Tagovi

Dvonožac bez perja

U današnjoj Slobodnoj izašao je donji članak, molim Apa da ga prevede, tj da objasni narodnim jezikom, što je dr Lukšić htio reči ? Kako takav stručan filozofski tekst može biti objavljen u običnim novinama i upijen od običnih ljudi ? Znači, namijenjen je samo filozofima, a zna se da oni nemaju nikakva utjecaja u društvu.

'' Što je to sveto kod dvonošca bez perja? ''

Članak u vašem listu od 3. siječnja o Bozanićevoj božićnoj poruci ima puno pojmovnih nedorečenosti. Ponajprije, što znači vjerovati u Boga? Čovjek može biti agnostik ili čak ateist na misaonoj, refleksivnoj razini, a da nerefleksivno duboko u sebi ipak dopušta mogućnost sveobuhvatnog smisla svijeta, dakle Boga. Zatim se postavlja pitanje što znači pojam moralnoga u suvremenom ozračju vrijednosnog relativizma? Također i pitanje što znači humanizam, ako nemamo jasnu ideju što je “homo”, tj. čovjek? Poznato je, da uzmem samo jedan primjer, da marksizam sebe proglašava humanizmom iako je sustavno eliminirao preko 100 milijuna konkretnih ljudi da bi stvorio idealnog “razotuđenog” čovjeka budućnosti. Može li postojati sekularistički humanizam i moral, koji nije religiozan? Može, ali moralna norma sekularističkog humanizma je hipotetički imperativ, koji nema ni apsolutnu obveznost ni univerzalnost. Čovjek koji ne vjeruje u sveukupni smisao svega što postoji (Bog) može sebe upitati zašto unositi moralne vrijednosti u puku slučajnost života. Što je to sveto kod dvonošca bez perja u konfekcijskom odijelu, što bi njega činilo vrednijim, recimo, od svete krave? Je li on samo insekt koji je slučajno nastao u beskonačnom svemiru, prije njega vječno ništavilo? Zašto se, pod takvom svjetonazorskom pretpostavkom, moralno užasavati kad i u ljudskome rodu jači slabijega kvači? Ako smo nadišli “mit” o Bogu, zašto ga zamijeniti mitom o čovjeku, rasi, klasi, naciji? To, da mnogi ateisti ne postavljaju sebi ova pitanja, da se moralno ponašaju, znak je kako njihove intelektualne nedosljednosti, tako i činjenice, da je “anima humana naturaliter christiana”, da je čovjek prirodno religiozan, pa makar on to eksplicitno i pojmovno negirao. Ateistički je humanizam protuslovlje u pojmovima. Njegova nakana može biti plemenita: osloboditi čovjeka da bude svoj gospodar, gospodar povijesti i vlastite sudbine. Ali, kako nas uči povijest, osobito ona prošloga stoljeća, ta se nakana pretvorila u jezivu suprotnost; uvela je čovjeka u koncentracijske logore i gulage.

DR. BRANIMIR LUKŠIĆ

Tagovi

Komentari

S obzirom da je postavljeno

S obzirom da je postavljeno pitanje o tumačenju ovog teksta koji je "stručan filozofski" (Lukšić je doktor prava, bavi se etikom, svakako ima filozofsko obrazovanje), pokušat ću dati još neka razjašnjenja, iako je to gnavaća. I usprskos tome što sam ovdje već dobio "smrtonosnu" kritiku da onaj koji cijeni Wittgensteina ništ ne kuži u filozofiji. :-P

Primjedba o naslovu: "Dvonožac bez perja" odnosi se na Aristotelovu definiciju čovjeka. Smisao je da se čovjeka kao vrstu homo sapiens sapiens može biološki klasificirati kao jednu od vrsta u okviru životinjskog carstva, a da se ne poziva na dušu ili neku sličnu čovjeku inherentnu vrijednost.

Tekst je pun proizvoljnih "preskakanja", erističih trikova i lažnih zaključaka. To je propaganda, ništa slično filozofiji. Zato sam u prvom svojem komentaru napisao da od filozfije tu ima samo nešto "žargona", da se zbune oni koji filozofsko obrazovanje nemaju Tekst je lažno "filozofski", jer svai obrazovani filozof lako će sagledati njegovu ispraznost.

Nprl Lukšić piše da netko može svjesno biti ateist, a ipak
nerefleksivno duboko u sebi ipak dopušta mogućnost sveobuhvatnog smisla svijeta, dakle Boga.Pojam "smisao svijeta" ovdje je nonšalantno izjednačen sa pojmom "Bog" (teos, odatle "teizam"), koji pak u našoj tradiciji označava neko biće koje je osoba. To međutim nikako ne mora biti tako. U taoizmu, "Tao" je smisao svijeta, ali nipošto nije neka "osoba". U europskoj tradiciji, Ernst Bloch ukorijenjuje smisao svijeta preko "Principa nade" u dijalektičkom kretanju materije, koja je "smisao svijeta". U deizmu, postoji pojam "Boga" ali on nije osoba. Ukratko, netko može prihvatiti da svijet ima "smisao", ali da ipak ne bude "teist". Ne morate se naravno složiti ni s jednim od ovih shvaćanja, ali ona su moguća, niz inteligentnih i obrazovanih ljudi nalazi ih prihvatljivim. Lukšić nereflektirano prihvaća jednu prdrasudu, koju teisti imaju o ateistima. To izjednačavanje "smisla svijeta" sa "Bogom" važno je u daljem njegovom izvođenju.

Lukšić konstatira da u današnjem svijetu postoji "Vrijednosni relativizam", pa je onda upitno što u tom ozračju znači pojam morala. Moram priznati da slabo razumijem što je "vrjednosni relativizam", a još manje što bi točno bio "vrijednosni apsolutizam" kao njegova opreka, i u kojem je to prethodnom svijetu vladao "vrijednosni apsolutizam" i da li je "moral" tada bio neupitna kategorija. Srednji vijek? Hmm....

Postoji "vrijednosni pluralizam", koji je problem uvijek. Recimo, kao pacifist promoviram nenasilje kao vrjednost po sebi (ne samo kao metodu), ali prihvaćam da su i pravda, pa i sam život, također vrijednosti. Što, kada dođe do konflikta vrednota? To je problem svake etike koja uopće govori o "vrednotama" (neke etike taj pojam izbjevaju).

Prije svega, u filozofiji kada govorimo o zasnivanju morala i vrednota govorimo o etici, što je uostalom disciplina kojom se sam Lukšić bavio. Morala uvijek ima raznih, oni su uvijek relativni. Nije isti moral odvjetnika i moral policajca, ili recimo u srednjem vijeku moral svećenika i moral viteza. Pitanje je, možemo li sve morale ukorijeniti zajedno u jednoj etici (ili pak jedan moral promovirati u apsolutni).

Ovdje imamo "nereflektiranu" pretpostavku da je jedino moguće zasnivanje etike ono koje zovemo "etika vrednota", odnosno "deontološka" etika. Ali to nije slučaj - ne da mi se sad više drobit o tome.

Lukšić postavlja retoričko pitanje (tj. pitanje na koje s ne očekuje odgovor, nego samo priprema neki već unapred dati zaključak): "što znači humanizam, ako nemamo jasan pojam što je čovjek (homo)?" Humanisti su međutim dali razne definicije što je to čovjek. Nema jedne jedinstvene - ali ni teisti ne mogu dati jednu jedinstvenu definiciju Boga (teos). Čovjek je, glasi efektna sintagma jednog ateističkog filozofa, "zadan" a ne "dan".

A zatim slijed retorski trik, koji formom pitanja prikriva grubu logičku grešku: "marksizam sebe proglašava humanizmom iako je eliminirao 100 milijuna ljudi". Ponajprije, sigurno "marksizam" nije nikoga ubio, to su učinili ljudi, koji su sebe zvali marksistima. No, ako to i zanemarimo, jednostavan je zaključak (koji mnogi izvode) da je pretenzije marksizma da je "humanistički" jednostavno lažna. Ili bismo pak mogli reći da je marksizam jedan oblik humanizma - promašen oblik, koji vodi do rezultata suprotnih generalnoj težnji humanizma. Drugi oblici ne moraju voditi do takvih rezultata. (Može se također dokazivati, razumnim argumentima, da "staljinizam" nije jedini oblik "marksizma", pa dapače da "marskizam" nije nužna posljedica Marxove misli; naime, i on je sam pred kraj života jednom izjavio da nije marksist.)

Ali Lukšić implicira da sa humanizmom (kojeg suprotstavalja teizmu, vjeri) kao takvim nešto nije u redu, jer je marksizam ubijao ljude. Po istoj logici, sa hrvatskom nacionalnom idejom kao takvom nešto nije u redu, jer su ustaše ubijali ljude; isto i sa kršćanstvom, zbog inkvizicije. Za vježbu, ako niste spavali na satovima logike u gimnaziji, možete napraviti shemu zaključka (u klasičnoj logici) i naći grešku (udžebenik Gaje Petrovića sigurno navodi točnu shemu i naziv na latinskom, ne znam za druge), ili čak formulu u matematičkoj logici, pa onda napraviti tablicu istinitosti i shvatiti zašto zaključak ne stoji.

(Uostalom, ja se inače slažem, da je "humanizam" kao takav upitan, ali isto tako i "teizam", kao i "nacionalizam". Ali to su suptilnija razmatranja. Ne trebamo ništa od toga odbaciti, nego promišljati bolje. "Novi zavjet" čitam zato kritički na jednak način kao i "Komunistički manifest".)

Dalje Lukšić argumentira da "sekularistički humanizam" i "nereligiozni moral" može doći samo do "hipotetičkog imperativa". Čak i da je tako - što onda? Karl Marx, inače, koristi sintagmu "kategorički imperativ" (koja potječe od Kanta) upravo u kritici religije, gdje on kritizira Feuerbachovu kritiku religije kao nedovoljnu. On kaže: "Kritika religije završava učenjem da je čovjek najviše biće za čovjeka, odnosno kategoričkim imperativom: da se sruše svi odnosi u kojem je čovjek poniženo, ugnjeteno, zanemareno biće". Da li je to "zločinačko"? (Po jednoj Lukšićevoj izjavi, marksizam je 110% zločinački, a ustaštvo samo 10%.) Ne zvuči tako. (Negdje u lancu od te izjave do gulaga ipak mora biti nešto pogrešno - kao i u lancu od zapovijedi "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" do inkvizicije.)

Zaista, ateist ze može upitati "zašto unositi moralne vrijednosti u puku slučajnost života". Egzistencijalisti postavljaju to pitanje sa velikom umjetničkom snagom. Camus uzdiže svojeg Sizifa kao heroja, koji ustraje usprkos apsurdnosti života. Kant pak kaže da je moralni zakon urođen i da ga on, promišljajući, nalazi u sebi - ne treba mu za to Bog. Slično recimo kaže i Konfucije (a još više neki njegovi učenici). "Unošenje moralnih vrijednosti u puku slučajnost života" može se opravdati i puko utilitaristički, na čemu se zapravo temelji cijelo suvremeno pravo: ja više uživam u miru nego u ratu, nemam želju da pljačkam, ubijam i silujem, a želim također sebe i svoju obitelj od toga zaštititi. Empirijska je činjenica da većina ljudi tako osjeća, bez obzira da li su vjernici (kršćani, hindusti idr.) ili ateisti. Dakle, da bismo suzbili agresivnu manjinu koja postupa drugačije, izričemo ta naša uvjerenja kao moralne zapovijedi, ugrađujemo ih u zakone i gradimo institucije za provođenje zakona. Ne treba nam pohzivanje na neki nadnaravni autorite.

Međutim, Lukšić u slijedećoj rečenici ponovo "nereflektirano", odnosno koristeći eristički trik, prelazi sa pojma "moralne vrijednosti" na pojam "svetosti". Što je (za ateista) "sveto" u čovjeku, koji je naprosto "homo sapiens sapiens", jedna vrsta među drugima? Ništa, naravno - ali to ne znači da pojam moralne obaveze može biti izveden jedino iz svetosti. Moja mačka nije sveta - ali ja ipak osjećam određenu moralnu obavezu prema njoj (a postoji čak i Zakon o dobrobiti životinja koji to kodificira); ne istu, naravno kao prema čovjeku, tj. pripadniku moje vrste (to pak "filozofski svetac" prijatelja životinja Peter Snger kritizira kao "specizam").

Ako smo nadišli “mit” o Bogu, zašto ga zamijeniti mitom o čovjeku, rasi, klasi, naciji?"Demitologizacija" samog kršćanstva je tema koju je u protestantskoj teologiji 20. stoljeća snažno nametnuo Rudolf Bultman, a to je onda neminovno utjecalo i na katoličke teologe. Mnogi vjernici smatraju da treba nadići "mit" o Bogu, da bismo Boga bolje razumjeli: jer je u kršćanstvo preko pogrešnog razumijevanja Isusovih učenika i tumača ušlo mnogo elemenata starijih mitova, koje treba očistiti, da bi bit kršćanstva došla do istinskog razumijevanja.

A ateist, također, može odgovoriti: naravno, jedan mit ne smijemo zamjenjivati drugim, nego treba živjeti bez mitova. (Ja osobno, uostalom, mitove volim. Oni daju dubinsku dimenziju onome što zovemo "mitopoetsko mišljenje". Većina filozofa nastoji takvo mišljenje suzbiti pojmovnim, razumskim, ali ja smatram da ono ima svoju samostalnu vrijednost.)

Na kraju, preko svih ovih "nereflektiranih" podrazumijenja, Lukšić završava eksplicirajući, kako je "ateistički humanizam" u XX. stoljeću "uveo čovjeka u koncentracijske logore i gulage". "Koncentracijski logori" međutim simbol je nacizma, a uzeti nacizam kao oblik "humanizma" prilično je nategnuto - sami nacisti bi se zgranuli. "Gulazi" su simbol "marksizma", a kako je marksizam oblik ateističkog humanizma, onda su, podrazumjeva se, i drugi oblici ateističkog humanizma krivi za gulage. Svaki ateistički humanizam vodi u anti-humanizam, odnosno on je "proturječje u pojmovima". Dakle, Lukšić tvrdi da je a-teizam (bez-boštvo) uvijek ujedno i a-humanizam (bez-ljudskost), a oni koji to ne priznaju naprosto nisu dovoljno "reflektirali". No njegova je "refleksija" puna grešaka.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Nije to valjda onaj

Nije to valjda onaj Lukšić, bivši splitsko-dalmatinski župan? Taj mi nije ostavio dojam da čita nešto bez slika.

A što se tiče gornjeg teksta pročitajte "Teorija svega" od Ken Wilbera.

Tko je glasao

Zašto se dr. Lukšić

Zašto se dr. Lukšić osvrnuo samo na prošlo stoljeće kad je svoju priču potkrijepio učenjem iz povijesti? Idu li mu u prilog i ranija razdoblja?

Tko je glasao

Nema tu nikakvog stručnog

Nema tu nikakvog stručnog filozofskog razmatranja, samo malo žargona. Svodi se na jednu tvrdnju, koju vjernici u beskraj ponavljaju protiv ateista: "Ako Boga nema, sve je dozvoljeno". F. M. Dostojevski je tu dilemu prikazao sa nenadmašnom umjetničkom snagom u Zločin i kazna i Braća Karamazovi, a Imanuel Kant sa pojmovnom strogošću u Kritici praktičnoga uma (on međutim nalazi moralni zakon u sebi i ne zaključuje naivno da je taj zakon jedino Bog mogao u njega usaditi; on zaključuje međutim da Bog mora postojati da bi osigurao usklađenost prirode i morala, istinitog i dobrog, fizike i etike).

Tri naivna (pred-filofska) "dokaza za opstojnost Božju:
1. Ontološki: "S obzirom da svijet postoji, morao ga je netko stvoriti."
2. Kozološki: "S obzirom da postoji redu u svijetu, morao ga je netko urediti."
3. Etički: "So obzirom da postoje etičke zapovijedi, morao ih je netko izdati."

Lukšić kaže da su ateisti "intelektualno nedosljedni" ako smatraju da ipak nije sve dozvoljeno. To je rezoniranje ukorijenjeno u monoteističkim civilizacijama. Jedom Kinezu međutim uopće nije razumljivo. U "kineskom monizmu" doduše vjeruje se u bogove, pa i vrhovnog Boga neba, ali oni nisu izvor moralnih zapovijedi. Izvor su im mudraci iz davnina, čije je učenje sistematizirao Konfucije.

Stvarno, pogledajte onaj dramatični opis predaje ploča sa zapovijedima Mojsiju: Bog se objavljuje na krajnje dramatičan način, da bi plemenu divljaka iz pustinje rekao da treba poštovati oca i majku, da ne treba ubijati, krasti i lagati. Ajme mudrosti! Tisuće drugih naroda u povijesti došlo je do toga i samo. (Pri tome, puno toga fali. Žene npr. uopće nisu moralni subjekt - deseta zapovijed kaže "ne poželi ženu, koze i drugu imovinu bližnjeg svoga", jer je žena vlasništvo. Ne postoji zapovijed "ne poželi muža bližnje svoje". - Čak u Levitskom zakoniku i u Ponovljenom zakonu muška homoseksualnost se kažnjava smrću, ali se lezbijstvo ne spominje; vjerojatno ne zato jer su to smatrali normalnim, nego žene uopće nisu subjekt, o njima brinu muževi (pa se kaže "neka se vaše žene ne pare s životinjama"), a ovage se jednostavno nisu sjetili. - U ono vrijeme postojale su civilizacije, kod kojih nije bilo tako. Postoje moralne poduke u starom Egiptu iz 3. tisućljeća p.n.e., u kojima se govori o načelu opće ljubavi. - S obzirom da je poznato da je Bog žensko, Ona to ne bi tako rekla. Zato zaključuje, da su Deset zapovijedi proizvod ljudskog umovanja - uostalom, hvalevrijedan bez obzira na manjkove! Mutatis mutandis, i moralne pouke rabi Joshue Nazarejca, sljedbenika rabija Hilela.)

Osobno (kao unitarijanac-univerzalist) smatram da postoji Viša Realnost za koju je jedan od adekvatnih naziva Bog/Boginja, ali on/ona nije izvor moralnih zapovijedi.

Mogao bih se složiti da je "sve dozvoljeno"; što ne znači, da je zaista želim "sve" i činiti (npr. ubijati, krasti, lagati i ne poštovati roditelje). Dozvoljeno je pak i braniti se od ljudi koji takve stvari čine - a onda i graditi takve društvene institucije koje će ih učinkovito suzbijati.

Osim načela
"Ako Boga nema, sve je dozvoljeno",
problem stvara i drugo:
"Ako Boga ima, sve je dozvoljeno".

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Otišao sam malo na stranicu

Otišao sam malo na stranicu na koju nas upućuješ i, stvarno, vrlo je zanimljiva. Onima manje marljivima i "znatiželjnima" prenosim dio tvog duhovnog puta:

"Naišao sam na stranicu Belief System Selector, koja vam pomaže da pronađete koja je religija ili sustav vjerovanja najbliža vašim osobnim uvjerenjima. Trebate odgovoriti na seriju pitanja, i na osnovu vašeg odgovora pravi se rang-lista religija, prema postotku slaganja.
Napravio sam to iz znatiželje. Pitanja su bila ozbiljna i suvisla. I gle: na prvom mjestu, sa 100% (!) našla se odredica 'unitarist-universalist'! Što je sad to, nikad čuo!?"

Stvarno, za svakakve sam razloge različitih vjerovanja do sada čuo, no ovo mi je nešto potpuno novo (svakako zanimljivije od odgovora: pa i roditelji su mi to bili...)
Nego, ako nije preintimno, može jedno pitanjce: Što ako nakon 2-3 godine, nakon istog postupka na navedenoj internet stranici neka druga "nikad čuo" religija bude bliža tvojim odgovorima?

Tko je glasao

Provjerio sam nedavno, isti

Provjerio sam nedavno, isti je rezultat. :)

Stvar je u tome, da ja imam svoj sustav vjerovanja, nešto što ima kontinuitet još otkad sam bio klinac, i zvao sebe ateistom. Ali uspio sam to manje više jasno kao filohzofsko i ne-samo-filozofsko uvjerenje artikulirati tek prije pet-šest godina. (Bilo mi je odavno jasno da "a-teizam" kao odrednica jednostavno nije dovoljna, kao što i "teizam" nije dovoljno.) Znao sam da postoje ljudi koji djele u bitnom isti svjetonazor, kao i to, da su takvi ljudi mala manjina. Ali nisam znao, dok mi eto internet nije pružio informaciju, da postoje ORGANIZIRANI ljudi, koji takav svjetonazor djele! Pa mi je to pomoglo, da artikuliram svoja uvjerenja u 16 načela, a nedavno sam to dopunio.

Evo objavio sam na svom blogu jedno dalje razjašnjenje: U pustinji realnog, saditi vrtove. Oni koji su čuli za Slavoja Žižeka, prepoznat će da je "pustinja realnog" iz naslova jedne njegove knjige. Neću sve prenositi ovdje, ali evo citiram samoga sebe glede u svezi mojeg odnosa prema kršćanstvu:

Unitarijanizam-univerzalizam ne daje osnovu da se bilo koga isključi iz "zajednice pravih vjernika" - a to svaka klasična religija čini. ((Zato sam smatrao potrebnim izraziti suosjećanje čak i za čovjeka čija su mi djela vrlo odbojna, kao što je Branimir Glavaš.) Evo, moram citirati Žižekovu kritiku "univerzalizma":

Radikalni univerzalizam vodi k najvećoj isključivosti. Kad Sveti Pavle kaže da su svi ljudi braća u Kristu, to onda znači da oni koji ne prihvaćaju 'biti u Kristu' nisu ljudi.

To razotkriva nedovoljnost one kritika kršćanske prakse, koja se uvijek iznova, nasuprot "izopačenjima" poziva na vraćanje "izvornoj Isusovoj poruci". To je potrebno, ali nije dovoljno. (...)

Nakon godina proučavanja kršćanstva, i konstatirane nesposobnosti da ga prihvatim, ono je za mene bilo ljestve, bez kojih se ne može penjati, ali koje se odbacuju kad se stigne na vrh. Kao što Ludwig Wittgenstein kaže na kraju Tractatus logico-philosophicus, jednog od ključnih filozofskih djela 20. stoljeća:

Moji stavovi rasvjetljavaju time što ih onaj tko me razumije na kraju prihznaje kao besmislene kada se kroz njih, npo njima, preko njih popeo napolje. (On mora tako reći odbaciti ljestve pošto se po njima popeo.)

[Međutim, ništa se posve ne odbacuje. Wittgensteinu nedostaje hegelovsko "aufheben" (s obzirom da vjerojatno ne znate njemački, evo objašnjenja te riječi na engleskom), dijalektičko prevazilaženje u kojem ono prevaziđeno ipak ostaje očuvano}.

Dakle, ako jednoga dana zaključim da sam i UU poziciju "aufheben", osnovat ću možda svoju vlastitu Crkvu i stavit' kao njen moto: Idemo dalje!! :-)

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

O, Slavni Povjesnicare

O, Slavni Povjesnicare Gospodine Ostricu !

Zar za jednog povjesnicara koji nam najavljuje jedno novo, "objektivno" (dakle: logicno !) tumacenje povijesti nije pomalo nakaradno preuzimanje Zizekovih blebetanja, poput ovog:

Radikalni univerzalizam vodi k najvećoj isključivosti. Kad Sveti Pavle kaže da su svi ljudi braća u Kristu, to onda znači da oni koji ne prihvaćaju 'biti u Kristu' nisu ljudi.

Kako bi bilo da mi postavimo stvar na noge i sv.Pavla razumijemo onako kako je on to zaista mislio:

>>>SVI LJUDI SU BRACA - TAKVIM IH OZNACAVA ISUS KRIST, a ako netko ne priznaje Isusa Krista i tu njegovu maximu, on se sam izkljucuje iz tog "Bratstva", ne smatra sebe bratom drugih ljudi.<<<

No, i oni koji druge ljude ne smatraju svojom bracom, i oni su isto ljudi - gospodine Ostricu !!.

Ali, ako je nekome Zizek nekakav "autoritet"...

I Witgenstein nekakav znacajan filozof...

Onda...

Tko je glasao

He-he, opak sam ti ja!

He-he, opak sam ti ja! ;->

Moraš razlikovati različite teme razgovora, pa onda i različite metode odnosno discipline (dobra riječ: "disciplina misli" - postoje različite "dicipline misli", kao što postoje i različite "discipline tijela", u rzanim radnjama, sporotvima isl.). Kada govorimo o povijesti, ono što ja branim je stajalište historije kao znanosti o povijesti - nikakvo "novo tumačenje". Ona mora slijediti načelo "objektivnosti" - a problem je metodologije historije što to "objektivnost" zapravo jest. (Jer, naime, "objekt" koji proučavamo više ne postoji.) U tom okviru, ne sudimo, nego nastojimo razumjeti.

Dakako, možemo davati svoje etičke sudove o ljudima i događajima iz prošlosti, ali moramo biti sami svjesni (moram "disciplinirati" svoje misli), i u prikazu dati do znanja, kada prelazimo iz historiografije u etiku. Ja sam to metodski proveo pišući članak Stepinac i Židovi na hr.wikipediji: posebno sam odijelio, na stranici za razgovor, Jedno razmišljanje o Alojziju Stepincu.

Članak pak Velebitski ustanak primjer je objektivnog pisanja, gdje se nastoji rasčistiti "što se zaista dogodilo", bez ocjenjivanja. Date su i neke naznake o širem društvenom okviru (jer ni jedan povijesni događaj ne događa se u vakuumu), koji su potrebni za tumačenje i razumijevanje događaja.

Ovdje pak ne govorimo o događajima iz povijesti, nego o osnovama religije i etike. Puno stvari iz Novog zavjeta (Stari da ne spominjem!) mene uznemirava. Npr. kada Isus kaže da treba mrziti (Lk 14,26). Ili kad Pavle odobrava ropstvo, čak da kršćanski vjernik može drugog kršćanskog vjernika držati kao roba (1 Tim 6,2), ili kad s prezirom piše o ženama (1 Tim 2, 9-15, Ef 5, 22-24 i dr.), itd.

Dakako, ima i drugačijih rečenica. Novi zavjet je pun proturječja. Npr. Gal 3, 26-29 uporište je i za feminističku teologiju. To je upravo onaj dio, na koji i Žižek vjerojatno misli:

24 Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. 25 A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem. 26 Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. 27 Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. 28 Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! 29 li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju. Božje posinstvo

Nema više "muško - žensko", a ipak žena ne smije u crkvi govoriti, i mora poštovati muža kao samog Krista! Kako to?

Ti daješ jednu interpretaciju, citiraš nekoga.

SVI LJUDI SU BRACA - TAKVIM IH OZNACAVA ISUS KRIST, a ako netko ne priznaje Isusa Krista i tu njegovu maximu, on se sam izkljucuje iz tog "Bratstva", ne smatra sebe bratom drugih ljudi.
Pa, prije svega, ja nisam kršćanin, a IPAK sebe smatram "bratom drugih ljudi". I Mahatma Gandhi također; cijenio je Novi Zavjet, ali bio je hindus. Dve trećine ljudi u svijetu nisu kršćani - dakle, sami su se isključili iz ljudskog bratstva - koje su dakle konzekvence? Žižek jasno artikulira način mišljenja onih, koji su ljude zbog toga što su "odbacili Krista" pekli na lomači.

Ta floskula "sam se isključio" sukladna je onoj koju su koristili inkvizitori: "sam se osudio na muke".

Ja naravno ne smatram, da krivica leži na svim kršćanskim vjernicima, koji ne vide ona proturječja i dileme koje ja vidim. Ja njihovu vjeru poštujem. Većina od njih dobri su ljudi i užasavaju se onih zločinstava. (Međutim, mali njih stvarno ozbiljno shvaća ono, da treba ljubiti svoje neprijatelje. Nije li to ipak čovjeku preteško? Možemo li naći neku provodljiviju formulaciju?)

Krenimo zato od pluralizma u svijetu, a ne jedinstva! Ako tolike vjere i toliki razni doživljaji i interpretacije vjere postoje, onda je to možda, zapravo, u skladu s Božjim nakanama? Zato zapisah u Mojim univerzalističkim načelima:

2.1. Vjerujem da je raznolikost među ljudima, vjerama i idejama u skladu s Višom Realnosti te:
3.3. Vjerujem da u svakoj postojećoj religiji, znanosti, poeziji, mitu, zanosu.... postoji barem mali odbljesak onoga što Viša Realnost jest.

Historijsko (objektivno) istraživanje 2000 godina kršćanske povijesti ostavlja mučan utisak. Kako je moguće da vjernici čine genocide a vjerski poglavari ih hvale i potiču (i obećavaju raj za bogougodno dijelo pokolja heretika)? Kako je moguće da pape propisuju da je u "istraživanju heretičke opačine" mučenje OBAVEZNO, te da se ne treba držati uobičajenih pravnih ograničenja u korist optuženog?

Lako je reći da je to samo odstupanje od Isusove poruke - ali prečesto je, i predugo je trajalo. Trebali su se pojaviti otvoreni neprijatelji crkve, pa da proklamiraju kako mučiti ljude nije dozvoljivo. Nije li nešto ipak u samim osnovama problematično?

Da, naravno, čuo sam i čitao puno kazuističkih obrazloženja, po kojima su problemi samo prividni. Po mom uvidu, samo presipaju iz šupljeg u prazno (riječ "kazuistika" nije bez razloga postala pogrdna).

Po kršćanskom učenju, Mahatma Gandhi sada gori u paklu. I gotovo svi sadašnji stanovnici Indije gorjet će u paklu, jer nisu prihvatili kršćanstvo. Ja to ne mogu prihvatiti.

Nešto je tu, smatram, u samoj osnovi pogrešno. Sama ideja pakla, vječne muke za grijehe u kratkom životu, bez mogućnosti pomilovanja, suprotna je ideji o pravdi. Zato sam krenuo putem onih, koji su u 16. stoljeću naučavali da pakao doduše postoji, ali je prazan (univerzalisti). Jer, ako Bog želi da se svi ljudi spasu (1 Tim 2,4), onda će i učiniti, da se spasu. Kako On može mirno gledati desetine milijarda duša koje gore u paklu, a muče ih pali anđeli, prvi griješnici? (Dobri kršćani, ne samo katolici, nego i luterani i kalvinisti, smatrali su to učenje dovoljnim da ljude spaljuju na lomači.)

Žižek je ovdje efektno ukazao na srž problema. Da, on je za mene "nekakav autoritet" - ne onakav, kakav za tebe kao katolika treba biti papa!

A netko tko ima elementarno razumijevanje filozofije ne bi si dozvolio prezrivo govoriti o Wittgensteinu. On je veliki mislilac, kao što su recimo i Hegel ili Spinoza ili Toma Akvinski ili Platon - što ne znači, da se s njim moraš slagati! (Meni je osobno njegov način mišljenja u cjelini stran, najzad u citiranom tekstu dajem kritičku opasku, pozivajući se pak na Hegela - kojeg, inače, u cjelini jedva podnosim! :) )

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Ne, nisi ti uopce opak.

Ne, nisi ti uopce opak. Mozda jos neiskusan i ne dijelis vazno od nevaznog...

Ove 4 zvjezdice nije zasluzio tvoj "galimatijas" o religiji i filozofiji. Dao sam ih za tvoj (predpostavljam da je tvoj) prilog o "Lickom ustanku" na Wikipediji.

Ako nastavis na taj nacin - mozda od tebe nesto i bude. Drzi se maxime: Provjerene cinjenice i isto takvi dokumenti su za povjesnicara svetinja. Ako navodi nesto sto sam nije provjerio ili se nemoze provjeriti - mora to takvim i oznaciti !. Neka citatelj sam donosi svoj sud o osobama i dogodjajima - nije to stvar izvjestitelja ( povjesnicara).

Ali, za filozofiju si, izgleda, izgubljen...

A Zizek je obican klaun. Bolje je da to pokusas razotkriti, nego da sebe cinis smijesnim uzimajuci ga ozbiljno. Witgenstein je popuno bezznacajan kao filozof, i njegova "popularnost" je jednako kratkog dometa kao i njegove ideje...

Tko je glasao

Ovaj komentar svakako

Ovaj komentar svakako zaslužuje opširniji osvrt! Nastojat ću ga i dati, čim uhvatim malo više vremena. No, ono na što odmah moram reagirati, kako bih spriječio mogućnost da se ateisti uznemire :), jest jedna tvoja tvrdnja:

"Po kršćanskom učenju, Mahatma Gandhi sada gori u paklu. I gotovo svi sadašnji stanovnici Indije gorjet će u paklu, jer nisu prihvatili kršćanstvo"

Po kršćanskome učenju Gandi ne gori u paklu, kao ni hindusi, židovi, muslimani, pripadnici drugih religija, kao ni oni koji "traže nepoznatoga Boga u utvarama i u likovima" (iz dokumenta Drugog vatikanskog sabora, ovdje citirano prema Denzinger/Huenermann, Zbirka sažetaka vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i ćudoređu, Đakovo 2002, str. 800), kao ni oni koji "ne poznaju Kristovo evanđelje i njegovu Crkvu", ali "nastoje djelom izvršiti njegovu volju", odnosno koji "još nisu došli do jasne spoznaje Boga" ali nastoje "postići pravi život" (drugim riječima, "pošteni" ateisti, dobri ljudi koji ne vjeruju u Boga). Osim navedenoga djela, za daljnje proučavanje teme zainteresiranima predlažem i: Toma Akvinski, Summa theologiae, osobito III, q.8, a.3)

Nažalost, ne mogu ne primjetiti da u tvome poznavanju kršćanskoga nauka ipak ima još puno neispunjenih poglavlja.
I, za sam kraj, za razliku od tebe koji ovako olako "trpaš" ljude u pakao (dobro, ne ti nego Crkva, ali po TVOJEM tumačenju), sama Crkva niti za jednu osobu iz povijesti cijeloga čovječanstva poimence ne tvrdi da je završilo u paklu (raj je, doduše, natrpala svecima, no tu "greška" ipak ne bi bila tako kobna). Niti za svoje najveće progonitelje (od rimskih do sadašnjih vremena), niti za najveće svjetske zločince... Nego se za njih, koje li drskosti!, tek usudi moliti (naravno, aludiram na nedavnu raspravu na ovome forumu)

Tko je glasao

Istina, nije problem u

Istina, nije problem u kršćanskom nauku nego u njegovoj krivoj primjeni i krivom tumačenju od nekih mračnih tipova iz Crkve. to se najbolje vidi iz naučavanja onih koji su pozitivci a usude se protusloviti onim prvima.

Peregrine Falcon

Tko je glasao

Pirčekat ću dalje

Pirčekat ću dalje komentar, sada gledam Zvjezdane staze. :) Neko tajanstveno energetsko biće zaposjelo je doktoricu Beverly Crusher. nisam geldao tu epizodu ranije!

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Kako mi ne da "popravljanje"

Kako mi ne da "popravljanje" teksta, samo dodatak da se navedena opaska odnosi na "katolički" dio kršćanskoga nauka (no to je, valjda, jasno i iz samoga teksta). Nauk ostalih kršćanskih zajednica, nažalost, poznam samo površno.

Tko je glasao

I meni je univerzalizam

I meni je univerzalizam prvi, a jehovini svjedoci zadnji.

Tko je glasao

I meni je univerzionalizam

I meni je univerzionalizam prvi sa 100%, zatim neki quakeri, he, he, pa neki buddhizmi, sekularni humanizam, taoizam, new age, i koješta drugo, a kraj ide ovako:16. Orthodox Quaker (63%)
See selected books about Orthodox Quaker. Click here for info

17. Christian Science (Church of Christ, Scientist) (58%)
See selected books about Christian Science (Church of Christ, Scientist). Click here for info

18. Hinduism (56%)
See selected books about Hinduism. Click here for info

19. Islam (47%)
See selected books about Islam. Click here for info

20. Orthodox Judaism (47%)
See selected books about Orthodox Judaism. Click here for info

21. Non-theist (47%)
See selected books about Non-theist. Click here for info

22. Mainline - Conservative Christian Protestant (26%)
See selected books about Mainline - Conservative Christian Protestant. Click here for info

23. Church of Jesus Christ of Latter-Day Saints (Mormons) (24%)
See selected books about Church of Jesus Christ of Latter-Day Saints (Mormons). Click here for info

24. Seventh Day Adventist (21%)
See selected books about Seventh Day Adventist. Click here for info

25. Jehovah's Witness (16%)
See selected books about Jehovah's Witness. Click here for info

26. Eastern Orthodox (13%)
See selected books about Eastern Orthodox. Click here for info

27. Roman Catholic (13%)
See selected books about Roman Catholic. Click here for info

Peregrine Falcon

Tko je glasao

Ja sam ispao Liberal

Ja sam ispao Liberal Christian Protestant (100%) a Roman Catholic samo 59% :)))) Pa sad ti reci...

Tko je glasao

Što ti je vjernik, u 10

Što ti je vjernik, u 10 vjera 75% i više :-) :

Hinduism (100%), Orthodox Quaker (93%), Mainline - Liberal Christian Protestants (84%), Unitarian Universalism (81%), Liberal Quakers (77%), Mahayana Buddhism (76%), Eastern Orthodox (75%), Roman Catholic (75%), Sikhism (75%), Seventh Day Adventist (75%).

Na posljednjem 27. mjestu: Non-theist (25%)

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Hinduizam 100%... ubit ću

Hinduizam 100%... ubit ću se tupim predmetom :))))) Mijenjaj nick u Sri Sai Silverci :D

Tko je glasao

hehe, Mahayana Buddhism

hehe, Mahayana Buddhism (100%), Roman Catholic (25%)
bas sam proizvod svoje okoline ROTFL


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

Meni je odredio rimo-katolik

Meni je odredio rimo-katolik 99% pa vi gledajte:))))))))

Tko je glasao

Ne znam, ja se nekako bojim

Ne znam, ja se nekako bojim "testirat", da me ne pokoleba u mojoj vjeri :)

Tko je glasao

Ja se uvijek dobro nasmijem

Ja se uvijek dobro nasmijem kad pogledam rezultat testa.

Tko je glasao

Ja još ne vjerujem da je

Ja još ne vjerujem da je baš marksizam eliminirao preko 100 milijuna ljudi.

Tko je glasao

Broj je nategnut. Recimo,

Broj je nategnut. Recimo, Lenjinu su stavili "na dušu" sve žrtve građanskgo rata u Rusiji, uključivo i žrtve "bijelog" terora. Mislim da su Titu izračunali milijun pobijenih, što je opet točno jedino ako ga proglasimo krivim za sve žrtve 2. svjetskog rata u Jugoslaviji. U Kini, ističu golem broj mrtvih u gladi 1958.-1961., proklamirajući da je u potpunosti krivica pokušaja prisilne kolektivizacje na selu ("veliki skok naprijed"). To je točno samo djelomično: masovne gladi i umiranje od gladi u Kini su bile endemske, svakih nekoliko godina - a ujedno je 1961. bila POSLJEDNJA godina gladi u Kini. (Za razliku recimo od Indije.) Kada su korigirali politiku prema selu, postigli su golem napredak.

Međutim, broj žrtava jest ogroman. Ljevičari moraju to prihvatiti i izvući konzekvence. Kao i nacionalistički desničari iz užasa NDH i kršćani iz užasa vjerskih genocida i inkvizicije.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Zaboravil si napisat

Zaboravil si napisat nacionalistička masovna ubijanja Srbijanaca nad Makedonskim i Albanskim narodima poslje balkanskih ratova i to od 1913 na dalje.

Tko je glasao

Pa kakve to veze ima s

Pa kakve to veze ima s marksizmom? :-/ Srpski socijalist, hm, kako se zvao? Iz onog doba, bio je jedan od rijetkih Srba, koji je o tome s negodovanjem pisao.

E da, Dimitrije Tucović!

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

A kakve veze ima marksizam s

A kakve veze ima marksizam s inkvizicijom?

Tko je glasao

kako ne, bilo je i

kako ne, bilo je i inkvizicije koja se opravdavala marksizmom. Do duše, nisu palili ljude, ali razlika je, često, bila samo na simboličnoj razini.

Peregrine Falcon

Tko je glasao

Do duše, nisu palili

Do duše, nisu palili ljude...

...ali su mnoge ustrijelili. Moglo bi se "opravdati" time da je taj nacin ubijanja ipak "humaniji" od spaljivanja ...( ja bih tako "argumentirao " da sam "ljevicar"...)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci