Neovisni, ali ne i neutralni

U zadnjih deset godina sam svake godine nekoliko puta pisao prijave projekata na razne domaće i međunarodne natječaje. U Multimedijalnom institutu, gdje radim, tim poslom se bavi šest do sedam ljudi i ja sam jedan od njih. Uglavnom smo samostalni u raspisivanju, a i realizaciji, svojih ideja u projekte i može se reći da smo po broju odobrenih projekata vjerojatno jedna od uspješnijih udruga.

Priprema, procedura i metodologija prijava našim ministarstvima (kultura i znanost u mom slučaju) je u pravilu bila najgore odrađena. Bez ikakve sumnje možemo ih zvati nepismenom birokracijom.

Godinama je dokument za prijavu bio Microsoft Word dokument, koji je u nekom času pisanja, unesen u Excell, u njemu bi dodali stupce i redove, pa ga nazad vraćali u Microsoft Word. Katastrofa. Rad u Linuxu i u OpenOfficeu, ili ne daj bože u Abiwordu, je rezultirao slomom živaca u prvih nekoliko sekundi otvaranja, a u pravilu bi više vremena trošio na popunjavanje takvih katastrofalnih obrazaca nego na raspisivanje projekata. Tako bi mi se barem činilo. Kolege koji koriste Windowse i MS Office također su imali gomilu problema s ubacivanjem teksta u te prijave i mrzili su tako složene prijavnice.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa je ove godine uvelo "Sustav za ispunjavanje i slanje elektroničkih obrazaca". To me obradovalo. O implementaciji više u nastavku.

Serija radionica "Semantički web u praksi" je najuspješniji *edukacijski* projekt koji smo ikad radili. U zadnje dvije godine smo uglavnom po pozivu (znači drugi su nalazili sredstva za realizaciju), Tomislav Medak i ja, s tom radionicom gostovali u Skopju, dva puta u Beogradu, Rijeci, Čakovcu, Dubrovniku, a u Zagrebu desetak puta, osim u organizaciji Multimedijalnog instituta, održali radionice i za Centar za dramske umjetnosti, Zamir, Queersport...

Najkraći mogući opis: učimo ljudi prikupljati, selektirati, procesirati, selektivno distribuirati dobro strukturirane podatke na webu, u pravilu to su RSS feedovi. Cilj je grupu naučiti i kako osim benefita za svoju produktivnost cijeli set aktivnosti napraviti i kolaborativnim. A alati koje na radionici obrađujemo su: Google Reader, Diigo/Del.icio.us, Twitter, Protopage, Yubnub, Yahoo! Pipes.

Taj tehnološki pomak MZOS-a je u vremenu fino korelirao sa radionicom koju radimo i taj sinhronicitet me dodatno obradovao ;)

Ubrzo pri početku korištenja uvidio sam da to nije najbolje tehničko rješenje koje sam u životu vidio. No, navikao sam u životu na loša tehnička rješenja.

Kao i obično tehnologije su razvijane i testirane samo na uskom setu Microsoftovih tehnologija, tako da Firefox ima svoje probleme, Firefox na Linuxu dodatne i sve skupa je ponovno ličilo na standardno trošenje vremena na duže upisivanje projekta od kreativne razrade. Protok vremena je subjektivna kategorija ;)

Kolegica iz druge udruge rekla mi je da bi je nakon ispunjenog obrasca [submit] vraćao na ponovno ispunjavanje obrasca i da nikako nije mogla vidjeti što je to problem. Pa je zvala telefonom. Tehničar joj je rekao da u IE-u pokaže crvenim okvirom koja polja su nepopunjena. Ne i u Firefox-u. Njoj nije ni u IE-u. No ono što je smiješnije je da su nepopunjena polja bila ona koja se ne bi ni trebala popuniti nakon što u nekoj kategoriji kažeš da se to ne odnosi na tebe. Detalje u pravilu u takvim slučajevima ne trebaš unositi. Ako kažeš da nisi oženjen onda ne moraš upisivati ime svoje supruge, ne?

E, ali u ovom obrascu ipak treba, no što upisati a da [submit] prođe? Tehničar joj je dao super savjet, stavite točkice u ta polja, ili razmake. Ja sam ponovno dobio lake karma pointe za hakerski status jer sam to već sam skužio i radio bez telefonskog poziva tehničkoj službi ;)

Ipak i ja sam trebao pomoć tehničke službe, naime, ispis ispunjenih obrazaca nije uspijevao ispisati ona polja u koja bi unio više teksta od onoga koliko su oni namijenili tom polju. Opis projekta je teško napraviti u 300-ak karaktera, pa me je to ipak zabrinjavalo. Tehničar mi je rekao da zna za taj problem, bilo mu je malo neugodno, ali da je dovoljno da isprintam tak kak je, ali da usput isprintam i puni tekst.

Pitao sam ga zašto onda ne stave samo jednu stranicu koja bi uspostavila tu važnu vezu između papira i "elektronskog sistem" da ne moram printati desetine papira, a da bi onda još više desetina printao jer su oni to sjebali. Rekao je da je sistem loš i da će ga sigurno promijeniti za slijedeću godinu. Ja sam bio sretan što sam volonterski odradio testiranje i debagiranje sistema, pa time pomogao Hrvatskoj da postane modernija država.

MZOS je produžio rok prijava za tjedan dana (ili nešto malo manje) i tada su mi rekli da je to zbog sistema koji ne radi kak spada.

Na dan isteka roka prijava od 18:00 do 20:00 (minimum) ja sam dobivao ovu poruku: "Bad Request (Request Header Too Long)", pa sam da budem siguran u 19:47 poslao mejl na udruge@mzos.hr sa svim dokumentima u privitku. Sve stvari sam ranije provjerio, tako da iako im sistem nije radio znao sam što su uvjeti. Da to nisam napravio ne bi znao koji su uvjeti jer se nisam mogao ulogirati u sistem.

Isprintao sam gomilu papira za prijavu koja je ove godina dobila ime "Sustav za ispunjavanje i slanje elektroničkih obrazaca" i poslao ih poštom MZOS-u. Sistem se povratio u nekom času iz blokiranog "Bad Requesta" i prije isteka roka ja sam imao sve dokumente uploadane na sistem + paket poslan u MZOS. Standardni nivo živciranja oko nepismenosti uprave dostignut. Misija odrađena.

08. studenog dobili smo *fax* u kojem kažu da je "radna skupina za ocjenu formalnih uvjeta prijave projekata udruga prijavljenih na Natječaj utvrdila je da nedostaje pravovaljana prijava elektroničkih obrazaca, nema kontrolnog broja i kao takvi niste ušli u daljnje razmatranje."

Ponovno sam zvao telefonom. Gospođa je rekla da njena uprava nije implementirala "Sustav za ispunjavanje..." i da jedino što mogu napraviti je poslati pismenu žalbu. "Pismeno" znači u koverti rukom pisano ili ipak možda isprintano. Printati svu dokumentaciju i korespodenciju je ponovno cijeli dan posla. Na moj komentar da je to sve skupa smiješno, a pogotovo da ne mogu sročiti žalbu na neki mejl, što je također pravovaljano jer ga mogu i digitalno potpisati, gospođa je rekla da mora biti koverta jer da su oni: U P R A V A.

Ja sam joj rekao da ću žalbu objaviti i na internetu jer da me ovisnost o njihovoj instituciji beskrajno frustrira. Gospođa je rekla da to i očekuje jer da oni žele što više povratnih informacija kako bi mogli unaprijediti svoj sistem. Nadam se da će i ovaj članak tome nešto doprinjeti.