvima podizati cijenu dionica. Istovremeno su u cirkulaciju puštene priče o mogućnostima trgovanja na južnim morima, što je davalo impresiju da cijena dionica može samo rasti. I cijena je rasla: 128 funti u siječnju, 175 u veljači, 330 u ožujku, 550 funti do kraja svibnja. Uskoro su po Engleskoj počele nicati slične spekulativne kompanije nudeći razne trgovačke mogućnosti u „Novom svijetu“. I ne samo to: dionice su "prodavane" poznatim političarima, ali oni njih nisu plaćali, već su ih zadržavali i onda "prodavali" natrag Kompaniji po cijeni koja je data bila aktualna i tako "zarađivali" na "razlici cijena". Tom metodom se Kompanija služila kako bi političare vezala uz sebe, kako bi podigla cijenu dionica, ali i kako bi privukla druge ulagače; isto je tako to služilo parlamentu i kralju.

U kolovozu 1720. cijena dionica Južnomorske kompanije probila je psihološku granicu od 1000 funti, no uskoro su se počele širiti glasine da sve veći i veći broj ljudi prodaje dionice. U samo 3 mjeseca, do kraja rujna, dionice Južnomorske kompanije pale su na 135 funti, a tisuće i tisuće ljudi su izgubili svoju imovinu. Ovaj financijski slom ostao je u svijesti tadašnjih ljudi na sličan način kao i krah 1929. u našoj današnjoj svijesti (ili i kao krah 2008.)

Primjer treći i četvrti: crni počeci tjedna

Najveći trag u svijesti 20. stoljeća ostavio je upravo veliki slom na Wall Streetu 1929. godine, „crni utorak“. Dvije tisuće investicijskih tvrtki je propalo, a u krizi koja je uslijedila milijuni i milijuni ljudi ostali su bez posla. Iako je tvrdnja da je slom na Wall Streetu uzrokovao veliku gospodarsku krizu samo djelomično točna, ipak je taj „crni utorak“ ostavio vrlo dubok trag u svijesti cijelog SAD-a i cijelog svijeta. Jedno od zanimljivih obilježja tog sloma su prognoze koje su čak nekoliko dana prije sloma davali najveći ekonomski stručnjaci SAD-a, a koje su sve odreda bile pozitivne i vrlo optimistične. Ekonomisti su prognozirali daljnji rast cijena dionica i povećanu likvidnost, no isto tako, svi makroekonomski pokazatelji bili su dobri i ukazivali na čvrsto gospodarstvo. Politička situacija je također bila blistava: samo godinu dana prije Hoover je s velikom većinom ponovno izabran za predsjednika.

Još jedan veliki slom, tzv. „crni ponedjeljak“, dogodio se 1987. godine. U samo 5 dana, počevši od 14. pa sve do 19. listopada, cijene dionica u SAD-u pale su za 30 %. Pogođene su bile sve zemlje: od 23 velikih industrijskih sila u čak 19 njih došlo je do pada većeg od 20 %. Najveći pad iskusio je Hong Kong, i to od čak 45 %. Mnogi su ekonomisti analizirali ovaj slom i predložili neke uzroke za njegovo pojavljivanje, kao npr.: automatizirano trgovanje (računala automatski kupuju ili prodaju dionice prema prevladavajućem trendu), nelikvidnost tržišta, precijenjenost vrijednosti dionica; no ni jedan od tih predloženih uzroka ne objašnjava zašto je do sloma došlo baš tada i u toliko mnogo zemalja.

Kako učiti iz povijesti?

Krah 2008. ponešto se razlikuje od svih ovih opisanih slomova, i to zato jer je naznaka velike krize bilo i prije, no opet, i ovaj krah došao je relativno poluočekivano, a nakon očekivanja da će cijene (nekretnina, dionica, nafte....) stalno rasti.

Na desetine teorija i modela predloženo je kako bi se objasnili veliki povijesni slomovi. Svi ti modeli uvijek su imali pristup a posteriori, i uvijek su uključivali neke ekonomske razloge: u jednom trenutku je ova ekonomska politika bila dobra, a neka druga loša, netko je trebao učiniti to, a ne ono...i tako dalje. NIjedan taj model ni teorija nije uspjela dati zadovoljavajuće rješenje za uzrok sloma. To nije zanemarivo: npr 1999. ukupna razmjena na tržištima kapitala iznosila je 38 700 milijardi dolara, danas vjerojatno iznosi mnogo više. Slomovi burzi su katastrofalni događaji (doslovno) koji mogu tisuće ljudi baciti na cestu, i one managere u Armanijevim odijelima, i one "obične" radnike, ali i cijele države. A mogu proizvesti i veću katastrofu, kao što je i gospodarska kriza 1929. proizvela mnogo veću socijalnu i političku krizu. Dakle, treba nam neko suštinsko objašnjenje mehanizma kako funkcioniraju tržišta i kako se događaju slomovi.

Mogući odgovor nudi: ekonofizika, to jest modeliranje ekonomskih sustava. O ekonofizici sam već pisao u ponešto drukčijem kontekstu, a sada ću se malo osvrnuti na to vrlo zanimljivo interdisciplinarno područje. Proučavanjem slomova financijskih sustava bavili su se mnogi znanstvenici, a u sklopu ekonofizike fizičari. Jedan od njih je Didier Sornette (trenutno na ETH Zürich), seizmolog koji se također bavi i proučavanjem burzovnih krahova. Druga "faca" u tom području je Dietrich Stauffer sa Sveučilišta u Kölnu, da navedem samo neke. Burzovni krah je vrlo fascinantan događaj, u doslovnom smislu te riječi. Naime, prema hipotezi ekonomista o "efikasnom tržištu" (a to je ono u kojem "nema besplatnog ručka", odnosno ono u kojem "svaki besplatni ručak platite na neki drugi način"), burzovni krah bi se trebao događati jednom u stotinu tisuća godina. Ako je tržište "informacijski efikasno", odnosno cijene se u svakom trenutku
formiraju na temelju svih mogućih bitnih informacija, tada samo dramatični događaji mogu poremetiti stabilnost tržišta. Očito, krahovi se događaju nešto češće, što zapravo pokazuje da tržište nije toliko efikasno koliko se misli, i da tu treba tražiti neke druge uzroke i razloge.

Krahovi su neizbježni

Odgovor zapravo leži u tzv. sistemskoj nestabilnosti. Financijska tržišta čine klasu kompleksnih sustava, a kompleksni sustavi su oni koji se sastoje od mnogo dijelova između kojih postoji složena nelinearna interakcija. Jednostavnije rečeno, kompleksni sustavi nisu samo suma svojih sastavnih dijelova, oni su mnogo više od toga. Kompleksni sustav može npr biti mozak, sastavljen od milijuna atoma, a ipak pokazujući neka druga svojstva, zbog kojih ja mogu i napisati ovaj tekst. Na taj način je i financijsko tržište mnogo više od zbroja svojih dijelova: burzi, kompanija, i svojih članova: trgovaca, kupaca, proizvođača, potrošača...

Uzrok sloma tržišta treba tražiti u nečemu što se zove "herding", odnosno efekt "krda". Kao što smo vidjeli i na prethodnim primjerima (i naučili iz prošlosti), pozitivna očekivanja "tjeraju" ljude da počinju sve više i više ulagati, i počinje okupljanje ljudi oko istih ciljeva i metoda. Ovo se također naziva i pozitivna povratna veza. Poanta je u tome da agenti na tržištu (kupci, prodavači, klijenti, brokeri) u nedostatku informacija (zbog toga što tržište nije informacijski efikasno) počinju imitirati jedni druge, odnosno počinju se ponašati na isti način. Jedan čovjek digne veliki kredit na temelju projekcije cijene svoje kuće u budućnosti. Njegov susjed napravi isto, treći također, i uskoro cijela ulica ima dignuti ovakav ili onakav kredit na temelju cijene svoje kuće za 5 ili 10 godina. Informacije o povoljnim ulaganjima i kreditima se šire, kroz novine, internet, televiziju, "od uha do uha"....i sve više i više ljudi počinje raditi isto, počne se raditi projekcija zarade, banke počinju smatrati da im je "sjekira pala u med"....Sve dok ne dođe neki vanjski "okidač" koji cijeli sustav sruši u prah i pepeo.

Dakle, uzroke za slomove financijskih tržišta treba tražiti mjesecima i godinama unatrag (a ne samo tjednima). Na tržištu se polako stvaraju grupacije ljudi koji djeluju na sličan ili isti način. Ekonofizičari bi govorili ovdje o "izgradnji korelacija na velikim skalama". U trenutku kada velika većina agenata na tržištu djeluje gotovo simultano, dovoljna je jedna "iskrica" izvana da potakne slom. To jest, porast kooperativnosti na svim dijelovima tržišta dovelo je do njegove "sistemske" nestabilnosti, čime cijeli sustav postaje vrlo osjetljiv na bilo kakve "vanjske" perturbacije ( i ta vanjska perturbacija je samo povod, a ne i uzrok), i tada je samo pitanje vremena kada će se krah dogoditi.

Ovakva pojava se u kontekstu kompleksnih sustava naziva "faznim prijelazom" ili "kritičnim događajem". STvar je u tome što je to jedno od glavnih svojstava kompleksnih sustava. Drugim riječima, slom burze je nešto što se redovito mora događati, baš zato jer je financijsko tržište kompleksni sustav. A zašto je kompleksan? Zato jer su "interakcije" između njegovih članova: trgovaca, klijenata, kompanija... izrazito složene.

Kako naučiti iz povijesti?

E sad, ako nam se krah burze mora redovito događati, kako onda to možemo zaobići? Kako se nositi s time?
Dat ću tipično svoj odgovor: ključ rješenja leži u znanosti, ali i u svjesnom učenju i prikupljanju svih raspoloživih informacija, dakle u obrazovanju. Proučavanje financijskih slomova i njihovo modeliranje, te rezultati modela, postavljaju zapravo tri važna pitanja.

Prvo od njih je kako se financijsko tržište može adaptirati na takve katastrofalne događaje. Jedan od razloga zašto tržište, odnosno njegovi članovi ne mogu predosjetiti slom, je možda taj što se nisu uspjeli adaptirati. Trgovina vrijednosnicama odvija se na vremenskim skalama od nekoliko dana, mjeseci i godina, dok se veliki slomovi događaju rijetko, posebno u odnosu na životno razdoblje nekog investitora.
Primjer je isti kao i pitanje kako se možemo prilagoditi potresima. Spomenuo sam Sornettea koji je po primarnoj struci seizmolog. Potrese ne možemo izbjeći, no važnije je to što su oni zapravo također nekakvi "fazni prijelazi" u jednom kompleksnom sustavu: a taj sustav je naša Zemlja, odnosno tektonske ploče i geološki sustavi. Potrese ne možemo izbjeći, ali im se možemo prilagoditi. Na isti način, krahove možda ne možemo izbjeći, ali im se možemo prilagoditi, a time i ublažiti značajno njihove efekte.

Drugo pitanje koje je povezano s prvim jest pitanje regulacije tržišta. Tržište očito ne procesira efikasno sve informacije koje do njega dolaze. Trgovci ili ne znaju sve relevantne informacije, ili ih ne mogu razumjeti ili primijeniti, pa u tom slučaju neinformiranosti "imitiraju" druge trgovce, što onda dovodi do porasta kooperativnosti i pojave kolektivnog ponašanja (mjehura). To jest, pokazuje se da ipak možda ima besplatnog ručka :) odnosno da bi određeni mehanizam regulacije trebao postojati. Tržište koje se samo- regulira i koje je "potpuno slobodno" zapravo je prikrivena bomba koja će kad tad srušiti sve oko sebe.

Treće pitanje je pitanje koliko efikasno možemo predvidjeti slomove burzi. Dosadašnji rezultati istraživanja pokazuju da postoji određena mogućnost predviđanja. Odnosno, može se znati da će doći do kraha, ali se ne može predvidjeti vrijeme kraha. A da će ovaj krah 2008. doći vidjelo se još i prije godinu dana...čak je i Greenspan priznao da je "vidio da nastaje mjehur", ali je mislio da će "samoregulirajuće tržište to izgladiti". Ako "no- free lunch " uvjet ne vrijedi, onda samoregulirajuće tržište to nikako ne može "izgladiti".

Dakle, ključ je u znanosti i većem davanju važnosti nečemu što može donijeti samo pozitivna konkretna saznanja o onome što nam je vrlo bitno. Isto tako, bitna je vizija, i kod političara i kod ekonomista, koja omogućava razmišljanje u dužim rokovima, mnogo dužima nego što je to jedan parlamentarni mandat. Krizna su vremena često i vremena kada se nešto može pomaknuti nabolje...
Stezanje remena u kriznim vremenima nažalost uvijek pogodi prvo (i) znanost. Tu Hrvatska nažalost nije iznimka, no pitanje je možemo li mi s ovakvim stezanjem remena uopće napredovati ili bi nas to moglo ugušiti...ali to je već pitanje i tema za neki drugi dnevnik...

Komentari

Slažem se, no nisu

Slažem se, no nisu ekonomisti krivi, već oni koji su ih obrazovali. Vjerovali vi to ili ne, ekonomska povijest je IZBORNI predmet na većini sveučilišta. U RH je izborni čak i na makroekonomiji EFZG-a

Tko je glasao

Oprosti jer nisam pročitao

Oprosti jer nisam pročitao tekst još do kraja, ali tvoj uvodnu tezu moram odmah komentirati..

Bilo kako bilo, ova je kriza pokazala da s tržišnim sustavom nešto ne štima (a što?) i da će i ovaj put ceh platiti upravo oni koji nisu ništa krivi

odmah na početku greška.. sustav jest zakazao, ali dio sustava koji je zakazao jest sve samo ne tržišni..

zakazala je zakonodavna, izvršna i monetarna vlast... ova kriza je predviđena godinama unaprijed od vodećih stručnjaka, no još uvijek joj je bilo dozvoljeno da se dogodi.. zašto?
vrlo praktičan razlog jest uništiti tržišni sustav gdje svatko ima šansu za uzlet (u teoriji, ali i u praksi, iako u manjem obujmu) i uvesti totalitaristički, sa cilje da oni koji su sada na vlasti (ekonomskoj, političkoj etc) tamo i ostanu..

Najveća je zabluda da je zakazao tržišni sustav kao takav.. to bi bilo analgono tvrdnji da je znanost zakazala kad je proizvela atomsku bombu..

sustav koji uprvlja i tržištem i znanošču jest sve samo ne tržišni

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Radije pročitaj tekst do

Radije pročitaj tekst do kraja :) Moja uvodna teza itekako ima veze s cijelim tekstom, a posebno s njezinim zaključkom (kojeg je moguće shvatiti samo ako pročitaš cijeli tekst).
Osim tog, bilo bi korektno pročitati najprije cijeli tekst, pa tek onda ići komentirati.

Tko je glasao

ja stvarno ne razumijem

ja stvarno ne razumijem kojim se ti to "znanostima" zelis promovirati.

molim te uzmi u ruke knjigu "Protiv oligarhije" koja se bavi temom kriza u povijesti. od tamo proizlazi jedna bitna poanta, koju se cini se zaboravljas u svojoj analizi krize, a to je da je njezin uzrok manipuliran te da je kljuc u:
a) promjeni zlatnog standarda
b) virtualnoj vrijednosti novca

imas li mozda neka promisljanja o novcu kao izmisljenoj i neutemeljenoj vrijednosti s kojom se upravo nakon ukidanja zlatnog standarda u ekonomiji pocelo lakse manipulirati?

sto je danas standard?
sto ce biti sutra?
sto ti o tome moze reci ekonofizika?

webster g. tarpley upravo o jednoj dijametralno suprotnoj "zaboravljenoj proslosti" govori u svojoj knjizi.

moje je osobno misljenje da je kriza planska i neophodna, kao planske i neophodne poplave nila u drevnom egiptu. nesto staro mora umrijeti da bi se nesto novo rodilo. taj princip "neminovnosti" ili cak povijesne nuznosti je ono protiv cega je svaki zdravi um. zato? jer na koncu strada narod, a ne zlatni vrh piramide.

ti mi se u svom izlaganju vise cinis kao netko ko bi zagovarao stezanje remena gradjana hrvatske, radije nego vlastodrzaca.
mozda sam nesto krivo shvatio? vizija o kojoj price pripovijdas isto su za mene kao i plan da se razbastini hrvatske gradjane preko odvratnog stranjskog bankarskog sustava. on za mene uistinu nista zajednicog ne moze imati s fizikom. pa ti vidi...

mojavesta

Tko je glasao

vezano za financijske krize

vezano za financijske krize i regulaciju: kriza će uvijek biti a regulacija će se vječno morati mijenjati i prilagođavati, drugim riječima usavršavati. nekad će se sa njom pretjerati i zagušiti ekonomiju, drugi put će se otići u drugu krajnost. savršeno rješenje ne postoji. uzmimo zadnju bankarsku regulaciju : basel II. njemački ministar financija se kad su ameriku zahvatili financijski problemi bahato šepurio kako je to u njemačkoj nemoguće jer se njihov financijski sistem bazira na tri stupa, da bi samo koji tjedan kasnije njemačka morala izvlačiti svoje banke iz dreka kapitalnim injekcijama. i onda se uspostavilo da je basel II lijepo zamišljen za jednu vrstu problema i kriza no zadnjom krizom su izišle sve manjkavosti tog rješenja. kompliciranim matematičkim modelima su se određivali rizici na osnovu povijesnog iskustva, veći je naglasak stavljen na bonitetne kuće kod određivanja rizika te na rizike od nemogućnosti vraćanja zajmova od strane većih zajmoprimaca itd...slijedeća kriza će biti nešto drukčija kao i ona iza nje. možemo se samo nadati da neće tako skoro. greenspan je rekao da se ovako nešto događa jednom u stoljeću. dakle do slijedeće velike financijske krize morat ćemo se zadovoljiti serijom manjih lokalnih :)

Tko je glasao

Ova kriza je specificna po

Ova kriza je specificna po tome sto se prvi put izravno vidi fenomen globalizacije.Kad Njemacka, Svedska i Danska padnu u recesiju, to je posljedica njihovog slabijeg izvoza.U SAD i UK, a zatim redom.Koliko su jake izvozno Madjarska ili Estonija prema bas skandinavskim zemljama je takodjer ocito.
Mi koji nismo sposobni ni doci na 50% pokrivenosti uvoza izvozom, se do sad izdrzavamo rasprodajom infrastrukture.Ako se ne nadje modus za povecanje izvoza ili supstituciju uvoza, makar proizvodnjom hrane, za nas ce kriza trajati i kad svima drugim postane proslost.Sto je najsmjesnije sada nitko nema casha ni za HEP koji mi uz vodoprivredu cini jedinim krupnijim komadom srebrnine za prodaju, Nuznima za prezivljavanje.

Tko je glasao

Prva kriza sa tako silnim

Prva kriza sa tako silnim racunalima, pracenjima, toliko ljudi ukljucenih u kojekakva proucavanja, analize, bonitete, osiguranja, diversifikacije, cuda nevidena, ...
Nije ova kriza stoga se znanost i dr. nisu ukljucili vec stoga sto i ukljuceni nisu osiguranje da se nesto ovakvog tipa nece dogoditi.
Nismo mi tako losi i bez atributa za ovu krizu kako se olako kvalificira i nismo bas blesavi cini mi se.
Evo recimo cini mi se da su prve reakcije turisticke ekipe skroz cool. Nikom ne pada na pamet smanjivati cijene (makar ne javno), po meni to je dobro.

Tko je glasao

Hyeronimus, članak je vrlo

Hyeronimus,
članak je vrlo zanimljiv, ali na žalost kada je riječ o burzi nalazimo se na području "ljudskoga", a to znači "iracionalnog". A ne postoji "iracionalnije" od "ljubavi prema novcu". Međutim, burza ipak nije samo mjesto špekulanata.
Naime, ne bih tvrdio da je ova financijska kriza pokazala da s tržišnim sustavom "nešto ne štima". Dapače, ova financijska kriza je pokazala da s tržišnim sustavom baš sve štima!
Naime, ono što ne valja bačeno je u "junk", tj. bačeno je u smeće. To i jeste jedna od temeljnih zadaće burze, i zbog toga ona i postoji. Druga je zadaća da prikupi kapital i odredi cijenu kapitala, odnosno stanovitu realnu (objektivnu) cijenu robe, jer je samo burza objektivna, kao mjesto susreta ponude i potražnje.
Prvo je sada pitanje zbog čega su oni koji su izdavali takve vrijednosne papire, dobivali najvišu "bonitetnu" oznaku? I ništa više! Dakako, vrlo teško će biti dokazati da oni koji su primali takve vrjednosnice, "nisu znali" da one ne vrijede ništa (a brojni su itekako dobro znali!). Naime, roba - a to su i vrijednosni papiri, ne smije dospjeti na burzu, i ne smije biti predmet kotacije ako "ne vrijedi", odnosno ako su vrijednosnice "prazan papir".
Tebi, i svima je poznato, da je burza najobičnija kladionica (makar specifična). Prema tome, ne postoji znanost koja može predvidjeti kretanje cijene vrijednosti burzovne robe, u ovom primjeru vrijednosnicama (financijska burza za razliku od robnih burza, npr. pšenice, kukuruza, uljane repice itd.). Riječ je o tome da se budućnost ne može znati, i nitko ju ne zna. Kada bi se budućnost mogla znati, tada bi puno toga nestalo!
Inače, "znanstvenik" koji uspije u tomu da predvidi "krah burze" istu "sekundu" postaje milijarder. Nisam "baš siguran" da će bilo koji "znanstvenik" i znanstvenik takvo svoje otkriće objaviti kao znanstveni rad.
Inače, razvitak burze je bitno za svako gospodarstvo zato što otkriva "junk". To je, kao što sam spomenuo, jedna od temeljnih zadaća burze u ekonomiji. U Hrvatskoj namjerno mnoge tvrtke ne žele na burzu, makar postoji zakon da moraju dio svojih dionica staviti na burzi. (I da sada ne odlazim "predaleko".)

Tko je glasao

članak je vrlo zanimljiv,

članak je vrlo zanimljiv, ali na žalost kada je riječ o burzi nalazimo se na području "ljudskoga", a to znači "iracionalnog". A ne postoji "iracionalnije" od "ljubavi prema novcu".

To sam u biti i rekao. Tržište, odnosno financijski sustav kao jedna od klasa kompleksnih sustava, u suštini se svodi na međusobne interakcije njegovih članova, a tu veliku ulogu igra i psihologija. Na razini modeliranja ekonofizika to ne dira, to je jednostavno parametar koji se određuje na neki drugi način.

Naime, ne bih tvrdio da je ova financijska kriza pokazala da s tržišnim sustavom "nešto ne štima". Dapače, ova financijska kriza je pokazala da s tržišnim sustavom baš sve štima!

U principu, to nisam ni rekao. Poanta je bila pokazati kako samoregulirajuće tržište u sebi krije sistemsku nestabilnost. Dokazi za to pojavljuju se periodično svakih nekoliko desetljeća, a opet, čini se da se uvijek radi ispočetka.

Prema tome, ne postoji znanost koja može predvidjeti kretanje cijene vrijednosti burzovne robe, u ovom primjeru vrijednosnicama (financijska burza za razliku od robnih burza, npr. pšenice, kukuruza, uljane repice itd.). Riječ je o tome da se budućnost ne može znati, i nitko ju ne zna. Kada bi se budućnost mogla znati, tada bi puno toga nestalo!
Inače, "znanstvenik" koji uspije u tomu da predvidi "krah burze" istu "sekundu" postaje milijarder. Nisam "baš siguran" da će bilo koji "znanstvenik" i znanstvenik takvo svoje otkriće objaviti kao znanstveni rad.

Tu te moram demantirati. Upravo ekonofizika i ekonofizikalni modeli govore o tome. Nije tajna da se na Wall Streetu zapošljavaju i mnogi fizičari, a ne samo ekonomisti, manageri, brokeri i matematičari. Zašto? Zato jer je velika potražnja za modeliranjem financijskih sustava.

Prije par godina osnovana je kompanija pod nazivom Prediction company koja je uspjela razviti jako dobar model izračuna cijene vrijednosnica u realnom vremenu. I nisu jedini. No, kako su to uspjeli, naravno, to je njihova poslovna tajna. I da, oni su miljarderi, a po struci su - ekonofizičari.

Što se pak tiče predviđanja kraha, naravno da taj podatak zlata vrijedi (i valjda je i na tom primjeru jasno kako je bitno ulagati u znanost, a razvojem modela za financijske kompleksne sustave dolazi se do objašnjenja za sve kompleksne sustave, zato to nije posao samo za primjenjenu znanost usmjerenu ka profitu). Modeli su pokazali, posebno Sornetteov, koji citiram, a mogu ga i detaljnije prezentirati, da postoje tzv prekursori, pokazatelji koji ukazuju na to da je "krah blizu". Oni se očituju u tzv log- periodičnom ponašanju , odnosno u karakterističnoj oscilaciji burzovnih cijena i indeksa. ANalize su dosad pokazale da svaki, ali baš svaki krah pokazuje ista svojstva : prije njega dolazi uvijek do karakterističnih oscilacija cijena (pod prije misli se na mjesece prije, ne na dane).

No trenutno očito modeli ne mogu predvidjeti kad će se krah dogoditi, a veliko je pitanje može li se to uopće. Naime, krah burze nije siguran događaj, uvijek postoji neka vjerojatnost da se "bubble" završi bez kraha. I upravo ta mala vjerojatnost tjera ljude na daljnja ulaganja ili na dalnje oprezne poteze. Kada bi svi znali da je 100 % sigurno da će nastupiti krah, nitko više ne bi ulagao. Zato je veliko pitanje suštinski može li se krah predvidjeti - u smislu točnog vremena. No, sigurno je da se može predvidjeti na razini pojave - kao što se i potres može otprilike "predvidjeti" (pa tako postoji određena vjerojatnost za potres određene magnitude u slijedećih godinu dana, mjesec dana, tjedan dana...).

Daljnjim proučavanjem kompleksnih sustava i posebno ovakvih ekstremnih događaja može se puno saznati. Jer, u kompleksne sustave ne spadaju samo burze sa krahovima. U kompleksne sustave spada i npr vrijeme (a katastrofalan događaj analogan krahu bila bi npr oluja), tu spada i mozak, i ljudsko društvo....itd.

Tko je glasao

Točno, zato sam i kazao da

Točno, zato sam i kazao da ti je članak vrlo zanimljiv :).
Konačno i sam znaš, a što si i predočio u prvoj rečenici ovog svojeg kvalitetnog članka, a to je da je ekonomija - znanost.
No, za razliku od sociologije koja se bavi pojmovima društva, ekonomija se iskazuje brojkama. Primjena matematskih metoda i modela u ekonomiji (a jedna od tih je i teorija igara), uz ostalo nastoji odgovoriti i na ovo što si predočio u članku. Na razini tzv. mikro ekonomije (ekonomije poduzeća) primjena matematskih metoda je nezaobilazna. Danas je gotovo opće poznato postojanje ciklusa proizivodnje, vijeka trajanja proizvoda, potrebe stvaranja tzv. "optimalnih pričuva" (čak i zakonom definiranih) itd. Zasebno čak postoji i ono što se naziva ekonometrijom, i još mnogo toga.
Temeljna pretpostavka uspješne i kvalitetne primjene matematskih metoda ekonomske analize je statistika, osobito na razini nama najvažnije makro ekonomije. Statistika također postoji kao "samostalna" znanost. Nije potrebno "podsjećati" upravo na to u kojoj je državi statistika najrazvijenija. Dakako, u SAD !

Proizvodnja svih oblika bankarskih i osiguravateljskih proizvoda, a o "proizvodima" investicijskih društava (fondovi) i da ne ističem, proistječe iz rezultata primjene matematskih modela i metoda. Dapače, nije malo njih koji tvrde da je ekonomija istoznačnica za aplikativnu matematiku u gospodarstvu. No, jeli baš tako? Naravno da nije.
Naime, činjenica je da svaki model ima stanovite uporišne točke (konstante), i određeni broj varijabila (promjenjivih točaka). Primjerice, premda se moda mijenja, ona se ciklički vraća s "duge haljine" - na "minicu", i obratno, ili s košulje "bez kravate" na košulju "s kravatom" itd. Pitanje je, dakle, kako utvrditi završetak "ciklusa". Kao što znamo, odgovoriti na to pitanje jednostavno je nemoguće. Naravno, oni koji "pogode", tada ubiru "vrhnje". No, ako promaše, s razlogom tada nitko ne želi biti u "njihovoj koži". Uključivo i "matematičari" - koji su temeljem izračuna predložili donositeljima odluka upravo takvu odluku, koja po "izračunima" sigurno donosi poslovni uspjeh. Naime, u slučaju neuspjeha, i "matematičari" će vrlo brzo ostati bez posla, odnosno ostat će s razlogom bez korisnika svojih "izračuna".

Ključno pitanje na koje matematski modeli u gospodarstvu na makro razini (makro ekonomija) ne mogu odgovoriti, pitanje je koje se nalazi na području političke ekonomije. U anglosaksonskim državama, dapače, onda kada je riječ o makro ekonomiji, rabe termin politička ekonomija, jer priznaju postojanje ekonomije u smislu znanosti samo na razini poduzeća. Primjerice, "promjena" ključnih osoba u administraciji, posebice na čelu države ili lokalne zajednice, a u našim hrvatskim uvjetima to je Zagreb, primjerice, izravno utječe ili može utjecati na promjenu gotovo "svih parametara", jer u njih unosi novu "konstantu" od bitnog utjecaja.
Drugim riječima, modeli koji uzimaju u obzir konstantu od 10 godina, postaju "jako nestabilni". Upravo ova svjetska financijska kriza je i proistekla iz primjene matematskih modela. Naime, u model su unesene konstante da će GDP rasti, da će ljudi "zarađivati" itd. itd. itd.
Zašto sam ti napisao ovaj odgovor? Dakako, ne zbog negacije primjene matematskih modela i metoda u ekonomiji, jer bi to jednostavno bilo netočno. To sam učinio zbog uvođenja u "razgovor" "pojma" pod nazivom politička ekonomija. Inače, u Hrvatskoj je taj pojam gotovo potpuno proskribiran, naravno zbog ZNA SE čega. Dapače, tamo nekih devedeseth godina komesari HDZ su htjeli likvidirati te katedere ekonomskim i pravnim fakultetima. Osobito je bio "ciljan" Adolf Dragičević, čija promišljanja vrlo cijenim i poštujem neovisno "o svemu".

Tko je glasao

Ali ja govorim o fizikalnim

Ali ja govorim o fizikalnim modelima. Razlika između matematičkih i fizikalnih modela itekako postoji.
Naravno, u "ozbiljnoj" ekonomiji danas se uglavnom kombinira interdisciplinarni pristup, a to znači kombinacija ekonomije, primjenjene matematike i (ekono)fizike.

Tko je glasao

Naglašeno sam isticao

Naglašeno sam isticao matematičke modele zato što fizičare "ne volim" :) Otkriju uran, otkriju cijepanje urana, pa otkriju atomsku bombu, pa onda požale :) No, malo šale od moje strane. Dakako, nije dvojbeno da je 20. stoljeće bilo stoljeće kada su stvarno "bogovi pali na tjeme". Ne znamo koja su još otkrića pred nama, a osobito iz sinergije interdisciplinarnih otkrića (timovi, u sastavu lucidnih jedinki).
Na žalost, ti "bogovi" još nisu pali "na tjeme" kod kod nas. Stoga nije neobično da je Mudrinić "pojam istraživačkog rada", a Radmana "šutiraju" članovi "uznosite" HAZU :)
Kao što si uočio, moji komentari su se temeljno odnosili na pitanje složenosti "živih bića" kao što su to ljudi (a osobito unas).

Tko je glasao

To bi ap nazvao dominacijom

To bi ap nazvao dominacijom naprednih snaga struke, haha :))
Kaj se tiče otkrića urana, uvijek postoje zloupotrebe i uvijek će postojati. Pa i korištenje matematičko- fizikalnih metoda za proračun financijskih derivata u ovoj globalnoj krizi 2008. isto je na neki način zloupotreba znanosti, posebno ako služi samo za zgrtanje profita ne mareći pritom za stabilnost tržišta.
No ruku na srce, da nema fizike, ne bi ti danas pisao po kompjutoru a nit bi imao internet. Jer i www su izmislili - fizičari :)

Tko je glasao

Ne, nego Ameri ! :)))

Ne, nego Ameri ! :)))

Tko je glasao

Mislio sam na Mrežu,

Mislio sam na Mrežu, Microsoft, Apple ... (potonji mi je bilo prvo računalo, s hardom od golemih 8 MB !!! :)
Inače, priznajem da za to nisam znao.
A ovo na čemu sada pišem i ne znam koliko ima u sebi, dapače više i ne pratim.

Tko je glasao

Premda sam i sam laik u

Premda sam i sam laik u ekonomskim znanostima (ali i praksi :), evo i mog priloga razjašnjenju priroda kriza na financijskim tržištima.
Cijena nijedne robe, pa ni dionica i drugih financijskih instrumenata, ne može ići "do neba". Upravo su zato krize (nagli i "neočekivani" pad dioničkih indexa) naprosto nužni. Ponajprije zato da bi se na njima moglo zarađivati. A zaraditi ne mogu svi, to mogu samo neki (priča se: max 10-ak %), na račun ostalih. Do krize zato dolazi onda kad "veliki igrači" odluče:
- kapitalizirati svoju dobit (prodati svoje udjele na burzama),
- u javni opticaj poslati poruku kako će cijene dionica uskoro biti još više (kod nas: "kad ponovno pobjedi HDZ", "kad Hrvatska uđe u NATO", "kad budemo ulazili u EU"...) kako bi ih "naivci" od njih pokupovali
- nakon toga se sa svojim ogromnim cashom povuku i čekaju da tržište, zbog smanjene potražnje, odradi pad
- potom "veliki igrači" u javnost počinju puštati poruke kako bi burze mogle i propasti, kako do oporavka neće doći tako skoro, kako nam prijeti kolaps i sveopća kriza
- kad dionice pod pritiskom psihologije i panične rasprodaje dođu do svog "dna", na kraju "igrači" od onih istih kojima su svoje dionice prodali skupo, sad iste mogu otkupiti jeftino.

Novi ciklus opet može krenuti, a do iduće krize pričekat ćemo još par godina.

Tko je glasao

Bilo kako bilo, sve je to a

Bilo kako bilo, sve je to a posteriori objašnjenje koje ne ulazi dovoljno u razumijevanje suštine nastanka financijske krize. Suština je upravo u nastajanju tržišta koje je "makroskopski koherentno", odnosno svi se njegovi članovi ponašaju na isti način. U tom trenutku je i tržište maksimalno osjetljivo na vanjske perturbacije, te samo jedna takva perturbacija može pokrenuti lavinu i stvoriti krizu. Pri tom je skoro potpuno nevažno koja je to perturbacija, je li to ponašanje "velikih igrača" ili jedan članak u novinama ili ponašanje malih dioničara...što god, poanta je da mali "kick" izvana pokrene cijelu krizu, a to je moguće samo zato jer se stvorila vrlo jaka veza između agenata na tržištu.

Tko je glasao

Moguće je da nas dvojica na

Moguće je da nas dvojica na sam pojam krize gledamo potpuno drugačije: ti kao na slučajan i nekontrolirani, a ja kao na namjerno izazvan i kontrolirani proces.
Ja se, primjerice, teško mogu složiti s tvojom tvrdnjom kako je tržište
"makroskopski koherentno", odnosno svi se njegovi članovi ponašaju na isti način
Jer, kad bi bilo tako, tržišta uopće ne bi bilo: kad jedni prodaju, onda drugi kupuju - i obratno. Oni se uopće ne ponašaju na isti način (postoje bar dva "načina": onih koji u određenom trenutku smatraju da je vrijeme za prodaju, i onih koji smatraju da je upravo idealno vrijeme za kupnju)
Kako bih ti pokazao na koji proces ja mislim, upućujem te na slijedeli link: http://www.poslovni.hr/66297.aspx
Obrati pozornost na vrijeme "transakcije" i cijenu po kojoj je ona obavljena.
U međuvremenu je izvršen i tzv "split" dionica Zagrebačke banke pa bi gore spomenute prodane dionice danas vrijedile 3.100 kuna po komadu, odn. više od 4 puta manje Dakle, s istim novcem kojega je dobio u siječnju, Luković danas može kupiti 4 x više dionica (ako "procijeni" da je došlo vrijeme za kupovinu".
Možda bi gore spomenuti znanstvenici, u sklopu svojih projekata, trebali porazgovarati i s tim našim domaćim stručnjakom pa ga pitati: kako je on uspio predvidjeti tako radikalan pad financijskih tržišta?

Tko je glasao

Ne razumiješ me kad misliš

Ne razumiješ me kad misliš da ja mislim da su krahovi burza slučajni i nekontrolirani. Upravo suprotno. Pokušavam ukazati da iza svih procesa u financijskim sustavima stoje neke općenite zakonitosti. Ekonomskoj struci počesto jednostavno fali takve perspektive "odozgo", ali to im nije za zamjeriti jer takav pristup podrazumijeva interdisciplinarnost. Pokušavam ukazati da su ovakva "ekonomistička" objašnjenja sporedna (ali nemoj krivo shvatiti). Sporedna u smislu da ne objašnjavaju suštinu onoga što se događa. Naime, za jedan konkretni krah vrijedi jedno "ekonomističko" objašnjenje, za neki drugi krah neko drugo - a koji im je zajednički nazivnik? Koja su im zajednička svojstva? Postoje li sličnosti između svih velikih slomova: i onoga s tulipanima, i onoga s južnomorskom trgovinom, i onoga na Wall Streetu 1929. i 1987....i ostalih, mogli bismo nabrajati (dot com bubble, krah azijskih tržišta itd). Odgovor glasi: postoji. Ne otkrivam nekakvu toplu vodu, modelima financijskih tržišta i krahovima burze se ekonofizičari bave već skoro stotinu godina.

Da bih malo bolje pojasnio što mislim, ajmo postaviti nekakav "toy model". Pretpostavimo da imamo recimo stotinjak trgovaca koji mogu ili prodavati ili kupovati. Pretpostavimo da ti trgovci mogu saznavati važne informacije na temelju kojih će donositi svoje odluke na temelju nekog vanjskog izvora (što god on bio, internet, televizija, novine) i pretpostavimo da taj vanjski izvor nije ažuran, znači da trgovci ponekad moraju čekati kako bi saznali prave informacije. Pretpostavimo, također, da ti trgovci mogu razgovarati sa nekoliko svojih kolega koje poznaju i od njih saznavati neke informacije. Pretpostavimo, također, da na tržištu postoji samo nekoliko dionica.

E, sad, na početku, jednaka je vjerojatnost za nekog trgovca da on prodaje ili kupuje. On svoju odluku donosi na temelju vanjskih informacija ili informacija od svojih kolega. Pretpostavimo da se jednog dana pojavi informacija kako je "pametno" kupovati neku dionicu. I sad, nekoliko trgovaca to sazna, procijeni da je to dobra ideja i počne kupovati. Uskoro, njihovi kolege saznaju, o tome počinju pisati novine, i polako sve više i više trgovaca saznaje da je kupovanje tih dionica dobra stvar i počinje kupovati upravo tu dionicu. Naravno, ne rade to svi, ali većina trgovaca s vremenom zna na temelju svih dostupnih informacija (vanjski izvor + informacije od kolega) da je ulaganje u tu dionicu povoljno, i oni će tu dionicu sigurno kupovati.

Informacija se polako širi, i stvara makroskopsku koherenciju. Na početku smo imali "mikroskopski nered", svatko je radio što je htio s jednakom vjerojatnošću. Nakon nekog vremena, koje god ono bilo (recimo da je to na skalama mjeseci i godina), odjednom, većina trgovaca može djelovati na isti način, odnosno kupovati tu dionicu. I što se sad događa? Dovoljno je da jedan jedini trgovac sazna neku informaciju, nevažno na koji način, da će ta firma propasti, i on će se što prije probati riješiti te dionice. Ili sazna informaciju da je bolje ulagati u nešto drugo, a da ta ekonomska grana nije više toliko prosperitetna. Trgovac želi maksimizirati svoj dobitak i svoj rezultat, i on će u tom trenutku ići prodati tu dionicu. Svejedno je do kojeg trgovca takva "negativna" informacija dođe. bitno je samo da jedan počne tako raditi. E sad, budući da je većina trgovaca na takvom tržištu (a to je bull market) informacijski povezana, informacija će se vrlo brzo proširiti do svih tih trgovaca. I to zato jer smo na početku imali mikroskopski nered, a polaganom gradnjom korelacije između različitih trgovaca došlo je do makroskopski koherentnog postupanja i do tržišta koje je iznimno informacijski efikasno, a time i nestabilno.

Dakle, jedan trgovac počne prodavati dionicu jer čuje da to više nije povoljno. Slijedi ga drugi, treći, četvrti....I odjednom se dogodi da recimo 60 od 100 trgovaca odluči tu dionicu prodati. Budući da se sad informacija širi brže, oni će to odlučiti u kratkom vremenu. A koji je rezultat ako imaš veliku ponudu, a malu potražnju? Pad cijene dionice. I cijena dionice se naglo ruši.

Ovo je samo "toy model" primjenjen na jednostavan slučaj. Ali, netko je doista ovo stavio u kod i išao isprogramirati rezultat za više dionica i veliko tržište. A rezultat je upravo pad cijena vrijednosnica a time i ono što nazivamo "slom burze". Rezultati dobiveni simulacijom poklapaju se sa stvarnim kretanjem cijena dionica, posebno u vremenu prije neke krize. Ovo je objašnjenje na razini principa, a svako "ekonomističko" objašnjenje je samo konkretna realizacija ovih temeljnih procesa. Naravno, sve je ovo malo kompliciranije, zato to i je aktivno područje istraživanja, ali čak i ovakvi jednostavni modeli mogu jasno pokazati koji procesi stoje iza svega.

Tko je glasao

U ekonomiji je psihološki

U ekonomiji je psihološki faktor izuzetno važan jer, npr. ne postoji banka koja može izdržati stampedo vlastitih štediša koji povlače svoje novce zbog neke glasine da je ta banka nelikvidna.
Isti psihološki element koji je stvoren na temelju priče o velikim zaradama ili velikim gubicima tjera ljude da ulete u neke financijske akcije, odnosno, da izlete iz njih. Jasno, tu ima masa finesa, ali gruba slika je ista.

Nije bilo tako davno kad su postojale kod nas one firme koje su se bavile "financijskim inženjeringom" i omogućavale enormne zarade. Taj model je imao u sebi ugrađen upravo ovu priču koju imamo danas na globalnim ekonomskom tržištu. Sustav koji nudi eksponencijalnu zaradu jednostavno ne može opstojati jer ništa ne može realno davati takvu zaradu. Iz tog je lako zaključiti da je financijski inženjering bila upravo prevara koja se mora na kraju urušiti na samu sebe i bit svega je na vrijeme napustiti brod prije nego što na dno povuče sve putnike i privezane brodice.

Zato mi je upravo nevjerojatno da ekonomski stručnjaci nisu prepoznali taj, uvijek isti model, koji mora završiti kolapsom. Logičnije mi je misliti da su upravo suprotno, to vidjeli i iskoristili priliku za enormnu zaradu. Bah, možda ja predobro mislim o ekonomistima jer uvijek se treba sjetiti kako se piše doktor ekonomije skraćeno: dr.ek.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Tako je. Povjest nam daje

Stegnite vi svoj remen bando lopovska Tako je. Povjest nam daje primjere, i uci nas. Probleme treba prvenstveno definirati a zatim analizirati i na kraju donjeti mjere za rješenje. Probleme treba rješavati tamo gdje su nastali. Nema jednostavnih rjesenja poput: stegni remen i zamrzni placu.
Hrvatski problem je prvenstveno, bankrot, odnosno, prezaduženost i poteškoće u vračanju duga. Uzrok prezaduženosti je skupa država, neorganizirana država, korupcija, kriminal. Loš izborni zakon, partiokracija, nepoštivanje temeljnih ljudskih prava i sl.
Rješenje treba tražiti u reformama, restrukturiranju, racionalizaciji i povecanju proizvodnje, kvalitetnije usluge.
Sve navedene mjere su u suprotnostima s dosadašnjom praksom i nacinom vladanja pozicije ali i opozicije, što je i glavni hrvatski problem.
Partije su uništile hrvatsku državu i ne dopuštaju nikakve promjene- Te partije idu do kraja, izcjediti ce i zadnju kunu, ovog puta od građana, da bi zadovoljile svoje potrebe i potrebe kriminala s kojim se umrezile.
Građani ne smiju cekati da država oslabi do kraja, svoje nezadovoljstvo moraju poceti izkazivati i na prosvjedima, reci ne diktaturi partija i kriminala.
prosvjed 5.12. u 18 sati je pocetak kraja hrvatskog jada. Poruka je jasna, ovoj politici daje se crveni karton. Sljedeci put je iskljucenje iz igre.

Tko je glasao

možda je samoregulirajuće

možda je samoregulirajuće tržište najveća uravnilovka neoliberalnog tržišta. sa svih strana nas bombardiraju prognozama o sporijem rastu i nikada više velikim zaradama na burzama. predlažu se novi načini kontrole tržišta sa opreznijim trgovanjem, jačim nadzorom države, novim regulatornim tijelima itd. nekako u svemu tome ne vidim rješenja. opreznije trgovanje nije moguće, investitori traže brzi povrat sredstava, laku zaradu. nadzor države u trgovanju špekulativnim dionicama već nalazi na neodobravanje najjače svjetske velesile. nova regulatorna tijela bi bila poželjna ali ona ne mogu utjecati na psihologiju krda jer stampedo koji nastaje na tržištu vrijednosnicama unosi kaos i ekonomski analitičari teško mogu spriječiti bubble effect. primjera ima mnogo, u svom fenomenalnom dnevniku si možda zaboravio i famozno web dioničarstvo koje je krahiralo na sličan način kao i svjetske burze zadnjih nekoliko mjeseci. zapravo, NINJA krediti su začetnici krize prije više od godinu dana. u to vrijeme je nafta dosegnula najvišu cijenu ikada kao i zlato. kupovanje skupog zlata za rezerve i nakon toga tiskanje i plasiranje skupog novca nije spriječilo izdavanje NINJA kredita na kojim su na kraju izgubili svi, korisnici kredita i trgovci nekretnina koji sada ima bezvrijedne nekretnine na bezvrijednim zemljištima. ne znam, sve je ovo preegzaktno za moj mozak veličine graška.

Tko je glasao

Najkorisniji dio razmatranja

Najkorisniji dio razmatranja je naći rješenja za krizu, čak je iskoristiti za malo bolje.

U tom smislu traženja rješenja u vezi tvoga posta je aktualno:
- većina toga nije, pa ni ovo, ni potpuno egzaktno ni svodivo samo na znanstveno obadivo. Kada bi tako bilo svijet bi bio još nezgodniji, npr. sada bi drmali još jače i nestalo bi svega lijepog, ljubavnog, veselog i zanimljivog, pa i slooboda. Dakle, uz znanost još ide književnost, uvažavanje građevinarstva (ovdje se je osvetilo neuvažavanje), estetika, moda razno;

- važna je efekt krda, kojeg ćemo u krizi probati iskoristiti za dobitke u čuda umjesto jada i bijede;

- ne pretendiram na veliko znanje o predmetnom iako desetljećima profesionalno radim u vrlo kriznim okolnostima, a zbog toga me sve manje i zanimaju sva sve pametnija objašnjenja krize i sve manje polažem u njih, naprosto radi previše iskustava i provjera koje pokazuju drukčije i puno logičnije (npr. primarno je to što se ljudi i sustavi i znanosti i sve, najbolji primjer SFRJ za druga Tita sedmadesetih ili kada smo kao domobrani odlazili u rat, već za 2-3 dana lako naviknu na "raskalašene" zabave sa više gluposti od ne zna se tko koga te da li bar uživa);

- ono što tu malo pokušavam su neki koliko toliko provjereni trikovi za pretvaranje krize u dobitak, pa izgleda da to malo koga zanima, svakoga zanima više šta će reći političari, ovi, oni ... Kada je u nekon nogometnom klubu i reprezentacija kriza (npr. kod nas kada Francuzu srećom uhapse Ćiru a idu važne kvalifikacije), onda se angažiraju oni rjeđi referentni za to, kao npr. Tomislav Ivić, koji problem pretvori u dobit i naravno izludi sve oko sebe što od nove pohlepe što jer ih stavrno izludi. Ili onaj McTigue sa Novog Zelanda. Iz moga iskustva je rješavanje vrlo jednostavno, što je veća kriza to lakše obzirom da se nitko ne gura i bježe pa je mir božji i sve povoljnije, a samo rješavanje ide rješavaanjem ama baš svega i što detaljnije i sa što više provjera, ne ranije ni kasnije a u realizaciji stalno sve na isti način ... + još nekoliko paralelnih razina, od kojih jedna mora biti začudna i naadrealistička, koja je možda najvažnija za stvaranje iznimnijeg viška vrijednosti pa i čuda ... ne samo efektom krda nego onom istom začudnošću kojom se rade čuda života, kazališta, filma, knjige, svega ... kada publika, kupci, partneri isvi dođu da osamh nakon uvodnih taktova zbilja budu u čudu i da ono ide poudazno dalje, još niz desetljeća ...;

- dakle, rješenje krize i nekrize uvijek je u uobičajenom kreiranju i proizvodnji čuda, a to zahtjeva prvo uvažavanje te elemenatarne činjence i da ona ne ide teke tako nego kao složeni proces kojeg mogu iznijeti samo zbilja zainteresirani za čuda ... inače ne vrijedi i kontraproduktivno je i malo gubiti vrijeme, pa i bilo šta objašnjavati i znanstvenicima i ekonomistima i političarima i revolucionarima i bilo kome, osim zainteresiranih. Čini mi se da će u Hrvatskoj baš ova kriza jako pomoći čudima, ali ne da će se većinske a pogotovu svjesnije snage okrenuti k tome, one su i dalje previsoko da bi i bacili pogled na čuda, nego se uvijek k tome prvo okreće prizemna rulja, a onda tek kada nema druge i ostale snage. Šanse na uspjeh su velike baš zato što su te mnoge snage previsoko i što im popušta pažnja i sve, pa pada i masovni maoizam i time se otvaraju razna vrata i mogućnosti.

Daj malo znanstvenog nanofizikalnog osvrta na ovo, možda ćemo tako doći do patenata za rješavanje krize i pobrati veću lovu po svijetu nego što se da zamisliti. Uključi malo glazbe, naročito uticaj uvodnih taktova, koji moraju odmah stvar iz krize dići na nivo čuda, a u nastavku podržavati ključne sklopove i vožnje.

Tko je glasao

Bravo Majstore! Čitajući

Bravo Majstore!
Čitajući već nekoliko mjeseci postove na pollitici ti si jedini koji navodi na davanje konkretnih osvrta kojima doći do "patenata" za rješavanje krize, jedan od onih kojemu je dosta analiza kroz pametovanje, politiziranje, prepucavanje i kritiziranje.
Svjestan sam toga da je put "patenta" do realizacije dug i trnovit, pogotovo u našem autokratskom društvu. Svjestan iz razloga što ja već skoro jedno desetljeće pokušavam utrti put jednom svom "patentu" koji se odnosi na reformu državne uprave. No isto tako sam sve svjesniji da sam na dobrom putu i da će se čudo kad tad dogoditi. Zato ljudi, samo hrabro i konkretno u ritmu muzike za ples!

Majstore, još da ti je štivo lakše.....

Tko je glasao

...a zbog toga me sve manje

...a zbog toga me sve manje i zanimaju sva sve pametnija objašnjenja krize i sve manje polažem u njih...
e legendo, legendo...

KOCKARI U BANKAMA
Frenki Laušić, 28.11.2008 (Slobodna)

Premijer Sanader i ministar financija Šuker, trebali bi lupiti šakom o stol i upozoriti najveće hrvatske banke da prestanu s igrama na novčarskom tržištu, jer je u pitanju stabilnost državnih financija i gospodarstva.
To je rečenica koju se sve češće može čuti u razgovorima s poduzetnicima, analitičarima i visokopozicioniranim ljudima u hrvatskoj financijskoj industriji.
Glavna optužba upućena vodećim domaćim bankama u stranom vlasništvu, jest da se spekuliranjem u vezi tečaja, forsiranjem kamata i do 20 posto na novčarskom tržištu i raznim drugim 'igricama', kojima nastoje povećati profit, krajnje neodgovorno ponašaju u vremenima krize likvidnosti i gospodarske recesije.
Zbog spekulantskog djelovanja, Hrvatska narodna banka odbila je prije dva dana preko obratne repo-aukcije bankama 'isporučiti' oko šest milijardi zahtijevanih kuna i tako skoro poništila prošlotjedno puštanje u sustav 8,5 milijardi kuna.
Neki bankari i analitičari odmah su napali Željka Rohatinskog, guvernera Hrvatske narodne banke, da je na taj način odustao od pomaganja fiskalnoj vlasti, bankama i gospodarstvu, no istina je sasvim drukčija.
Rohatinski samo brani monetarni sustav od tečajnih manipulacija i opasnog kockanja banaka, koje kupovanjem kune po tečajevima od značajno ispod 7,20 kuna za euro – pa makar se za to zaduživale na tržištu uz kamate od 20 posto – žele zaraditi na tečajnim razlikama kada, po njihovim željama, tečaj otiđe na osam kuna za euro.
Banke su već jednom u zadnja dva mjeseca neuspješno probale istu igru, a sada su se opet opekle, jer im nije pomogla namjera da se Rohatinskog proglasi krivcem ako im uskrati likvidnost preko monetarnih operacija.
No, u tom lakomislenom ponašanju banaka, neće stradati samo gospodarstvo, jer domaći poduzetnici sve teže dobivaju kredite od banaka, već će se to kratkoročno i dugoročno obiti o glavu i bankama.
Zbog toga bi premijer i ministar financija te guverner HNB-a trebali dati zadnje upozorenje bankama da je vrijeme da prestanu s manipulacijama. U suprotnom, HNB ima legalne kanale da bankama, pogotovo stranim, zagorča život.

Tko je glasao

a evo ima još...

a evo ima još...

Tko je glasao

odličan post H. (Bosch

odličan post H. (Bosch :))....daj još takvih da bolje shvatimo porijeklo krize i sve to...

btw. prve derivative je izmislila žena, her name is Blythe Masters...je li to točno? ako da, daj mi napiši kako je to išlo (prve proizvode, itd.)

and...keep it (relatively) simple.... doduše, tvoj dnevnik sam čitala poslije AP-ovih plahti, pa je možda i u tome problem :))

CC

Tko je glasao

btw. prve derivative je

btw. prve derivative je izmislila žena, her name is Blythe Masters...je li to točno? ako da, daj mi napiši kako je to išlo (prve proizvode, itd.)
and...keep it (relatively) simple.... doduše, tvoj dnevnik sam čitala poslije AP-ovih plahti, pa je možda i u tome problem :))

:)
Ne znam o tome kako je išlo to s derivatima, nisam ekonomist :) ali eto pozivam one koji znaju da nam to malo objasne, svima skupa..:)

No poanta nije u financijskim derivatima. Jer, u 17. stoljeću to su bili ugovori o tulipanima, u 18. stoljeću ugovori na buduću trgovinu u Južnoj Americi, danas su financijski derivati...sutra će biti nešto novo...Ali suština će ostati ista. Suština je upravo u toj sistemskoj nestabilnosti koja nastaje, financijski derivati su samo konkretna realizacija toga u nekoj konkretnoj krizi...

Tko je glasao

Dobro, već sam mislio da

Dobro, već sam mislio da ćeš nastaviti lupati gluposti o derivatima iako ne kužiš o čemu se radi (preporučam opcije.blog.hr gdje možete više saznati o svim vrstama derivata, ekonomskim ciklusima, kako zaraditi i u doba recesije itd.).
Inače odličan dnevnik za jednog neekonomistu. Vugrin, kao vrhunski ekonomist više je cijenio informatičare, inžinjere i tehnologe od hrvatskih ekonomista. Jer mu se pokazalo, nebrojeno puta, u praksi, da vrijedi ona Horvatova (kako se na kenedijevom ne uči ekonomija, nego se studenti zatupljuju). Drmr Vujčić je očiti predstavnik (izostanak aktivne monetarne politike naše centralne banke).
Vugrinovo rješenje za kontrolu ekonomskih tokova (i pravovremeno predviđanje ovakvih tektonskih potresa) je precizno balansiranje financijskog i realnog sektora. Nije problem u kapitalizmu, free marketu, objektivizmu ili liberalizmu nego u najprizemnijem isključivanju kontrolnih poluga, pod političkim pritiscima.
Više o balansiranju u dnevniku Razvojna ekonomija te u Vugrinovoj knjizi: Algoritam kapitala - kako nastaje uspješna država.

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Dobro, već sam mislio da

Dobro, već sam mislio da ćeš nastaviti lupati gluposti o derivatima iako ne kužiš o čemu se radi (preporučam opcije.blog.hr gdje možete više saznati o svim vrstama derivata, ekonomskim ciklusima, kako zaraditi i u doba recesije itd.).

Hvala što pokazuješ tako visoku razinu povjerenja prema ljudima iskvarenima do srži. Ako si pažljivije pročitao tekst, onda si trebao uočiti da mi nije bila ni namjera izigravati ekonomistu (zar se to ne vidi iz naslova? :)

Poanta je bila u uočavanju temeljne naravi ekonomskih sustava kao jedne od klasa kompleksnih sustava. Preporučujem ti izvrsni revijalni članak od citiranog D. Sornettea Physics Reports: Critical market crashes.

Vugrinovo rješenje za kontrolu ekonomskih tokova (i pravovremeno predviđanje ovakvih tektonskih potresa) je precizno balansiranje financijskog i realnog sektora. Nije problem u kapitalizmu, free marketu, objektivizmu ili liberalizmu nego u najprizemnijem isključivanju kontrolnih poluga, pod političkim pritiscima

Iako nisam ekonomist (a uz to još valjam gluposti?), volio bih da mi (nama) ovo malo razjazniš. Onako, kratki komentar. Jer glavna teza mojeg teksta i nije da je problem u kapitalizmu, objektivizmu ili čemu god, već u dubinskom razumijevanju onih temeljnih procesa koji se odvijaju iza svega.

Tko je glasao

Čuj, to što ti imaš sa

Čuj, to što ti imaš sa Skvikijem: Hvala što pokazuješ tako visoku razinu povjerenja prema ljudima iskvarenima do srži. u to mene naj mešati.

Naravno da sam pažljivo...Ako si pažljivije pročitao tekst, onda si trebao uočiti da mi nije bila ni namjera izigravati ekonomistu (zar se to ne vidi iz naslova? :) ...čitao dnevnik, ali tebi jest bila namjera izigravati ekonomistu. I to si, po mojoj ocjeni, odradio logički vrlo uspješno. Slobodno nastavi.

Zašto ova molba: volio bih da mi (nama) ovo malo razjazniš kad sam te u samom komentaru baš i uputio na dnevnik i knjigu koja razjašnjava važnost preciznog balansiranja. A evo i još jedan dnevnik, koji nisi smio preskočiti :)

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Čuj, to što ti imaš sa

Čuj, to što ti imaš sa Skvikijem u to mene naj mešati.
OK, neću.

Zašto ova molba: "volio bih da mi (nama) ovo malo razjazniš" kad sam te u samom komentaru baš i uputio na dnevnik i knjigu koja razjašnjava važnost preciznog balansiranja.

Pitam zato jer je jednostavnije dobiti od tebe (ili od nekog drugog poznavatelja) odgovor u jednom komentaru nego ići čitati cijelu knjigu, to ne garantira da ću biti nakon toga išta pametniji (teoretski, mogu upisati cijeli studij ekonomije, al mislim da je čitanje komentara malo kraće od tog :).
Zanimala me zapravo ova tvoja izjava:
Nije problem u kapitalizmu, free marketu, objektivizmu ili liberalizmu nego u najprizemnijem isključivanju kontrolnih poluga, pod političkim pritiscima.
jer, koliko ja razumijem, stvar je upravo u tome da neka razina regulacije treba postojati. Možda ne "pod političkim pritiscima", nego politička u smislu ekonomske politike, ali koliko kužim, samoregulirajuće tržište će samo od sebe dovesti do novog sloma. Zato me zanimalo pojašnjenje te izjave.

Tko je glasao

Očito i dalje mene

Očito i dalje mene povezuješ sa Skvikijem, a ja samo primjećujem koliko je blesavo uporan u svom tvrdoglavom nuliranju. Totalno si me krivo shvatio.

Moraš pročitati barem semafore...stvar je upravo u tome da neka razina regulacije treba postojati. Možda ne "pod političkim pritiscima", nego politička u smislu ekonomske politike, ali koliko kužim, samoregulirajuće tržište će samo od sebe dovesti do novog sloma....to ti je stvarno kratak, jezgrovit text, baš za ovakve tukce poput tebe :)
Ukratko, politika van iz ekonomije, maksimalno. Tržište i dalje ostaje "samoregulirajuće", što naravno, ne znači da ne postoje stroge regule, ali se te sistemske regule, moraju dograditi, modernizirati i strože primjenjivati (nema izuzetaka). Ja osobno mislim da Vugrin tu daje jedno genijalno rješenje, vrlo jednostavno ali perfektno precizno i super efikasno. Profit kao važna smjernica. Ali ekološke i socijalne smjernice kao jednako važne. Vugrin daje alat da se sve to skupa (inače jaka kompleksna područja, svaka posebno a kamoli zajedno) izuzetno efikasno regulira i nadzire. Možda sam ja previše oduševljen Vugrinom, ali dosad nisam naišao na nijedno bolje rješenje.

Oštrić je jednom spomenuo jednu vrlo dobru sintagmu, koja se često koristi vani, u ekonomskim krugovima:
Kapital je pozitivna pojava, ali samo ako je pod kontrolom. Onda je to vranac koji pobjeđuje. Ali, ako ga se, ne daj bože, pusti sa uzda, onda razara sve oko sebe, kao neukroćeni pastuh (to su onda ovi svi baloni koje si naveo, zaboravivši internet bubble).

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Ukratko, politika van iz

Ukratko, politika van iz ekonomije, maksimalno. Tržište i dalje ostaje "samoregulirajuće", što naravno, ne znači da ne postoje stroge regule, ali se te sistemske regule, moraju dograditi, modernizirati i strože primjenjivati (nema izuzetaka).

Kratko, jasno i provjereno tocno.Ostalo je demagogija i baljezganje.Ponajcesce se koristi shema obecanja beskrajnog toleriranja daljnih poslovanja gubitasima u zamjenu za glasove i pokrivanje gubitaka novcem poreznih obveznika.

Mjesto radnje Rijeka, "3.Maj"
Vlasnik: drzava
– Sve se tu vrti u krug. Uzmite samo nedavno neplaćanje dobavljačima. Zbog 10 tisuća kuna duga mi nismo mogli raditi 10 dana, tri smjene sa šest radnika na dan. To je 480 radnih sati, a mi nismo mogli raditi ništa. A željeli smo raditi – kaže Vedran.
– Najžalosnije je to što kooperanti rade brodove, a ne znaju gdje je pramac, a gdje krma – nastavlja Aldo tek o dijelu trećemajskih problema:
– Ostajemo bez posla zbog kooperanata koji ne znaju raditi, a dobivaju svu lovu i posao. Onda im naši radnici moraju objašnjavati kako da rade svoj posao. A to boli..

Protuargument: Brodogradiliste Leda
Privatno, uspjesno, ne pljacka porezne obveznike

Tko je glasao

Ukratko, politika van iz

Ukratko, politika van iz ekonomije, maksimalno.
Nije li to malo naivno, ili bolje rečeno, nerealno?
U rukama politike uvijek ostaje jedna od najjačih poluga a to je porezna politika. Uz standardne poreze imamo i posebnu podvrstu, carinu. Dakle, ako pretpostavimo da je monetarna politika u rukama Narodne banke i da je ta institucija neovisna od politike (?), ostaje porezni sustav kojeg će pojedina politička opcija nametnuti privredi i cijeloj ekonomiji. Jasno da pojedini porezni sustavi mogu izrazito promijeniti uvjete i izvrnuti odnose pojedinih aktera.
Ipak je na kraju politika ta koja određuje koliko će se stvarno novaca usmjeriti na neprivredne ciljeve, a ti ciljevi su samo prividno neprivredni jer npr. besplatni udžbenici su zapravo novci koje država direktno prebacuje nekim izdavačima, tiskarama, piscima . . . i tu dosta lako mogu neki loši pobijediti kvalitetnije.
Na kraju je ipak politika ta koja odlučuje o izgradnji svih rukometnih dvorana i Peljeških mostova, stvarno sumnjam da postoji realna politička opcija koja želi ispustiti takve "poluge".

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Ne kužim baš najbolje tvoj

Ne kužim baš najbolje tvoj komentar....

Ekonomski sistem mora biti čim manje ovisan o političkim odlukama. To ne znači da može biti bez dodira. Politika naravno daje i temeljne smjernice, ali u samu tehnologiju, obračunski sistem, se nikako ne smije miješati. U monetarnu vlast (HNB) ni slučajno! No, to ne znači da bilo koji sustav nema odgovornosti, samo to treba biti određeno jasnim kriterijima.
Koliko se država smije miješati u fiskalni sistem je kod Vugrina potpuno drugačije, jer i pojam države on tretira dosta neuobičajeno. On je čak pisao prijave Ustavnom sudu radi uvođenja PDV-a kojeg je on smatrao kvazi porezom na promet roba a ne na DV (koja je kao prvo, po njemu potpuno krivo definirana, pa je onda i porez na nju notorna glupost). Ali, to je ipak preširoka tema. Ako te zanima, skini knjigu sa neta i pročitaj barem predgovore, pa će ti odmah biti malo jasnije...

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Ako te zanima, skini knjigu

Ako te zanima, skini knjigu sa neta i pročitaj barem predgovore, pa će ti odmah biti malo jasnije...
Eto, pokušao, progooglao i naletio na ovo:
VLADIMIR VUGRIN / ALGORITAM KAPITALA
Zanimljivo!
Nego, ako se situacija promijenila, možda sad može link jerbo nisam ga našao.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Evo stavio sam ja na

Evo stavio sam ja na delSocN, da se ne mučiš :)

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Merci beaucoup monsieur

Merci beaucoup monsieur Delgado.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

NP. Kad smo već kod Lauca,

NP.
Kad smo već kod Lauca, da ne ostane kako mu strašno zamjeram bespotrebno lutanje po božanskim dimenzijama, izdvajam jednu odličnu misao iz njegovog predgovora:Već sam u doktoratu postulirao kako investicijski proces ne smije ići od primarnog ulaganja u fizički kapital (prostor i opremu) pa onda samo reziduum u ljude, nego obrnuto: treba prvenstveno ulagati u ljude (podizanje motivacije, znanja i timske organizacije) te samo na visokoj motivaciji, znanju i organizacijskom potencijalu mudrom monetarnom i fiskalnom politikom ulagati u opremu i prostor.

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Politika naravno daje i

Politika naravno daje i temeljne smjernice, ali u samu tehnologiju, obračunski sistem, se nikako ne smije miješati.
Ono na što sam ciljao je nerealnost da vladajuća stranka(e) ispuste iz ruku mogućnost da dirigiraju ekonomijom npr. poreznom politikom. Način da se to promjeni je isključivo tako da same stranke sebe izvlaste ili si smanje moć dirigiranja, što mi se čini nerealnim i suprotno njihovoj temeljnoj logici postojanja.

Nisam ekonomista i nisam čitao Vugrina (ali si me zaintrigirao i dat ću si bar malo truda - hvala) te ne poznajem njegove stavove, ali ovo što navodiš gledano ovako "sa strane" mi se čini utopijom, bilo bi dobro da griješim.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Kod nas je sve naopako,

Kod nas je sve naopako, recimo dužnici su bolje zaštićeni od vjerovnika (isprobao na vlastitoj koži). Pa onda govoriti o nekoj sitnoj reformi graniči sa utopizmom, a kamoli o dubinskim, strukturnim Vugrinovim reformama kompletnog proračunskog i obračunskog sustava.

No, postojale su neke minimalne šanse, evo kratke rekapitulacije:

Kronologija važnijih događaja od 1990-te

1990 - dolazak Normana A. Baileya, američkog ekonomskog experta na poziv nove Vlade. Definiranje osnovnih ekonomskih problema u Hrvatskoj

1990 - osnivanje timova koji razrađuju novi obračunski sistem i model privatizacije

1991 - usvojeni svi materijali stručnih timova čime su trebali biti udareni temelji novom, modernom ekonomskom sistemu u Hrvatskoj

1992 - Saboru RH ponudjena rješenja obračunskog sistema i privatizacije u potpunoj suprotnosti sa materijalima stručnih timova (podvala vodećih ekonomista kojima je dano povjerenje, na čelu sa prof. dr. Mladenom Habekom)

1994 - u Saboru je nekako progurana rasprava o pljački hrvatskog gospodarstva. Zastupnici Veri Stanić glavnu stručnu podršku pružao je Ivica Vusak, direktor informatike u centralnom ZAP-u, ali iako je potvrdio dolazak na drugi dio prezentacije u njezinom uredu (o mogućnostima kontrole financijskih tokova pomoću nikad aktiviranog projekta OFIS) na njoj se ne pojavljuje

1999 - prof. dr. Ante Lauc u svom doktorskom radu prezentira konvertirane bilance za 400 najjačih poduzeća u Hrvatskoj. Njegovu inicijativu da se takve bilance izrade za sva poduzeća iz ZAP-ovog registra zaustavlja (osobno ili po nečijem nalogu) direktor ZAP-a Dinko Zidarević, a zbog neugodnog ozračja realne slike hrvatskog gospodarstva koje stvaraju konvertirane bilance (rađene po zapadnim standardima)

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Kod nas je sve naopako,

Kod nas je sve naopako, recimo dužnici su bolje zaštićeni od vjerovnika (isprobao na vlastitoj koži).
I ja sam član tog kluba :(
Zar nije takav PDV složen da kažnjava vjerovnika: ti pošalješ račun, on ne plati uz neki izmišljeni razlog, ti moraš platiti PDV a ako želiš tužiti to je još love a rezultat za 5 godina i sad ti uzmi pare od firme koja je debelo u minusu.
Ovrha preko notara je zgodna ali ako dužnik napiše da usluga nije dobro izvršena stvar opet ide na sud.

Pričala mi je prijateljica koja je radila neki softver za ministarstvo financija, poslala im račun i ovi ne platili. Za nekoliko dana joj ovi sjeli na račun i traže da se uplati PDV. Budući da je ona bila nositelj posla radne grupe od više firmi, njen dio je bio manji nego PDV koji je trebala platiti. Račun blokiran od istih koji joj nisu platili jer to su druga vrata i mi ne znamo ništa.

Očito da je politika ta koja generira masu svinjarija, a kad krene neplaćanje onda je to matrica ponašanja za mnoge, ZNA SE!

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Ono na što sam ciljao je

Ono na što sam ciljao je nerealnost da vladajuća stranka(e) ispuste iz ruku mogućnost da dirigiraju ekonomijom npr. poreznom politikom.
Trebala bi se pojaviti stranka koja bi obećala smanjenje proračuna i poreza. Ali, kako većina birača uzima iz proračuna a ne uplaćuje, onda je stalno pritisak da se uzima sve više i više i političari upravljaju sa sve više novaca.
Jedino što moraju paziti je da poduzeća koja im uplaćuju ne udave totalno i izazovu kolaps, nego im daju malo udahnit zraka.
HDZ i SDP su u tome slični, riječ "socijalizam" ima brojne druge asocijacije, pa tako ovo naše nazovimo "društvo redistribucije".

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Prosvjed branitelja od Weteran komentara 3
  2. Prigovor savjesti, kvalitativno i figurativno od lunoprof komentara 57
  3. Dignitet i percepcija od StarPil komentara 15
  4. Tko gnoji hrvatski meinstream fašizmom od sjenka komentara 27
  5. Nevenka Topalušić, 100%tni HRVI i ostavke ministara F. Matića i A. Kotromanovića od ppetra komentara 28
  6. osvajači samoStalnosti RH od aluzija komentara 0
  7. Odletio Milanović. Na Krilima Kvarnera. od Papar komentara 0
  8. Delanec od pravednik vz komentara 22
  9. u povodu ratovanja daleko oko nas od aluzija komentara 0
  10. Dezinfekcija i čišćenje- za laži poraženih i frustriranih od ppetra komentara 70
  11. Bandić i "Bandići" od bosancero komentara 37
  12. Prijevremeni izbori za gradonačelnika u Zagrebu? od Zoran Oštrić komentara 39
  13. KURDI, žrtvovan narod? od Ljubo Ruben Weiss komentara 23
  14. Argumenati ZA i PROTIV preferencijalnog glasovanja od DEMOS komentara 15
  15. Pa promijenimo konačno taj ustav, … III od Feniks komentara 64
  16. Referendum kao odraz od lunoprof komentara 15
  17. SDP dopušta HDZ-u osvajanje RH od aluzija komentara 0
  18. Nakon posjeta Putina Hrvatska treba revidirati politiku prema Srbiji od vkrsnik komentara 59
  19. Suđenje u Muenchenu okidač za lustraciju u Hrvatskoj od vkrsnik komentara 56
  20. živim okružen surogatima od aluzija komentara 0
  21. Kome će se prikloniti Srbija? od Weteran komentara 49
  22. Između dva referenduma od Zoran Oštrić komentara 35
  23. HNS i privatizacija autocesta od Weteran komentara 25
  24. Dolazi li nova zapadna ekonomska kriza ...? od Busola komentara 7
  25. Pet socijalističkih mitova od Tko je John Galt komentara 53

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • corto
  • drvosjek
  • indian
  • lunoprof
  • Mirtaflora
  • Skviki
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 7
  • Gostiju: 24

Novi korisnici

  • jeffrey
  • Turist s razlogom
  • Endrina
  • Primarijus iz BiH
  • narko