enigma zvana Mrak

...e sad kad bi mi još Mrak odgovorio zašto je minusirao kolumnu of VŠO...I would be more than happy....
šta se ne smiju stavljati cijeli tekstovi kao post, jel mora biti baš u obliku dnevnika (znaš da nikad nisam temeljito pročitala pravila postanja, a niti ne namjeravam, nemam za to strpljenja..) ili se naprosto ne slažeš s iznesenim? ako ovo drugo, onda okej.

anketa

prema najnovijoj anketi IPSOS PULS-a za nov@ tv evo kako bi izgledao Sabor da su danas izbori...

SDP-HNS-IDS-HSU 85
HDZ-HSS-DC 41
SU-DSU-AHU-SSU-ZU 4
HSP 3
HL 3
HDSSB 2
HSLS 1
NL Milan Bandić 1

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/milanovic-bi-imao-vladu-u-izbornoj-no...

Treći put = politički Loch Ness

Kolumna VŠO u magazinu Objektiv, kolovoz 2010.

Naš 'treći put'

Što je to Loch Ness u politici? Svatko je čuo o tom čudovištu, jedno se vrijeme dosta intenzivno pojavljivalo
na Zapadu, danas uglavnom ne, iako nitko sa sigurnošću nije mogao ustvrditi da to političko čudovište
doista i postoji i kako zapravo izgleda. Tako su, pomalo ironično, politički koncept „trećeg puta“ opisivali vodeći
britanski mediji. A čini se kako taj koncept danas u Hrvatskoj ponovo diže glavu.

U svojoj je osnovi koncept „treći put“ trebao biti kompromisizmeđu klasične socijalne demokracije i neoliberalizma;
promovirao je pravednu raspodjelu bogatstva,jednakost za sve, odgovornost, zajedništvo, i još štošta
dobro. Svaka je ideja, bez obzira na ideološke korijene,bila dobrodošla, jedino se postavljalo pitanje: je li ideja
dobra, djeluje li, ima li barem naznaka da bi mogla djelovati?

Prije petnaestak godina formula „treći put“ brzo se irelativno uspješno proširila Europom te su 1998. socijalisti
vladali čak u 13 od 15 država tadašnje Europske Unije.No, jednako brzo došlo je i razočaranje, ispostavilo se
da je „treći put“ jedna nejasno definirana politička koncepcija koja jednostavno ne djeluje protiv neoliberalizma
i protiv još kojekakvih negativnosti koje su pratile proces globalizacije.

U Hrvatskoj je ideja trećeg bloka jači zamah dobila od izbora 2000. iako je i ranije bilo nekih pokušaja; najpoznatiji
je primjer porečka skupina iz 2000., koja je trebala uspostaviti ravnotežu između desnice i ljevice, zatim inicijativa „zajedno za Republiku“ Damira Kajina i ova najnovija Mesićeva inicijativa. Kao što znamo, sve su one neslavno završile ili nisu ni započele.

„Treći put“ novih laburista T. Blaira, novog centra G. Schrödera ili novih demokrata B. Clintona danas je već
prošlost. Već od 2000. kada se Bill Clinton polako spremao napustiti Ovalni ured, a drugi najpoznatiji „trećeputaš“
Gerhard Schröder postajao najnepopularniji kancelar u povijesti moderne Njemačke, i sam pojam „trećeg
puta“ polako je nestajao sa svjetske političke pozornice. Štoviše, već od 2004. Velika Britanija, koja je bila država-
uzor za „treći put“, svoje državne dužnosnike diskretnoinstruira da prestanu koristiti tu frazu, da bi ubrzo
uveli jednako nedefiniranu phrase du jour, „progresivna politika“.

Hrvati, dakle, opet kaskaju za događajima na svjetskoj sceni. Brojnim našim političarima u posljednje vrijeme puna su usta „trećeg puta“ no, oni taj koncept interpretiraju različito, uglavnom površno ili snerazumijevanjem, a radi se zapravo o tome da ga tek treba(ju) stvoriti. Puko prepisivanje od Blairovih novih laburista u tome im sigurno neće pomoći.

Nema sumnje da ova krizna vremena, a posebice silna zasićenost hrvatskih građana vječnom bipolarnošću političke
pozornice, iziskuju nove politike. I ne mora to nužno biti taj famozni „treći blok“, odnosno stranka, može to
biti i drugi pokret, recimo, pokret za uspjeh Hrvatske. A takav ambiciozan projekt mogu iznijeti samo politički
obrazovaniji Hrvati. To su uglavnom politički umjereni ljudi koji čine najveći i najvredniji dio hrvatskog bića.

Osim jasne koncepcije, za uspjeh novoga političkog projekta potrebno je najprije iskorijeniti vječnu hrvatsku
ovisnost o kakvom “dragom vođi”; dakle, treći put ili drugi pokret morali bi imati nekoliko ključnih i sposobnih
lidera koji bi imali svoje jezgre u svim dijelovima Hrvatske i u dijaspori.

Ništa manje važno nije ni osvijestiti Hrvatima činjenicu da je demokracija dnevni referendum, a ne samo za
vrijeme izbornih kampanja ili na dan izbora. Ako se realizira, hrvatski „treći put“ trebao bi konačno razbiti bipolarnost
političke scene, što će biti veoma teško, s obzirom na to da podjela na desnicu i ljevicu u nas ima svoju
stoljetnu povijest, te da se poslije Starčevićeva HSP-a i Strossmayerove Narodne stranke u 19. stoljeću, osim
kratkotrajne Supilove Hrvatsko-srpske koalicije, nijedna liberalna, odnosno centristička opcija nije uspjela ukorijeniti.

No, vratimo se na ono ključno pitanje: tko bi to konkretno trebao i mogao osmisliti taj novi put? Tkogod je
makar i površno pratio tko sve u nas govorio o tom famoznom „trećem putu“, brzo je shvatio kako tu koncepciju
promovira stara politička elita, isluženi političari koji samo recikliraju stare, odnosno, da budemo precizni, u
svijetu gotovo posve zastarjele političke koncepte. Može li netko s mentalnim sklopom zarobljenim u 19. stoljeću
rješavati probleme 21. stoljeća? Mogu li treći blok realizirati ljudi koji su bili, ili to još uvijek jesu, zaraženi populizmom,
retorikom općih mjesta i sličnim reliktima starih politika? Ne, to je nemoguća misija.

Koncept „trećeg puta“ traži neke „nove klince“, tu ne treba imati dileme. U protivnom će hrvatski „treći put“
neslavno propasti i ostati nedosanjani san nemaloga broja nedovoljno realiziranih hrvatskih političara. Može li
se nešto iznjedriti iz jezgre aktivista-prosvjednika iz Varšavske, iz studentskih krugova? Teško je još reći, no
mislim da ima nade. Zapravo, to je i jedini mogući put.

No, kakav god novi politički koncept bio, treći put ili pokret za uspjeh Hrvatske, on mora biti domoljubnoga
karaktera, ali i proeuropski. Ako ćemo već prepisivati od svjetskih „trećeputaša“, ako nismo u stanju sami osmisliti
optimalni koncept za naše potrebe, onda barem prepisujmo točno i to kako su Clinton, i Blair i Schröder itekako
pazili da ostanu gospodari u svojem ekonomskom dvorištu. A danas to isto rade i Obama i Merkel...
HDZ je imao ideju stvaranja Hrvatske, Račanova koalicija ideju promjene Hrvatske, a ta nova koncepcija, zvala
se ona treći put ili pokret za uspjeh Hrvatske, treba imati ideju - uspjeha Hrvatske.Samo onaj tko otkrije formulu za uspjeh Hrvatske, imat će svoju političku šansu na sljedećim izborima.

žilavi

O Gordanu Matkoviću sam mislio samo pozitivno dok nije objavljena njegova cijena i to platnom listom kao predsjednika vijeća.Mislim da je bilo u Glasu slavonije no da predsjednik vijeća prima naknadu kao tri generala plaću sve govori o njegovom kredibilitetu.Uz dužno poštovanje prema Ruži Tomašić u HSP AS odista nemaju nikakvih izgleda jer tko iole poznaje ljude oko nje zna da za iste ne glasa ni obitelj.Da se ruža riješi ljdi koji su promijenili 5-6 starnaka , imaju 50 i više godina i još se traže, a koji su je uvukli pod skute HDZ-a imala bi i neku nadu no ovako nikakvu.
Neki dan sam pratio raspravu na facebooku gdje je postavito zanimljivo pitanje HSP AS-u, neka u cijeloj Hrvatskoj nabroje samo jednu općinu gdje mandate ukradene od HSP-a nisu podredili HDZ-u.
Vjerujte da nisu mogli nabrojati ni jednu što je strašno jer pravaštvo traje 150 godina i kao izvorna Starčevićeva ideja i danas ima značajnog mjesta u našoj državi.
I s Matkovićem i Ružom veliki meštar slavonske politike Šeks povlači najbolje poteze da ubije pravaštvo no pokazuju se kao žilavi.

Prostor

Pročitao sam Vaš dnevnik veleštovani nekolega @Oštrić, mogu reči da se u cijelosti slažem s Vašim tezama, jedina razlika je u tome što ja smatram, ne samo da postoji prostor za još jednu stranku (snagu) unutar hrvatskog političkog teatra, već postoji, pače, vapi za dvije stranke (snage).
Mislim da je otvoren prostor za jednu desnu opciju moderne organizacije i programa, kao i za jednu lijevu opciju isto tako modernog sadržaja, pod uvijetom naravno da se zadrže na tim polovima, a ne da krenu k centru.
Problem naše dvo(s)polne politike i jest u tome što se svi centriraju, kako najjače stranke, tako i sateliti (da ne kažem trabanti), pa se na kraju ni s najboljom voljom ne može utvrditi razlika u politici.

Pozdrav,
Molotov

Treća opcija

Moje mišljenje je Zorane da se treba nametnuti kao "treća opcija", prije svega niti ljeva niti desna, nego poštena bez obzira na provicijenciju stranke. Naravno da ja tu vidim HSP-e pred kojim je veliki posao da se profilira u područiju svoga djelovanja. Naravno da trenutne ankete ne govore meni u prilog, ali da izbora ima još dosta tako da imamo vremena nametnuti se. Mnogi su nam prigovarali Đapića, dok su druge stranke imale u svojim redovima podosta Đapića, ali mi smo se Đapića riješili, dok drugi nisu.Nastanak raznih pravaških opcija opisao sam u svom dnevniku "Tko je izdao pravaštvo ?", jer sam bio svjedok tih događaja i sad tvrdim da je to podvala HDZ-ea da kontrolira pravaštvo na političkoj sceni hrvatske. To ja nama donijelo samo pročišćenje naših redova, jer se mi borimo za glasove, a ne za članstvo. Ne treba zaboraviti da mi nemamo stigmu privatizacije i participirnja u vlasti, a dobro vidimo kako se do sada ponašalo kad se sudjelovalo u vlasti. Mi danas imamo jako povoljnu situaciju, jer HDZ-e se legitimirao kao zločinački interesna grupacija kojoj nije bitan politički program nego vlast po svaku cijenu, u isto vrijeme SDP-e se ne može nametnuti kao ljeva opcija jer uveliko koketira sa krupnim kapitalom i stranim interesima, što je u suprotnosti sa idejom ljevice. Taj prostor koji se otvorio pravaši bi trebali iskoristiti i nametnuti se svojim poštenjem i nacionalnim programom koji ćemo suprotstaviti (u sferi mogućega) krupnom kapitalu i monopolu stranih kompanija.