Tagovi

Ekologija kao osnov razvoja: nešto pozitivno za svijet i za Hrvatsku

U posljednje tri godine puno vremena posvećujem specijaliziranom blogu "Ekološka ekonomija" i istoimenoj facebook stranici.

FN modul Rade Končar 1990Slika lijevo: fotonaponske module, koje je hrvatska kompanija Rade Končar proizvodila od 1987., danas možete pogledati kao izložak u Tehničkom muzeju Zagreb.

Iako se malo bavim Hrvatskom, jedan od razloga zašto stalno pišem o globalnoj ekologiji (osobito klimatske promjene) i energetskoj revoluciji (zaokretu - Energiewende), jest što bi ovoj naciji trebala tema, koja je pozitivna/poticajna i globalna. (Hm, nisu li to dva razloga? :cool: No, svejedno...)

Svjetski lideri o tome stalno govore (papa Francisko je temi posvetio encikliku), tema je značajnih sastanaka, bilateralnih (SAD i Kina, Brazil i Njemačka, Saudijska Arabija i Kazahastan...) ili multilateralnih (G7, G20, Generalna skupština UN te naravno predstojeći Samit UN o klimi).

Tu se zbivaju ne samo odgovori na krizu, nego vrlo uzbudljive i mnogobrojne promjene tehnologije, financijskih tokova, društvenih odnosa, svjetonazora. Ogroman novac sad ide u "zelene tehnologije", globalni je pokret protiv investicija u fosilna goriva, i golem broj patenata se prijavljuje.

Tu se, u poticajnom političkom diskursu, mogu povezati globalne, nacionalne i lokalne teme. Onako usput, spominjemo povremeno kako Hrvatska ima lijepu i očuvanu prirodu. Ima i natprosječne resurse za korištenje energije vode, vjetra, sunca i biomase. I načelno dobre uvjete za ekološku poljoprivredu idr.. Sve se to može poveazati, poticati lokalno stanovništvo kroz poljoprivredne i energetske zadruge, voditi nacionalnu politiku, uključiti se u globalne brige i globalne tokove kapitala (u "čistu energiju" danas ide više investicija nego u klasičnu).

I sve je to povezano i s Četvrtom industrijskom revolucijom (pojam koji se koristi od 2011. i jedan je od sržnih u strategiji razvoja Njemačke).

A Hrvataska tu ima znatne neiskorištene resurse, prirodne pa i ljudske. Imali smo npr. godine 1987. tada najveću tvornicu solarnih ćelija u Euoropi, Končar Solar (svjetsko tržište je tada bilo tisuću puta manje nego danas). Propala je nakon više od 20 godina rada, u doba kad je u svijetu došlo do solarnog buma. Bila je još jedna, u Istri, pa je propala. Koga briga? Još jedna radi, u Varaždinu, gotovo sve proizvedeno izvozi i zapošljava nove radnike. Ne pravim reklamu nikome posebno, ali o tkavim bi stvarima trebao svaki dan govoriti predsjednik vlade; ako može Angela Merkel, ako može Barack Obama, ako može Si Đinping... trebao bi moći i morao bi moći i predsjednik vlade male Hrvatske.

Postaviti recimo zadatak da 2030. iz obnovljivih proizvodimo 80% električne energije uz maksimalni razvoj domaće pameti i domaće industrije i privlačenje stranog kapitala.

Ne, uopće nije nešto spektakularno: u skladu s trendovima u EU, uzimajući u obzir da imamo natprosječnu bazu u hidroelektranama, nisku gustoću stanovništva (prostor je jedan od bitnih elemenata) i iznadprosječne potencijale šumske biomase (danas drvo izvozimo), vjetra i sunca.

Komentari

Nisam znao za solarne projekte Koncara

A bio sam stipendista Koncara. Je li Koncar imao poduzece i u Makedoniji? Sto mu je ucinilo cijepanje.
Hvala

Tko je glasao

MSR energija?

Zorane, koji je tvoj stav o nuklearnim elektranama suvremenog tipa? Znam, nijedna još nije sagrađena, razloga je dosta no nisu fizičke i tehničke prirode već su ekonomsko-političko-admisnistrativne prirode.

Govorim o "Molten salt reactor" tipovima, za koje ću ukratko navesti prednosti nad konvencionalnim nuklearkama:
1. iskoristivost nuklearnog goriva je enormno veća od konvencionalnih (95% naspram 5%)
2. time im je omogućeno korištenje "otpadnog" nuklearnog materijala, te se dugo vremena uopće ne bi trebalo iskorištavati ništa drugo sem od vrlo radioaktivni otpad već akumuliran od konvencionalnih elektrana
3. stoga ih donekle svrstavam u "obnovljivi izvor", pošto tog radioaktivnog otpada ima toliko da bi MSR elektrane mogle koristiti to gorivo praktički cijeli svoj radni vijek
4. ostatak od 5% je znači 20x manji (volumenom) za skladištenje, a osim toga je i puno kraćeg vijeka poluraspada (koji se i dalje broji u stotinama godina, no to je bolje od npr plastike...)
5. radi na mnogo nižim tlakovima od konvencionalne NE pa je i jednostavnija za izgradnju kao i servisiranje (čitaj: manje opasna i jeftinija)
6. zadnje ali i najbitnije: sigurnost elektrane je bazirana na postulatima fizike a ne tehnologije, znači ne može zakazati (zbog potresa, tsunamija, požara, rata ili bilo čega). Naime za početak rada MSR je potrebna energija (rastopljivanje uranske/torijske soli) čija se rastopljenost održava nadalje samom energijom iz reaktora, dok za gašenje je samo potrebno dozvoliti rastopljenoj masi da se kristalizira (obično ohlađivanje). To se radi pasivnim mjerama, dozvoljavanjem masi da se raširi u slučaju opasnosti i time naglo hladi i kristalizira. Nakon popravka eventualnog kvara ista se može ponovno rastopiti i nastaviti rad.

Naravno, ima i loše strane, no osim toga da i dalje ima ostataka radioaktivnog otpada (cca 5%) drugi su razlozi što nema toliku snagu kao velike NE s lakom vodom ili rastopljenim metalima, pretpostavke su da bi njihove snage mogle biti na razini 10% konvencionalnog NE reaktora. No s bitno smanjenim otpadom i sigurnošću ugrađenom u samu fiziku reaktora realno su puno prihvatljivije lokalnim sredinama, zar ne?

Još ih nema komercijalno u uporabi, no sve razvijene države su u prošlosti imale prototipove, najčešće u vlasništvu nuklearnih instituta. Nisu u interesima velikih korporacija koje se bave proizvodnjom energije, a nije zgore za reći da su one dosad intenzivno investirale u razvoj konvencionalnih NE i žele povrat upravo svojom tehnologijom. Nešto slično uporabi nafte, tehnologija postoji od proizvodnje do potrošača i to razrađeno u ogromnoj mreži, i to sad traži povrat investicije. Sada jednu razvija Kina, jer u USA nema šanse proći ijedna zbog potrebe promjene sve zakonske regulative, a nju ne podržavaju zeleni.

Mislim da bi organizacije zelenih trebale dati šansu dokazivanju bar jednog ovakvog projekta jer svojom blokadom bilo kakve NE šalju običnim ljudma poruku da je sva NE nemoguća za održavanje / izrazito opasna po okoliš / proizvodi velike količine ekstremno dugotrajno opasnog otpada, a što sve ne stoji za MSR.

Dapače, da danas nekim čudom sve na svijetu pređe na solarnu energiju (jedina potpuno čista i održiva energija, HE ne smatram pravom održivom energijom), ostaje problem već akumuliranog nuklearnog otpada kojeg nismo riješili. Zašto bar taj otpad većim dijelom ne recikliramo u MSR i smanjimo ga za 19x, a uz to proizvedemo priličnu količinu energije?

Democracy is more than two wolves and one sheep voting on what to have for dinner...

Tko je glasao

Hvala za link z00ey

MSR energy

Tko je glasao

@z00ex:

Nisam kompeteentan za razmišljanje o mogućnostima budućih reaktora četvrte generacije. Vidim da se govori o raznim tehnologijama. A sve je to tek u fazi istraživanja i razvoja, daleko od neke komericjalne primjene. Sve što se sada gradi ili ugovora je još treća generacija.

Jučer sam objavio tekst o Egiptu: Egipat: vojna vlada i elektroenergetska strategija – nuklearni i obnovljivi izvori. Nešto sam dopisao o strateškoj situaciji generalno.Egipat ima agresivan plan povećanja ponude električne energije, te ugoravaju gradnju kako solarnih i vjetroelektrana, tako i nuklearnih.

Istodobna orijentacija na obnovljive i nuklearnu karakteristična je i za druge zemlje, o kojima smo pisali (Indija, Brazil, Kenija, Nigerija...) koje su na istom ili nižem stupnju razvoja i žele znatno poboljšati dostupnost i povećati potrošnju električne energije. One planiraju koristiti i povećavati korištenje ugljena i prirodnoga plina koliko je to moguće, ali ograničenja su očita.

To također vrijedi za neke zemlje na višem stupnju razvoja, čak i velike potrošače nafte (Kina, Iran, Južna Koreja, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati), koje se na drugi način također suočavaju s ograničenostima fosilnih goriva.
Najrazvijenije zemlje: transformacija elektroenergetskog sustava
To je suprotno trendu u najrazvijenijim industrijski razvijenim zemljama ("post-industrijskim"), koje više ne planiraju rast potrošnje električne energije, planiraju skroman rast ili čak planiraju smanjivanje. Sve one planiraju znatan rast obnovljivih, uz opadanje nuklearnih (naročito u Europi) ili će se njihov udio jedva održavati (SAD). (Vidi članak Kako je to čudno: obnovljivci su danas establišment, a nuklearci – alternativci, 3. srpnja 2013.)

One su usmjerene na transformaciju i zaokret (Energiewende), a ne rast, pa danas sustav baziran stopostotno na obnovljivima izgleda kao dohvatljiva realnost.

Čak i ako se u budući sustav, nakon 2030. g, budu uklapale naprednije nuklearne elektrane četvrte generacije (vidi i članak Postoji li sigurniji način proizvodnje nuklearne energije? ili fuzijske, sustav će se bitno promijeniti (vidi: Izranjajuća harmonija velikog i malog u energetici).

U sredini između ta dva slučaja su industrijalizirane zemlje istočne Europe, u kojima potrošnja električne energije sigurno neće znatno rasti, ali vode konzervativnu energetsku politiku, nepovjerljivi prema obnovljivima i uz održanje ili povećanje udjela nuklearne energije.

Dakle, sad je u tijeku velika preorijentacija na obnovljive i na racionalnu potrošnju i smanjivanje potreba generalno za energijom, zatim na preobrazbu elektroenergetskog sustava i razvoj sustava pohrane, a vjetar i sunce postaju najjeftiniji za zemlje blizu ekvatora pa će se brzo graditi. One koje rastu, paralelno će ipak graditi i nuklearke i TE na fosilna goriva i naravno velike HE. Do 2030., već će situacija bitni drastično promijenjena, a tek iza toga bit će možda na raspolaganju NE 4. generacije ili čak fuzijske.

Ono što uništava današnje reaktore, još od kraja 1970-ih, su prvo skupoća, i drugo što potrošnja nije rasla onako kako se bilo predviđalo. Francuzi npr. nisu planirali imati 75% iz nuklerki. Planrali su godišnju potrošnju el. en. oko 1.000 TWh, a stvrno je tek nešto preko 400. Tu je sad srž, prvo racionalna potrošnja, a tek onda izvori. Dakle, ovo j estvar istraživanja i razvoja, eventualne solucije za budućnonost iza 2030...

Ali i kad se radi o tehnološkom razvoju, obnovljivi su u velikoj prednosti. Članak iz listopada 2013:

Innovation in Renewable-Energy Technologies Is Booming

Prvo desetljeće 21. stoljeća donijelo je spektakularan rast broja registriranih patenata u energetici u cijelom svijetu, a osobito vezano uz obnovljive izvore. Rast je još brži nego u drugim propulzivnim tehnologijama, poluvodičima i digitalnoj komunikaciji. U SAD, do 2000. je bilo manje od 200 patenata godišnje vezanih uz obnovljive, a 2009. preko tisuću. Za fosilna goriva, broj je porastao od oko sto na oko 300 godišnje.

Analitičari kažu da su osnove za mnoge sadašnje tehničke inovacije postavljene u 1970-ima i 1980-ima, kad su bila znatno povećana ulaganja u istraživanja, nakon naftnih šokova. Rast broja patenata vrlo je brz i u Kini. Jednako su važne investicije u bazična istraživanja kao i u primjenu tehnologija.

Državna regulativa i investicije mogu pomoći bržem pokretanju nove tehnologije, koja još nema jasne tržišne perspektive. Često je potrebno dugo vrijeme da se nove tehnologije razviju i javno financiranje je krucijalno na tom ranom stupnju.

Tko je glasao

Dobar blog

Vidio sam nekoliko tvojih tekstova na blogu i prije, među njima i "Postoji li sigurniji način proizvodnje nuklearne energije". U njma spominješ da se razvijaju alternative 3. generaciji, upravo shodno tome me zanima tvoje razmišljanje i, na kraju, razina minimalne tolerancije nuklearne energije: koji su, za tebe, minimumi koje bi ta nova, nazovimo to, 4. generacija trebala ispuniti da bi bila prihvatljiva. Nadalje, koji bi bio prihvatljiv modus uvjeravanja u realno moguće ostvarenje.

Naime, upravo MSR je bitno različit od svih drugih 5 prihvaćenih (viable) koncepata. Razlika je u fizikalnoj suštini reaktora u kojoj je nuklearno gorivo rastopljeno vanjskim energetskim izvorom, stoga pri prekidu tog izvora se ne događa "meltdown" tj. rastapanje jezgre i Černobil, već upravo suprotno, jezgra se ohlađuje i prestaje emitirati.

Takovim pristupom se u potpunosti uklanjaju mogućnosti katastrofalnih havarija koje utječu na velike regije. Ostaju naravno mogućnosti lokalnih curenja radijacije ali iskreno to imamo i kod puno drugih nuklearnih aparata, a zagađenja bi po učinku na okoliš bila manja nego u manjim havarijama u velikom broju drugih industrija (kemijska, nafta...)

Nadalje, fizički koncept MSR-a nije baš u fazi istraživanja i razvoja. To je bio još u '60tim godinama prošlog stoljeća, razvijen je bio reaktor i radio 10tak godina u Oak Ridge-u kad je naprasno zaustavljen od strane Nixona (a poslije Oak Ridge-a i dosta drugih država, uključujući CCCP, UK i Francusku). Zašto točno, nije nikad do danas razjašnjeno. Jedna od teorija je bila utjecaj Big Businessa (čitaj Westinhouse i GE, koji su imali istražene i razrađene druge koncepte), druga je da MSR nije bio pogodan za popratno dobivanje visokoradioktivnog otpada pogodnog za daljnje korištenje u nuklearnom oružju, treća da je nadošla velika potreba za volumenski malim a jakim reaktorima (na tekući metal) koji su podobni za ugradnju u brodove i podmornice. Vjerojatno je realna kombinacija sve tri teorije. No znanstvenici se slažu da fizikalno i tehnički nije bilo razloga da se MSR tehnologija ukine, već obrnuto.

Tada ('60te, '70te) je bilo političke volje kao i konsenzus društva da je nuklearno čisto i prihvatljivo. Gradilo se svašta, po svakakvim standardima. Naravno, rezultat toga su nesigurni reaktori, puno malenih i nekoliko katastrofičnih havarija. Skladištenje je iz "lako ćemo" postao najveći problem, uz kojeg se danas javlja i dodatni problem zatvaranja NE reaktora pri čemu ostaje ogromna količina radioaktivnog materijala (OK, nije visoko radioaktivan ali ga ima jaaako puno). I, hvala bogu, pojačali su se standardi za NE, no njihova implementacija je dovela do višestrukog povećanja cijene izgradnje i operiranja NE. Određeni (ali ipak manji) doprinos povećanju cijene je sam porast rudarenja i pročišćavanja samog nuklearnog goriva.

Kombinacija tog ekonomskog faktora i promjene percepcije ljudi u sigurnost NE je cijelu tehnologiju bacilo na koljena. Kako i sam kažeš, čak su i Francuzi odustali od svojeg NE plana i prebacuju se na druge izvore. I to je OK do neke mjere. Ta mjera je pak u redu kad NE možemo zamijeniti s obnovljivom. No nažalost to ne uspijevamo baš predobro. U razvijenim zemljama (prvenstveno Europe) se to događa, no u drugom dijelu svijeta i ne baš (makar ima uvjete kudikamo bolje od Europe za obnovljive pogotovo solarne izvore). Dodatno, postoje i određeni tehnički razlozi zašto to nije najjednostavnije, a prvenstveno zbog nestalnosti i neupravljivosti. Ovu potonju možemo regulirati pametnom mrežom, ovu prvu pohranom. Oba rješenja su kvalitetna ali i skupa. Pohrana je posebno komplicirana a potencijalno jednako problematična kao i nuklearna, jer je velik dio te tehnologije (danas) i dalje nereciklabilan tj. moguće je dodatno zagađenje na duge staze golemim količinama potrošenog materijala zbog pohrane. Bitno bolji načini pohrane su reverzibilne HE, gorive ćelije i budući bioakumulatori, no HE su opet dodatno skupe dok gorive ćelije i bioakumulatori jednako kao i MSR nisu još dovoljo istraženi tj. komercijalni.

Zar te nije strah da će, pogotovo van europskih zemalja, i dalje rasti korištenje fosilnih goriva koji će (čisti populizam) morati nadoknaditi manjak stvoren i zatvaranjem postojećih NE i obustavljanjem planova za gradnjom NE mreže, a koje su dugoročno imale sve države i na osrednjem tehnološkom stupnju razvoja, planirajući ih uz pomoć USA ili ruskog Big Businessa?

U isto vrijeme imamo one prethodno spomenute velike količine visokoradioaktivnog materijala iz odbačenog pogonskog goriva (pazi, iskorišteno samo 5%, a 95% će proizvoditi radijaciju slijedeće 10tke tisuća godina), pošto se danas ne koriste niti u vojne svrhe, a koji neke države planiraju uništavati tj. smanjivati radioaktivnost procesom vrlo sličnim MSR-u (u fizičkom konceptu) no bez dodatne proizvodnje energije već samo troškom... To je svakako potrebno ukloniti, ali zar ne bi bilo bolje dobiti natrag barem jednako koliko u "čišćenje" potrošimo, a fizikalno bi mogli i puno bolje?

Problem se javlja u tome da zeleni, a pogotovo Greenpeace, na krilima velikih pogrešaka druge polovice prethodnog stoljeća, prilično čvrsto smatraju svu NE potpuno neprihvatljivom, a jedinu opciju vide u obnovljivim izvorima. Pošto imaju skoro pa bianco ček opinionmakera u ekologiji i time vrlo velik utjecaj na političare (zapadne zemlje) a i na građane, bez njihovog "dopuštenja" ne vidim da bi se političari upustili u bilo kakvu pomoć NE a kamoli subvencije kakve dobivaju obnovljivi izvori, a također ne vidim da bi građani odustali od NIMBY ili čak "not on my continent" principa (vidi Austriju).

No, dok su prije nosioci R&D u samim fizikalnim konceptima bili instituti, pa i onaj u Vinči, danas su nažalost nosioci oni koji bi se trebali baviti primarno tehnološkim konceptima implementacije fizike. Direktno financiranje znanosti je palo na najniže grane kroz više desetljeća pa čak i stoljeća. A graf koji prikazuje patente u raznim poljima energetike to još snažnije prikazuje: u zadnjim desetljećima NE bez ikakvog pomaka, dok obnovljivi rastu u nebu. Naime upravo za NE je R&D vrlo skup i nemoguć u "garaži" te time nedostupan van institucionalnog okvira.

Situacija s Big Nuclear Business je takva da su oni, pošto imaju razvijenu ali prilično zastarjelu tehnologiju, u ovome trenutku, s ovakvim zelenima-političarima-NIMBY građanima vrlo skeptični prema razvoju radikalno drugačijeg nuklearnog tehnološkog koncepta jer se boje velike investicije u R&D koji se po svim prilikama neće vratiti. Čak sam sklon vjerovanju u to da je taj isti Big Nuclear Business onaj koji je pogurao prihvaćanje sve skupa 6 koncepata (uljučujući one koji su de facto jedva modificirani 3. generacijski koncepti) kako bi "sakrio" taj davno isprobani i valjani MSR koncept.

Sad ja pitam dvije stvari:
1. što bi ti prihvatio kao donju granicu prihvatljivost za određenu implementaciju NE?
Gledano s aspekta sigurnosti u radu, količine radioaktivnog otpada, ekonomsku isplativost u odnosu na fosilno gorivo ili čak buduću cijenu obnovljivog izvora, sigurnost u isporuci energije, mogućnost recikliranja već akumuliranog otpada itd, dodaj po želji.
2. što bi prihvatio kao dokaz ispunjenja tih granica za određenu nuklearnu tehnologiju a koja još nije komercijalno implementirana (znači, nema podataka o realno ostvarenim mogućnostima i rizicima)?
Da li podatke dobivene pokusima i prototipnim radom prije 50 godina / dobivene znanstvenim simulacijama / dobivene radom bar jedne takve nuklearke, podatke koje predstavlja državno znanstveno-tehnološko tijelo / koje predstavlja naddržavno znanstveno-tehnološko tijelo / koje predstavlja Big Business.

Po meni, a pošto sama fizika dokazuje ultimativnu sigurnost prema velikim katastrofičnim havarijama, bi zeleni trebali dopustiti pa čak i pomoći u razvoju MSR koncepta (pomoć smatram već samu neopstrukciju diskusije i ako je potrebno određenu promjenu regulative) s ciljem što brže izgradnje bar jedne naddržavne MSR elektrane koja će onda svojim radom dokazati ili ne svoju učinkovitost. Izgradili smo dosad 400tinjak reaktora 1., 2. i 3. generacije, neki od njih su čak i dobri, svi stvaraju probleme u dogom korištenju a sad imamo jedan koncept koji bi te probleme minimalizirao pa čak i negirao i baš njega nikako nećemo. Taj inat mi nije razuman.

Da samo pojasnim točku o promjeni regulative, s točke kojoj sam puno bliži a apsurd je očigledan: armatura za beton ima svoj poseban nacionalni pravilnik, a u kojem u prvom članku piše da je napravljena od građevinskog čelika. Sama ta rečenica isključuje (zakonski) svakog statičara i građevinara da koristi nove moderne armature iz fiberglasa koje imaju vrlo dobra svojstva pogotovo u slanim betonima, i makar je trenutno skuplja dugoročno može biti itekako isplativija i bolja od one čelične. Vjerujem da je kroz godine pooštravanja nuklearne regulative dosta takvih apsurda ušlo u tekstove, ali su sada nepromjenjivi jer se političari boje uopće taknuti u to, za njihove 4-godišnje reizbore, osinje gnijezdo.

Democracy is more than two wolves and one sheep voting on what to have for dinner...

Tko je glasao

industrijske revolucije

Dajte ljudi malo s tim industrijskim revolucijama.

Između prve i druge je bilo potrebno negdje 100 godina.
Između druge i treće recimo da je bilo potrebno negdje 85 godina. (Ford - internet)

Sama ideja da je sada bilo potrebno manje od 20 godina za sljedeću znači da smo svi mi nastradali (kulturno govoreći). Tim tempom tokom našeg života ćemo doživjeti još negdje 2-3 industrijske revolucije. Ajde da se odmah upucam i skratim si muke !?

Govoreći puno ozbiljnije strateški cilj Njemačke je da do 2050 godine iz obnovljivih izvora energije dobiva 60 % struje.

S druge strane :"Ukupna instalirana snaga HEP-ovih proizvodnih kapaciteta na pragu elektrana iznosi 4164 megavata. U hidroelektranama je malo više od polovice (51 posto)" (citat iz Jutarnjeg iista od 28.05.2012 godine).

Želim reći da kada Njemačka i drugi tvrde da žele dostići neki nivo razine proizvodnje iz obnovljivih izvora oni računaju i hidroelektrane što se u raznim računicama kod nas ignorira.

Da poticanje firmi koje se bave proizvodnjom opreme za proizvodnju zelene energije bi bilo pametno, ali svi znamo koliko pametnih stvari se radi u Hrvatskoj.

Tko je glasao

Mlada rodjaka veli da

Je tek nakon tri sedmice razumjela lift u novoj zgradi Raiffeisen banke. Americki milijarder i osnivac Singularity University govori o tako brzom razvoju tehnologija da ih mi obicni ljudi niti pratiti ne mozemo. Radio mog taxi auta mi cita sms poruke a moje naredbe mu govorim. "industrijske" revolucije se desavaju svake godine. Milijuni i milijuni inzenjera i znanstvenika rade na tome, kao nikada do sada.

Tko je glasao

Nije dvadeset godina.

Sama ideja da je sada bilo potrebno manje od 20 godina za sljedeću
Nije manje od 20 nego pedesetak. Ovdje je kratki video, gdje je objašnjena vremenska skala. Za početak treće stavljaju 1969., a četvrta zapravo još nije počela.

https://www.youtube.com/watch?v=HPRURtORnis

Govoreći puno ozbiljnije strateški cilj Njemačke je da do 2050 godine iz obnovljivih izvora energije dobiva 60 % struje.
Osamdeset posto; možeš naći ćak i na wikipediji (te naravno u mojim tekstovima). Cilj za 2030. je 50%.

U nekim se računicama uračunavaju i velike hidroelektrane, a u drugima, ne, odnosno govori se samo o "novim", donedavno "alternativnim", nekomercijalnim obnovljivim izvorima. Iz prezentancija nije uvijek jasno, pa treba gledati da se ne uspoređuju razne veličine.

U slučaju Njemačke, ne čini neku bitn urazliku, jer kod njih HE daju 4-5% električne energije. Kod nas je to značajni udio i gore sam ga uračunao.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci