pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U nedjelju je blagdan svetoga Vlaha, sveca zaštitnika Dubrovnika, ujedno i Dan Grada. Duga je to tradicija, službeno 1036. proslava od prvoga znanog spomena, a sigurno je još i starija. Dosta toga se o njoj zna i u široj javnosti – i dok prvi uzvanici pomalo pristižu u Grad – ona je ovdje samo povod za osvrt na neke dubrovačke teme, aktualne u posljednje vrijeme.

Ime Dubrovnika ne zaslužuje etikete poput 'građevinske mafije', što je nažalost nedavno bio slučaj. Dubrovniku je mjesto među kulturnim metropolama svijeta, među najboljim svjetskim turističkim destinacijama ...

Tako kaže dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica u predblagdanskom razgovoru za lokalni tjednik Dubrovački list, sklon lokalnoj 'vlasti'. A članak na tri stranice nosi naslov Dubrovnik ne zaslužuje mjesto u 'crnoj kronici'. Vjerujem da ćemo se lako složiti s izjavom gradonačelnice – Dubrovnik doista ne zaslužuje ono što mu se događa, ali to samo po sebi ne može 'izbrisati' problem. Jer 'crna kronika' je dubrovačka realnost. Nije nikakva izmišljotina, nego nam se – i to već odavno – događaju stvari koje su se napokon pojavile u 'crnoj kronici'. A 'crna kronika' se ne može ukinuti zato što se nekome ne sviđa, nego trebaju nestati razlozi 'povlačenja' Dubrovnika po crnim kronikama, a to je već 'drugi par rukava'.

U istom članku, u izdvojenom okviru s naslovom Diskreditiranje Butijera nalazi se pitanje o 'prvom urbanistu Dubrovnika', a glasi: U posljednje su vrijeme neki od Vaših bliskih suradnika na meti gradskih vijećnika, konkretno gospodin Butijer, što je skrenulo i pozornost medija na njegov rad. Kako biste komentirali novonastalu situaciju?

Napisi u medijima vezani za člana Poglavarstva Stijepa Butijera imaju senzacionalistički prizvuk, što je uobičajena praksa u slučajevima kada je krajnji cilj diskreditiranje bilo koje osobe koja se bavi javnim poslom. Logično je da se u takvim trenutcima pojavljuju i komentari dijela oporbe koja iz toga nastoji izvući političke poene.

Iz svega izrečenog jasan je stav gradonačelnice – Dubrovnik je ušao u 'crne kronike' zato što se radi o pokušajima 'diskreditacije' i 'izvlačenja političkih poena', a ne o reakcijama na stvarne probleme ili anomalije u funkcioniranju sustava.

Pa tko se to bavi 'diskreditacijom osoba koje se bave javnim poslom' i 'izvlačenjem političkih poena'? Društvo za zaštitu prirode 'Dub', koje je sredinom prosinca organiziralo iznimno posjećenu javnu tribinu pod nazivom Plansko pustošenje Dubrovnika? Ekološke udruge koje su organizirale mirni prosvjed na Pilama, a okupilo se više stotina ljudi? Vijećnici u Gradskom vijeću, koji postavljaju pitanja o onome što je javna tajna u Gradu?

A mogli bismo postaviti i drugačije pitanje, npr. tko je tu lud? Jer prva reakcija gradonačelnice na spomenutu javnu tribinu, i to izrečena s govornice Gradskoga vijeća, bila je ona sad već čuvena:

Ne može ulica rješavati probleme Dubrovnika u kojem postoji vlast, sviđala se ona nekome ili ne. Dosta je toga da agresivna manjina maltretira šutljivu većinu!

Što ovakva reakcija govori o gradonačelnici? Je li joj se to samo 'omaklo'? Je li to bila izjava 'u afektu'? Naravno da nije. Što je mislila, to je (bahato) i rekla. I to s pozicije sile. Poruka je bila jasna – samo vi 'trubite', a mi radimo po svome. Ili popularnije – 'tko vas šiša', mi idemo dalje!

A samo da napomenemo – u posljednje vrijeme podnesene su i dvije kaznene prijave protiv dubrovačke gradonačelnice (vezane za izgradnju javne garaže i rušenje građevina na Pilama). Jesu li i to samo pokušaji diskreditacije i postizanja političkih poena ili se u Dubrovniku događaju neke stvari koje izazivaju negativne reakcije, uključivo prosvjede i podnošenje kaznenih prijava? Čime je to dio oporbenih vijećnika u Gradskom vijeću zaslužio da ih 'mama od Grada' optuži za 'izvlačenje političkih poena'?

Riječ je o HNS-u. Predvođeni gradskim vijećnikom i predsjednikom svoje županijske organizacije dr. Androm Vlahušićem, prvo su u ponedjeljak održali konferenciju za novinare, a potom sutradan na Gradskom vijeću iznijeli svoje stavove na temu urbanizma u Dubrovniku. Pri tom je naintrigantnije bilo pitanje zemljišta kategoriziranoga kao pašnjak, koje se nalazi na gradskom predjelu Nuncijata, u blizini mosta preko Rijeke dubrovačke. To zemljište je prvo promijenilo vlasnika, uz propušteno pravo prvokupa Grada, da bi se potom izmjenama i dopunama GUP pretvorilo u građevinsko zemljište, namijenjeno stambenom zbrinjavanju branitelja i socijalnih kategorija, te za potrebe sveučilišnih kadrova. A sretni kupac je dobro znani Stipo Gabrić Jambo, koji je kupio dvadesetak tisuća četvornih metara zemljišta prije prenamjene i tako došao u prigodu zaraditi desetke milijuna eura. Kako je došao do povlaštene informacije? Javna je tajna da su njegove veze s dubrovačkom gradonačelnicom više nego prijateljske. Po Gradu se priča kako je 'prva dama' kupila stan u Zagrebu od nagrade zaslužene u ovom poslu. A s obzirom na vrijednost posla, stan bi trebao biti tek akontacija.

Ali vratimo se na Gradsko vijeće (utorak, 29. siječnja), gdje dr. Vlahušić upućuje svoje pitanje – ali ne gradonačelnici, nego gradskim vijećnicima. Jesu li znali što usvajaju izmjenama i dopunama GUP-a, jer vijećnici HNS-a to nisu znali, iako su dobro proučili dostavljene materijale? A rekao je i slijedeće (prema Dubrovačkom listu):

Ako znamo da se bavimo javnim djelatnostima, trebamo zaboraviti privatne. Mi nismo znali da baveći se javnom djelatnošću i dizanjem ruku za takav plan pogodujemo nekome, a da s time nismo bili upoznati. Hoće li to na kraju ispasti onako kako je bilo u dokumentima, to nama uopće nije važno. Mislim da je korektno da ovo Gradsko vijeće bude upoznato sa svim dokumentima i na vrijeme. Moje pitanje je vama, jer mi nismo znali, a jeste li vi znali?

Iako vijećničko pitanje nije bilo upućeno njoj, Šuica nije izdržala, nego je – odgovarajući na druga pitanja – napala Vlahušića:

Želim ovdje nešto jasno i nedvosmisleno reći. Vi ne možete i nemate pravo obmanjivati javnost i ove vijećnike. Širite neistine i govorite da nešto niste i nisu znali. To jednostavno nije istina. Sve ste znali, sve je jasno, sve je bilo na javnim raspravama, sve je bilo konačni prijedlog Poglavarstva, sve je bilo na svim institucijama i sve je bilo pred vama 8 dana prije sjednice Gradskoga vijeća. Sve ste imali u vašim materijalima i mogli ste pročitati. Ako imate neki problem, onda ga riješite u vašim krugovima na županijskoj razini /HNS je u Županiji u koaliciji s Gabrićevom Nezavisnom listom i SDP-om, op.a./, a mi nemamo nikakav problem, jer smo sve donijeli u regularnoj proceduri i držali smo se propisa i zakona.

I još je pozvala Vlahušića da mogu ta pitanja raspraviti i sa strukom.

Tada ćete shvatiti da ste u zabludi i da nemate pravo na ovaj način i na press-konferenciji i danas ovdje obmanjivati javnost i ove vijećnike. Vijećnici su znali ako su pročitali.

I što je najgore – Šuica vjerojatno ima pravo! Bar kad je riječ o GUP-u. Jer jedno je procedura donošenja izmjena i dopuna GUP-a, koja je vjerojatno u formalnom smislu provedena u redu, a drugo je pitanje muljaža s povlaštenom informacijom, što je vrlo unosna trgovina. Dok je gradska uprava obavljala svoj posao pripremajući izmjene i dopune Plana, s druge strane i gradonačelnica je paralelno odradila 'svoj posao' s prijateljem Jambom. I 'utržila' stan u Zagrebu, kako kažu 'dobro obaviješteni izvori' u Gradu. I to vjerojatno kao akontaciju, jer posao vrijedan desetke milijuna eura (prenamjenom je vrijednost zemljišta porasla s 15 na 100 milijuna eura) u konačnici bi trebao donijeti i dodatne 'beneficije'.

I tako se vraćamo na citat s početka teksta. Iako ime Dubrovnika ne zaslužuje etikete poput 'građevinske mafije', odnosno za takve etikete ne bi smjelo biti povoda, nažalost, etiketa je opravdana, jer u Dubrovniku caruje građevinska mafija, a svojim izjavama gradonačelnica samo potvrđuje da je i ona njezin dio. Dubrovniku jest mjesto među kulturnim metropolama svijeta i među najboljim svjetskim turističkim destinacijama, ali – ako građevinska mafija, poduprta gradonačelnicom, nastavi ovako uništavati grad – Dubrovnik će vrlo brzo izgubiti atribute koji mu daju mogućnost da postane 'istinska kulturna metropola svijeta i svjetsko turističko odredište'.

Jer – u trci za profitom – kapital napada najatraktivnije lokacije i crpi položajnu rentu. Pri tom on negira, odnosno potire one iste vrijednosti koje su ga dovele u Dubrovnik. On uništava njegov sklad i ljepotu, njegovo biće, povijesnu vertikalu opredmećenu u njegovoj kulturno-povijesnoj baštini i okolnom prostoru s kojim čini jedinstvenu cjelinu. A gradonačelnica – neuvažavanjem argumenata svojih sugrađana (baštinika Grada i njegovih čuvara) i gaženjem njihova prava na grad – i sama je postala dio građevinske mafije. Urbanizam se pretvorio u klijentelizam, a gradska 'vlast' daleko je od onoga što bi moglo nositi epitet demokratskoga. Uzurpatorska klika na vlasti, što bi rekao g. Celakovski, aktivist zagrebačkoga Prava na grad.

A kako se ove godine obilježava i 500. godišnjica rođenja Marina Držića, i njega spomenuh u naslovu. Ali ne zbog polumilenijske obljetnice, nego zbog one njegove o 'ljudima nazbilj' i 'ljudima nahvao'. Kao i u Vidrino vrijeme, i danas ima ljudi nazbilj i ljudi nahvao. Kao i onda, tako i danas, oni koji vode Grad samim time nisu 'ljudi nazbilj', iako bi to trebali biti. Ima među njima sasvim dovoljno 'ljudi nahvao', koji zloupotrebljavaju svoje položaje i – umjesto da brinu o javnom dobru – rade protivno interesu onih koji su im povjerili obavljanje javnih poslova. I ne samo da su iznevjerili puk koji ih je birao, nego još i optužuju one koji ukazuju na njihove marifetluke. A tome se ne vidi kraja.

I zato je Marin Držić i danas aktualan – svevremen je kao i ljudska priroda koju je tako uspješno oslikao cijelom galerijom likova. I dok kazališna publika uživa u scenskim uprizorenjima Držićevih likova iz vremena renesanse, njihovi ovovjeki klonovi igraju slične role na našim životnim scenama. Na pozornici je njihov glamur, a puk je odgurnut u gledalište bez stolica. Tako će se i sutra, na svečanoj sjednici Gradskoga vijeća i pred svitom uzvanika, odigrati igrokaz o uspješnoj gradskoj upravi i 'spenđavanju solada' (aktualni gradski proračun je oko 400 milijuna kuna), o građanima koji imaju posebno mjesto u svim gradskim projektima i sl. I slavit će se na račun tih istih građana, a nekima od njih (za utjehu) bit će uručena i javna priznanja.

A u nedjelju će svi skupa biti u procesiji – i vjernički puk nazbilj dubrovačkoga kraja i njegovo vodstvo nahvao. Jedino tad su skupa – jednima će biti drago što uživo vide one koje su izabrali i zavaravati se kako su i oni dio toga vjerničkoga puka, a ovi drugi će samodopadno 'profestižati festu' glumeći ljude nazbilj, a u kuloarima će nastaviti kovati svoje planove nahvao. I tako je Stradun svakoga godišta jedan dan velika držićevska pozornica s ljudima nazbilj (šutljivom većinom) i ljudima nahvao (agresivnom manjinom). Prvi u glavnim ulogama, koje su zapravo sporedne, a drugi u naizgled sporednim, koje su zapravo glavne. A sveti Vlaho, skamenjen već preko tisućljeća, sve ih gleda i ništa ne govori. I tako već preko tisuću godišta. Idemo dalje!

P.S.:
Vjerojatno ste primijetili, ovdje nije bilo ni riječi o USKOK-ovoj akciji 'Pet zvjezdica', kojim su tek načeti vrhovi kraka hobotnice građevinske mafije. Njezin dubrovački ogranak predvodi spomenuti gradski poglavar Stijepo Butijer, 'diskreditirana osoba koja se bavi javnim poslom', kao eksponent svemogućega Instituta građevinarstva Hrvatske (IGH), čiji donedavni direktor Petar Đukan provodi svoje umirovljeničke dane u dubrovačkom kraju, devastirajući nekadašnji Bogišićev ljetnikovac u Cavtatu za svoje stambene potrebe, koordinirajući izradu nedavno donesenoga Prostornoga plana uređenja općine Konavle (tereni za golf, hotelski kompleksi u Cavtatu i na Prevlaci i sl.), formirajući s Butijerom i (jednim drugim) Kraljem Dubrovačku investicijsku grupu koja ulazi u privatizacije preostalih hotela (kupili su već jedan hotel u Orebiću, ali i u Ulcinju), pripremajući se za izgradnju velikoga poslovnoga kompleksa na prostoru bivše tvornice 'Radeljević' u Dubrovniku (za koji IGH sam sebi izrađuje UPU), itd. Sve to odvija se pod budnim okom mame Marine MD iz Zagreba, koja potpisuje njima (i njoj) prihvatljive planove, dok ostale koči. Koncentrirane snage napretka, što bi rekao ap, u nazadrživom naletu, samo nebo im je granica....