Dubrovačke crtice

Mislim da će ovaj članak izgledati malo čudno, jer neće biti vezan za određenu temu, ali mislim da vrijedi barem kao pokušaj.

Najsvježiji mi je subotnji (11.04.2009) skup pod nazivom "Traži se Dubrovnik po mjeri građana" u organizaciji nekoliko dubrovačkih udruga koji je održan na Porporeli. Bilo je 200-tinjak ljudi što je veliki broj – ne samo zato što se radi o Dubrovniku, već i zato što je prostor na Porporeli prilično uzak tako da se jedva može reći da se ljudi nisu naguravali. Također, tu su bili uglavnom ljudi koji u Gradu nešto znače. O tijeku i zaključcima skupa nije toliko interesantno govoriti jer se radi uglavnom o stvarima koje se ponavljaju već godinama (ali ih izgleda nitko ne čuje). Bitno je da se skup održao i da je imao svoj odjek – koji se najviše odražava u vidljivoj nervozi vladajućih "patuljaka". Valjda će ih "Snjeguljica" moći utješiti...

Inače, suprotno vijestima s medija (na državnoj razini), istog je dana malo iza 15 sati državna inspekcija pozatvarala sve trgovine u Gradu – i to na način koji se vjerojatno nije svidio turistima (a nisu ni domaći bili oduševljeni) budući da su (ne)uljudno ispraćeni iz trgovina (a trgovce vjerojatno još čeka i kazna). Tako se na Uskrs i na Uskrsni ponedjeljak moglo uživati u pjevu lastavica na Stradunu.

Inače, kada se govori o tzv. "početku sezone" trebalo bi pogledati malo kako sada izgleda Dubrovnik, nakon Uskrsa. Samo se vikendom (pardon, subotom) malo čuje cvrkut drvenih čaplji ili zvockanje babuški...

Slušam priče da gradonačelnica postavlja "špijune" po kafićima. Svašta se po Gradu priča. Prvo sam pomislio da se radi o napuhavanju i paranoji, a onda se uvjerih i sam (i ja znam biti pomalo naivan). Da nije tragično bilo bi smiješno. Tragično je stoga jer se ljudi boje - boje se za egzistenciju (i vlastitu i svoje djece), jer se drugačije mišljenje ne prašta. Jedan očiti slučaj "pituravanja" crnog u bijelo (o kojem Onomatopeja piše) ovdje je pravilo – nevjerojatan je bezobrazluk kojim se negiraju činjenice, a još je nevjerojatnije kako takve tlapnje dobar dio ljudi može progutati...

To me uvijek navodi na pomisao da je jedina reforma koju Vlada stvarno NE želi provesti – reforma obrazovnog sustava! Obrazovan narod je najopasnijji neprijatelj! E, to već jest činjenica...

U Uskrsno vrijeme se emitiraju razni filmovi i serije s biblijskom tematikom. Vrlo zgodno da bi se vidjelo da je Isus bio ne samo ispred svog vremena, već debelo i ispred današnjeg vremena. I najviše je smetao taštini vladajućih – i kao čovjek i kao Sin Božji – jer ne smije se narod klanjati "nekom Isusu", treba se klanjati meni – caru, kralju, predsjedniku, (grado)načelniku...

Kada se ovako piše svašta još pada na pamet, ali trajalo bi do beskraja... I teško bi bilo čitati. Zato kraj (za sada).

Komentari

Vječan problem Hrvatske :

Vječan problem Hrvatske : NEPROVEDBA ZAKONA

Zato i jest ukinut rad nedjeljom jer pazite molim vas država nije mogla garantirati svojim građanima da ce štititi interese radnika u smislu da ce ne samo zakonom obvezati poslodavca na placanje rada nedjeljom nego da ce i nadzirati i primorati poslodavca na takvo poslovodstvo.

Država se sama proglasila nesposobnom.

Dubrovnik je zavrsena

Dubrovnik je zavrsena prica.Rat za to tko ce prodati Dubrovnik, je zavrsen pobjedom dubrovcana.Buduci da ga nisu okupirali crnogorci, vec je Grad obranjen, sad su pobjednici rasprodali isti.Kompletnu gradsku jezgru na kg uz pripadajuce hotele i ostalo.Sad je preostalo skupljanje mrvica i naplata kava i w-a turistima sa cruisera.
Ostalo su propratne i periferne pojedinosti.
Cijene nekretnina u Gradu su pale 200-300%.Takve ce i ostati.1600-2500€/m2 maksimum maksimuma.

Hmmm, ne znam čime je

Hmmm, ne znam čime je izazvan ovakav komentar, ali malo toga u njemu stoji.

Prvo, ljudi koji su prodavali svoje nekretnine u Starom Gradu nisu krivi ni za što - oni su samo iskoristili (ili pokušavaju iskoristiti) povoljnu priliku. Tko imalo poznaje Stari Grad, zna koliko je težak život u njemu (problemi s parkingom, odvozom smeća, adaptacijama ili popravkama kuća, instalacijama, bukom ljeti i pustoši zimi, psima i mačkama, burom i jugom, kupnjom bilo čega itd. itd.) i to traje već godinama. Prvi stanovnici Mokošice su bili dobrim dijelom iz stare gradske jezgre. I, na koncu, nije puno ni prodano (između 50 i 100 stanova i kuća), ali je dosta toga na prodaju (ima već i nekoliko stranaca koji su po prozorima polijepili "plakate" o prodaji). Kriva je u prvom redu "kruzerska politika" (ako ima ikakve politike) koja život u Starom Gradu jednostavno čini i nemogućim i besmislenim (procjene kažu da sada unutar zidina živi između 1500 i 2000 stanovnika, a npr. nakon kuge u 15. stoljeću ili nakon potresa 1667. ostalo je oko 3000 ljudi).

Drugo, (ras)prodaja hotela nije toliko bitna - bitno je kakvi su vlasnici. Ako je vlasnik dobar biznismen svejedno je odakle je. Opet ostaje već spomenuti problem "što ja imam od toga" (nećemo valjda sve staviti u gradsku blagajnu, ionako ovce plaćaju)...

Treće, matematički je netočno (mislim da se radi o 5. razredu osnovne škole) da cijene mogu pasti 200-300%. A i netočno je da uopće padaju - i dalje za ruševinu u Lapadu morate dati najmanje 2.500 € po kvadratu - jedini je problem što to nitko neće napraviti. Manjak u gradskom proračunu je upravo zbog potpunog izostanka naplate poreza na promet nekretnina i komunalne naknade za nove građevine (a i čuvena likvidnost gospodarskih subjekata nije baš na visini).

Kao zaključak bi se moglo reći da gospodarska politika tipa "vidi kruzera, ajmo ih oderat'" može čak i držati vodu dok traje konjuktura, ali očito povijest služi samo zato da se možemo podsjetiti da se iste greške stalno ponavljaju...

Što su zaključci skupa

Što su zaključci skupa građana možete pročitati na www.dubrovnikportal.com

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
Syndicate content