Tagovi

Dvoboj Voltairea i Rousseaua kod Poskokove drage

Zanimljiv internetski duel zbio se ovih dana; tipkovnice i pera ukrstiše dvije kulturne ikone u Hrvata, Ante Tomić i Nino Raspudić; prvi je bard EPH, dok je drugi poznati hrvatski intelektualac i sveučilišni profesor konzervativnog nazora. Tomića znaju svi Splićani, karakterističan krakati lik u mantilu i kaubojskom "Camel" šeširu, koji baulja gradom i na eventima izgleda poput nekog imotskog Indiane Jonesa bez biča i kolta.
Raspudić je također neobičan tip, kojega sam prvi put vidio u NU2 kada je sudjelovao u zanimljivoj emisiji o ex yu rocku; kasnije ga se moglo vidjeti povremeno, no daleko najviše se pojavljivao u emisiji "5 dan", zanimljivo koncipiranoj i povremeno dosadnoj emisiji u kojoj su poznati hrvatski i intelektualci komentirali aktualne događaje. Nino naglaskom, stavom i habitusom nepogrješivo odaje bistrog momka sa hercegovačkog kamena, konzervativnih stavova, koji se često površno percipiraju kao "desničarski", a u ekstremnijem verzijama ta etiketa ima nazive "ustašuljci, ustaše ili ustašoidi". Za razliku od nepismenih desničara koji često ne barataju elementarnim znanjima iz povijesti, filozofije, jezika, Nino vrlo argumentirano iznosi svoje stavove u kojima minuciozno analizira mitove i spinove onog što bi se moglo zajednički nazvati novom hrvatskom ljevicom, kao i općenito moderne hrvatske mitove, koji su kletom sudbom neodvojivi od Kumrovca, gdje je sve počelo davnih vremena, kada je drug Tetejac nahranio svoju braću i sestre svinjskom glavom sa tavana.
Tomić je po svjetonazoru lijevi intelektualac opće prakse, i premda porijeklom iz imotske krajne, gdje se za HDZ defaultno glasa (po selima imotske krajine se munjevito na dan izbora razglasi gdje je "naš" kandidat, kojega će diskretno i spomenuti i lokalni svećenik par dana prije izbora), gdje svaku kuću krasi XXL size raspelo, ili neka Tuđmanova klasična slika formata A3 kako stisnutih očiju kroz karakteristične naočale strijelja put Istoka, obavezni Katolički kalendar i redenik naljepnica od posvete.
Mnogi moji prijatelji i poznanici su Imoćani i u pravilu su konzervativci, desnih nazora, a jedina tri Imoćana ljevičara za koje znam su Šuvar, Tomić i moj poznanik J.K., diplomant legendarnog fakulteta za ONO i DSZ. Hm, i Tomić je bio pitomac vojne srednje škole u Zagrebu, gdje su vjerovatno korijeni njegove ljubavi prema naprednim idejama građanske ljevice. Da ne bude zablude, Tomić je neosporno duhovit momak, jedan od rijetkih koji bi se mogao nositi sa srpskom školom humora ovjekovječenu u legendarnim filmovima "Lepa sela lepo gore" ili "Parada". Momak zaista zna nasmijati duhovitim parodijama i parabolama kojima parodira hrvatsku svakodnevnicu, premda je, budimo realni riječ o plitkom jeftinom humoru kojega poput kondoma ili žvakaće gume iskoristiš i baciš. Omiljena meta su mu "ognjištarci", desne ikone poput Thompsona, Rojsa, Štimca, Crkve. Gotovinu baš i ne možeš više svrstati u ognjištarca, obzirom da nakon ševeningenskog zatvora postao politički obraćenik, pa ga Josipović i Milanović okolo nose kao privjesak, a on mudro zaziva razum poput nekog Biblijskog proroka, kategoriju koja je davno isparila na ovim terenima. U posljednje vrijeme Tomiću kao da mu je ponestalo duhovnog streljiva pa se počeo ponavljati, tako da čitanje njegovih članaka postalo napornije, sa rijetkim bljeskovima humora
Prije par dana sam u bespućima interneta naletio na
http://www.jutarnji.hr/da-smo-raspudic-i-ja-jedina-dva-hrvata-na-svijetu...
tomićev članak, koji me iznenadio priličnom oštrinom; priloženova Raspudićeva fotografija u trenerci i rukom podignutom u gesti "mjerenja kukuruza", koja je fotografirana tko zna gdje i koja je mudro iskorištena kako bi potkrijepila sadržaj kolumne.
Doduše njegov duhovni alter-ego u "Novom listu" je napravio topničku pripremu
http://www.novilist.hr/Komentari/Kolumne/Trafika-Predraga-Lucica/Tudmani...

Tomićeve kolumne, premda pisane u zajebantskom tonu, u stvari su ponekad dnevno politički komentari, recimo otprilike Jelena Lovrić umotana pseudoraosovski prosjačkosinovski humor. Doduše Raos je za Tomića Moliere, da ne bude zabune. Mali od kužine je dobio zadatak od hrvatskog građanina Kanea, i kada on, kojemu je inače KC omiljeni predmet sprdnje, u svojoj kolumni hvali bosanske franjevce, onda je to znak da Danajcu zaviriš u poklon. Naš Ante, prezime mu znate, oboružan znanjem o bosanskim izborima i svakodnevnicom te podijeljene države, kroz činjenicu da se provozao automobilom od Mostara do Metkovića, i srceparateljskim wiki-like tekstom o Bosni Srebrenoj, Adhnami, ujacima (tu smo već blizu mita o "crkvi bosanskoj", bogumilima, povelji Kulin-bana, "vječnoj Bosni" koje beskrajno verglaju bošnjački intelektualci i "domaći intelektualci lijevog usmjerenja").
Nakon toga ide tipična "tomićevština", quasiduhoviti složenac u kojem su glavni sastojci tipovi poput Mate Bobana, Gojka Šuška, hercegovaca koji smrde na znoj, i 80.000 Hrvata koje je nestalo iz Srednje Bosne. Ne piše Tomić doduše kako se to zbilo, niti tko ih je istjerao, no to stoji između redaka (nesumnjivo "dogovor Karadžić-Boban", ili nešto slično; ukratko Srbi i Hrvati su se dogovarali, i Srbi su istjerali iz pola Bosne Muslimane i Hrvate; Hrvati i Muslimani se nisu dogovarali, i Muslimani su istjerali Hrvate iz većine Bosne; Hercegovci su se u bijelim čarapama i "Mercedesima" razmiljeli diljem Hrvatske i EU, gdje su nastavili biti gastarbajteri. Vrlo uspješan dogovor po Hrvate mora se priznati, ako se tako nastavi uspješno dogovarati u Sarajevu će otvoriti muzej pretpovjesnih Hrvata, po uzoru na onaj u Krapini.)
Začudo nije se spomenula mantra "kontinuitet pogrešne politike prema Bosni" (kao da je hrvatska politika inače bila negdje uspješna, "kontinuitet hrvatske politike" je nešto poput mitskih događaja iz maglene povijesti, ekonomije i javne misli ima isti kontinuitet u svim smjerovima-pasivno prihvaćanje i sužanjski pristup. Nula bodova. Hrvati podsjećaju na lemure koji vireći iz visoke trave, uplašeno okreću glave na istok ili zapad, gložeći se između sebe, takva je i politika prema Hrvatima u Bosni i ova tragedija od ćirilice u Vukovaru. Hrvatima se jedino uspješno stoljećima prodaju spinovi (jugoslavenstvo, antemurale christianis...).
Jedinu čvrstu poveznicu između Tomića i BiH čini paradoksalno JNA, obzirom da je velika većina igrača koji su se pojavili u novoj demokratskoj BiH, na ovaj ili onaj način povezana sa SMB-om.
Tomić na kraju briljantno zapaža pojavu nove tobože desničarske ikone građanina Nina R., čiji će se posteri naći pored slika Mate Bulića, Thompsona i Gotovine na desničarskom okupljanju bijelog vijeća kod Elronda, legendarnom Čavoglave partyju.
I konačno zaključak kojega ne bi bolje izveo pitomac XX i neke generacije, da desnica ne može biti intelektualna i urbana, radi čega se dežurni lijevi intelektualci u rasponu od Igor Mandića, do Dežulovića, Jurice Pavičića i mlađeg vodnika Ante Tomića raspamete. Konačno parabola o posljednjem Apaču je na nivou dernečke poskočice.
Nekidan mi zet šikne na mail ovaj Raspudićev odgovor, koji sam sa velikim zadovoljstvom pročitao
http://www.vecernji.hr/kolumne/kako-sam-antu-tomica-otjerao-apace-kolumn...
u kojem je Nino, po mom mišljenju prilično argumentirano odgovorio na tobože zabrinute vapaje Tomića, Lucića i bosanskounitarističkih portala na samovolju KC u slučaju Bojić. Kada bi EPH sa istom strasti pratila sudbe Mirele Holy, Kolarićke i inih Danajcima bih vjerovao, ovako....
Za razliku od ex. "Feralovaca" Nino je na jednom drugom portalu ukazao nešto ozbiljnije na problematiku položaja Hrvata u BiH i nadolazećim izborima
http://poskok.info/wp/?p=62823
nekoliko puta sam pročitao navedenu kolumnu, koja sažeto i informativno daje digest statusu Hrvata u BiH. Ne vidim tu nikakvu "tuđmanovštinu", niti desničarenje, nego suru i tvrdu istinu o bosanskoj svakodnevnici u kojoj su Hrvati zalutali.
Apsolutno najbolji Raspudićevog odgovora odnosi se na Antinu sklonost izrugivanju prema mentalitetu iz kojega se nesretnik i sam izlegao:

"Jedan lucidan komentator ga je nedavno usporedio s likom iz stare tv-serije Korijeni, crnim robom na američkoj plantaži koji bičuje svoju novodovučenu afričku braću. Tomić je Kunta Kinte “urbanih jugoslavena”, bičuje svoje dinarske rođake, izruguje im se kako bi stekao naklonost malograđanskog miljea. Očajnička težnja da se urbano legitimira vidi se i na izvanjskim detaljima - ono što mu je zemljaku Žužulu hipertrofirana potreba da se iskaže kao veliki ljubitelj i poznavatelj opere, njemu je nošenje šešira i sklonost da i u petom desetljeću života javnosti redovito daje na znanje kako on sluša super američke bendove, dakle konzumira kvalitetnu zapadnu glazbu, za razliku od “krkana” iz zavičaja koji slušaju Thompsona
Njegova metoda “društvene kritike” je jednostavna - promatra Hrvatsku pod lupom i traži prljavštinu, primitivizam, glupost, gadost nad kojom bi onda mogao likovati. On ustvari ima istu mentalnu strukturu kao zadrti nacionalisti od čijeg kritiziranja živi. Njegov habitus je izokrenuti narcizam nacionalista, koji kod njega postaje mazohizam, autoflagelacija. Oni misle da smo mi u svemu najbolji narod na svijetu, on da smo najgori. Mene je mapirao kao desničara i nacionalistu. On je ljevičar jer je uz Pavića i Kutlu, protiv radnika i prosvjetara, a kozmopolit je, kao i daidže, jer podržava tuđi nacionalizam.
"
Na kraju, neki će možda zamjeriti da nisam pretjerano objektivan u ovoj kratkoj analizici, no kako je moto ovog portala "neovisni, ali ne i neutralan"....

Komentari

Piše: Nino Raspudić

Kako me policija ispitala i osumnjičila za bacanje izmeta na Antu Tomića

Indicija za obavijesni razgovor bilo je nešto što su policajci smatrali mojom polemikom 
s Antom Tomićem

http://www.vecernji.hr/hrvatska/sto-sam-naucio-iz-prvog-obavijesnog-razg...

Halo. Dobar dan, je li gospodin Raspudić?

– Da, izvolite.

– Zovemo iz policijske uprave zagrebačke. Vaša supruga nam je rekla da ste trenutno na Filozofskom fakultetu, trebali bismo obaviti obavijesni razgovor.

– O čemu?

– Ne bismo preko telefona, hoćete li da dođemo na fakultet?

– Može, samo recite koliko će trajati i na koju temu, jer imam nastavu za sat vremena.

– Ma vrlo kratko, nekoliko minuta. Po nalogu splitske policije, riječ je o napadu u Splitu, od 23. 2...

– Na Antu Tomića?

– Da.

– Ahhhhaaaa, ha, ha, ha....vi ste, ha, ha, ha.... vi me zaj., ha, ha... vi ste one Bijele udovice, što zovu.., ha,ha,ha...

Trebalo mi je deset minuta da se prestanem smijati (produžili su mi život za barem mjesec dana), a njima isto toliko, da me, i sami kroz smijeh, uvjere kako oni nisu Bijele udovice, riječki humoristi, koji telefonom nazivaju i sprdaju ljude, već da me stvarno iz policije zovu na obavijesni razgovor o napadu na najvećeg hrvatskog književnika Antu Tomića kantom punom izmeta na splitskoj Pjaci.

Imao sam dojam da im je jako neugodno, ali da moraju postupiti po zahtjevu genijalca iz splitskog policijskog tima koji je, budući da im istraga tapka u mjestu, indicirao mene kao potencijalnog osumnjičenog.

Uljepšali su mi dan, nasmijali me do suza i osigurali temu za sljedeću kolumnu. Nakon što sam shvatio kako ipak nije riječ o šali, ljubazne i uzorno profesionalne policajce u civilu pozvao sam na kavu u bar preko puta fakulteta i farsa od obavijesnog razgovora mogla je početi.

Dao sam ime, prezime, ime oca, majke, djevojačko majčino prezime, datum i mjesto rođenja, prebivalište, zanimanje i titulu. Onda smo prešli na povijest, ontologiju i fenomenologiju mog odnosa s prvim prološkim perom.

Indicija za obavijesni razgovor bilo je nešto što su oni smatrali mojom polemikom s Tomićem, a ustvari se radilo o povodu kojeg mi je dao da javnosti objasnim fenomen “daidža”, šačice bosanskih franjevaca u službi bosanske/bošnjačke unitarističke politike. Bili su izvrsno upućeni u moj i Tomićev tekst, iz čega se može zaključiti da je policija posvetila silne sate analitičkog rada u potrazi za nasilnikom koji je kantom fekalija zalio Kutlinog i Pavićevog miljenika.

Nakon što smo uz kavu protresli motive koji su me mogli nagnati da danima punim kantu i sa šiltericom kao komandos trčim po Pjaci i dovršavam probavom i kantom ono što valjda nisam mogao mozgom i tipkovnicom, prešli smo na pitanje mog, kao Juventusova obrana čvrstog alibija. Upitan gdje sam bio u vrijeme stravičnog napada na HAVC-ovog miljenika, odgovorio sam da sam bio na cesti između Banjaluke i Mostara, kako i pristoji Dodikovom i Čovićevom plaćeniku, što mi mogu potvrditi i tri osobe koje su bile sa mnom u automobilu. Uz to, i granična policija može dokumentirano potvrditi da sam tog dana bio na teritoriju BiH, zemlje koju je Tomić, odvjetnik daidža, nedavno tako učinkovito branio od mene. Policajac koji je cijelo vrijeme susprezao smijeh, tada se nije mogao suzdržati pa je otvorio karte.

– Ali, gospodine Raspudiću, vi ste mogli to organizirati, tj. platiti nekome da to uradi...

Vidio sam se već kako, kao neki hercegovački Michael Corleone, ubacujem kockicu šećera u kavu na benzinskoj crpki u Jajcu, dok se u istom trenutku, u drugoj državi, kanta sručuje na glavu nekadašnjeg člana Programskog vijeća HRT-a.

– Jeste li u danima nakon napada bili u Splitu? – pitao me drugi policajac.

– Jesam, tri dana nakon agresije na pitomca JNA, bio sam gost na jako posjećenoj tribini u Splitu.

– Koliko je ljudi bilo?

– Gotovo tisuću.

– Je li se spominjao napad na g. Tomića?

– Jeste. Pred kraj tribine, jedan posjetitelj iz publike me je pitao kako komentiram napad na Tomića.

– I što ste rekli?

– Rekao sam da osuđujem svako nasilje. I da se ja s gospodinom Tomićem ni u čemu ne slažem, ali da smatram da njemu nedostaje pažnje, ljubavi i pouke. I da bi ga to učinilo boljim. A da se agresijom nikoga nije popravilo pa neće ni njega.

Nakon što su mi policajci rekli kako nemaju više pitanja, ja sam njih zamolio da mi odgovore na tri.

Prvo sam ih upitao trebam li im dati uzorak stolice na analizu, na što su se počeli tresti i previjati na stolicama, s mukom zadržavajući privid ozbiljnosti. Odgovorili su:

– Za sada ne.

Drugo pitanje je bilo – kako se kvalificira ono što se dogodilo u Splitu? Objasnili su mi da to ipak nije kazneno djelo poput napada nožem, već da je to prekršaj, uz elemente narušavanja javnog reda i mira i javno sramoćenje što bi se kasnije moglo goniti po privatnoj tužbi.

U redu, pitao sam ih, je li uobičajeno da se za nešto što se kvalificira kao prekršaj provodi tako široka istraga i da se uključuje više policijskih uprava.

Mudro su preskočili odgovoriti. Na kraju mi rekoše kao znaju da ću se za tjedan dana s tim obavještajnim razgovorom sprdati u kolumni, ali da oni samo rade svoj posao tj. postupaju po nalogu. Rastadosmo se kao braća.

Iz prvog obavještajnog razgovora u životu izvukao sam nekoliko zaključaka.

Prvo me je začudilo to što me je žena odmah otkucala. Postupila je potpuno nerevolucionarno. Umjesto da kaže, kad su došli na vrata, kako me nije vidjela danima i ne zna gdje sam, locirala me je kao Šeks Gotovinu.

Drugo, dva zagrebačka policajca s kojima sam razgovarao ostavili su sjajan dojam uljudnih, inteligentnih i profesionalnih osoba, koji su u sprdnji od naloga i komediji od slučaja uspjeli zadržati dignitet struke, kad već nije taj lumen iz Splita koji je zaključio kako bi bilo super malo policijom cimnuti Raspudića.

Treće, nerazmjerno velika sredstva, radni sati i energija troše se na istragu jednog prekršaja.

Uz bezrezervnu osudu tog agresivnog čina i javnog sramoćenja kakvo nitko ne zaslužuje, bode oči nerazmjer između težine djela i širine i intenziteta istrage. Bilo bi lijepo kad bi sustav isti trud koji pokazuje kad je u pitanju oligarhijski zabavljač pokazivao i u slučaju drugih oštećenih građana.

Četvrto, ne razumijem logiku istrage preko motiva. Jesu li oni koji su uprli prstom u mene, mislili kako ću, da sam doista organizirao ili osobno izvršio kantonadu, nakon poziva na obavijesni razgovor puknuti, pokajati se i priznati – jesam, ja sam?

Peto, definitivno ima nešto u Hegolovoj misli kako se sve u povijesti događa dvaput, prvi put kao tragedija (od milicionerskih pendreka do Golog otoka), a drugi put kao farsa (obavijesni razgovor kao vic godine, na kojem se ludo zabavljate i keserite s policajcima dok sastavljate besmisleni zapisnik). I na koncu, očekujući da se uskoro u istragu uključi i Interpol, svečano izjavljujem da sam spreman i dalje biti potpuno kooperativan.

Tko je glasao
Tko je glasao

ovo su radni ljudi e ne

ovo su radni ljudi e ne politicki jebivjetri.. naravno da znaju koji su ljudski prioriteti

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

eto i trećeg nastavka Bruce

eto i trećeg nastavka
Bruce Lee nikada ne bi nunčakama napao franjevce
http://www.jutarnji.hr/ante-tomic-odgovara-raspudicu-bruce-lee-ne-bi-nik...

osobno bih više volio da je tema dvoboja Tomića i Raspudića sadašnjost Bosne. Manje fratara, franjevaca, Bosne Srebrene, fermana i Turaka, Balkana i ratova, federacije i politike.
Kad bi naslov bio
Da li Republika Hrvatska treba spasiti mostarski "Aluminij"?
aktualnost bosanske križaljke došla bi pod svjetlost sasvim drugih reflektora

Da podsjetim, Aluminij Mostar je pred zatvaranjem. To je vrlo moderna elektroliza za proizvodnju 150.000 tona primarnog aluminija, po tehnologiji, izgledu i produktivnosti u svemu odudara od nečega što bi se moglo zvati tamni vilajet. Ulazna sirovina je glinica i struja, a output je ono što aluminijaši zovu "nije srebro sve što sija, sija i aluminij", prvoklasna roba, koja ima samo jednu manu, naime, da bi se proizvela potrebno je mnogo struje po cijeni razmjernoj cijeni aluminija na London Metal Exchange.
I tu počinju i završavaju problemi, koji će vjerojatno završiti bankrotom tvornice u kojoj RH ima 12 posto vlasništva. Struje ima i HEP, i Federacija, i Elektroptrivreda HZBih, ali ta križaljka je specifično bosanka....sa svom tom strujom i cijenama za kwh, kombinat je napucao gubitka od nekih 60 milijuna konvertibilnih maraka, a da je....

"kojim slučajem, Aluminij smješten desetak kilometara sjevernije (prema Jablanici), njegov bi poslovni ishod u 2012. godini bio gubitak u visini od samo 23 milijuna KM, a da je, kojim slučajem, smješten petnaestak kilometara istočnije (prema Nevesinju), njegov bi poslovni ishod bio za čak 88 milijuna KM bolji od iskazanoga gubitka u 2012. godini i imali bismo oko 22 milijuna KM dobiti"

nekako bi mi bilo draže da su dečki ukrstili koplja oko stvari koje svi razumijemo. Lako je pokazati da je ista meta, isto odstojanje.

Tko je glasao

Zašto Ante Tomić predmnijeva

Zašto Ante Tomić predmnijeva dvije polazišne točke, kako Mostar nije grad, te kako popis stanovništva, franjevci, entitet i vjera nije pitanje BIH nego Bosne Srebrene? Po čemu se Mostar, iz kojeg će gospodin Tomić možda prijemčljivo osluhnuti anegdotu u kojoj se muški sastanu u kafiću, pa nakon što jedan ode vidjeti što ima u nekom drugom kafiću se po negovu povratku slože kako je tamo bezveze jer da su "sâme ženske", u svom nikad do kraja raspetljanom bipolaritetu razlikuje od npr. Zadra, ako bi se već dogovorili da zidić ne smije biti tema u polemici kojoj je pozadina to što građani neovisne i suverene republike imaju popis stanovništva? Odakle naličje društvenog iskaza u kojem se hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i danas kažnjava za posljedice kojih nije bio samostalni kreator? Zar se hrvatske državljane kažnjava na način da im se podmeće u vlastitoj domovini zato što imaju pravo glasa u RH? Zar se zanemaruje demokracija samo zato što ne donosi ploda, jer demokratske metode pod EU jurisdikcijom nemaju alternativu? Pa zar je bosansko-hercegovački zajebant, onaj koji u svakoj kući u Hercegovini ima naljepnicu u kojoj se upozorava kako se u toj kući ne psuje, dok oni u Bosni poštuju ono što nemaju "bedžirano", zaslužio da nakon što Miroslav Tuđman iznese istinu mi tu istinu ne kompenziramo barem podrškom?
Tko je glasao

volter uzvraća udarac III dio

volter iz prološca je ovaj put spustio ciljnike ispod pojasa pa tuče u junačka jajca. dao sam si malo truda pa sam u maniri udbaških reproducera poslušao sporni interview na radio međugorju koji se nalazi ovdje
http://www.youtube.com/watch?v=E_BvHQBAqu8
a sporni dio, za one kojima je materija dosadna počinje oko 45. minute interviewa i teče otprilike ovako:
"
pitanje voditelja: kako vi gledate na napise fra drage bojića i jeleča, osobito sve ono što se oko fra drage bojiča dešava...to je jedna žalosna pojava koja ima neke svoje povijesne uzroke ima tradiciju, mi imamo jedan kontinuitet kvislinške politike od adhname do danas i o tome treba govoriti, a želosno je da o, mi ih u hercegovini zovemo "daidže", govore da su ujaci, treba u franjevačkoj provinciji bosne srebrene razlikovati većinu koji su u službi svog naroda i koji se imaju pravo nazvati ujacima naroda, od ove manjine koji se više ponašaju kao daidže.žalosno je da se nisu oglašavali svih ovih godina dok se gaze politička prava najmalobrojnijeg naroda u bih, štoviše aktivno su podržavali ovu pseudograđansku lagumdžijinu politiku, žalosno je da bi bojić i jeleč smatraju da bi se hrvati u bih i u većinskim područjima trebali odreći svojih prava da bi njima bilo komotnije na nedžarićima. neće im biti komotnije, i ovako i onako. to je jedan poseben mentalitet, oni su razvili jedan poseban mentalitet, oni su razvili nešto poput štokholmskog sindroma, "zimije" se to kaže kod nas, arapska riječ dimi koja označava pripadnike u islamskim zemljama neislamskih naroda, koji razviju taj nekakav mentalitet, kako bih rekao, oni se više ljute od bošnjaka na nekakva hrvatske zahtjeve za svojim pravima ili za većinskom teritorijalnom jedinicom.nalaze se uvijek na jačoj strani, oni su miljenici ovih medija u hrvatskoj koji imaju kulturnu hegemoniju, recimo "jutarnji list" ih je pun, predstavlja ih se kao većinski glas hrvata u bih, što je apsolutno netočno, većina hrvatskih medija to ne razumije, očitava se kao politički sukob hrvata bosne i hrvata hercegovine koji ne postoji itd...
"
kada to usporedite sa tomićevim "analizama":
"
Franjevačku danas jedva tinjajuću luč vjere i hrvatskog identiteta u Srednjoj Bosni Nino Raspudić nedavno je na Radio Međugorju učeno objasnio “kontinuitetom kvislinške politike od Ahdname do danas”. I još je rekao da su oni “razvili jednu vrstu štokholmskog sindroma” među svojim muslimanskim otmičarima. I za kraj im zasolio kad ih je umjesto ujacima nazvao daidžama. To je, znate, bilo jako smiješno. Jedan od onih trenutaka kad se muškarci u kafiću u Grudama zadovoljno pljesnu po butinama i od smijeha zagrcnu viski-kolom.
"

Nije on, tvrdi, mislio na sve svećenike ovoga reda, podlo je to i pomisliti. Njegova je bespoštedna kritika bila upućena samo nekolicini, beznačajnoj manjini dijelom udbaških, a dijelom promuslimanskih izroda nedostojnih kafene halje. Međutim, tonski snimak radijske emisije je neumoljiv, a izraz, ponovit ću ga, “kontinuitet kvislinške politike od Ahdname do danas”, tvrdo jednoznačan. Fra Anđelo Zvizdović je za Radio Mir Raspudiću krajem kolovoza bio kvisling, a u Večernjem listu ga je prošlog petka nazvao mudrim.
Dobro, to se može razumjeti. Čovjek je bio među svojima u Međugorju i poželio im, pretpostavljam, kazati nešto što je njima milo čuti, prenijelo ga je, što bi rekli, a sad se povukao. Rekao pa porekao. Dogodilo se to i boljima od njega, a poricanje vlastitih riječi i postupaka, osim toga, nije ni neobično za nekoga kao što je on. Čestiti desničarski muževi često to čine, naprave svinjariju, a kasnije vrdaju i izvlače se. Hrvatska politika u BiH dosta dobro ilustrira taj neobični običaj.
"

recimo kada bi raspudić tužio tomića na sudu zbog klevete, gospodin tomić bi imao priličnih problema dokazati svoju tvrdnju "Fra Anđelo Zvizdović je za Radio Mir Raspudiću krajem kolovoza bio kvisling" jer nino to nije izrijekom, niti na neki drugi način naznačio. tomić je to izmislio i još nas upućuje na tonski snimak gdje možemo provjeriti njegovu laž. međutim tonski snimak otkriva tomićevog nalogodavca i naručitelja teksta u dijelu "
:
"
nalaze se uvijek na jačoj strani, oni su miljenici ovih medija u hrvatskoj koji imaju kulturnu hegemoniju, recimo "jutarnji list" ih je pun, predstavlja ih se kao većinski glas hrvata u bih, što je apsolutno netočno
"

koji je u stvari pravi razlog sukoba voltairea i rousseaua kraj poskokove drage, a ne zadimljene hercegovačke špelunke gdje oznojeni hercegovci nose majice sa velikim znakom univerzijade i zabrinuti tomić.
ukratko tomić je odradio slabo domaći zadatak.
ostatak njegovog komentara je variranje loših poskočica, sa narcisoidnim izletima:
"
Ja stvarno imam mnogo zajedničkog, ali ne onako kako Raspudić naivno pretpostavlja, s tvrdim muškarcima iz krševitog kraja. Volim, recimo, njihovu škrtu otresitost i izravni, bezobrazni, nemilosrdni humor. I u mojim knjigama i u novinskim tekstovima ima mnogo toga humora. On mi je jednostavno divan. Rijetko se kad zaista tako nasmijem kao među imotskim i hercegovačkim prostacima. Priznajem, ja sam jedan od njih. Osjećam se ugodno i domaće u Hercegovini.
"
na kraju teksta konačno u stvari saznajemo zašto tomić izgleda bastard indiana jonesa i johnny rottena:
"
Sve je, u najkraćemu, i u Hercegovini i u Prološcu meni po mjeri, osim nacionalizma, a nisam slabić poput Nine Raspudića da ljudima govorim ono što je njima milo čuti. Kazat ću im ono što mislim, ali ne zato da bih se dopao svojim prijateljima liberalima, nego stoga što mi je užasno gledati kako narod stradava. Kako trune u mržnji. Želio bih nekako pomoći jer mi je bolno doći u moj izmučeni i gladni zavičaj, koji se čestito najeo tek kad su muškarci otišli raditi u Njemačku, i ustanoviti kako su svi tamo gdje sam ih ostavio. Ma, ni pomakli se nisu. Neobrijani, u nečistim maskirnim prslucima, još uvijek cugaju ispred zadruga, proklinjući u Donjem Prološcu četnike, a desetak kilometara dalje, u Posušju, balije."
"

tomićeva hrabrost podsjeća me na događaj prije nekih 30 tak godina kada je punk band sex pistols imao koncert u texasu, san antonio u randyjevom baru, gdje ih nisu željeli, i gdje su ih cijelo vrijeme koncerta gađali pivama, kao u sceni iz blues brothersa; u jednom dijelu koncerta neko je kresnuo konzervom piva sid viciousa, pa je johnny rotten rekao na razlgas: "svi ste vi kauboji pederi", i neko mu je iz publike na to zalijepio pitu u glavu, a jako osiguranje im je spasilo glavu.
sad pokušavam zamisliti hrabrog tomića kako negdje u imotskom ili ljubuškom dođe u glavni kafić u sred noći kada je ekipa nabrijana alkoholom i kaže: "ja sam ante tomić, a vi ste svi smrdljivi pederi"

hlad, aluminij mostar je nastavak politike koju bi nino nazvao kvislinškom, a tomića i njegove naredbodavce nije teško locirati po tragovima u snijegu....

Tko je glasao

Čuj, robot...

... nisi baš fer.

Dijelovi Tomićeva odgovora koje si izdvojio posve su nebitni. Koga briga za semantička natezanja, prepucavanja o modnim detaljima ili homoerotske aluzije? Ono bitno servirano je pod podnaslovom "Okrugli stolovi" (+ predhodni pasus). Ta tri pasusa su sukus, izvorište ne samo Raspudićeve i Tomićeve polemike, već puno šire. Tu se, na malom prostoru, precizno secira i prokazuje sva bijeda, licemjerstvo, podlost i pokvarenost hrvatske državne politike ne samo prema Bosni i Hercegovini (što je manje bitno), već i prema Hrvatima u toj državi.

A tri pitanja upućena Raspudiću šlag su na kraju, pitanja upućena ne samo Raspudiću, već svim "raspudićima" kojih, kako vidimo po komentarima, i ovdje ne fali.

---

Kako onima radoznalima nisi dao link na Tomićev odgovor, uzet ću si ja tu slobodu.

http://www.jutarnji.hr/ante-tomic-odgovara-raspudicu-bruce-lee-ne-bi-nik...

Tko je glasao

okosnica

cijele rasprave oko koje se podigla prašina je tvrdnja da je raspudić proglasio fratra kojem je tuski sultan dao neke povlastice kvislingom. ja sam si dao malo truda i dokazao točnu raspudićevu tvrdnju da je priča izvučena iz konteksta i da se odnosi na kvislinšku politiku dijela bosanskih hrvata u odnosu na vlast. briga me jer tomić laže, a sve to uvija u tobožnju brigu za hrvate u bosni, a to je okosnica teksta u kojem ad hominem blati raspudića objedama, poluistinama i lažima. tomić je dobar satiričar, nepobitno duhovit čovjek, ali loš novinar. doduše u hrvatskom medijskom prostoru to je pravilo, a ne izuzetak, a tomić, svjestan svojih ograničenja prodaje sebe kao "urbanog vlaja" sa dna kace i kroz svoja tobože blentavu "poštenu" pojavu govori ono što gazda medijski mogul i milijunaš misli.
što se tiče dijela o okruglom stolu mogu odgovoriti dugo, ili mogu kratko. dugo mi se ne da jer sam sto puta to ovdje ponavljao, a vi koji mislite drugačije ionako promjeniti mišljenje nećete. kratki odgovor na cijeli pasus bi bio da ante tomić posluša cijeli interview raspudića na radio međugorju, koji on dakako nije poslušao, nego mu je netko rekao da je raspudić rekao onu rečenicu i oko toga je tomić sazdao svoju ilijadu na klimavim nogama. u drugim dijelovima interviewa, koji dakako dežurne higijeničare nije zanimao, raspudić je dao sve odgovore anti koji se svemu tobože čudi kao pura dreku.
no ne budimo naivni dragi moji, nije to sukob građanina a.t. i građanina n.r., a bogme budimo realni niti ta dva građanina dijele sudbinu bih hrvata, jer je gledaju iz daleka iz agramske arkadije, to je sukob styrije i eph, od kojih su jedni dobro nakađeni tamjanom patera tolja i tzv. "desnice", dok eph predstavlja "suprotnu stranu" koji možemo lakonsko nazvati laičko-liberalnom i tobože "ljevicom". kada su ova dva mutna potoka glavni izvori istine koji napajaju hrvate informacijom, nije ni čudo da su hrvati žedni u pustinji informacija.

nisam dao link, jer nisi dobro pročitao hladov post u kojem je on naveo link na tomićevo remek djelo. dao sam sve relevantne izvore i linkove i dobra vam zabava.

Tko je glasao

uf, odakle krenuti?

Za početak, nisi dokazao ništa.

Da li je Raspudić zaista mislio da je fra Zvizdović kvisling ili se tek nespretno izrazio, je li Tomić u pravu ili je spornu rečenicu izvadio iz konteksta posve je nebitno. Nadalje, Tomićevo hvatanje Raspudića na krivoj nozi glede fratara i Turaka tek je dio prepucavačkog folklora, ali je, kao što rekoh, nebitno.

Povod Tomićevom tekstu bio je Raspudićevo proglašavanje dijela današnjih fratara daiđama, odnosno kvislinzima. A tu već ulazimo u sivu zonu interpretacija.

Jedna sjajna epizoda neke od Knjazovih putopisnih serija događala se u Mađarskoj, pa je Knjaz, onako bezobrazan i drzak, fakinski bacio mali biser mudrosti svekolikom hrvatskom gledateljstvu.

Naime, tamo na ulicama pitao je prolaznike, Mađare, šta misle o banu Josipu Jelačiću.

Nitko za njega nije imao lijepe riječi. Redom svi ocijenili su ga negativnom povijesnom ličnošću, a nerijetko su ga proglašavali i zločincem. Dakle, jedna od centralnih figura naše povijesti samo stotinjak kilometara sjevernije ima posve drugačiji, negativan predznak.

Ista je stvar u Bosni, ocjena povijesnih ličnosti i događaja ovisi o promatraču. Za jedne dio fratara su "daiđe", izdajice svog naroda, koji su pretpostavili narod vlastitim interesima i probitcima, za druge su "ujaci", ljudi posvećeni svom narodu koji rade najbolje što znaju u povjesnim okolnostima koje su ih zatekle. A tako, treba li to reći, ne bi smjelo biti, jer, kompleksno je to pitanje koje zahtjeva hladnu glavu, puno znanja i razumijevanje povijesnog konteksta.

Naravno, i cijelo to prepucavanje o "daiđama" i "ujacima", od Turaka pa do Tita, također nije bit već samo usputno međusobno "šamaranje" dvojice diskutanata. Bit je u današnjim "daiđama" i njihovoj "izdaji", bit je u današnjem lošem položaju Hrvata u BiH. A tu onda dolazimo do ona tri pasusa koje sam istaknuo kao centralno mjesto Tomićeva i Raspudićeva sukoba, u ta tri pasusa Tomić precizno imenuje krivce za današnje nedaće Hrvata u susjednoj državi. A to svakako nisu nikakvi fratri, bili oni "daiđe" ili "ujaci".

Što se tiče famoznog gostovanja Raspudića na radio Međugorju, ništa tu on nije objasnio više no što ga Tomić tereti. Raspudić tvrdi da su dio fratara izdajnici, Tomić tvrdi da su izdajnici u Zagrebu (kako u devedesetima, kad se zagazilo u govna, tako do danas, politikom ne talasanja).

Skloniji sam, po tom pitanju, prikloniti se Tomićevom mišljenju.

Tko je glasao

uf, uf

rekao bi žalosna sova; opet moram dugo...Klipane, kada bilo koji razgovor izvadiš iz konteksta onda ga možeš tumačiti kako god hoćeš, to je radio jedan momak davno i zvao se kardinal richellieu. obzirom da inicijalno nisam čuo za raspudićev interview na radio međugorju (jedini radio koji povremeno slušam je omiški radio din-don, ili radio brač), i da nesretnik nije spomenuo jutarnji list, čisto sumnjam da bi ikada došlo do ovoga prepucavanja.
upravo sam zato odslušao cijeli interview u kojem raspudić kontinuirano komentira situaciju u kojoj su se našli hrvati u bosni i okrivljuje glavne krivce za to, prvenstveno lagumdžiju i inzku, a glavni poticaj za navođenje termina "kvisling" i kvislinške politike došao je nakon što ga je moderator razgovora upitao da što misli o fra jeleču i fra bojiću, dvojici svećenika otpadnika, koji zastupaju prilično originalne ideje (vrlo slične don grubišićevim), raspudić je reagirao otprilike isto kao kada bi milanovića upitali što misli o antunovićki, holy ili kolarićki.
jelečova i bojićeva metodologija je aktualna metodologija koja je trenutno u modi među balkanskim plemenima "bilo nam je bolje prije" "svi smo krivi za rat", "za sve je kriv nacionalizam i kriminalne političke elite", kao da je povijest bosne do tada idilična bajka koju su pokvarile babaroge franjo i sloba. nažalost, kao što je poznato povijest bosne je povijest krvoprolića, vjerskih ratova, masovnih ubojstava sa kratkim predahom u titovoj jugoslaviji, kada je stvar pometena ispod tepiha i onda opet eruptirala u vulkanu bosanskog rata, kada su se ponovile strahote koje u civiliziranom svijetu nisu viđene od II rata. kada čitate fra jeleča ili fra bojića, kao da čitate "našeg" dejana jovića ili josipovića na početku mandata, kada odlazi u bosnu i ispričava se bošnjacima jer smo bili zločesti i što smo ratovali po bosni. to je otprilike kao da je eisenhover nakon rata otišao u njemačku i ispričao se nijemcima što je ratovao sa njima. (ponavljam, raspored vojno pomorskih oblasti,postojanje plana "ram", prijenos vojne tehnike iz slovenije i hrvatske u bosnu je indikacija da je rat na području bivše jugoslavije daleko prije brižljivo planiran, a da su nacionalisti poput miloševića, tuđmana i izetbegovića (usput, zašto nitko nikada ne spominje kučana? a šta su slovenci?) koji su idealno poslužili kao izlika za početak rata, casus belli, kao što nije I svjetski rat uzrokovan radi ubojstva franje ferdinanda, atentat je bio samo povod.) dakle promatrati događaje u kontekstu duela milošević/tuđman po meni je pogrešno, oni su samo vrh ledenog brijega.

Tko je glasao

opet puno priče, a malo bitnog...

Slažem se ja s tobom, robot, rečenice ili dijelovi rečenica izvađene iz konteksta daju sasvim novo značenje. Slažem se i u vezi krvave povijesti BiH, slažem se i u vezi s Kučanom, ali nikako da dođemo do bitnog...

U najkraćem - jesu li za loš položaj Hrvata u BiH danas krivi "daiđe" ili hrvatska politika od devedesetih naovamo?

Tko je glasao

rišelje i volter

jesu li za loš položaj Hrvata u BiH danas krivi "daiđe" ili hrvatska politika od devedesetih naovamo? (bilo bi super pitanje da je nino igdje tvrdio da su daidže za sve krive)
36:05 youtube snimke:
"osnovna stvar u jednoj složenoj višenacionalnoj državi kao što je bih to je da priznajemo pravo na postojanje i na različitost, i na to da imamo različite interese, a onda da se pregovara o tim interesima. rješenje mogu naći samo legitimni politički predstavnici sva tri naroda."

(kada ateist komentira radio emisiju radiopostaje međugorje, i uzima u obranu bosanske franjevce bosne srebrene, to je otprilike kao da bozanić na nedjeljnoj misi u katetrali čita dawkinsovu knjigu "iluzija o bogu".)

Tko je glasao

Evo još kraće: možda su u

Evo još kraće: možda su u šumi...?!

Tko je glasao

Tomić je jugounitarist

samim time je preslikao jugounitarizam na BiH.

Hrvati u BiH su ustavna kategorija i imaju pravo na opredjeljenje....

... do odcijepljenja.

Oni odcjepljenje ne traže , ali da bi ga željeli i pripajanje Hrvatskoj je samorazumljivo.

Da se ne lažemo u krajnjem.

Isto to žele i Srbi iz RS.

Budući okolnosti nisu pogodne Muslimani trenutno jašu na valu bošnjačkog unitarizma i uz njih pristaju neki Hrvati i neki Srbi organizirani u tamošnjem SDP-u.

Znači, logično je da su svi oni Hrvatti u BiH koji se bore za hrvatska prava pravi Hrvati, kao i oni koji ih u Hrvatskoj podržavaju,

a oni koji im meću klipove u točkove a Hrvati su podrijetlom su - izdajnici, komunjare, jugosloveni i sve ostalo najgore i najgadnije- gnjide.

Građanska država je dobra ako je većinski jednonacionalna.

Ukoliko nije ( a BiH nije) onda kod tkz. građanske države dolazi do majorizacije.

Otprilike kako su Srbi poslije Tite priželjkivali Jugoslaviju. Jedan čovjek jedan glas.

Međutim, to ne ide u višenacionalnim državama jer manjinski narod obavezno gubi.

Znači, Hrvati BiH imaju puno pravo da se bore za političku pa i teritorijalnu autonomiju jer je BiH i njihova.

Raspudić je u pravu a Tomić je obični šupak.

sve dobro...

Tko je glasao

e, moj drvosjek...

:)

Pitam se ponekad postoje li dvije osobe koje koriste nick drvosjek. Prva je osoba s velikim životnim iskustvom koje, hoćeš, nećeš, donese sa sobom i stanovitu mudrost, pa taj drvosjek u onim stvarnim, životnim situacijama ne zauzima crno-bijele pozicije, ne zalijeće se ne prvu loptu, već stane na trenutak, promisli, pogleda sliku i s druge strane prije no će odlučiti što mu je činiti dalje.

A onda postoji i ovaj drugi, koji se na najmanji znak drugačijeg razmišljanja bjesomučno zaleti gristi i ujedati, kao da postoje samo dvije strane. Ona prava i ona kriva.

:)

Ne bih sad ovdje trošio prostor na tvoje tlapnje o tome kako "je građanska država dobra ako je većinski jednonacionalna", jer to naravno nije istina. Dovoljno je spomenuti tebi dragu Švicarsku, a primjera, i sam znaš, ima još.

Skrenuo bih ti pažnju na to da zapravo nije bitno je li Tomić jugounitarist, lenjinist, balija, ciganin, jugoagresorsrbočetnikkomunist ili klokan, već je bit u tome da je on ukazao na to da trenutni problemi Hrvata u BiH ne počinju s, kako si to lijepo rekao - "izdajniciima, komunjarama, jugoslovenima i sve ostalo najgore i najgadnije- gnjidama" - već blesavom, podlom, prevrtljivom, licemjernom politikom iz Zagreba, počevši od Franje i Gojka, pa nadalje, ne štedeći nikoga, sve do danas.

Ovo što si ti napisao jest zgodan politički pamfletić, ali ni u jednom trenutku ne opovrgava tezu o pravim zaslužnicima za trenutne muke Hrvata u BiH.

Ali, da se i dohvatimo biti tvog posta.

Pravo na odcjepljenje. I sam znaš kako to nije moguće bez novog rata. Zato budi dobar pa odgovori na ona tri pitanja koja je Tomić postavio Raspudiću, a kako ti sad ne bi trebao sam kopati po bespućima interneta ja ću ti ih ovdje interpretirati po sjećanu.

Dakle, prvo: Budući je rat jedini način odcjepljenja, da li ti zagovaraš novi rat (sa svim klanjima, izgubljenim životima, traumama, uništenim obiteljima i ljudima, uostalom znaš o čemu pričamo) i jesi li spreman dati život za pripojenje Hercegovine.

Drugo: Što će biti s Hrvatima koji ne žive u Hercegovini već su disperzirani diljem Bosne? Je li za njih hrvatska Hercegovina ostvarenje njihovih političkih snova, ili treba provesti još jedan val "humanih preseljenja"? Ili, naprosto, koga briga za Hrvate u Bosni koji nisu Hercegovci?

Treće: Koja jamstva imamo da će tada (nakon još jednog krvavog pira i preseljenja) život Hrvatima tamo biti bolji? Imamo primjer Republike Srpske, je li Srbima tamo bolje no u ostatku Bosne? Uostalom, imamo i samostalnu Hrvatsku, sve je više onih i sve su glasniji koji kažu da su bolj živjeli za vrijeme Juge.

Ajde, drvosjek, ako može odgovor, na ono što sam napisao i pitao, ne trebamo još jedan politički višful tinking, ili, boženassačuvaj, još jednu navalu uvreda i psovki na moj račun.

Tko je glasao

Svicarska nije ovdje nije

Svicarska nije ovdje nije najbolji primjer jer ona jest drzava jednog naroda koji govori razlicite jezike (necemo sad komplicirat stvari s useljenicima koji ce u ne tako dalekoj buducnosti cinit vecinu stanovnistva).

Tko je glasao

Ukupno gledano

ja sam za to da BiH bude uređena kao Švicarska.

Sad trenutno nije. Ovu asimetriju treba mijenjati. Hrvati tamo zaista nisu ravnopravni a imaju pravo biti ravnopravni.

Najprije treba urediti nacionalno pitanje. Urediti ga na poštenoj i ravnopravnoj osnovi bez figa u džepu.
Hrvata je najmanje tamo.

E kad se lijepo uredi nacionalno pitanje ( tako da se glasovima Bošnjaka ne postavlja hrvatski predstavnik u Sarajevu) onda neka se dogovaraju u zajedničkom interesu.

Naravno da sam protiv rata u BiH. Naravno da sam protiv cijepanja BiH i znam da to ne ide bez rata, ali kad su je devedesetih cijepali imali su pravo i Hrvati na svoj dio.

Tako je i danas i to je realnost.

Interes Hrvata u BiH je i interes Hrvatske. Interes Hrvata Srednje Bosne ( Vitez, Busovača...)
je prije svega mir jer su tamo u manjini i tamo je jako prisutan islamski fundamentalizam pa zato imam razumijevanja i za ove fratre tamo.

To ti je otprilike kako je kod nas ovdje bilo 91. Lako je bilo biti Hrvatina na lijevoj obali Save a teško je bilo biti i Hrvatić negdje na Baniji ili Kordunu.

Hrvatska je napadana iz B i H.

sve dobro...

Tko je glasao

hrvatski vitalni interes je

hrvatski vitalni interes je da BiH uđe što prije u Europsku uniju. Na žalost, ovakav međunarodni protektorat kakva je Bosna danas nema nikakve šanse za priključenje uniji kao država, sve dok europskim liderima ne sine u glavi da se ova neprirodna rupa između Hrvatske i Grčke mora popuniti (pod uvjetom da se EU ne raspadne ili ne doživi neke tekstonske pomake).
Pretpostavka je da EU ostaje manje više isti savez država kakav je i danas, tj da ima u planu ekspanziju barem do Grčke u jednom razumnom periodu.
Hrvatska politika u odnosu na BiH u tom smislu može i treba biti konstruktivna, tako da se približavanje BiH europi maksimalno olakša. To je lako reći, ali nije lako napraviti, jer BiH kao država neće biti nikada spremna za pregovore o priključenju uniji sve dok živi na dejtonskom sporazumu i na tri etničke komponente oko kojih se sve vrti, i koje nisu spremne ni za kompromis, niti za dogovor.
No, postoji i primjer belgije, u kojoj i Flamanci i Valonci, pa i Nijemci u Belgiji razumiju da je bolje živjeti u EU u skladu s nekakvim labavim kompromisima, nego fantazirati o raspadu belgije i priključenju matičnim državama.
Prema tome, načelo kojim se treba rukovoditi hrvatska politika prema BiH je da je BiH međunarodno priznata država, kandidatkinja za ulazak u EU u doglednoj budućnosti, država u kojoj Hrvatska ima posebne interese ne samo zaštite Hrvata u BiH, nego i svojih strateških interesa s obzirom na oblik granice, veze sa jugom Hrvatske, lučkog područja luke Ploče i povezanosti hrvatske industrije i lučke industrije sa velikim dijelom BiH.
Taj interes se treba realizirati ekspanzijom hrvatskih kapitalnih ulaganja u industrijske i transportne kapacitete u BiH s korištenjem europskih fondova, a sve sa ciljem brže integracije BiH u EU, a preko Hrvatske.
U tom smislu čini mi se vrlo neproduktivnim inzistirati na Pelješkom mostu i Schengenu, jer je za Hrvatsku stabilnost BiH mnogo važnije od Schengena. Inzistiranje na mostu pod svaku cijenu zapravo znači poruku BiH da nikada neće ući u EU, a to lako može značiti početak procesa koji se teško kontroliraju jednom kad izmaknu kontroli.

Tko je glasao

u ta tri pasusa Tomić

u ta tri pasusa Tomić precizno imenuje krivce za današnje nedaće Hrvata u susjednoj državi.
Ta tri pasusa su, irelevantno, hrpa laži, a također, relevantno, ne donose ama baš niti jedan zametak rješenja problema navedenog u kvotu.

Trebaš prvenstveno pogledati istini u oči i shvatiti kako RH politika, koja je u sudbonosnim trenucima za narod donosila i pogrešne odluke, svakako nije današnja politika RH koja, recimo, neuobičajeno transparentno sagledava događanja iz '93. godine, te uobičajeno i nikad drugačije događanja do travnja 1993. godine.

Da, 1993. godina, o tome je riječ.Pročetnička politika Vlade RH i PRH, odnosno Ivice Todorića i ostalih sponzora kompletnog hrvatskog (i šire...) medijskog prostora, odnosno pročetničko i neznalačko Tomićevo bauljanje Bosnom Srebrenom ili tko zna čime još što će Jutarnjem ili njemu doći na sponzoriranu pamet, koliko god se skrivala iza "urbanog", "građanskog" ili "pravednog" ne može promijeniti povijest Hrvata i Bošnjaka u BIH.

Bili ujci ili daiđe, vas će šupke karat uspješno i zauvijek od 1992., koliko god vam pročetničko srce kucalo jugoslavenski.

Tko je glasao

?

?

Tko je glasao

BIH. U susjednoj nam državi,

BIH. U susjednoj nam državi, Bosni i Hercegovini, je popis stanovništva. Ta država se naziva Republika Bosna i Hercegovina jer je sljednik Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, sljednik u institucionom i graničnom smislu, te u smislu konstitutivnosti temeljna tri naroda koji žive u Bosni i Hercegovini.

Bosna i Hercegovina je naš susjed i politički i strateški partner. Bosna i Hercegovina je politički čimbenik u Ujedinjenim narodima, a svakako se kao strateški cilj Republike Bosne i Hercegovine ubraja težnja državnih institucija i svih triju naroda za pristupanje Bosne i Hercegovine Europskoj Uniji.

Bosna i Hercegovina je neovisna država koja nastoji postići i suverenost, bez obzira na istinski snažne i moćne udare i napade iznutra (tzv "Republika Srpska") koji su u smislu i težnji identični napadima izvana (Vlada RH, Tomić, ...), odnosno onima koji radi skretanja pažnje s lex Perković pušu u frulicu (puše kurčić) Todoriću u njegovu nastojanju da jedino kako zna (agresivno) pređe u viši stadij gospodarskog širenja, promovirajući ultraturbonovokomponovanu pročetničku protuustašku politiku nemjerljivo destruktivne snage usmjerene protiv cjelovitosti i neovisnosti našeg najbližeg i za vlastiti opstanak (hrvatski) naznačajnijeg susjeda - Bosne i Hercegovine.

Tko je glasao

?

?

Tko je glasao

Teroristi od pera ili od

Teroristi od pera ili od klipa u zupčanik, svejedno, državni ste neprijatelji, i Republike Bosne i Hercegovine, a samim tim i Republike Hrvatske jer je BIH najvažniji strateški partner RH.

Tko je glasao

?

?

Tko je glasao
Tko je glasao

R.I.P.

Lou Reed...

Tko je glasao

There she goes again She's

There she goes again
She's out on the streets again
She's down on her knees, my friend
But you know she'll never ask you please again

Now take a look, there's no tears in her eyes
She won't take it from just any guy, what can you do
You see her walkin' on down the street
Look at all your friends she's gonna meet
You better hit her

There she goes again
She's knocked out on her feet again
She's down on her knees, my friend
But you know she'll never ask you please again

Now take a look, there's no tears in her eyes
Like a bird, you know she would fly, what can you do
You see her walkin' on down the street
Look at all your friends that she's gonna meet
You better hit her

Now take a look, there's no tears in her eyes
Like a bird, you know she will fly, fly, fly away
See her walking on down the street
Look at all your friends that she's gonna meet

She's gonna bawl and shout
She's gonna work it
She's gonna work it out, bye bye
Bye bye baby
All right

Tko je glasao

zašto kvinslinška? da je

zašto kvinslinška? da je kvinsliška onda bi imali (jeftinu) struju?
suprotno, previše su se vezali i nade polagali u RH, vladu RH, HEP i TLM, ali nismo ni mi puno bolji od Bosanaca, ni nama ne treba 300 milijuna dolara, tj ne kužimo da je 300 milijuna ključ rješenja.
usput, nađi u Hrvatskoj firmu s 300 milijuna dolara izvoza.

Tko je glasao

odgovor

otprilike imaš ovdje u večernjaku (dobro gore sam ga oprao kao glas koncila "u civilu"), no to su provjerljive informacije
http://www.vecernji.ba/vijesti/dvije-milijarde-oprostili-bosni-aluminij-...

doduše malo je preteški izraz kvislinška, recimo da je to realnost u bih.

Tko je glasao

nađi u Hrvatskoj firmu s 300

nađi u Hrvatskoj firmu s 300 milijuna dolara izvoza

Kakav ti je to kunst?

Milijarde $ izvoze oni kaj primaju mito i hapaju državnu lovu, ili misliš da to sve čuvaju u domačim bankama?

Tko je glasao

a??

WTF

Tko je glasao

ima neka predođba o imoćanima

ima neka o hercegovcima, o bračanma, dalmatincima, svebumihtužil .....
ako se uzme vladajuća kultura kao odrednica te opće karakteristike nekog mjesta, neki genius loci – onda se ipak radi o kulturi pojedinog urbanog središta
za imoćane to je Imotski u kojem su išli u osnovnu i srednju školu i upijali i ispijali imotski genius.

a taj je negdje bio na temeljima: ako nikako drugačije onda pošteno

naravno da takav genius mora čvrsto držati smokvin list u obliku zaštite od raznijeh uroka:„čvrsta vjera u Boga“, a na koncu kad smo to sve naziđali možda nam se nađe i nakon ovozemaljskog življenja (samo da mogu tamo odvest i svog mercedesa) – tzv „desna“ opredjeljenja

ako je neki od STVARNO pošteni lik, onda je to zasigurno bio Šuvar, ali i Gotovac...
ne da sad pričam onu o pokojnicima sve najbolje
nego zbilja znam
Zagvozd je iza gvozda, rodni Šuvarov kraj, imao Biokovku (koju je on tamo orjentirao) u kojoj su žene šivale, imalo građevinsko poduzeće u kojem su muškarci radili, svi su još imali i svoju poljoprivredu...Rastovac je imao školu, bilo je djece ....

dok nije došla promjena

– i za razliku od žena Kamenskog ili Nade Dimić... nitko niti ne zna da nisu godinama dobijale plaću u zemlji kojoj više ne vlada tuđinska vlada, nego naša hrvatska. Tako došao neki hercegovac i privatizirao Biokovku, poticaji ga potakli na napredak....došli neki i gradili autoput, ali nitko nije zaposlio Zagvozđane, došli neki čak i tunel prokopali – ali Rastovac i Zagvozd opet bez posla ostali, u rastovcu se škola zatvorila...

Šuvar je stvarno bio jedan poseban lik i pravi komunista – takvi su bili rijetki i u doba „komunizma“.
Gotovac je pak bio liberal u svim pozitivnim značajkama tog izraza. Poznat je slučaj kad ga udara u glavu deklarirani ustaša iz tuđmanove pratnje.

eto, dva najsvjetlija gotovo i najsvetija lika stižu nam iz tog imaotskog kraja, možda kao iznimke

ja pak znam puno više od tebe tzv ljevičara iz tog kraja
ali znam i više homoseksualaca, puno više nego iz drugih dijelova Hrvatske
ne vididm da imaju nekakvih problema sa svojim „izborom“
i bez obzira što na svakom zidu u bilo koju kuću u koju se uđe visi, što o zidu, što o križu, jadni Isus u svim kićeraj izdanjima – sve više se osvještava pozadina raznog u stvarnosti, pa i Isusa kao sinonima života i nade SVAKOG čovjeka, tako da priče o nekim drugim ljudima, nižim bićima i sličnim – a kako se dušebrižno Raspudić za hrvate brine – one ne stoje, kao što ne stoje ni za crnogorce, srbe.....

stoji jedino ono otvoreno kako se nacist milošević izrazio: ako ne znamo da radimo možda znamo da se bijemo.

takav zdravstveni recept za psihoze vezane uz pohlepu i laku „zaradu“, a stim u vezi za potrebu tjeranja nekih „drugih“ – to je na snazi puno jače na generacijskom nivou (žene su se donekle izborile za jednaka prava, manjine su ipak zaštićene, ostaju vlastita djeca)

love i bogatstava ima dovoljno za sve – pohlepa, to je ono s čime se ne prolazi kroz ušicu igle

i ako netko u OVIM ZEMLJAMA treba biti drugi – to su kriminalci koji su previše mojega potamanili i razne živote pokrali

Tko je glasao

topana

meni osobno je najvažnija stvar kakav je netko čovjek, u pravilu me ne zanimaju njegova uvjerenja, dok mi ih netko ne nabija na nos. znam svakakve ljude, lijeve, desne, srbe, albance, slovence, fala bogu živili smo u jednoj takvoj zajednici; u vojsci sam primjetio da svaka šuša zna što je, zadnji šipac ili turčin iz neke makedonske vukojebine je ponosno spominjao svoju naciju i znao što je, pa zašto bi ja bio pizda i glumio panslavenstvo. u principu, ako ne poštuješ sebe, svoje, svoju tradiciju, nećeš ništa poštovati, pa ni tuđe. razumije se da sam se zajebavao sa tezom o tri imotska ljevičara, cijela grupacija sela koje si naveo su "tzv" partizanska (zagvozd i šire do vrgorca), gdje i sada u nekim kućama titu drže mjesto sveca. u bitci na sutjesci u tri dalmatinske brigade imale su gubitke iznad 50%, više ih je izginulo iz sto kuća u žrnovnici kraj splita nego iz cijele srbije teritorijalno.

raspudić je tomiću spustio da je on u stvari bliži tom mentalitetu kojemu se neprestano izruguje. teško je prema nekom kriteriju podijeliti crtu mentaliteta, kada pogledate granicu oko imotskoga zamijetit ćete da je kružna; razlog je banalan, fizika kosog hitca, nakon kandijskih ratova, granica između turske i venecije je određena tako da je sa tvrđave topane ispaljivano đule iz najvećeg topa, tamo gdje su padala odredili su granicu.

neki je hercegovac privatizirao biokovku i to je strašno, jedan drugi nije bio hercegovac ali je imao viziju i pošten je http://www.georad-makarska.hr/
ne znam koliko je homoseksualaca, ljevičara ili desničara, ili lopina vezano geniusom loci tomića i raspudića, no vrlo dobro znam da je dosta pravih momaka iz domašaja mletačkog topa i malo šire napunili groblja tijekom domovinskog rata, od dubrovnika do vukovara, i to nešto govori. recimo da ja to cijenim.

Tko je glasao

a oni koji su napunili groblja u dalmatinskim brigadama?

njih ne cjeniš ili su oni neki drugi?

i taj srcedrapateljni - tko ne cijeni svoje - šta ti to znači?
šta je to tvoje?

najgore je kad se iskorištava uspomena na djetinstvo, na neka sjećanja - gledam mesića na onom filmiću kako trpa u džep 50, pa 150 tisuća australijskih dolara... to su dolari koji nisu od neke nazovi australijske ustašije ili ndh žalopojke - to su dolari onih čiji su očevi prilčali priču o nekoj dalekoj zemlji u kojoj su se rodili - tamo je i te kako normalno živjeti sa raznima, poštivati druge kulture - šta više, hrpa njih se na kratko vratila ovamo u nadi da će pokrenuti malko ovu zemlju - isprevareni i uništeni, 90% ih se vratilo u "tuđinu" u koju se ni mesić, ni hdz, a ni tompson kojem su poravili zubalo, više ne ususde tako lako doći

titranje naci jaja nije isto što i poštivanje tuđe kulture i tuđeg dostojanstva
a ti to jako brkaš
a ovaj raspudić, oprosti, žalibožeobrazovanja, ali vjerovatno je malo teže prolazio matematiku - logika mu jako šteka

Tko je glasao

klasika

puno priče, malo argumenata. već viđeno ovdje u raspravama. znači da ili nisi pročitao postove, ili ih ne želiš čitati jer je smisao argumentirano iznijeti na stol što su ta dva momka izjavila i u kojem kontekstu. lakše je svirati u diple "el classica": red ustaša, pa malo uskoče partizani radi dramatike, onda sloj jasenovca za kraj.
kada me već navlačiš, po čemu je šuvar pošten? u svoje vrijeme je bio bog i batina, napravio je legendarnu reformu školstva, koja je sjebala generacije uključujući i moju, pod krinkom ukidanja elitnog školovanja, da ne spominjemo izmišljanja najbesmislenijih zanimanja i škola. pošten je bio jedino što nije prešao u hdz? ili što se nije pridružio račanu? umro je gladan u nekoj izbi na biokovu?
u kojem je kontekstu dolazak nekog hercegovca u biokovku; tonči kurilj jabuka je nije hercegovac, a sa traktora je došao do 300 t komatsua?; koliko je hercegovaca pravomoćno osuđeno za pljačku, osim kutle? jesu li sanader i njegova klika možda, polančec, da sad ne redam.
spominjanje imoćana i hercegovaca u prošlom ratu; hm, samo na dubrovačkom poginulo 36 imoćana, malo skrolaj poginule u vukovaru i kako kažeš dobro poznaješ materiju, neće ti biti teško vidjeti koji su kamenih gena po prezimenu.
spominjati gotovca i šuvara u istom kontekstu je jedna od boljih u posljednje vrijeme, nisam ti je spominjao, no kada me već vučeš za jezik; uspoređivati čovjeka koji je drapio u zatvoru zbog verbalnog delikta i zadrtog komunističkog aparatčika zbog kakvih je gotovac završio u prdekani je perverzno. jesi li ti ikad čuo za "bijelu knjigu" poštenjačine i "pravoga komuniste"? usput, "deklarirani ustaša iz tuđmanove pratnje", što je ovo vijest sa radio tirane? udaranje gotovca u glavu je ključni dio njegove liberalne karijere?
spominjanje ljevičara, homoseksualaca iz imotske krajne podrazumijeva da znaš i "normalne" ljude od tamo, ili još jedno kolumbovsko otkriće na razini sanje iz udruge iskorak. bilo bi također jako zanimljivo vidjeti analizu štekanja raspudićeve logike u usporedbi sa samo ovih par antologijskih zaključaka, jer raspudić uopće nije nikakav glas nekakve desnice, kao što ni tomić nije reprezant ljevice što bi recimo bio bit teze dvoboja na poskokovoj dragi. doduše slijedom zaključaka i činjenica koje si u ovih par rečenica iznio, za tebe je očito nepremostiv zadatak percipiranja biti...

Tko je glasao

noh ajnmal

zaboravio sam priložiti par besidi o poštenjačini iz usta "njegovog"
http://www.jutarnji.hr/po-cemu-je-danas-vazna-bijela-knjiga/845656/
"
Sam Stipe Šuvar - naručitelj i ideator ovog neveselog dokumenta - prije i poslije te ‘84 prošao je sve i sva, bio i moćnik i marginalac, i simbol mrskog establišmenta i simpatični, principijelni luzer. Moja generacija - da, i ja sam “šuvarovac” - pamti ga po katastrofi zvanoj reforma školstva, obrazovnom kulturocidu s čijim se posljedicama Hrvatska krpari do danas i čije razmjere ne mogu u potpunosti pojmiti oni koji tada nisu odrastali u Hrvatskoj. Ta reforma bila je dio antipatične, nabrušene klasne krusade protiv “buržoaskih” institucija, i prilično sam uvjeren da bi danas ova zemlja bila otpornija na kerume, glavaše i bandiće da nije bilo “šuvarice”, te da je očuvala zdravo jezgro gimnazijske izvrsnosti. Tijekom tih osamdesetih Šuvar je dinamični, ali i kruti ministar kulture, koji počinje s velikim investicijskim pothvatima. Danas mu te pothvate vade kao životno djelo, no neobično je što to rade upravo oni autori koji u današnjici (i s pravom) prigovaraju kulturnoj politici cementa i šalunga, velegradnjama koje zakrivaju sadržajni propuh.
..........
Ljudi koji su naručili i sačinili taj tekst bili su frustrirani promjenama koje ne kontroliraju, uvjereni u vlastitu bezubu moć koja je svakim danom kopnjela, glumili su zamjenike šerifa u gradu gdje samo oni ne priznaju da je šerif mrtav. Niti nevini, niti stvarno opasni, oni su bili dinosauri posvađeni sa svakom vrstom realiteta. Stoga kad danas čovjek čita taj ljutito frustrirani spis, ne čita ga u prvom redu kao dokument totalitarizma, nego kao dokument koji objašnjava kako je i zašto hrvatska partija buduća zbivanja dočekala tako nespremna, izbezumljena, nesposobna da iščita procese i anticipira zbivanja.
"

bolji epitaf mu ni raspudić ne bi napisao...

Tko je glasao

homoseksualce spominjem kao bolji primjer

i smatram ih normalnim ljudima

a tebe smatram onim naivnim ili onim udba-majstorom ili naručenim mahačem naci zastavicama dok ekipe mažnjavaju sve

Tko je glasao

momče

ostavi se ćorava posla, nego knjigu u ruke, pa se javi na megdan, čekam te u centru imotskoga sa viljuškom u ruci.

Tko je glasao

kako potpuno obezvrijediti

kako potpuno obezvrijediti vrlo kvalitetnog čovjeka s nečim što je po svemu zapravo puno diskutabilnije od kavanske rasprve uz kupus i kaštradinu (od tko što, zašto je potpisan, do inače prakse koja je uvedena i vidimo danas razvijene do besvjesti a to je moraš imati krimen ako si politička elita – jedino tako ćeš biti podoban stvarnim moćnicima – moć je odvojena od politike, i to se počelo odvijati jako od sedamdesetih), to su metode kontinuiteta, da ti bude jasnije – te su metode otpočele sedamdesetprve.
dijaloga nema i to jest point - sav je trud da ga nema - naci je najlakša opcija
point je i da postoje oni neki drugi, krivi
point je i da je sve ex katastrofa od proizvodnje do školstva
moć treba novog čovjeka bez svog ja
moć treba prostore
Šuvar je uz Koću Popovića i još par njih odoljevao na razne načine i vrdao koliko je uspjevao

Tko je glasao

sinko

stipe šuvar je prvenstveno sebe obezvrijedio svojim radom, a možda je kao privatna osoba bio filantrop, ljubitelj miše kovača, dostojevskog i janjetine ispod sača, što me osobno ne zanima.
stipe šuvar je elementarna nepogoda u hrvatskoj društveno političkoj povijesti naspram kojega je uragan katrina maestral.
ostatak upisa mi nije naročito jasan, kontinuitet od '71, gledan sa titove strane ili onih u njegovoj nemilosti? koja je to "naci najlakša opcija"?!
usporediti šuvara koji počinje uspon nakon sloma hrvatskog proljeća (i srpskih liberala), sa kočom popovićem koji je podržavao srpske liberale, radi kojih je i dao ostavku maršalu je blago rečeno nepametno.

Tko je glasao

Viđe polemike

Deder lisn rič od informacije željnog i voljnog, malo mi je konzistentnog leglo smireno u pustopoljine sjećanja na SRH, vrlo malo od onog što bih ovog trena branio jerbo siguran da nije tako kako kad se naglas predstavlja, ali neću ti saplest noge što izvlačiš Šuvara uz Gotovca iz prostog razloga relativne identičnosti profilnog portreta: točno ono što ćete (persiram jednoobraznom pogledu) izvući Gotovcu kao manu kad ga predstavljate, vječnu nikad zgaženu "inferiornost osobi poput Tita", u stilu da je imotski pjesnik jeb'ga ipak mor'o uzet tu sablju čvrsto u ruke, e točno tako vam paše i uzdizat tog šupka koji je uzeo jedinu sablju koju ste ikad željeli u hrvatskim rukama i vitlao njome dok nije ogadio obrazovni sustav i onima što vire u lijevi i desni rakurs.

Tko je glasao

tamo je i te kako normalno

tamo je i te kako normalno živjeti sa raznima, poštivati druge kulture
Briješ. Jako.

titranje naci jaja nije isto što i poštivanje tuđe kulture i tuđeg dostojanstva
a ti to jako brkaš

Tipično zadrto ljevičarsko mlaćenje prazne slame malim kurcem, da ne kažem suhom vaginom. Rečenica je pala na pamet u nekoj zadimljenoj ili alkoholiziranoj seansi i onda se s police pokupi kad ponestane katarače.

a ovaj raspudić, oprosti, žalibožeobrazovanja, ali vjerovatno je malo teže prolazio matematiku - logika mu jako šteka
Je. A mi nećemo dobiti sankcije jer se Zoki dogovorio s Ronaldovim glasnogovornikom.

Ne možeš spominjati logiku bez primjera, naučite se više tome. Ili je logično ili je nelogično i objašnjeno zašto, nema treće.

Tko je glasao

ne brijem

i ako se netko mora nečemu naučiti.....
zamolit ću te da se ne stavljaš tako visoko
jer odmah urbietorbi objaviš da ti je kurac malecki
ali na stranu sa sitnicama
(mada baš te sitnice jako pate za velikim vođama)
pa bar deset priča povratnika u Australiju, koji su došli ovdje sredinom devedesetih....više manj svi su se vratili glavom bez obzira – svi odreda se zgražaju na pljačke koje za smokvin list imaju ovakve „desničare“ ili stvarne naivce ili kaput ekipe sa malko manjim iq koji se priberu nekoj udbi jer razmišljanje je teško, a stalno kapa neka pinkica
da se ne vraćam na sitnice i pinkice
moram priznati da mi se ne da tebi koji si se ovako pretstavio copypastati dijelove raspudićevog teksta
nego samo jednu globalnu
potpuno kontra evanđelja – to je dosta

Tko je glasao

?

koje ti pizdarije drobiš? koja visina, trkeljaš gluposti, nemaš pojma o elementarnim činjenicama bliske povijesti, i ti si taj koji će kritizirati raspudića? uspoređuješ šuvara i gotovca, koču popovića takvu provalu odavno ne pročitah? gdje su ti argumenti kojima braniš svoje tvrdnje, gdje su ti činjenice, kada vas čovjek popegla činjenicama odmah počne spominjanje nacista, desničara, pljačke, kao da ja u svojim postovima veličam nacizam, sanadera, branim pljačku... tko je sada na vlasti? pa neka zatvore te desničare, naciste tko im to smeta?

Tko je glasao

Suh suhlji

Živa olinjala elokvencijo, ovo briješ:
amo je i te kako normalno živjeti sa raznima, poštivati druge kulture

I ne možeš me ni uvrijediti niti povrijediti nikako ni ikad više nego kad ćeš kolegu nazvati nacistom za onaj tekst.

nego samo jednu globalnu potpuno kontra evanđelja – to je dosta
Je, malo sam si glup vaša Elokvencijo, pa ne vidim ni ne nalazim.

Ali zato nađoh vrlo jasno i vrlo sigurno da vaša suha ljevica predmnijeva da desno automatski mora biti i jebačko evanđeoski... Najs...

Tko je glasao

Mali ispravak i komentar pride...

Dakle, Raspudićevo "mjerenje kukuruza" jest kao što se vidi ovdje

http://www.trash.hr/wp-content/uploads/2010/08/Nino-Raspudic.jpg

zapravo blesavo (možda zlonamjerno) cropana fotografija.

Istini za volju, u tiskanom izdanju članka fotografija je objavljena u cijelosti pa ostaje nagađati što je (ako je uopće) urednik e-izdanja time mislio.

S tvojom ocjenom Tomića potpuno se slažem, nesumljivo je duhovit momak, ali, kao što si i sam rekao, u zadnje vrijeme malo mu preskače ploča. Članak kojim se obrušio na Raspudića svakako mu spada među bolje ove godine.

Što se samog Raspudića tiče, njegov (epski, nažalost samo dužinom) odgovor je, za osobu koja se naziva intelektualcom, neobično bremenit nerelevantnim podacima, raznim ad hominemima i nelogičnostima. Ukratko, većim dijelom trtljanje bez veze. Odgovarajući Tomiću proizveo je barem četiri puta duži tekst, s time da se s njim i njegovim tekstom obračunava tek u drugoj polovici svog opsežnog odgovora (prvi je zagađen Turcima, Titom i '49. koji, treba li reći, eto, s Tomićem i njegovim tekstom nikakve veze nemaju).

Na kraju dolazimo do dijela koji si i sam istaknuo, Raspudićeve (odlične) ocjene Tomićeva lika i djela (koja, koliklo god dobra bila opet nikakve veze nema s Tomićevim tekstom).

I tako, čitajući Raspudićev nadobudan odgovor, odličan Lucićev tekst (koji manje atraktivno, ali brutalnije kasapi Raspudićeve nebuloze) i uzimajući u obzir viđeno na TVu (mislim prvenstveno na Raspudićeve nastupe u Petom danu), moram se nažalost, barem u ovom slučaju, složiti s Tomićevom ocjenom o desnim intelektualcima.

Tko je glasao

u vezi sa modnim fotošopingom

ako se malko prelistaju razne novine i portali, modni časopisi, reklame za razno - uviđam svojevrstan trend postavlajnja fotografija sa podignutom rukom, naravno desnom.
kod čitavog niza fotografija koja se dostavljaju na uređivanje, očito je da ove "živahne" se gledaju izvuči iz konteksta - važno je i da su prsti pruženi

tako da je to sa jedne strane koncept, a sa druge kao odgovor: spam

nadam se prolasku ovog modnog trenda koji dugo traje

Tko je glasao

@klipane

uz takav tekst je morao ići namrgođeni izgled i uzdignuta desnica, doduše ova je bila gimme five bruce leeju u mostaru, mislim. slažem se isto tako da ne moramo isto gledati na tekst tomića i lucića, za tebe su dobri, a meni su loši. loši su jer bazično stoje na nategnutoj premisi izvučenoj iz interviewa raspudića radio međugorju u kojem obojica izvlače rečenicu iz konteksta
"
»Mogu o tome, kao i o svemu. To je jedna žalosna, žalosna pojava koja ima i neke svoje povijesne uzroke, ima tradiciju. Dakle, mi imamo jedan kontinuitet kvislinške politike od Ahdname do danas i o tome treba govoriti.«
"
nakon čega lucić nastavlja varijacije mentalnom masturbacijom terminom kvisling, gdje danas polupismena baba pomoću googlea može pročeprkati život vidkuna quislinga. lucić je malo manje googlao o smislu raspudićeve rečenice, i nekih drugih tumačenja spomenutog fermana, koji je sultan donio iz čisto praktičnih razloga, naime kršćani su se iz bosne razbježali zbog glasina o tradicionalnoj turskoj milosrdnosti, pa je sultan malo podigao ručnu i obećao raji neke vjerske slobode kako bi ih motivirao na povratak. spomenuo je i nino svećenike koji su izdali instituciju kojoj su pripadali, nazivajući ih kolaboratorima sa vlašću, nešto slično što je fra bojić uradio pa ga je inkvizicija pedalirala. uradila je to kako rekoh i mirela holy-hurem, pa je sultan ku ku ri ku poslao iz velike porte među raju. lucićev odgovor kao da je pisao bakir izetbegović, tako da ne vidim neko posebno rasturanje. zanimljiva mi je neobična koordinacija prometeja, novog lista i indiane jonesa, koji su osupnuti da netko razmišlja drugačije.
drago mi je da smo se složili oko najvrijednijeg dijela psiho profila voltairea iz poskokove drage, koji debelo potkožen epehaovskim plaćama traži neprijatelje izvan stambola na savi, dok sa nešto manje minucioznosti prate problematiku radnica kamenskog, i stotine tisuća nezaposlenih hrvatskih raya-A Christian subject under an Ottoman ruler.
[Turkish râya, from Arabic ra'yah, subject, flock, from ra', to pasture, feed; see ry in Semitic roots.] pasti travu.
pasi travu rajo.

Tko je glasao

heh

Lucić malčice inzistira na Kvislingu, istina, ali manje je to bitno. Kasnije se osvrće na Raspudićevo paušalno tumačenje onog što je izrekao Bojić i razotkriva ga kao nekog ko čuje i vidi samo ono što mu odgovara.

Tomić je, sa svoje strane, zaista imao nevjerojatnih "ideoloških" gafova, da ne kažem gluposti, ali na to su već i drugi ukazivali. Meni je najmiliji dio Raspudićeva opisa onaj kad kaže :"nošenje šešira i sklonost da i u petom desetljeću života javnosti redovito daje na znanje kako on sluša super američke bendove, dakle konzumira kvalitetnu zapadnu glazbu, za razliku od “krkana” iz zavičaja koji slušaju Thompsona...".

Nakon ovakve (točne) dijagnoze umalo da i ja, iz čistog inata, odvrnem Thompsona.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. reKapitulacija državnih političkih činjenica od aluzija komentara 0
  2. BUDUĆE DRUŠTVO I GLOBALNA DRŽAVA od petarbosni4 komentara 0
  3. državni politički rashod od aluzija komentara 0
  4. pobačaj i lopovi tuđe pameti od aluzija komentara 0
  5. čovjek kako živi svoj opstanak od aluzija komentara 0
  6. znanje pojedinca od aluzija komentara 0
  7. Dan neovisnosti od smogismogi komentara 1
  8. Pred izbore u Austriji: “mali Kenedy” postaje kancelar? od Zoran Oštrić komentara 0
  9. NEW SOCIETY AND GLOBAL STATE od petarbosni4 komentara 0
  10. ministri sumnjive vrijednosti od aluzija komentara 0
  11. Istru i Rijeku je oslobodila i matici zemlji priključila KC od Feniks komentara 72
  12. Pred referendum o otcjepljenju Katalonije od Zoran Oštrić komentara 28
  13. Fašistička obilježja od Skviki komentara 0
  14. živjeti od otpada i smeća od aluzija komentara 0
  15. Pred parlamentarne izbore u Njemačkoj (1): ankete i socijalna psihologija od Zoran Oštrić komentara 0
  16. Javno trganje originalnog znaka,mrtvom HOS-ovom ratniku,nije odavanje počasti nego izdajnička zlouporaba i zločiniziranje Hrvata od ppetra komentara 0
  17. demoKracija ministara od aluzija komentara 0
  18. I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime od Zoran Oštrić komentara 0
  19. Predsjednik vlade RH, A. Plenković, odrađuje protiv SAD-a i predsjednika D.Trumpa, protiv KGK i protiv RH od ppetra komentara 2
  20. historijska top lista uspješnih opsjena/ra od indian komentara 98
  21. čovjek proizvodi uzrok i posljedice od aluzija komentara 0
  22. čovjek ima alat... alat ima čovjeka od aluzija komentara 0
  23. Trg maršala Tita od aluzija komentara 1
  24. UMJETNI VLASNIK od petarbosni4 komentara 6
  25. Stanje Firmi U Bosni I Hercegovini od AlexD komentara 0

Tko je online

  • Skviki

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 40

Novi korisnici

  • mikepear
  • psyPEbl
  • mmarijan
  • Crvena
  • gived